URBROJ: 401-01/06-22-2
Zagreb, 4. srpnja 2022.
Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Hrvatskog zavoda za norme Broj: HZN-1-3/2022-RB-22 od 10. ožujka 2022. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za norme Broj: HZN-1-3/2022-RB-22 od 10. ožujka 2022. godine, kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem Hrvatskog zavoda za norme u točki 1. usvojen je zahtjev za dopunu i ispravak informacije ......... (dalje u tekstu: žaliteljica) od 25. veljače 2022. godine, dostavom preslika pojedinih poslanih i primljenih poruka elektroničke pošte koje sadrže poziv na 6. sjednicu Odbora za zaštitu na radu od 20. prosinca 2021. godine, u točki 2. odbijen navedeni zahtjev u pogledu traženja uvida u računala odnosno e-sandučiće poslane i primljene pošte osoba u pogledu kojih su žaliteljici dostavljene preslike pojedinih poruka elektroničke pošte, jer se time ne bi ispunila svrha Zakona o pravu na pristup informacijama, dok je u točki 3. odbačen navedeni zahtjev žaliteljice u pogledu traženja preslike primljene elektroničke pošte vezane za poziv na 6. sjednicu Odbora zaštite na radu koja je poslana na adresu .........@zg.t-com.hr, jer Hrvatski zavod za norme ne posjeduje traženu informaciju.
Žaliteljica je protiv osporenog rješenja pravovremeno izjavila žalbu, u kojoj u bitnom navodi kako istu izjavljuje zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da joj je navedenim rješenjem suprotno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama odbijen zahtjev kojim je tražila uvid u računala zaposlenika prvostupanjskog tijela s obrazloženjem da su joj omogućene preslike poruka elektroničke pošte. Navodi kako rješenje osporava u cijelosti, pa tako i u dijelu koji se odnosi na presliku poruke elektroničke pošte doktorice medicine ......... koja je članica Odbora zaštite na radu u Hrvatskom zavodu za norme. Žaliteljica nadalje ističe da je po njezinom zahtjevu nepotpuno utvrđeno činjenično stanje jer uvid u presliku elektroničke pošte dokazuje da je ona zaista i poslana odnosno zaprimljena na drugoj adresi, a da postoji sumnja da preslike koje je dobila nisu vjerodostojne odnosno da su lažne, pa bi uvid omogućio dokaz da su vjerodostojne. U odnosu na poruku elektroničke pošte dr. ........., za koju je tijelo javne vlasti navelo da je ne posjeduje, ističe da je prvostupanjsko tijelo trebalo od navedene osobe zatražiti presliku te poruke koju je zaprimila od Ravnatelja ......... s prilogom Poziv na 6. sjednicu odbora za zaštitu na radu Hrvatskog zavoda za norme. Također napominje da Hrvatski zavod za norme nikada ne omogući uvid u informaciju koja se traži, već samo dostavi preslike traženih informacija. Zaključno navodi kako je iz navedenog vidljivo da ne postoje razlozi za odbijanje njezinog zahtjeva i uskratu zatraženog uvida, pa na temelju toga traži od žalbenog tijela da poništi osporeno rješenje i omogući joj zatraženi uvid u informacije. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je neosnovana.
Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 9. veljače 2022. godine od Hrvatskog zavoda za norme zatražila dostavu sljedećih informacija: 1. presliku e-pošte (mail) korespondencije ravnatelja Hrvatskog zavoda za norme ........., predsjednika Odbora zaštite na radu s članovima navedenog odbora i to s ........., povjerenicom radnika za zaštitu na radu, ........., stručnjakom zaštite na radu i mr. sc. ........., dr. med., članicom, specijalisticom medicine rada, a vezano za sazivanje 6. sjednice navedenog Odbora; i 2. presliku poštanske knjige/evidencije ulazne, izlazne i interne pošte u kojoj je evidentirano slanje Poziva za 6. sjednicu Odbora za zaštitu na radu Hrvatskog zavoda za norme članovima tog Odbora. Navodi da je navedena sjednica održana 22. prosinca 2021. godine u 11:30 sati u uredu ravnatelja Hrvatskog zavoda za norme.
Nadalje je utvrđeno da je Hrvatski zavod za norme po navedenom zahtjevu dostavio žaliteljici rješenje Broj: HZN-1-3/2022-RB-12 od 24. veljače 2022. godine, kojim joj je u točki 1. omogućio pristup preslikama elektroničke komunikacije koja sadrži Poziv na 6. sjednicu Odbora za zaštitu na radu od 20. prosinca 2021. godine te navedeni Poziv, a u točki 2. odbio zahtjev u pogledu preslike poštanske knjige/evidencije ulazne, izlazne i interne pošte u kojoj je evidentirano slanje poziva na 6. sjednicu Odbora zaštite na radu članovima navedenog Odbora, s obzirom da takva informacija ne postoji, jer je poziv na navedenu sjednicu upućen elektronskim putem.
Iz spisa predmeta je također utvrđeno da je žaliteljica, nezadovoljna zaprimljenim informacijama, dana 25. veljače 2022. godine podnijela zahtjev za dopunu ili ispravak informacije u kojem je navela da nije zaprimila tražene informacije, odnosno da je zaprimila samo fotokopirani e-mail koji nije u pravoj veličini pa traži da joj se dostave vjerodostojne preslike maila u boji i uvid 1. u računalo ravnatelja Božičevića u e-sandučić poslane pošte/traženog maila, jer joj je dostavljen dokument od 24. veljače 2022. godine koji nije vjerodostojna preslika, te 2. vjerodostojne preslike mailova iz sandučića primljenih mailova za ......... i ........., .........@zg.t-com.hr i uvid u računala ......... i ........., u sandučiću primljena pošta (Lotus) za isti mail s pozivom za 6. sjednicu poslan od ..........
Nadalje, utvrđeno je da je postupajući po navedenom zahtjevu žaliteljice Hrvatski zavod za norme donio osporeno rješenje Broj: HZN-1-3/2022-RB-22 od 10. ožujka 2022. godine. kojim je u točki 1. usvojen je zahtjev za dopunu i ispravak informacije ......... od 25. veljače 2022. godine, dostavom preslika pojedinih poslanih i primljenih poruka elektroničke pošte koje sadrže poziv na 6. sjednicu Odbora za zaštitu na radu od 20. prosinca 2021. godine, u točki 2. odbijen navedeni zahtjev u pogledu traženja uvida u računala odnosno e-sandučiće poslane i primljene pošte osoba u pogledu kojih su žaliteljici dostavljene preslike pojedinih poruka elektroničke pošte, jer se time ne bi ispunila svrha Zakona o pravu na pristup informacijama, dok je u točki 3. odbačen navedeni zahtjev žaliteljice u pogledu traženja preslike primljene elektroničke pošte vezane za poziv na 6. sjednicu Odbora zaštite na radu koja je poslana na adresu .........@zg.t-com.hr, jer Hrvatski zavod za norme ne posjeduje traženu informaciju.
U obrazloženju navedenog rješenja prvostupanjsko tijelo je navelo da je po predmetnom zahtjevu žaliteljici dostavilo preslike informacija koje je imalo, da je u dijelu u kojem nije imalo traženu informaciju odbacilo zahtjev sukladno odredbi članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, a da je u pogledu traženja uvida u računala zahtjev odbijen obzirom da su žaliteljici već dostavljene tražene informacije a traženim uvidom se ne bi ostvarila svrha prava na pristup informacijama. Navedeno je da je u pogledu traženog uvida proveden test razmjernosti te je utvrđeno da ne postoji javni interes koji bi pretezao za dostavu takvih informacija. Zaključno je prvostupanjsko tijelo citiralo odredbu članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama te navelo kako je u tom dijelu valjalo odbiti zahtjev sukladno članku 23. Stavku 5. točki 1., 2. i 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Članak 1. Zakona o pravu na pristup informacijama u bitnom propisuje kako se ovim Zakonom uređuje pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti, dok članak 5. stavak 1. točka 3. navedenog Zakona propisuje kako je „informacija“ svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra ili u bilo kojem drugom obliku, neovisno o načinu na koji je prikazana (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis).
Odredbom članka 23. stavka 1. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da tijelo javne vlasti ne donosi rješenje o zahtjevu kad korisniku omogućuje pristup traženoj informaciji.
Odredbom članka 24. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da ukoliko korisnik smatra da informacija pružena na temelju zahtjeva nije točna ili potpuna, može zahtijevati njen ispravak, odnosno dopunu u roku od 15 dana od dana dobivanja informacije. Tijelo javne vlasti obvezno je odlučiti o zahtjevu za ispravak odnosno dopunu informacije u roku od 15 dana od dana zaprimanja zahtjeva, sukladno odredbama članka 23. ovog Zakona.
Člankom 23. stavkom 5. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako utvrdi da nema osnove za dopunu ili ispravak dane informacije iz članka 24. ovog Zakona.
U postupku po žalbi, a s obzirom na navode žalbe te osporenog rješenja, drugostupanjsko tijelo mora utvrditi da li je žalitelj predmetnim zahtjevom za dopunu/ispravak informacije tražio podatak koji se može podvesti pod gore citiranu definiciju „informacije“, posjeduje li tijelo javne vlasti zatraženu informaciju u trenutku podnošenja zahtjeva te postoje li ograničenja zbog kojih je informacija izuzeta od javnog pristupa.
Pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, dakle informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku, odnosno, zakonska definicija informacije ne uključuje obvezu tijela javne vlasti da daje odgovore na pitanja, sastavlja obrazloženja odnosno izjave ili da obavlja dodatne aktivnosti; drugim riječima, pristup informacijama u smislu Zakona uključuje dobivanje preslike gotove informacije koju tijelo javne vlasti posjeduje u trenutku podnošenja zahtjeva, npr. određenog dokumenta, cd-a ili drugog zapisa podataka.
Na zakonsku definiciju informacije također se nadovezuje odredba članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano kako se ne smatra zahtjevom za pristup informacijama traženje uvida u cjelokupni spis predmeta, objašnjenja ili uputa vezanih uz ostvarivanje nekog prava ili izvršavanje obveze, izrade analize ili tumačenja nekog propisa, kao ni stvaranje nove informacije.
Razmatrajući prethodno navedeno te predmetni zahtjev žaliteljice, Povjerenik za informiranje je u žalbenom postupku zaključio kako u pogledu dijela zahtjeva koji je odbačen prvostupanjsko tijelo nije u posjedu tražene informacije te je stoga opravdano odbacilo zahtjev u tom dijelu. Naime, ističe se da suprotno mišljenju žaliteljice, tijela javne vlasti sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama nisu u obvezi posjedovanja određenih informacija niti pribavljanja informacija iz drugih izvora sukladno traženjima korisnika. Posebno se napominje i to da u nadležnosti Povjerenika za informiranje nije utvrđivanje obveze tijelima javne vlasti na posjedovanje ili neposjedovanje informacija te da li je neka dokumentacija tijela javne vlasti u skladu sa zakonskim ili podzakonskim propisima i slično, već da li navedeno tijelo posjeduje ili ne posjeduje zatraženu informaciju odnosno može li se korisnicima omogućiti pristup postojećoj informaciji za koju je nedvojbeno utvrđeno da jest u posjedu tijela javne vlasti.
Nadalje, uvidom u spis predmeta a posebice u sadržaj predmetnog zahtjeva žaliteljice, utvrđeno je da je prvostupanjsko tijelo pravilno postupilo kada je odbilo njezin zahtjev u pogledu traženja uvida u računala u zahtjevu imenovanih zaposlenika i čelnika prvostupanjskog tijela, ali da se pri tome pozvalo na pogrešne zakonske odredbe. Iz navedenog je razvidno da je u postupku koji je prethodio osporenom rješenju bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na drugačije rješenje ove upravne stvari. Naime, iz sadržaja traženja predmetnog zahtjeva koji je odbijen u 2. točki izreke osporenog rješenja je jasno da ona traži izvršenje uvida u osobna računala, odnosno da se u tom dijelu nije niti tražila informacija u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, pa je slijedom navedenog zahtjev u tom dijelu trebalo odbiti sukladno odredbi članka 25. stavka 5. točke 3. i 4. navedenog Zakona. Dakle, u žalbenom je postupku utvrđeno kako žaliteljica pogrešno smatra da sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama ima pravo vršiti uvide u računala i provjeravati vjerodostojnost poslanih odnosno primljenih poruka elektroničke pošte odnosno provjeravati fizičkim uvidom vjerodostojnost informacija koje su joj već dostavljene od tijela javne vlasti.
Člankom 116. stavkom 1. točkom 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09. i 110/21.) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje stvari.
Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 2. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan