KLASA: UP/II-008-07/22-01/703

URBROJ: 401-01/06-22-3

Zagreb, 5. srpnja 2022.

Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku, Broj: PPI-DO-6/2022 od 15. travnja 2022. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku, Broj: PPI-DO-6/2022 od 15. travnja 2022. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku (u daljnjem tekstu: ODO Šibenik) odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 5. travnja 2022. godine, kojim je žalitelj tražio „zdravstvenu i(li) radnu (ne)sposobnost osoba s posebnim potrebama ODO-a Šibenik koja je razvidna iz dijametralno suprotnih odgovora na istovjetno pitanje o vlasniku odnosno korisniku MHE Roški Slap, što otvara sumnju u djelatnost službeno ovlaštenih osoba s izuzetnim posebnim potrebama ili dobro organiziranoj kriminalno zločinačkoj organizaciji pod pokroviteljstvom ......... i .........“, temeljem članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer je prvostupanjsko tijelo smatralo da žalitelj svojim zahtjevom zloupotrebljava prvo na pristup informacijama.

Žalitelj je protiv osporenog rješenja pravovremeno izjavio žalbu, u kojoj u bitnom navodi kako smatra da je ODO Šibenik po njegovom zahtjevu pogrešno primijenilo materijalno pravo, da se radi o nezakonitom ponašanju odnosno kriminalnim radnjama tijela javne vlasti, kojima se javnost ciljano dovodi u zabludu, da je informacija o zdravstvenom statusu odgovornih osoba s očito posebnim potrebama zatražio obzirom na postupanje ODO Šibenik u ranijim postupcima koje opisuje u nastavku, kao i da je istu tražio i ranijim zahtjevom povodom kojeg mu je dostavljeno rješenje od 17. siječnja 2019. godine s obrazloženjem da prvostupanjsko tijelo takvu informaciju ne posjeduje. Nadalje, žalitelj navodi podatke i svoja tumačenja vezano za vlasništvo MHE Roški slap te zaključuje da se radi o pljačkanju Republike Hrvatske za iznos veći od 30 milijuna Eura od 1998. godine do danas, a uz pomoć službeno ovlaštenih osoba s posebnim potrebama prvostupanjskog tijela. Povjereniku za informiranje predlaže da poništi osporeno rješenje, da primora ODO Šibenik na dostavu traženih informacija o ciljanoj zaštiti organiziranog kriminala i pljačkanju proračuna Republike Hrvatske. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je neosnovana.

Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žalitelj kao predmet zahtjeva za pristup informacijama od 5. travnja 2022. godine, naveo „Zdravstvenu i(li) radnu (ne)sposobnost osoba s posebnim potrebama ODO-a Šibenik“ te da se traži dostava informacija odnosno očitovanje o stvarnom vlasniku Male hidroelektrane Roški Slap unutar Nacionalnog parka Krka. Kao vezu naveo je predmet navedenog tijela javne vlasti Broj: PPI-Do-2/2022 od 17. veljače 2012. godine. U tekstu se osvrće na predmet Broj: OGR-Do-4/2011 te navodi kako je temeljem navoda prvostupanjskog tijela iz Zahtjeva za pretragu prostorija u tom predmetu ovlašten prikupljati kompromitirajuće podatke, kao što su podaci koje je naveo ranije, a vezano za traženje informacije o predmetno označenoj zdravstvenoj i(ili) radnoj (ne)sposobnosti. U nastavku navodi kako svoje traženje temelji na presudama koje prilaže svom zahtjevu, a iz kojih da je razvidno kako je navodni trenutni vlasnik Male hidroelektrane Roški slap Republika Hrvatska, podredno Javna ustanova Nacionalni park Krka.

Postupajući po navedenom zahtjevu žalitelja ODO Šibenik donijelo je osporeno rješenje odbivši zahtjev temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, smatrajući da se radi o zlouporabi prava na pristup informacijama od strane žalitelja.

U obrazloženju osporenog rješenja naveden je sadržaj zahtjeva žalitelja te da iz Upisnika o zahtjevima, postupcima i odlukama o ostvarivanju prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija koji se vodi u ODO Šibenik proizlazi da je žalitelj od 2017. godine do danas podnio navedenom tijelu javne vlasti 29 zahtjeva temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama, a koji zahtjevi se pretežito odnose na postupanje u predmetu ODO Šibenik broj OGR-4/2011, da su u 21 predmetu zahtjevi odbačeni ili odbijeni, odnosno da nije bilo osnove za dostavljanje informacije. Također je navedeno da se u svojim dosadašnjim zahtjevima žalitelj prvostupanjskom tijelu obraća na neprimjeren i uvredljiv način, da već dulje vrijeme podnosi u širem smislu istovrsne zahtjeve kojima je jedini cilj vrijeđanje i omalovažavanje državnoodvjetničkih dužnosnika, čime nepotrebno i neopravdano opterećuje rad ODO Šibenik, a da se time ne ostvaruje javni interes. Slijedom navedenog je zaključeno kako žalitelj očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, te je zahtjev valjalo odbiti temeljem članka 23. stavka 5. točke 5. Zakon o pravu na pristup informacijama.

ODO Šibenik je Povjereniku za informiranje u žalbenom postupku aktom Broj: PPI-DO-6/2022 od 9. svibnja 2022. godine dostavilo spis predmeta na nadležno postupanje, a putem elektroničke pošte dana 4. srpnja 2022. godine i Upisnike o zahtjevima, postupcima i odlukama o ostvarivanju prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija za 2020., 2021. i 2022. godinu. Uvid u navedene upisnike ODO Šibenik utvrđeno je da je u navedenom tijelu javne vlasti 2020. godine ukupno podneseno 10 zahtjeva za pristup informacijama, a da je žalitelj podnio 4 zahtjeva, u 2021. godini ukupno podneseno 6 zahtjeva od kojeg broja je žalitelj podnio 5 zahtjeva, a da je u 2022. godini do dana izrade ovog rješenja ukupno podneseno 10 zahtjeva za pristup informacijama, od kojih je žalitelj podnio 9 zahtjeva.

Iz međunarodnih dokumenata, primjerice Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Konvencije o pristupu službenim dokumentima Vijeća Europe, Konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša iz 1998. (Aarhuška konvencija) te međunarodnog modela Zakona o pravu na pristup informacijama koji je kao uzor brojnim zakonima o pravu na pristup informacijama dostupan na poveznici https://www.article19.org/data/files/pdfs/standards/modelfoilaw.pdf je vidljivo da je svima njima uzeta u obzir mogućnost da se zahtjev za pristup informacijama koristi na način da se ugrožava prava drugih.

Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00.,124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. - pročišćeni tekst i 5/14.), jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.

U Republici Hrvatskoj je Zakon o pravu na pristup informacijama organski zakon, kojim se razrađuje ustavno pravo na pristup informacijama, čija je svrha omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i na ponovnu uporabu informacija fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o pravu na pristup informacijama, koji je objavljen u „Narodnim novinama“ broj 85/15., a stupio je snagu 9. kolovoza 2015. godine, je određeno da se može ograničiti pravo na pristup informacijama u slučaju da jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.

Povjerenik za informiranje, u svojem djelovanju prvenstveno ima namjeru ostvarivanja svrhe i cilja Zakona o pravu na pristup informacijama. Slijedom navedenog, nastoji kao temeljno načelo pristupa informacijama promovirati načelo javnosti i slobodnog pristupa, koje ukazuje kako su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona. Pri navedenom Povjerenik za informiranje ima i ulogu zaštitnika drugih ustavnih prava i vrijednosti zaštićenih pravnim poretkom, ali i zaštitnika dostojanstva i normalnog funkcioniranja tijela javne vlasti, pa je u tom smislu ograničenje prava na pristup informacijama zbog zloupotrebe prava normirano člankom 23. stavkom 5. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Zlouporaba prava je sukob prava korisnika prava na pristup informacijama i same svrhe Zakona, do kojeg dolazi u određenom trenutku kada korištenje tim pravom, koje je do nekog trenutka procesno i materijalno opravdano, primjerice zbog toga što se pravo ostvaruje na način na koji to određuju procesne odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno podnošenjem zahtjeva za pristup informacijama, dolazi u sukob sa svrhom i ciljem zakonskog uređenja prava na način da se postupanje korisnika pri raspolaganju navedenim pravom negativno odražava na prava i dužnosti trećih osoba.

Kod utvrđivanja zlouporabe prava na pristup informacijama potrebno je cijeniti sve činjenice i okolnosti slučaja kako bi se utemeljila odluka o postojanju ili nepostojanju zlouporabe prava, pri čemu je posebno potrebno uzeti u obzir i zakonsko načelo međusobnog poštovanja i suradnje iz članka 9.a Zakona o pravu na pristup informacijama koje određuje da se odnosi tijela javne vlasti i korisnika temelje na suradnji i pružanju pomoći te međusobnom uvažavanju i poštivanju dostojanstva ljudske osobe.

S obzirom da je zahtjev za pristup informacijama žalitelja odbijen temeljem članka 23., stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno zbog zlouporabe prava na pristup informacijama, u žalbenom je postupku bilo potrebno razmotriti sve zahtjeve koje je žalitelj podnio prvostupanjskom tijelu te da li on putem više povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.

Prilikom utvrđivanja moguće zlouporabe prava na pristup informacijama potrebno je razmotriti i na koji način je tijelo javne vlasti organiziralo rad službenika za informiranje odnosno je li službeniku za informiranje glavna ili osnovna radna obveza primjena Zakona o pravu na pristup informacijama ili ima i druge radne obveze. Također je potrebno razmotriti ukupan broj osoba koje tijelo javne vlasti zapošljava kako bi se mogla utvrditi da li obradom zahtjeva za pristup informacijama dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti jer se određeni broj službenika angažira na obradi zahtjeva za pristup informacijama (izrada preslika, pretvaranje informacija u neki drugi oblik i sl.).

Imajući u vidu sve navedeno, razmotreno je dolazi li u konkretnom slučaju do zlouporabe prava i je li ODO Šibenik donijelo na zakonu utemeljenu odluku o zlouporabi prava na pristup informacijama.

Razmatrajući sadržaj predmetnog zahtjeva za pristup informacijama, žalbe žalitelja te sadržaj drugih podnesaka koje je podnio protiv akata prvostupanjskog tijela, utvrđeno je kako su isti pejorativno intonirani u odnosu na tijelo javne vlasti, predmnijevajući kaznena djela, nepravilnosti u radu i druga negativna i zakonom zabranjena postupanja. Dakle, analizom svih žaliteljevih zahtjeva za pristup informacijama, a posebno zahtjeva žalitelja u konkretnom slučaju utvrđeno je kako se isti zahtjevi u većini slučajeva tiču žalitelja osobno odnosno predmeta koji je prvostupanjsko tijelo vodilo vezano za žalitelja, a kako je to navedeno i u obrazloženju osporenog rješenja.

Naime, uvidom u zahtjeve koje je žalitelj podnosio prvostupanjskom tijelu tijekom 2020., 2021. i 2022. godine, utvrđeno je kao je u istima kao predmet zahtjeva navodio, primjerice, „Srbočetnička korumpirana banda ratnog zločinca i ubojice Mladena Bajića!? Ratni zločin(c)i organizirani kriminal pod zaštitom ODO-a Šibenik“, „Duga mračna noć Mladena Bajića, ratnog zločinca i ubojice pod zaštitom DORH-a!?“, i „Visokopozicionirani dužnosnici i političari pod neposrednom zaštitom ODO Šibenik“, kao i da se veći dio zahtjeva žalitelja odnosi na predmet prvostupanjskog tijela Broj: OGR-Do-4/2011, koji se odnosi na žalitelja.

U konkretnom slučaju je uvidom u zahtjev žalitelja utvrđeno da u istom žalitelj daje svoja tumačenja o vlasništvu Male hidroelektrane Roški slap, sumnjiči prvostupanjsko tijelo za kriminalne radnje, ponovo navodi predmet koji se odnosi na njega osobno, a obzirom na navedene sumnje od tijela javne vlasti traži informaciju o zdravstvenoj sposobnosti osoba s posebnim potrebama ODO Šibenik, odnosno da u svom zahtjevu optužuje prvostupanjsko tijelo jer su mu po njegovoj tvrdnji na isto pitanje dostavljena dva dijametralno suprotna odgovora, pa da to otvara sumnju u rad prvostupanjskog tijela odnosno njegovih službeno ovlaštenih osoba.

Razmatranjem zahtjeva žalitelja u širem kontekstu, u međusobnom odnosu, vremenskom rasponu, količini, te uzimanjem u obzir svih činjenica i dokaza, a što je nužno pri odlučivanju o postojanju ili nepostojanju zlouporabe prava, u žalbenom postupku je utvrđeno kako je konkretnom slučaju došlo do zloupotrebe prava na pristup informacijama, koje dovodi do opterećivanja tijela javne vlasti, uslijed kontinuiranog postavljanja zahtjeva za istovrsnim informacijama te da je u konkretnom slučaju došlo do kršenja načela međusobnog poštovanja i suradnje od strane žalitelja.

Naime, u odlučivanju o zakonitosti osporenog rješenja u žalbenom je postupku uzeta u obzir i praksa Europskog suda za ljudska prava (dalje u tekstu: ESLJP), odnosno odredba članka 35. stavka 3. točke a) Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, prema kojoj će sud proglasiti nedopuštenim svaki pojedinačni zahtjev ako zahtjev smatra inkompatibilnim s odredbama Konvencije i dodatnih protokola, očito neosnovanim ili zloupotrebom prava na podnošenje zahtjeva.

U presudi Europskog suda za ljudska prava Rehak protiv Republike Češke (broj zahtjeva 67208/01), sud je zauzeo stav da zahtjev podnositelja, u kojem isti navodi da u sudu sjede agenti bivših tajnih službi, predstavlja zlouporabu prava na podnošenje zahtjeva, uz obrazloženje da se radi o neprihvatljivim tvrdnjama koje prelaze granice uobičajene kritike.

Nadalje, u presudi Zhdanov i drugi protiv Rusije (brojevi zahtjeva 12200/08, 35949/11, 58282/12), ESLJP je također utvrdio zlouporabu prava na podnošenje zahtjeva, zbog činjenice da je podnositelj zahtjeva, i nakon opomene suda, suce ESLJP nazivao „korumpiranim smećem“ (paragrafi 83. i 84. presude).

Osim toga, ističe se kako je i presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Poslovni broj: UsII-188/20-5 od 24. rujna 2020. godine, potvrđeno rješenje Povjerenika za informiranje kojim je odbijena žalba žalitelja protiv rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Splitu kojim je odbijen njegov zahtjev za pristup informacijama temeljem odredbe članka 25. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama odnosno zbog zlouporabe prava na pristup informacijama.

Iz gore navedenog je vidljivo da žalitelj u predmetnoj žalbi i ostalim podnescima kojima se obraćao prvostupanjskom tijelu u više navrata iznosi tvrdnje o nezakonitom postupanju ODO Šibenik koje prema saznanjima žalbenog tijela nisu dokazane u nijednom na zakonu utemeljenom postupku, nego spadaju u sferu žaliteljevih nagađanja i ocjena, a što je protivno načelu međusobnog poštovanja i suradnje u kojem je propisano da se odnosi tijela javne vlasti i korisnika temelje na suradnji i pružanju pomoći te međusobnom uvažavanju i poštivanju dostojanstva ljudske osobe.

Uzimajući u obzir sve navedeno te odgovarajućom primjenom stajališta ESLJP, u žalbenom postupku je zaključeno da žalitelj u konkretnom slučaju te u svim ostalim svojim podnescima nije pokazao niti minimum poštovanja prema prvostupanjskom tijelu, kao i da je očito kako institut prava na pristup informacijama koristi u svrhu svog osobnog obračuna s prvostupanjskim tijelom, pri čemu njegova komunikacija predstavlja jasno i nedvosmisleno vrijeđanje prvostupanjskog tijela i njegovih zaposlenika, a što predstavlja grubo kršenje načela međusobnog poštovanja i suradnje propisanog člankom 9.a Zakona o pravu na pristup informacijama.

U ovom žalbenom predmetu je utvrđeno da se radi o zahtjevu za pristup informacijama koji je neodređen odnosno usmjeren na vrijeđanje službenih osoba zaposlenika prvostupanjskog tijela i čija je očita namjera koristiti Zakon o pravu na pristup informacijama kao alat za svoj osobni sukob sa tijelom javne vlasti, pri čemu se posebno napominje da je Povjerenik za informiranje u odnosu na žalitelja po njegovim žalbama ranije u više slučajeva u obrazloženjima svojih drugostupanjskih odluka upozoravao na neprimjerene i uvredljive sadržaje njegovih podnesaka koji nisu sukladni zakonski propisanom načelu međusobnog poštovanja i suradnje, a kojima svakako nije mjesto u službenoj komunikaciji.

Naime, cilj Zakona o pravu na pristup informacijama nije obračunavanje korisnika s prvostupanjskim tijelima zbog određenih postupaka koji se vode, pa je žaliteljev zahtjev suprotan svrsi prava na pristup informacijama, koja se sastoji u osiguravanje i omogućavanje korisnicima informacija od javnog značaja. S obzirom da takva zlouporaba prava na pristup informacijama kolidira sa javnim interesom zbog kojega navedeni institut postoji te ujedno predstavlja i obezvrjeđivanje njegova cilja i svrhe, daljnje omogućavanje žalitelju da zlouporabljuje odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama na način kao u konkretnom slučaju imalo bi za posljedicu neopravdano opterećivanje tijela javne vlasti te bi bilo u suprotnosti s načelima pravičnosti i pravne sigurnosti. Stoga je Povjerenik za informiranje u konkretnom slučaju utvrdio kako je osporeno rješenje pravilno i na zakonu osnovano.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broja 47/09. i 110/21.) je propisano da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano.

Slijedom navedenog, prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu se prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari te je na temelju članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                            dr. sc. Zoran Pičuljan