KLASA: UP/II-008-07/22-01/346
URBROJ: 401-01/10-22-3
Zagreb, 23. rujna 2022. godine
Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj PPI-6/2022 od 8. ožujka 2022. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: PPI-6/2022 od 8. ožujka 2022. godine.
2. Odobrava se ......... pravo na pristup preslikama sljedećih dokumenata:
- Izvješću o nadzoru nad obavljanjem poslova u Upravnom sudu u Zagrebu broj Su-675/21 od 30. studenog 2021. godine
- Izvješću o nadzoru nad obavljanjem poslova u Upravnom sudu u Zagrebu broj Su-598/20 od 7. prosinca 2020. godine
- Izvješću o nadzoru nad obavljanjem poslova u Upravnom sudu u Zagrebu broj Su-579/19 od 3. prosinca 2019. godine
- Izvješću o nadzoru nad obavljanjem poslova u Upravnom sudu u Zagrebu broj Su-595/18 od 30. studenog 2018. godine
- Izvješću o nadzoru nad obavljanjem poslova u Upravnom sudu u Zagrebu broj Su-500/17 od 1. prosinca 2017. godine
- Izvješću o nadzoru nad obavljanjem poslova u Upravnom sudu u Zagrebu broj Su-486/2016 od 12. prosinca 2016. godine
- Izvješću o nadzoru nad obavljanjem poslova u Upravnom sudu u Zagrebu broj Su-452/2015 od 16. prosinca 2015. godine
- Izvješću o nadzoru nad obavljanjem poslova u Upravnom sudu u Zagrebu broj Su-556/2014 od 18. prosinca 2014. godine
- Izvješću o nadzoru nad obavljanjem poslova u Upravnom sudu u Zagrebu broj Su-641/2013 od 27. prosinca 2013. godine
- Izvješću o pregledu poslovanje Upravnog suda u Zagrebu broj Su-10/2013 od 27. prosinca 2012. godine
- Izvješću o nadzoru nad obavljanjem poslova u Upravnom sudu u Splitu, broj Su-676/2021 od 25. studenog 2021. godine
- Izvješću o obavljenom nadzoru Upravnog suda u Splitu, broj Su-601/20 od 7. prosinca 2020. godine
- Izvješću o obavljenom neposrednom nadzoru Upravnog suda u Splitu, broj Su-581/19 od 9. prosinca 2019. godine
- Izvješću o nadzoru nad obavljanjem poslova u Upravnom sudu u Splitu, broj Su-596/18 od 6. prosinca 2018. godine
- Izvješću o neposrednom nadzoru nad radom Upravnog suda u Splitu, broj Su-496/17 od 5. prosinca 2017. godine
- Izvješću o obavljenom neposrednom nadzoru Upravnog suda u Splitu, broj Su-483/16 od 6. prosinca 2016. godine
- Izvješću o nadzoru nad obavljanjem poslova u Upravnom sudu u Splitu, broj Su-451/2015 od 9. prosinca 2015. godine
- Izvješću o pregledu poslovanja Upravnog suda u Splitu, broj Su-534/14 od 17. prosinca 2014. godine
- Izvješću o pregledu poslovanja Upravnog suda u Splitu, broj Su-638/13 od 5. prosinca 2013. godine
- Izvješću o pregledu poslovanja Upravnog suda u Splitu, broj Su-1063/12 od 17. prosinca 2012. godine
3. Nalaže se Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žaliteljica), kojim je tražila preslike svih izvješća Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (dalje u tekstu: prvostupanjsko tijelo) o provedenim nadzorima nad radom Upravnog suda u Zagrebu i Upravnog suda u Splitu, temeljem članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer prvostupanjsko tijelo u bitnom smatra da postoje osnove sumnje da bi objavljivanje traženih informacija onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje postupaka, odnosno da bi se radilo o stvaranju nove informacije u smislu članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Protiv navedenog rješenja žaliteljica je pravodobno uložila žalbu u kojoj u bitnom navodi da je netočno utvrđeno činjenično stanje i pogrešno primijenjen Zakon o pravu na pristup informacijama. Citira relevantne odredbe Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 150/05, 16/07, 113/08, 153/09, 116/10). Navodi da je sukladno odredbama citiranog Zakona postojala obveza dostave podataka sudačkom vijeću, kao i Ministarstvu pravosuđa, odnosno da se navedeni podaci nisu mogli dostavljati selektivno, nego na temelju provedenog nadzora. Smatra da nije razvidan razlog zbog čega bi se skrivali podaci o predmetima upravnih sudova. Ističe da se pobijanim rješenjem isključivo želi onemogućiti pristup informacijama od radu prvostupanjskog tijela, a nikako zaštititi učinkovito vođenje postupka. Navodi da nije pravilno proveden test razmjernosti i javnog interesa, te da dostava traženih podataka može ići jedino u prilog zaštite prava građana i javnog interesa. Predlaže da se žalba prihvati.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 23. veljače 2022. godine od prvostupanjskog tijela tražila preslike svih izvješća o provedenim nadzorima Visokog upravnog suda RH nad radom Upravnog suda u Splitu i Upravnog suda u Zagrebu i to za svaku pojedinu godinu počev od 2012. godine do 2022. godine
Postupajući po navedenom zahtjevu, prvostupanjsko tijelo je donijelo osporeno rješenje.
U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje po žalbi žalitelja, uključujući i informacije koje su predmet postupka.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Sukladno članku 6. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije su dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.
Prema članku 15. stavku 3. točki 1. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je postoje osnove sumnje da bi njezino objavljivanje onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog, upravnog ili drugog pravno uređenog postupka, izvršenje sudske odluke ili kazne.
Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Iz pobijanog rješenja u bitnom proizlazi da se pristup traženim informacijama ograničava pozivom na odredbu članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno pozivom na odredbu članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Povjerenik za informiranje ne prihvaća stav prvostupanjskog tijela te ističe sljedeće.
Prema formulaciji odredbe članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama dovoljno je postojanje „osnova sumnje“ da bi objavljivanje informacije onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje postupka.
U konkretnom slučaju, predmet zahtjeva žaliteljice su izvješća o provedenim nadzorima nad radom Upravnog suda u Splitu i Upravnog suda u Zagrebu, pa je u nastavku postupka potrebno u bitnom izložiti sadržaj navedenih izvješća, a kako bi se ispitala pravilnost primjene članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama od strane prvostupanjskog tijela.
Uvidom u predmetna izvješća utvrđeno je da su u istim navode brojevi sudskog predmeta (bez navođenja podataka o tužitelju i tuženiku), te se opisuju poduzete radnje u postupku (datum podnošenja tužbe, kad je tužba dostavljena na odgovor, kad je zaprimljen odgovor na tužbu i, koji su dokazi izvedeni, je li naplaćena pristojba i sl.)
Što se tiče samog opisa predmeta, isti je sažeto naveden (npr. invalidska mirovina, porezni nadzor, porez na promet nekretnina)
Nakon opisa pojedinih radnji predmetna izvješća, na kraju izvješća je zaključak u koje se u pravilu navodi način vođenja poslova sudske uprave, način vođenja omota spisa, pitanja naplate sudske pristojbe i sl.)
Zaključno, izvješća sadrže podatke o imenima i prezimenima sudaca sudova prvog stupnja čiji spisi su bili predmet nadzora, kao i imena i prezimena sudaca Visokog upravnog suda Republike Hrvatske koji su obavili nadzor, a koji podaci ne predstavljaju podatke u odnosu na koje bi prevladavala potreba zaštite prava na ograničenje u odnosu na javni interes.
Razmatrajući gore navedeni sadržaj informacija koje su predmet postupka, te dovodeći isto u vezu s odredbom članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, ističe se sljedeće.
Nesporno je da predmetna izvješća ne sadrže niti imena stranaka, niti sadrže meritornu sudsku odluku, kao što ne sadrže niti podatke o pravnim lijekovima.
Nadalje, nesporno je da niti iz aplikacije e predmet (pod uvjetom da je predmet dostupan u navedenoj aplikaciji) nije vidljiva donesena odluka u pojedinom predmetu, niti pravni lijek.
Slijedom navedenog, Povjerenik za informiranje ne može prihvatiti stav prvostupanjskog tijela da bi omogućavanje pristupa traženim informacijama moglo utjecati na vođenje postupaka koji se navode u pojedinim izvješćima, upravo iz razloga što iz navedenih izvješća nije vidljiva nikakva konkretna meritorna odluka u predmetu niti je vidljiv sadržaj pravnog lijeka.
Ako navedeno nije vidljivo, te uzimajući u obzir da prvostupanjsko tijelo u pravilu nastupa kao žalbeni sud (u određenim slučajevima odlučuje o obnovi spora kao izvanrednom pravnom lijeku) u odnosu na sudove nad kojima je vršio nadzor, tada nije jasno kako bi se moglo narušiti neovisno, nepristrano i učinkovito vođenje tih postupaka (kao i postupaka pred drugim sudovima, odnosno Vrhovnim sudom Republike Hrvatske (kod odlučivanja o zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude i rješenja), odnosno pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske povodom ustavne tužbe.
Naime, sukladno članku 9. Zakona o pravu na pristup informacijama korisnik bi imao pravo javno iznositi informaciju kojom raspolaže.
Kad bi se javno iznio gore opisani sadržaj izvješća, jasno je da se iz istih ne bi mogle utvrditi nikakve konkretne činjenice iz predmeta, što dovodi do jasnog zaključka da se ne može niti utjecati na vođenja takvog postupka.
Drugim riječima, činjenica što je u određenom predmetu npr. oznake UsI utvrđeno da je protekao dulji rok za dostavu tužbe na odgovor, da nije naplaćena pristojba, ne predstavljaju takve činjenice koje bi mogle utjecati na neovisno i učinkovito vođenje takvog postupka.
Čak ako i izvješće sadrži npr. napomenu da se neuredne tužbe dostavljaju na odgovor (bez ikakvog preciziranja u čemu se sastoji ta neurednost), takav zaključak se ne može poistovjetiti sa suđenjem, jer suđenje znači ocjenjivanje zakonitosti konkretne prvostupanjske odluke, pa takav neodređeni navod ne može utjecati na donošenje odluke u pojedinom predmetu.
Zaključno, o mogućem utjecaju moglo bi se raditi ako bi izvješća sadržavala bitne elemente svakog sudskog spora (podatke o strankama, sadržaj presude i pravnih lijekova), što ovdje nije slučaj, kako je to gore pojašnjeno.
Što se tiče pozivanja prvostupanjskog tijela na odredbu članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, ista nije primjenjiva u konkretnom slučaju iz sljedećih razloga.
Naime, predmet zahtjeva za pristup informacijama žaliteljice su izvješća o nadzoru, koja predstavljaju informaciju u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Sama činjenica što prvostupanjsko tijelo ne posjeduje stvorenu bazu podataka iz koje bi bilo moguće utvrditi u kojem predmetu je izjavljen redoviti, izvanredni pravni lijek ili ustavna tužba, ne znači da se radi o stvaranju nove informacije, već samo potvrđuje da prvostupanjsko tijelo nije utvrdilo sve odlučne činjenice za primjenu članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer nije sa sigurnošću utvrdilo vode li se i dalje svi postupci koji su bili predmet nadzora (pri čemu treba imati u vidu da se su najstariji predmeti iz 2012. godine).
Slijedom navedenog, navedena činjenica ne može biti niti biti razlog protiv omogućavanja pristupa traženoj informaciji, kako se to navodi u provedenom testu razmjernosti i javnog interesa.
S druge strane, pravilno prvostupanjsko tijelo u testu razmjernosti i javnog interesa, navodi da je zakonitost rada sudova razlog za omogućavanje pristupa informacijama.
Po mišljenju Povjerenika, isti stav treba primijeniti i u izvješćima o nadzoru koje je obavilo prvostupanjsko tijelo, jer se upravo na taj način ostvaruje načelo transparentnosti u djelovanju prvostupanjskog tijela, odnosno u postupanju sukladno članku 28. tada važećeg Zakona o sudovima prema koji uređuje pitanje provođenja nadzora nad urednim obavljanjem poslova sudaca i sudova na području nadležnosti višeg suda koji određuje nadzor.
Slijedom navedenog, temeljem članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09, 110/21) u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama trebalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja, s obzirom na to da na tražene informacije nije moguće primijeniti niti jedno od zakonskih ograničenja iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan