KLASA: UP/II-008-07/22-01/471
URBROJ: 401-01/10-22-2
Zagreb, 27. rujna 2022. godine
Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Dječjeg vrtića „Smješko“ KLASA: 601-02/22-01/05, URBROJ: 2198/12-08-02/22-01 od 24. veljače 2022. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Dječjeg vrtića „Smješko“, KLASA: 601-02/22-01/05, URBROJ: 2198/12-08-02/22-01 od 24. veljače 2022. godine.
2. Odobrava se ......... pravo na pristup preslici sljedećih informacija:
- račun br. 12-12-181 SLIVOPREMA d.o.o.,
- narudžba broj 3062 IKEA,
- račun 129/posl1/1 PRIMAT-RD d.o.o.,
- račun-otpremnica: 3510/13F/2 IVERPAN d.o.o. i
- račun: 2218/12, 2219/12, 2220/12, 2221/12, 1/13 i 35/13 ŠKRINJICA d.o.o.
3. Djelomično se odobrava ......... pravo na pristup preslici sljedećih informacija:
- račun-otpremnica: 000015 i račun-otpremnica: 100006 NISA d.o.o., na način da se na istima prekriju podaci o imenu i prezimenu fizičke osobe koja je fakturirala račun,
- račun-otpremnica broj: 241/3008 MERKUR-HRVATSKA d.o.o., na način da se na istom prekriju podaci o imenu i prezimenu fizičke osobe koja je izdala račun,
- račun broj: 369/201/1, 504/201/1, 1446/201/1 i 802/201/1 ŠKRINJICA d.o.o., na način da se na istima prekrije potpis fizičke osobe koja je fakturirala račun,
- račun broj: 18904/100/48 FLIBA d.o.o., na način da se na istom prekriju podaci o imenu i prezimenu fizičke osobe blagajnika i
- ponuda broj: 525/2019 USLUGA d.o.o., na način da se na istom prekriju podaci o imenu i prezimenu fizičke osobe koja je sastavila račun,
te se u tim dijelovima zahtjev za pristup informacijama odbija.
4. Obavještava se ......... da je tražena informacija iz točke 2. zahtjeva za pristup informacijama tko su članovi Upravnog vijeća, tko ih je i kada imenovao javno dostupna na poveznici https://vrtic-smjesko.hr/index.php/upravno-vijece/.
5. Nalaže se Dječjem vrtiću „Smješko“ da postupi sukladno točkama 2. i 3. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od pravomoćnosti ovog rješenja.
6. Predmet se vraća Dječjem vrtiću „Smješko“ na ponovni postupak u dijelu zahtjeva za pristup informacijama Marine Bojanić pod točkom 3. zahtjeva u kojem žaliteljica traži kopije svih plaćenih računa pod stavkom „ostale usluge“ za razdoblje od 2019. do 2021. godine.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem Dječjeg vrtića „Smješko“ odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žaliteljica) od 7. veljače 2022. godine kojim su zatražene informacije: kopije plaćenih računa za opremu (namještaj) za dječji vrtić (za interijer i eksterijer-dvorište) od osnutka vrtića do dana podnošenja zahtjeva, tko su članovi Upravnog vijeća, tko ih je i kada imenovao, te pod stavkom „ostale usluge“ traži dostavu svih plaćenih računa od 2019. do 2021. godine, temeljem članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer prvostupanjsko tijelo smatra da žaliteljica zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.
Protiv navedenog rješenja žaliteljica je pravodobno uložila žalbu u kojoj navodi da je rješenje nezakonito jer nema zakonsko utemeljenje. Ističe da je obrazloženje prvostupanjskog tijela nejasno, posebno u dijelu u kojem se navodi da je i druga osoba ranije podnijela identičan zahtjev. Navodi da ne postoji niti jedan propis koji onemogućava da više osoba traži istu informaciju. Smatra problematičnim da se skrivaju podaci o rashodovanju javnog novca. Predlaže da se žalba prihvati.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 19. prosinca 2021. godine zatražila od Dječjeg vrtića „Smješko“, kao tijela javne vlasti, dostavu sljedećih informacija: „1. kopije plaćenih računa za opremu (namještaj) za dječji vrtić (za interijer i eksterijer-dvorište) od osnutka vrtića do danas, 2. tko su članovi Upravnog vijeća, tko ih je i kada imenovao, 3. pod stavkom „ostale usluge“ molim da mi dostavite kopije plaćenih računa po navedenoj osnovi za 2019., 2020. i 2021. godinu.“
Postupajući po navedenom zahtjevu, prvostupanjsko tijelo je donijelo osporeno rješenje.
Posebno se ističe da su informacije koje su predmet ovog žalbenog postupka dostavljene Povjereniku za informiranje u drugom postupku koji se vodio po žalbi drugog žalitelja pod KLASOM: UP/II-008-07/22-01/162, s obzirom na to da je i žalitelj u tom postupku, između ostalog, tražio i informacije koje žaliteljica traži u ovom postupku.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 23. stavkom 5. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.
Člankom 16. stavkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako informacija ne predstavlja klasificiran podatak.
Iz obrazloženja osporenog rješenja u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da žaliteljica zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, odnosno da je zahtjev identičan zahtjevu koji je druga osoba podnijela pa da zbog traženja informacija koje se odnose na period od dvadeset godina.
Navedeni zaključak prvostupanjskog tijela nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.
Naime, prvostupanjsko rješenje ne sadrži niti objektivne niti subjektivne elemente zlouporabe prava na pristup informacijama iz članka 23. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Okolnost da je žaliteljica podnijela sadržajno isti zahtjev kao i neki drugi korisnik prava na pristup informacijama nije dovoljna za zaključak da bi se radilo o zlouporabi prava na pristup informacijama.
Naime, prvostupanjsko tijelo ničim ne dokazuje da bi žaliteljica bila povezana s nekom drugom osobom u smislu odredbe članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Osim toga, sama činjenica što se računi koji se odnose na uređenje interijera i eksterijera prvostupanjskog tijela odnose na duže vremensko razdoblje, nije dovoljna za zaključak da se radi o zlouporabi prava u smislu članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer odlučivanje o deset računa koji su navedeni u točkama 2. i 3. izreke ovog rješenja sasvim sigurno ne može dovesti u pitanje redovito funkcioniranje prvostupanjskog tijela.
Pri tome treba imati u vidu činjenicu da iz očitovanja prvostupanjskog tijela Povjereniku za informiranje, KLASA: 601-02/22-07/01, URBROJ: 2198-12-08-2-22-1 od 11. travnja 2022. godine proizlazi da je žaliteljica prvostupanjskom tijelu podnijela samo jedan zahtjev (koji je predmet ovog postupka), a rješavanje kojeg ne može dovesti u pitanje funkcioniranje prvostupanjskog tijela.
Naime, u presudama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni brojevi UsII-167/19 od 16. svibnja 2019. godine, UsII-170/19 od 20. ožujka 2019. godine, UsII-191/19 od 12. rujna 2019. godine te UsII-298/20 od 23. rujna 2020. godine zauzeto je stajalište da se u slučaju informacija o raspolaganju javnim sredstvima iz članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama ne može razmatrati pitanje zlouporabe prava na pristup informacijama.
U članku 16. stavku 3. istoga Zakona propisano je da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja postupka iz stavka 1. tog članka, osim ako informacija predstavlja klasificiran podatak.
U drugostupanjskom postupku, Povjerenik za informiranje je utvrdio da tražene informacije iz točke 1. zahtjeva za pristup informacijama kojim je žaliteljica tražila kopije plaćenih računa za opremu (namještaj) za dječji vrtić (interijer i eksterijer-dvorište) od osnutka vrtića do dana podnošenja predmetnog zahtjeva predstavljaju podatak o raspolaganju javnim sredstvima te da su sukladno članku 16. stavku 3. Zakona o pravu na pristup informacijama iste dostupne javnosti bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa.
Naime, tražene informacije računi koje je tijelo javne vlasti platilo za opremu, odnosno uređenje tijela javne vlasti su informacije koje se odnose na raspolaganje javnim sredstvima.
Nadalje, u drugostupanjskom postupku je utvrđeno kako u pogledu traženih informacije iz točke 2. izreke ovoga rješenja nije moguće primijeniti zakonska ograničenja iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, te da treba žaliteljici u cijelosti omogućiti pristup traženim informacijama.
U drugostupanjskom je postupku utvrđeno da tražene informacije iz točke 2. izreke ovoga rješenja sadrže ime i prezime te potpis direktora pravne osobe koja je izdala račune te ime i prezime ravnateljice tijela javne vlasti, međutim Povjerenik za informiranje smatra da u konkretnom slučaju ne prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama jer se imena i prezimena zaposlenika tijela javne vlasti ne štite prema već ustaljenoj praksi Povjerenika za informiranje te Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, dok su podaci o osobi ovlaštenoj za zastupanje pravne osobe javno objavljeni u sudskom registru.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Stoga je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku i članka 25. stavka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješeno kao u točki 1., 2. i 5. izreke rješenja.
U pogledu traženih informacija iz točke 3. izreke ovoga rješenja kopije plaćenih računa za opremu (namještaj) za dječji vrtić, utvrđeno je sljedeće.
Odredbom članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijelo javne vlasti može ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Prema članku 15. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama ako tražena informacija sadrži i podatak koji podliježe ograničenju iz stavaka 2. i 3. toga članka, preostali dijelovi informacije učinit će se dostupnim.
Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25. svibnja 2018. godine.
Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.
Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.
Provodeći test razmjernosti i javnog interesa u žalbenom postupku, a temeljem odredbe članka 25. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, Povjerenik za informiranje je utvrdio da u odnosu na podatke navedene u točki 3. izreke ovog rješenja ne prevladava javni interes, već prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da bi omogućavanjem pristupa istim došlo do povrede osobnih podataka neovlaštenim korištenjem od strane treće osobe u svrhu koja nije podudarna sa svrhom s kojom su prikupljeni i zloporabe osobnih podataka.
Vezano za podatke koji se zaštićuju, ističe se kako iz spisa predmeta ne proizlazi da su se vodile bilo kakve javne rasprave u odnosu na taj dio zatraženih informacija, niti se iste odnose se na pitanja javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša, niti na pitanje raspolaganja javnim sredstvima, a niti je vjerojatno da bi objava tog dijela traženih informacija doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnih načela funkcioniranja tijela javne vlasti kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost i integritet.
Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točkama 1., 3. i 5. izreke rješenja.
Vezano za točku 2. zahtjeva za pristup informacijama, kojim su zatražene informacije o tome tko su članovi Upravnog vijeća, tko ih je i kada imenovao, u drugostupanjskom je postupku utvrđeno da su tražene informacije javno objavljene na internetskoj stranici tijela javne vlasti na poveznici iz točke 4. izreke rješenja.
Odredbom članka 23. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijelo javne vlasti ne donosi rješenje o zahtjevu kada obavještava korisnika da je informacija javno objavljena.
Vezano za točku 3. predmetnog zahtjeva za pristup informacijama kojim je žaliteljica tražila informaciju pod stavkom „ostale usluge“ dostavu svih plaćenih usluga od 2019. do 2021. godine specificirano, u drugostupanjskom je postupku izvršen uvid na web stranicu tijela javne vlasti na poveznicu https://vrtic-smjesko.hr/index.php/financijska-izvjesca/ na kojoj se nalaze financijska izvješća za period od 2019. godine do 2021. godine i koji sadrže stavku „ostale usluge“.
S obzirom na to žaliteljica traži plaćene račune pod navedenom stavkom (šifra 3239), jasno je da se ne može razmatrati pitanje zlouporabe prava na pristup informacijama, jer se traže informacije o raspolaganju javnim sredstvima iz članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, pa se ne u tom slučaju ne može razmatrati zlouporaba prava na pristup informacijama.
Slijedom navedenog, na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku riješeno je kao u točki 6. izreke rješenja, a predmet se zbog prirode upravne stvari, dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.
Tijelo javne vlasti je u ponovnom postupku dužno razmotriti točku 3. zahtjeva za pristup informacijama žaliteljice, utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te ih prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar.
U slučaju da je riječ o većem broju informacija, ističe se da prvostupanjsko tijelo ima pravo postupiti u skladu s odredbom članka 19. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno imaju pravo tražiti od korisnika naknadu stvaranih i materijalnih troškova koji nastanu pružanjem informacije, sukladno članku 17. ovog Zakona, kao i naknadu troškova dostave tražene informacije, a na izračun navedene naknade primjenjuju se Kriteriji za određivanje visine naknade stvarnih i materijalnih troškova i troškova dostave informacije („Narodne novine“, broj 12/14, 15/14, dalje u tekstu: Kriteriji).
Ako se radi o iznosu koji prelazi 150,00 kn, sukladno članku 4. stavku 2. Kriterija tijelo javne vlasti može zatražiti od korisnika da unaprijed položi iznos stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije, a ako korisnik ne položi zahtijevani iznos troškova u roku od 8 dana, tada se smatra da je korisnik odustao od zahtjeva, u kojem slučaju se donosi rješenje o obustavi postupka sukladno članku 46. stavku 3. Zakona o općem upravnom postupku.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan