KLASA: UP/II-008-07/22-01/799
URBROJ: 401-01/10-22-7
Zagreb, 7. srpnja 2022. godine
Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, broj: Su-728/2022 od 14. lipnja 2022. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama
RJEŠENJE
Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, broj: Su-728/2022 od 14. lipnja 2022. godine kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žaliteljica), kojim je tražila optužnicu iz predmeta K-373/20, temeljem članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer prvostupanjsko tijelo u bitnom smatra da postoje osnove sumnje da bi objavljivanje traženih informacija onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje postupaka, i temeljem članka 15. stavka 4. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer prvostupanjsko tijelo smatra da bi omogućavanje pristupa traženoj informaciji moglo ugroziti proces izrade prvostupanjske presude.
Protiv navedenog rješenja žaliteljica je pravodobno uložila žalbu u kojoj u bitnom navodi da je prvostupanjsko rješenje zasnovano na pogrešnim činjenicama, odnosno da nije pravilno proveden test razmjernosti i javnog interesa. Navodi da je osoba na koju se odnosi optužnica državljanin Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, odnosno da u Bosni i Hercegovini obavlja funkciju visoko pozicioniranog policijskog dužnosnika, tako da je javni interes za navedeni slučaj očit. Navodi da je pred prvostupanjskim tijelom u tijeku postupak protiv navedene osobe, u kojem postupku će se pročitati i optužnica. Navodi da je nejasno zbog čega bi se narušio proces izrade prvostupanjske presude, odnosno zbog čega bi novinarski članak mogao utjecati na navedeni proces. Dalje ističe da ne planira objaviti traženu optužnicu, već joj je ista potrebna kako bi lakše mogla pratiti kazneni postupak. Predlaže da se žalba prihvati.
Žalba je neosnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 3. lipnja 2022. godine od prvostupanjskog tijela tražila optužnicu iz predmeta K-373/20.
Postupajući po navedenom zahtjevu, prvostupanjsko tijelo je donijelo osporeno rješenje.
U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje po žalbi žalitelja, uključujući i informaciju koja je predmet ovog postupka.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Sukladno članku 6. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije su dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.
Prema članku 15. stavku 3. točki 1. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je postoje osnove sumnje da bi njezino objavljivanje onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog, upravnog ili drugog pravno uređenog postupka, izvršenje sudske odluke ili kazne.
Sukladno članku 15. stavku 4. točki 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija u postupku izrade unutar jednog ili više tijela javne vlasti, a njezino bi objavljivanje prije dovršetka izrade cjelovite i konačne informacije moglo ozbiljno ugroziti proces njezine izrade.
Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Iz pobijanog rješenja u bitnom proizlazi da se pristup traženoj informaciji ograničava pozivom na odredbu članka 15. stavka 3. točke 1. i članka 15. stavka 4. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Povjerenik za informiranje smatra da je prvostupanjsko tijelo pravilno primijenilo odredbu članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, što se obrazlaže kako slijedi.
Prvenstveno se ističe da su svi korisnici jednaki u ostvarivanju prava na pristup informacijama sukladno članku 8. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Osim toga, članak 18. stavak 4. Zakona o pravu na pristup informacijama jasno propisuje da korisnici nisu obvezni navesti zbog čega traže pristup informacijama, pa činjenica što žaliteljica nastupa kao novinarka i što traži informaciju za potrebe novinskog članka nije odlučna u konkretnom slučaju.
Naime, sam cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je osigurati svim korisnicima pravo na pristup informacijama, a što se očituje kroz činjenicu da korisnik može javno iznositi informaciju s kojom raspolaže u smislu članka 9. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Slijedom navedenog, činjenica što žaliteljica navodi da neće objaviti traženu informaciju ne može ići žaliteljici u prilog, jer svrha pristupa informacijama nije u tome da pojedini korisnici dobiju informaciju „za sebe“.
Kako je u konkretnom slučaju predmet zahtjeva žaliteljice pravomoćna optužnica, u nastavku se iznose relevantne zakonske odredbe.
Sukladno članku 17. stavku 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19) propisano je da kazneni postupak počinje potvrđivanjem optužnice, ako istraga nije podnesena.
Člankom 342. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku propisan je u bitnom sljedeći sadržaj optužnice: ime i prezime okrivljenika s osobnim podacima, opis djela iz kojeg proistječu zakonska obilježja kaznenog djela, zakonski naziv kaznenog djela, dokaze na kojima se temelji optužnica, te obrazloženje u kojima će se opisati stanje stvari.
Sukladno članku 441. stavku 1. Zakona o kaznenom postupku propisano je da tužitelj može usmeno izmijeniti optužnicu, ako u tijeku rasprave utvrdi da izvedeni dokazi pokazuju da se izmijenilo činjenično stanje izloženo u potvrđenoj optužnici.
Prema članku 449. Zakona o kaznenom postupku presuda se može odnositi samo na osobu koja je optužena i samo na djelo koje je predmet optužbe sadržane u podnesenoj, odnosno na raspravi izmijenjenoj ili proširenoj optužnici.
Slijedom navedenog, optužnica je samo akt kojim državno odvjetništvo kao ovlašteni tužitelj pokreće postupak protiv okrivljenika pred nadležnim sudom, a u kojoj se u bitnom opisuje što se okrivljeniku stavlja na teret, te se izlažu dokazi iz kojih proizlazi da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.
Drugim riječima, iz same optužnice nije vidljivo nikakvo postupanje prvostupanjskog tijela, koje će svoj stav o optužnici izraziti u donesenoj presudi.
Po mišljenju Povjerenika za informiranje, sama činjenica da je okrivljenik visoki dužnosnik u Bosni i Hercegovini, te činjenica da ima dvojno državljanstvo, nije dovoljna za zaključak da bi optužnica koja je podignuta u Republici Hrvatskoj, za kazneno djelo koje okrivljenik nije počinio kao službena osoba, predstavljala informaciju od javnog interesa u Republici Hrvatskoj.
Za potrebe žalbenog postupka Povjerenik za informiranje je izvršio uvid u stranice Državnog odvjetništva Republike Hrvatske (www.dorh.hr) te je utvrdio da Državno odvjetništvo Republike Hrvatske samo objavljuje priopćenja bez navođenja imena i prezimena okrivljenika (npr. je li podignuta optužnica, je li određen istražni zatvor i sl.).
Na isti način i sudovi objavljuju svoja priopćenja vezano za kazneni postupak (npr. poveznica https://sudovi.hr/hr/zsos/priopcenja/priopcenje-za-javnost-od-1-lipnja-2022 ).
U postupku nije sporno da s je predmetna optužnica potvrđena te da je u tijeku postupak pred prvostupanjskim tijelom, odnosno da još uvijek nije zakazana rasprava.
U točki 94. presude Suda EU (Veliko vijeće) od 21. rujna 2010. godine, spojeni predmeti C-514/07, C-528/07 i C-532/07) izraženo je stajalište da postoji generalna presumpcija da otkrivanje podneska jedne strane u postupku može utjecati na vođenje postupka, ako je taj postupak u tijeku.
Povjerenik za informiranje ukazuje na presudu Suda EU broj T-851/16 (Access info Europa protiv Europske komisije), u kojoj je, u točki 71. presude u bitnom izraženo stajalište da potreba za zaštitom jednakosti oružja pred sudom opravdava ne samo zaštitu dokumenata sastavljenih isključivo za potrebe sudskog postupka, nego i dokumenata, čije otkrivanje može, u okviru tog postupka ugroziti tu jednakost, koje predstavlja sastavni dio pojma poštenog suđenja.
U konkretnom slučaju, upravo je optužnica takav dokument, odnosno dokument koje je sastavljen isključivo za potrebe sudskog postupka.
Naime, razmatrajući sadržaj optužnice koja je Povjereniku za informiranje dostavljena u žalbenom postupku, utvrđeno je da se u optužnici u bitnom iznosi cjelokupni dotadašnji postupak (uz opsežno iznošenje obrane okrivljenika, iskaza oštećenika, te navođenje svih dokaza koji se predlažu izvesti u postupku).
Točno je da su sudske rasprave javne, međutim navedeno ne znači da osobe koje kao javnost prisustvuju raspravi imaju pravo dobiti presliku optužnice sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama u postupku u kojem još nije niti zakazana rasprava.
Naime, ako bi se sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama omogućio pristup preslici tražene optužnice, navedeno bi značilo da je optužnica informacija od javnog značaja, odnosno da javni interes za navedenu optužnicu prevladava u odnosu na činjenicu da se vodi pravno uređeni postupak u smislu članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Ako bi se žaliteljici omogućio pristup navedenoj optužnici, navedeno znači da bi svaka pravna i fizička osoba mogla dobiti presliku navedene optužnice.
Sama činjenica što je rasprava javna i što se na raspravi kao procesna radnja izvodi čitanje optužnice, ne znači automatski da je optužnica informacija od javnog značaja jer će ista biti pročitana na raspravi, pri čemu Povjerenik za informiranje ne može spekulirati o tome hoće li u tom konkretnom predmetu rasprava biti javna ili će prvostupanjsko donijeti odluku o isključenju javnosti sukladno odredbama Zakona o kaznenom postupku.
Povjerenik za informiranje nije utvrdio da se u Republici Hrvatskoj vode bilo kakve javne rasprave vezanu za predmetnu optužnicu, te smatra da objava tražene informacije ne bi doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti (kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet), posebno stoga što se radi o aktu koji je prvostupanjsko tijelo dobilo u okviru sudskog postupka, te o navedenom aktu prvostupanjsko tijelo nije donijelo meritornu odluku.
Sama činjenica što žaliteljica navodi da joj je optužnica potrebna kako bi lakše pratila kazneni postupak, ne predstavlja okolnost koja bi išla u prilog omogućavanja pristupa traženoj informaciji, već govori u prilog tome da za traženu informaciju postoji isključivo interes žaliteljice.
Povjerenik za informiranje ne dovodi u pitanje pravo žaliteljice da kao novinarka izvještava o predmetnom postupku, ali odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama postavljaju jasna pravila o postupanju, pri čemu Povjerenik za informiranje nije utvrdio postojanje prevladavajućeg javnog interesa koji bi zahtijevao da Povjerenik intervenira u sudski postupak koji je tek započeo, na način da čini javno dostupnom optužnicu u konkretnom sudskom postupku, a kojem prvostupanjsko tijelo mora utvrditi sve odlučne činjenice.
Imajući u vidu ranije navode ovog rješenja, te sadržaj optužnice, Povjerenik za informiranje prihvaća stav prvostupanjskog tijela da se samo pravomoćnom sudskom presudom utvrđuje je li počinjeno kazneno djelo, te da optužnica jedino predstavlja pravni stav jedne od stranaka u postupku.
Ako se omogući pristup traženoj informaciji, navedeno znači da Povjerenik za informiranje smatra da javnost ima pravo znati baš sve detalje optužnice za osobu koja u Republici Hrvatskoj ne obavlja nikakvu javnu dužnost (prema podacima iz spisa predmeta), a radi se o kaznenom djelu koje je počinjeno na štetu fizičke osobe.
Iz svega navedenog proizlazi da navodi žaliteljice nisu doveli u sumnju pravilnost prvostupanjskog rješenja, pri čemu Povjerenik za informiranje prihvaća stav prvostupanjskog tijela da je za primjenu članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama dovoljno postojanje osnova sumnje kao niži stupanj uvjerenja o odlučnim činjenicama.
Što se tiče primjene članka 15. stavka 4. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, Povjerenik za informiranje ističe da se navedena odredba odnosi na traženje informacije koja je u izradi u trenutku podnošenja zahtjeva, a činjenica što će presuda biti donesena na temelju optužnice ovlaštenog tužitelja ne znači da je presuda informacija koja je u postupku izrade u smislu citirane odredbe.
Međutim navedeno nije od utjecaja na pravilnost rješenja prvostupanjskog tijela, jer je prvostupanjsko tijelo pravilno primijenilo odredbu članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Posebno se ističe da Povjerenik za informiranje nije drugostupanjsko tijelo u primjeni Zakona o medijima („Narodne novine“, broj 59/04, 84/11, 81/13), odnosno nije nadležan za procjenu je li i u kojem opsegu prvostupanjsko tijelo trebalo dati žaliteljici kao novinarki informacije o predmetnom postupku sukladno Zakonu o medijima.
Međutim, kako je žaliteljica zahtjev podnijela sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, primjenjuju se pravila navedenog Zakona, te žaliteljica kao novinarka ne može imati prednost u odnosu na bilo koju drugu pravnu ili fizičku osobu koja bi postavila takav zahtjev, jer u odnosu na zatraženu informaciju prevladava potreba zaštite prava na ograničenje.
Upravo zbog navedenog zakonskog ograničenja, u konkretnom slučaju nema mjesta niti djelomičnom omogućavanju pristupa traženoj informaciji u smislu članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Osim toga, omogućavanje pristupa traženoj optužnici, na način da ista postane informacija od javnog značaja bilo bi protivno i presumpciji nevinosti zajamčenoj člankom 28. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14), jer bi se u javnosti mogao steći dojam da je okrivljenik kriv za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.
Slijedom svega navedenog, temeljem članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09, 110/21) trebalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan