KLASA: UP/II-008-07/22-01/289

URBROJ: 401-01/10-22-3

Zagreb, 7. srpnja 2022. godine

Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva ČISTI OTOK d.o.o., Urbroj: 80/22 od 22. veljače 2022. godine , u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje trgovačkog društva ČISTI OTOK d.o.o., Urbroj: 80/22 od 22. veljače 2022. godine u dijelu u kojem je odlučeno o točkama 1. i 3. zahtjeva za pristup informacijama žaliteljice.

2. Predmet se u dijelu pod točkama 1. i 3. zahtjeva žaliteljice dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

3. Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja trgovačkog društva ČISTI OTOK d.o.o., Urbroj: 80/22 od 22. veljače 2022. godine u dijelu u kojem je odlučeno o točki 2. zahtjeva za pristup informacijama žaliteljice.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbačen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žaliteljica) u dijelu pod točkama 1. i 3. zahtjeva, jer prvostupanjsko tijelo smatra da žaliteljica ne traži informaciju u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, dok je u odnosu na točku 2. zahtjev žaliteljice odbijen, jer se radi o zaštićenim osobnim podacima sukladno Zakonu o zaštiti osobnih podataka.

Protiv navedenog rješenja žaliteljica je pravodobno uložila žalbu u kojoj u bitnom navodi da u cijelosti osporava prvostupanjsko rješenje. Smatra da se prvostupanjsko tijelo neosnovano poziva na zaštitu osobnih podataka, odnosno da je moglo prekriti osobne podatke. Ističe da prvostupanjsko tijelo mora posjedovati informacije u odnosu na točke 1. i 3. zahtjeva, odnosno da navedeno ne iziskuje dodatni angažman prvostupanjskog tijela. Smatra da se radi o javnom novcu, te da prvostupanjsko tijelo ne postupa jednako sa svim korisnicima. Navodi da ne postoje razlozi uskrate informacija te predlaže da se žalba prihvati.

Žalba je djelomično osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 19. prosinca 2021. godine prvostupanjskog tijela tražila doslovno sljedeće:

1. Koliko je (navesti iznos) i kome (po imenu-nazivu), po godinama „Čisti otok“ izvršio otpis dospjelih potraživanja od kupaca korisnika i to od 2018. do 2021. godine s opisom razloga svakog otpisa i po kojem kriteriju je vršen otpis duga

2. Za koliko korisnika (navesti imena) je „Čisti otok“ izdao rješenja o ovrsi od 2018. do 2021. godine

3. „Čistom otoku“ doznačen je iz proračuna iznos od 4.966.874,00 kn. U koju svrhu je taj iznos rashodovan – dostaviti specificirano

Postupajući po navedenom zahtjevu, prvostupanjsko tijelo je donijelo rješenje koje je predmet ovog postupka.

U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis predmeta na nadležno postupanje.

Iz obrazloženja osporenog rješenja u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da se traženje žaliteljice u odnosu na točke 1. i 3. zahtjeva ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Navedeni stav prvostupanjskog tijela za sada nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.

Uvodno se ističe da se u slučaju kad se traženje korisnika ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama donosi rješenje o odbijanju zahtjeva temeljem članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, a ne rješenje o odbacivanju zahtjeva.

Dopisom Ureda povjerenika za informiranje, KLASA: 008-04/22-01/248, URBROJ: 401-01/10-22-2 od 4. ožujka 2022. godine od prvostupanjskog tijela je zatraženo da se očituje u čemu bi se sastojalo stvaranje informacije u odnosu na točku 1. zahtjeva za pristup informacijama žaliteljice, te da dostavi jedan primjerak otpisa dugovanja u razdoblje na koje se zahtjev žaliteljice traži. Također je zatraženo da u odnosu na točku 3. zahtjeva prvostupanjsko tijelo dostavi jedan ili više dokumenata koji će sadržavati traženu informaciju, a imajući u vidu da žaliteljica traži informacije o raspolaganju javnim sredstvima.

Iz očitovanja prvostupanjskog tijela Povjereniku za informiranje od 21. ožujka 2022. godine u bitnom proizlazi da se točkom 1. zahtjeva za pristup informacijama ne traži određeni dokument, već se traži opis, razlog i kriterij. U odnosu na točku 3. zahtjeva žaliteljice, prvostupanjsko tijelo je obavijestilo Povjerenika za informiranje da Općina Vir nije doznačila niti donirala nikakva sredstva prvostupanjskom tijelu, već da je Općina Vir platila račune za izvršene usluge.

Što se tiče točke 1. zahtjeva za pristup žaliteljice, iz obrazloženja osporenog rješenja nije jasno u čemu bi se sastojalo stvaranje nove informacije, a niti je navedeno razjašnjeno u očitovanju prvostupanjskog tijela od 21. ožujka 2022. godine koje je dostavljeno Povjereniku za informiranje.

Naime, u točki 1. zahtjeva žaliteljice jasno proizlazi da žaliteljica traži iznos i ime, odnosno naziv korisnika kojem je otpisano dospjelo potraživanje.

U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je jedan primjerak otpisa dugovanja pod nazivom „Financijski nalog“, te je utvrđeno da navedeni dokument sadrži iznos ime i prezime osobe kojoj je otpisan dug, te podatak o datumu dokumenta.

Točno je da navedeni dokument ne sadrži opise razloga i kriterije za otpis duga, međutim navedeno ne znači da je trebalo odbiti zahtjev žaliteljice u cijelosti, jer je nesporno da prvostupanjsko tijelo posjeduje dokument iz kojeg će biti razvidno kome je i koji iznos otpisan, te u kojem razdoblju.

Što se tiče ostatka zahtjeva žaliteljice (kojim se traži opis svakog razloga i kriteriji za otpis), za sada se ne može prihvatiti stav prvostupanjskog tijela da se i u tom dijelu radi o stvaranju nove informacije.

To posebno stoga što niti iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja niti iz očitovanja prvostupanjskog tijela od 21. ožujka 2022. godine nije jasno postoji li neki dokument u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, a u kojem se navode razlozi i kriteriji svakog pojedinačnog otpisa.

Naime, ako Povjerenik za informirane nema jasno i detaljno opisani postupak otpisa duga u pojedinačnom slučaju (tko donosi odluku, postoji li dokument iz kojeg je vidljiv razlog otpisa, npr. zastara, ili je za razlog otpisa potrebno izvršiti uvid u svaki pojedinačni spis predmeta da bi se utvrdilo je li i kada zastara nastupila), tada niti ne može ispitati pravilnost prvostupanjskog rješenja.

Pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, dakle informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku, odnosno zakonska definicija informacije ne uključuje obvezu tijela javne vlasti da izrađuje analize, izvješća i sastavlja odgovore na pitanja, sastavlja izjave, pokreće postupke ili da obavlja dodatne aktivnosti. Drugim riječima, pristup informacijama u smislu Zakona uključuje dobivanje preslike gotove informacije koju tijelo javne vlasti posjeduje u trenutku podnošenja zahtjeva, npr. određenog dokumenta, ili drugog zapisa podataka, odnosno do koje bi moglo doći jednostavnim pretraživanjem elektroničke baze podataka.

O stvaranju nove informacije radilo bi se primjerice kad bi se od prvostupanjskog tijela tražila informacija koji istu nije dužno statistički obrađivati, odnosno kad bi za udovoljavanje zahtjevu za pristup informacijama trebalo izvršiti uvid u pojedini spis predmeta kako bi se došlo do informacije, što se ne smatra informacijom sukladno presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: UsII-147/17 od 03. kolovoza 2017. godine.

Međutim, prije postupanja u smislu ranije navedenog, prvostupanjsko tijelo će pozvati žaliteljicu da u odnosu na točku 1. zahtjeva pojasni zahtjev te se izričito očituje traži li podatke samo u odnosu na fizičke osobe kojima je otpisan dug ili traži i u odnosu na pravne osobe, jer žaliteljica koristi nejasan termin ime/naziv, kako bi se uopće moglo jasno definirati što je predmet zahtjeva žaliteljice.

Pri tome će prvostupanjsko tijelo postupiti sukladno članku 20. stavku 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, te će pozvati žaliteljicu da u roku od 5 dana ispravi nerazumljivi zahtjev, uz upozorenje da će zahtjev žaliteljice biti odbačen ako se ne ispravi na odgovarajući način, a ne može se sa sigurnošću utvrditi o kojoj se traženoj informaciji radi.

Ako se zahtjev odnosi i na fizičke osobe, prvostupanjsko tijelo vodit će računa o primjeni odredbe članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, te će uzeti u obzir i stajališta Povjerenika za informiranje i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske koja se navode u nastavku ovog rješenja u odnosu na točku 2. zahtjeva žaliteljice.

U odnosu na točku 3. zahtjeva žaliteljice, Povjerenik za informiranje ističe da iz očitovanja prvostupanjskog tijela od 21. ožujka 2022. godine jasno proizlazi da se ne radi o nikakvoj donaciji od strane Općine Vir, već o isplatama za obavljene usluge, pri čemu su Povjereniku za informiranje dostavljena dva primjerka računa za obavljene usluge.

Kako se radi o isplatama od strane Općine Vir za izvršene usluge prvostupanjskog tijela, odnosno o računima kao informacijama o raspolaganju javnim sredstvima u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, tada je jasno da su upravo računi informacije u odnosu na točku 3. zahtjeva žaliteljice.

Slijedom navedenog, temeljem članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09, 110/21) trebalo je poništiti prvostupanjsko rješenje u dijelu u kojem je odbačen zahtjev žaliteljice u odnosu na točke 1. i 3. zahtjeva žalitelja, te predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u tom dijelu.

Po mišljenju Povjerenika za informiranje, u konkretnom slučaju je nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela koje zbog pogrešnog pravnog pristupa nije utvrdilo sve odlučne činjenice, odnosno Povjerenik za informiranje temeljem stanja spisa ne može sam riješiti ovu upravnu stvar u smislu članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku.

U ponovljenom postupku prvostupanjsko tijelo će voditi računa o detaljnoj uputi Povjerenika za informiranje iz ovog rješenja te će dati jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama koje su u konkretnom slučaju izostale.

Prvenstveno će pozvati žaliteljicu da u smislu članka 20. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama jasno navede što traži, pa će ovisno o očitovanju ili izostanku očitovanja donijeti odluku

U odnosu na traženja žaliteljice koja se smatraju informacijama, a kako je to ranije opisano u ovom rješenju (računi u odnosu na točku 3. zahtjeva), ističe se da prvostupanjsko tijelo ima pravo postupiti u skladu s odredbom članka 19. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno imaju pravo tražiti od korisnika naknadu stvaranih i materijalnih troškova koji nastanu pružanjem informacije, sukladno članku 17. ovog Zakona, kao i naknadu troškova dostave tražene informacije, a na izračun navedene naknade primjenjuju se Kriteriji za određivanje visine naknade stvarnih i materijalnih troškova i troškova dostave informacije („Narodne novine“, broj 12/14, 15/14, dalje u tekstu: Kriteriji).

Ako se radi o iznosu koji prelazi 150,00 kn, sukladno članku 4. stavku 2. Kriterija tijelo javne vlasti može zatražiti od korisnika da unaprijed položi iznos stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije, a ako korisnik ne položi zahtijevani iznos troškova u roku od 8 dana, tada se smatra da je korisnik odustao od zahtjeva, u kojem slučaju se donosi rješenje o obustavi postupka sukladno članku 46. stavku 3. Zakona o općem upravnom postupku.

Što se tiče točke 2. zahtjeva za pristup informacijama, iz obrazloženja osporenog rješenja u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da se radi o zaštićenim osobnim podacima sukladno Zakonu o zaštiti osobnih podataka, odnosno da je stav Povjerenika za informiranje da se ne bi smjeli dostaviti podaci o datumu i mjestu rođenja i osobnom identifikacijskom broju.

Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25. svibnja 2018. godine.

Prema članku 46. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka („Narodne novine“, 42/18) propisano je da stupanjem na snagu navedenog Zakona prestaje vrijediti Zakon o zaštiti osobnih podataka.

Iako se prvostupanjsko tijelo u obrazloženju rješenja pozvalo na propis koji nije bio na snazi u vrijeme donošenja odluke o zahtjevu za pristup informacijama, navedeno nije od utjecaja na rješavanje upravne stvari, jer je i pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo donijeti istu odluku o zahtjevu žalitelja.

Člankom 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.

Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.

Prema članku 6. Opće uredbe o zaštiti podataka, obrada je zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećeg: a) ispitanik je dao privolu za obradu svojih osobnih podataka u jednu ili više svrha, b) obrada je nužna za izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik stranka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora, c) obrada je nužna radi poštivanja pravnih obveza voditelja obrade, d) obrada je nužna kako bi se zaštitili ključni interesi ispitanika ili druge fizičke osobe, e) obrada je nužna za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili pri izvršavanju službene ovlasti voditelja obrade, f) obrada je nužna za potrebe legitimnih interesa voditelja obrade ili treće strane, osim kada su od tih interesa jači interesi ili temeljna prava i slobode ispitanika koji zahtijevaju zaštitu osobnih podataka.

U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je primjerak rješenja o ovrsi kiji sadrže ime i prezime, adresu i osobni identifikacijski broj ovršenika fizičke osobe.

Razmatrajući sadržajno točku 2. zahtjeva žaliteljice jasno je da žaliteljica traži imena fizičkih osoba u odnosu na koje je doneseno rješenje o ovrsi jer prvostupanjsko tijelo samo ne izdaje rješenja o ovrsi.

U dosadašnjoj praksi Povjerenika za informiranje zauzet je stav da su imena i prezimena fizičkih osoba dužnika komunalne naknade zaštićeni osobni podaci, bez obzira što je komunalna naknada, isto tako kao i u ovom slučaju, prihod proračuna jedinice lokalne samouprave.

Osim toga, presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: UsII-329/21 od 11. ožujka 2022. godine odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/21-01/628, URBROJ: 401-01/05-21-5 od 30. rujna 2021. godine te je potvrđen stav Povjerenik da u odnosu na podatke o subjektima koje imaju dug s osnove korištenja poljoprivrednog vlasništva također prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Po mišljenju Povjerenika za informiranje, a imajući u vidu da žaliteljica traži podatak o imenima osobe u odnosu na koje je doneseno rješenje o ovrsi, jasno je da žaliteljicu zanimaju imena osoba koje imaju dugovanje prema prvostupanjskom tijelu.

Slijedom navedenog, u odnosu na podatak o imenima osoba u odnosu na koje je doneseno rješenje o ovrsi prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer bi omogućavanje pristupa navedenim informacijama predstavljalo nepotrebno zadiranje u privatni život osoba kao potrošača, odnosno da bi davanje imena i prezimena fizičkih osoba dužnika bila neproporcionalna mjera u odnosu na javni interes koji bi se zadovoljio davanjem traženih podataka.

Povjerenik za informiranje također ističe da je pogrešna uputa o pravnom lijeku u dijelu u kojem se navodi obveza plaćanja upravne pristojbe u iznosu od 50,00 kn, jer se sukladno članku 19. stavku 1. Zakona o pravu na pristup informacijama u postupcima ostvarivanja prava na pristup informacijama ne plaćaju upravne i sudske pristojbe.

Slijedom svega navedenog, iako je bilo nedostataka u postupku u odnosu na dio prvostupanjskog rješenja kojim je odlučeno o točki 2. zahtjeva žaliteljice, navedeno nije bilo od utjecaja na donošenje odluke o tom dijelu zahtjeva, pa je temeljem članka 116. stavka 1. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama trebalo odlučiti kao pod točkom 3. izreke ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan