KLASA: UP/II-008-07/22-01/270

URBROJ: 401-01/06-22-5

Zagreb, 7. srpnja 2022.

 

Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva Čisti otok d.o.o., Ur. br: 57/22 od 10. veljače 2022. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

 

RJEŠENJE

 

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja trgovačkog društva Čisti otok d.o.o., Ur. br: 57/22 od 10. veljače 2022. godine, kao neosnovana.

              


O b r a z l o ž e n j e

 

Osporenim rješenjem trgovačkog društva Čisti otok d.o.o. je u odnosu na točke 1., 3. i 5. zahtjeva ......... (dalje u tekstu: žaliteljica) donesena obavijest da su tražene informacije javno objavljene, uz naznaku poveznice odnosno mjesta gdje su objavljene. U odnosu na točke 2. i 6. zahtjeva žaliteljice, osporenim rješenjem odbijen je zahtjev temeljem odredbe članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što su tražene informacije zaštićene zakonom kojim se uređuje zaštita osobnih podataka. Točke 4. i 7. predmetnog zahtjeva također su odbijene osporenim rješenjem s obrazloženjem da se u tom dijelu tražena informacija ne smatra informacijom u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama odnosno da se radi o upitu a ne zahtjevu za pristup informacijama.

Žaliteljica je protiv osporenog rješenja u cijelosti pravovremeno izjavila žalbu u kojoj u bitnome navodi kako smatra nezakonitom odluku prvostupanjskog tijela jer je dio njezinog zahtjeva riješen u obliku obavijesti, a dio u obliku rješenja. Pojašnjava da u odnosu na obavijest nije zaprimila traženi dokument Opće uvjete poslovanja - pod nazivom Prilog 1 Odluke, koje je prvostupanjsko tijelo bilo dužno dostaviti svim svojim korisnicima. Također, navodi kako smatra da njezin zahtjev tijelo javne vlasti nije smjelo odbiti te da obrazloženje rješenja nije utemeljeno na zakonu, da ju zanima tražena dokumentacija kao korisnika usluge te drži da ima pravo na dobivanje tražene informacije. Navodi kako se ne radi o davanju osobnih podataka koji da se mogu prekriti, odnosno da se ne radi o zadiranju u privatni život pojedinaca niti o davanju osobnih podataka u prekomjernom opsegu. U nastavku vezano za točku 4. i 7. svog zahtjeva navodi da njezin zahtjev za odgovorom ne predstavlja podatak koji prvostupanjsko tijelo ne posjeduje, da ona ne traži izradu novih dokumenata, informacija, nove radnje i dodatni trud, mišljenja i analize, tumačenja i obrazloženja, da njezin zahtjev predstavlja zahtjev za dostavu kratkog i jasnog odgovora, ali da tijelo javne vlasti ne želi dati taj podatak te skriva podatke koje javnosti moraju biti dostupni. Zaključno navodi kako žalbu podnosi neposredno drugostupanjskom tijelu, jer trgovačko društvo Čisti otok d.o.o. zadržava žalbe i ne rješava podneske u roku, pa traži da se poništi prvostupanjska odluka te uvaže njezini žalbeni navodi u odnosu na dio koji je odbijen, a da se o dijelu koji je obuhvaćen obaviješću donese odluka. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je neosnovana.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.

U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje je aktom trgovačkog društva Čisti otok d.o.o. od 14. ožujka 2022. godine dostavljen spis po žalbi žaliteljice na nadležno postupanje, a slijedom traženja iz akta KLASA: UP/II-008-07/22-01/270, URBROJ: 401-01/06-22-2 od 23. ožujka 2022. godine, dana 19. travnja 2022. godine i zatražena nadopuna spisa predmeta.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je kako je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama dana 27. siječnja 2022. godine, po uvidu u Zapisnik tržišnog inspektora od 15. svibnja 2020. godine o provedenom nadzoru njihovog poslovanja, kao korisnik njihove usluge sukladno Odluci o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Općine Vir, od trgovačkog društva Čisti otok d.o.o. zatražila da joj se dostave slijedeći podaci i dokumenti: 1. Opći uvjeti Ugovora o korištenju javne usluge tj. Prilog 1 Odluke koju su joj navodno uručili, uz navod da te Opće uvjete nije zaprimila, pa moli da joj ih dostave kako bi konačno bila s njima upoznata. Ujedno moli da joj se dostavi dokaz da je te Opće uvjete dobila i preuzela; 2. Sukladno navedenom nadzoru upoznata je s time da brojni korisnici navedeni u Zapisniku „uglavnom plaćaju račune", da su provjere rađene raznoliko za razne imenovane u zapisniku tj. kod nekih korisnika su vršeni uvidi u račune i financijske kartice od siječnja 2019. do veljače 2020., kod nekih samo u kartice, a kod nekih i u račune i kartice, a kod nekih je naveden i dug koji stoji u karticama korisnika i nije navedeno da uglavnom plaćaju račune. Obzirom na brojne nepoznanice koje nisu utvrđene nadzorom moli da joj kao korisniku, koji uredno plaća račune, dostave podatke - sve račune i financijske kartice koje izdaju-vode i to za 2019., 2020. i 2021. godinu za ........., ........., ........., ......... i ........., uz navod da joj je poznato da javno prozivaju jednu osobu kao neplatišu, pa ju zanima da li takvih osoba ima još i da li se među njima nalaze naprijed navedene osobe; 3. Obzirom da je njoj i brojnim njihovim korisnicima poznato da kamioni i djelatnici tijela javne vlasti vrše prijevoz drva za loženje, drvenih paleta i namještaja pojedinim korisnicima na Viru, čime se stvara trošak koji se zaračunava putem cjenika i izdanih računa ostalim korisnicima tj. njoj moli odgovor da li je trgovačko društvo Čisti otok d.o.o. registriran za tu djelatnost, da li posjeduje cjenik za navedene usluge prijevoza, tko odobrava navedene usluge prijevoza, tko kontrolira rad društva tj. tko je odgovorna osoba u 2019., 2020., 2021. i 2022.godini, kada je ......... imenovan za direktora, po čijoj odluci, a kada je i po čijoj odluci imenovan za direktora .........?; 4. Zašto za direktora trgovačkog društva Čisti otok d.o.o. nije raspisan natječaj po odlasku .........?; 5. Moli da joj se dostavi novi obrazac Izjave o načinu korištenja usluge po trenutno važećoj Odluci; 6. Moli da joj se dostavi broj novih osoba kojima su te nove Izjave dostavljene; i 7. Moli da joj trgovačko društvo Čisti otok d.o.o. dostavi odgovore da li ima knjigu prigovora i gdje se ona nalazi?

Nadalje, utvrđeno je kako je trgovačko društvo Čisti otok d.o.o. rješavajući o navedenom zahtjevu donijelo akt Ur. br: 57/22 od 10. veljače 2022. godine u kojem se u prvom njegovom dijelu u odnosu na traženja pod točkama 1., 3. i 5. žaliteljica obavještava o tome da su traženi podaci javno dostupni odnosno objavljeni u Službenom glasniku Općine Vir broj 5/2020 odnosno na internetskoj stranici Općine Vir, Ministarstva uprave i pravosuđa te prvostupanjskog tijela, uz navođenje poveznica na stranice gdje se oni mogu pronaći. U drugom dijelu citiranog akta doneseno je rješenje o odbijanju zahtjeva u pogledu traženja iz točaka 2., 4., 6. i 7. predmetnog zahtjeva.

U obrazloženju prvostupanjskog rješenja je u odnosu na razloge odbijanja zahtjeva žaliteljice pod točkama 2. i 6. navedena odredba članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama te kako je uvidom u tražene informacije utvrđeno da one sadrže imena i prezimena, adrese stanovanja, osobne identifikacijske brojeve i podatke o količini proizvedenog otpada pojedinih korisnika usluga prvostupanjskog tijela, citirane su odredbe važećeg propisa koji se uređuje zaštita osobnih podataka te je navedeno kako je nakon provedenog testa razmjernosti i javnog interesa utvrđeno da preteže potreba zaštite osobnih podataka fizičkih osoba, odnosno da bi omogućavanje pristupa traženim podacima predstavljalo nepotrebno zadiranje u privatni život tih osoba odnosno do povrede osobnih podataka neovlaštenom obradom od strane primatelja podataka u svrhu koja nije podudarna sa svrhom u koju je tijelo javne vlasti prikupilo te podatke. U odnosu na razlog odbijanja zahtjeva žaliteljice pod točkama 4. i 7. prvostupanjsko tijelo je navelo kako se tražene informacije u tom dijelu ne smatraju informacijom u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama, citirajući zakonsku definiciju informacije, odnosno da je u postupku procijenjeno da je zahtjev žaliteljice kako je postavljen zapravo predstavlja upit te ne podliježe odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama.

Uvidom u akt prvostupanjskog tijela utvrđeno je i da je u istom dana uputa o pravnom lijeku u kojoj je žaliteljica upućena na pravo podnošenja žalbe u roku od 15 dana od dana dostave istog te da se za žalbu plaća upravna pristojba od 50,00 kn državnih biljega.

Člankom 19. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da se na pristup informacijama u postupcima pred tijelima javne vlasti ne plaćaju upravne i sudske pristojbe.

Člankom 111. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku je propisano da kad je u rješenju dana pogrešna uputa o pravnom lijeku, stranka može postupiti po važećim propisima ili po uputi. Stranka koja postupi po pogrešnoj uputi ne može zbog toga imati štetnih posljedica.

Međutim, uvidom u dokumentaciju u spisu predmeta utvrđeno je također da žaliteljica nije postupila po navedenom dijelu pouke o pravnom lijeku te je podnijela predmetnu žalbu izravno drugostupanjskom tijelu te sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, pa je u tom smislu u drugostupanjskom postupku zaključeno kako zbog navedenog dijela pouke o pravnom lijeku žaliteljica nije pretrpjela nikakve štetne posljedice, a također i kako je žaliteljica upoznata s činjenicom da se u postupcima ostvarivanja prava na pristup informacijama ne plaćaju upravne pristojbe.

U odnosu na prvi dio osporenog akta, kojim je žaliteljici dostavljena obavijest, napominje se da je odredbom članka 23. stavka 1. točki 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano da tijelo javne vlasti ne donosi rješenje o zahtjevu kad obavještava korisnika da je informacija javno objavljena. Stavkom 2. navedenog članka je propisano da je o postojanju razloga koji su utvrđeni stavkom 1. točkom 2., 3., 4. i 5. ovog članka tijelo javne vlasti obvezno, bez odgode, obavijestiti podnositelja zahtjeva pisanim putem.

U žalbenom postupku izvršen je uvid u javno dostupne informacije na internetskoj stranici Općine Vir https://www.vir.hr/ te je utvrđeno da je u podrubrici Službena dokumentacija, u Službenom glasniku Općine Vir u broju 5/2020, na koji se upućuje u osporenom aktu, na linku https://www.vir.hr/images/dokumenti/glasnici/2020/SLU%C5%BDBENI%20GLASNIK%2005-20.pdf javno dostupna Odluka o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Općine Vir, a čiji je sastavni dio Prilog I Opći uvjeti ugovora o korištenju javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada.

Nadalje je utvrđeno da su na istoj stranici, vezano za trgovačko društvo Čisti otok d.o.o., javno dostupni cjenik usluga, na poveznici https://www.vir.hr/images/cjenik_otpad_2018.pdf te druge informacije za korisnike o prikupljanju otpada odnosno načinu korištenja navedene usluge,https://www.vir.hr/images/dokumenti/74/Informacije_korisnicima_javne_usluge_prikupljanja_mije%C5%A1anog_komunalnog_otpada.pdf, kao i Pravilnik o općim uvjetima isporuke, na linku https://www.vir.hr/images/dokumenti/pravilnik_o_opcim_uvjetima_isporuke.pdf, a da su na poveznici https://www.vir.hr/index.php/ustrojstvo-opcine/ustanove-i-poduzeca/cisti-otok-d-o-o navedene djelatnosti trgovačkog društva Čisti otok d.o.o.. Djelatnosti prvostupanjskog tijela su javno objavljene također i na internetskoj stranici Sudskog registra Ministarstva pravosuđa i uprave, na čiju poveznicu je u osporenom aktu upućena i žaliteljica. Iz podataka o trgovačkom društvu Čisti otok d.o.o., koji su objavljeni na poveznici https://sudreg.pravosudje.hr/registar/f?p=150:28:0::NO:28:P28_SBT_MBS:060185328, jasno su vidljivi i podaci o odgovornim osobama trgovačkog društva Čisti otok d.o.o. koje je u zahtjevu tražila žaliteljica, kako trenutno odgovornih osoba i temeljem kojih odluka su imenovane, tako i ranijih odgovornih osoba, koji su vidljivi iz povijesnog izvatka navedenog registra.

Nadalje, uvidom u Odluku o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Općine Vir je utvrđeno da je člankom 40. stavkom 1. propisano da je korisnik usluge dužan dostaviti davatelju javne usluge Izjavu. Stavkom 2. istog članka je propisano da se Izjava iz stavka 1. ovoga članka daje na obrascu koji sadrži sljedeće: 1. obračunsko mjesto 209 2. podatke o korisniku usluge (ime i prezime ili naziv pravne osobe ili fizičke osobe – obrtnika te OIB i adresu) 3. mjesto primopredaje 4. udio u korištenju spremnika 5. vrstu, zapremninu i količinu spremnika sukladno Odluci 6. broj planiranih primopredaja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada u obračunskom razdoblju 7. očitovanje o kompostiranju biootpada 8. očitovanje o korištenju nekretnine na obračunskom mjestu ili o trajnom nekorištenju nekretnine 9. obavijest davatelja javne usluge o uvjetima kad se Ugovor o korištenju javne usluge smatra sklopljenim 10. izjavu korisnika kojom potvrđuje da je upoznat s Ugovorom 11. uvjete raskida Ugovora 12. izvadak iz cjenika javne usluge. Stavkom 3. navedenog članka propisano je da su podaci iz stavka 2. ovoga članka svrstani u obrascu Izjave u dva stupca od kojih je prvi prijedlog Davatelja usluge, a drugi očitovanje Korisnika usluge. U stavku 5. navedenog članka je propisano da je korisnik usluge dužan vratiti davatelju usluge dva primjerka Izjave iz stavka 1. ovoga članka s potpisom korisnika usluge u pisanom obliku u roku od 15 dana od dana zaprimanja. U stavku 12. istoga članka je propisano da se korisnicima usluge koji su zaprimili Izjavu po prethodnoj Odluci od 31. siječnja 2018. neće dostavljati nova Izjava, te se odredba iz stavka 1. ovog članka odnosi samo na korisnike usluge koji započinju sa korištenjem javne usluge nakon datuma stupanja na snagu ove Odluke.

S obzirom na gore navedeno u žalbenom je postupku zaključeno kako se podaci povezani s traženjima žaliteljice pod točkama 1., 3., 5. i 7. predmetnog zahtjeva mogu pronaći u javno objavljenim dokumentima odnosno na internetskim stranicama na koje ju je uputilo prvostupanjsko tijelo.

Pri navedenom se posebno napominje da je u odnosu na traženje žaliteljice pod točkom 5. zahtjeva u žalbenom postupku zaključeno da se u tom dijelu ne radi o traženju informacije u zakonskom smislu, nego se od tijela javne vlasti traži postupanje odnosno dostavljanje nove Izjave te da je u tom dijelu zapravo prvostupanjsko tijelo moglo postupiti sukladno odredbi članka 23. stavku 5. točki 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, a kako je postupilo u dijelu predmetnog traženja pod točkama 4. i 7. njezinog zahtjeva.

Naime, člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da je „informacija“ svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.

U članku 23. stavku 5. točki 4. Zakona o pravu na pristup informacijama tijelo javne vlasti rješenjem će odbiti zahtjev ako se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovoga Zakona.

Sukladno navedenim odredbama, pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, odnosno informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku, te tijelo javne vlasti sukladno navedenom Zakonu nema obvezu ulaganja dodatnog truda, povezivanja, davanja tumačenja, odnosno stvaranje informacije. Drugim riječima, pristup informacijama u zakonskom smislu znači dobivanje preslike gotove informacije, primjerice određenog dokumenta ili drugog zapisa podataka. Kako je iz spisa predmeta razvidno da žaliteljica od tijela javne vlasti pod točkom 5. traži postupanje a pod 4. i 7. postavlja pitanja na koje je jedino moguće dati odgovor, a što bi rezultiralo stvaranjem nove informacije koja u trenutku podnošenja zahtjeva ne postoji, zaključeno je da traženje žaliteljice u tom dijelu nije traženje informacije u smislu odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama. Tijela javne vlasti bi u okviru korektnog i etički ispravnog odnosa prema građanima i u skladu sa aktima koji uređuju njihovo postupanje trebala odgovarati na pitanja građana i davati im određena pojašnjenja, no to ne spada u područje primjene Zakona o pravu na pristup informacijama.

S obzirom da je u pogledu traženja žaliteljice pod točkom 5. predmetnog zahtjeva ista upućena na to da je informacija javno objavljena u Odluci o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Općine Vir, a obzirom da je u članku 40. stavku 12. navedene Odluke propisano da se korisnicima usluge koji su zaprimili Izjavu po prethodnoj Odluci od 31. siječnja 2018. neće dostavljati nova Izjava, te da se odredba iz stavka 1. ovog članka odnosi samo na korisnike usluge koji započinju sa korištenjem javne usluge nakon datuma stupanja na snagu ove Odluke, iz navedenog proizlazi da su žaliteljicu uputili na navedenu odredbu.

U odnosu na pitanja pod brojem 4. i 7. predmetnog zahtjeva u žalbenom je postupku zaključeno kako je prvostupanjsko tijelo ispravno zaključilo da se ne radi o traženju informacije u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da se radi o postavljenom pitanju povodom kojeg bi se mogao jedino izraditi odgovor te dati pojašnjenje odnosno nova informacija.

Osim navedenog, već je ranije u ovom obrazloženju navedeno kako se informacije vezane za podnošenje prigovora odnosno reklamacije mogu iščitati iz javno dostupne Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Općine Vir, kojom je u članku 41. detaljno propisan način podnošenja prigovora (reklamacije).

Naime, iz odredbi navedenog članka proizlazi da se prigovor (reklamacija) može podnijeti prvostupanjskom tijelu kao davatelju usluge na više načina, odnosno pisanim putem redovnom poštom, putem elektroničke komunikacije te osobno u sjedištu davatelja usluge, a da je davatelj usluge dužan pisanim putem potvrditi primitak prigovora. Iz navedene odredbe također proizlazi da je davatelj usluge dužan u poslovnim prostorijama vidljivo istaknuti obavijest o načinu podnošenja pisanog prigovora/reklamacije, a prvostupanjsko tijelo se u žalbenom postupku Uredu povjerenika za informiranje putem telefona 8. lipnja 2022. godine očitovalo kako se ta obavijest nalazi na Oglasnoj ploči prvostupanjskog tijela. Nadalje, iz odredbe članka 41. stavka 4. Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Općine Vir je vidljivo kako je istom propisano da je osim obveze iz stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka, davatelj usluge dužan na ispostavljenom računu vidljivo istaknuti obavijest o načinu podnošenja pisanog prigovora. U članku 41. stavku 5. Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Općine Vir je propisano da je davatelj usluge dužan u pisanom obliku odgovoriti na prigovore u roku od 15 dana od dana zaprimljenog prigovora, a stavkom 6. istog članka da ukoliko korisnik usluge nije zadovoljan odgovorom na prigovor može podnijeti reklamaciju Povjerenstvu potrošača koji osniva davatelj usluge a u kojem se nalaze predstavnici davatelja usluge i udruge potrošača, dok je u stavku 7. navedenog članka određeno da je Povjerenstvo iz stavka 6. ovog članka dužno pisano odgovoriti korisniku usluge na zaprimljenu reklamaciju u roku od 30 dana od dana zaprimanja reklamacije.

Uvidom u primjerak izdanog računa za fizičku osobu koji je dostavljen u žalbenom postupku utvrđeno je da se na računu nalazi obavijest korisniku usluge da Prigovor na račun, odnosno na izvršenu uslugu može izjaviti pisanim putem u roku od 15 dana od izdavanja računa na adresu, faks ili e-mail trgovačkog društva Čisti otok d.o.o.

U odnosu na odluku prvostupanjskog tijela vezanu za točke 2. i 6. predmetnog zahtjeva u žalbenom je postupku izvršen uvid u informacije koje su dostavljene aktom prvostupanjskog tijela od 11. travnja 2022. godine, odnosno primjere izdanih računa za pojedine korisnike te njihove financijske kartice a također i primjerak jedne Izjave fizičke osobe o načinu korištenja javne usluge, za koju je pojašnjeno da je trgovačko društvo Čisti otok d.o.o. kao pružatelj javne usluge sukladno članku 74. Zakona o gospodarenju otpadom dužno svakom korisniku dostaviti navedenu Izjavu, što su i napravili za svakog pojedinog korisnika, a da se u slučaju da korisnik ne vrati potpisanu Izjavu, prihvaćaju prijedlozi davatelja usluge. Također je pojašnjeno da se izjave korisnika svakodnevno mijenjaju te da je broj novih korisnika trenutan, a da su od početka 2022. godine uveli 58 novih korisnika.

Uvidom u dostavljene primjerke računa i financijskih kartica utvrđeno je da se radi o informacijama koje se odnose na imenovane fizičke osobe koje sadrže njihove osobne podatke, a navedeno proizlazi i iz članka 40. stavka 2. Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Općine Vir, koja je citirana ranije u ovom obrazloženju.

Povjerenik za informiranje je stoga u žalbenom postupku u odnosu na sadržaj navedenih informacija razmotrio razlog za ograničenje pristupa informacijama iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, uzeo u obzir žalbene navode, navode prvostupanjskog tijela te odredbe relevantnih posebnih propisa koji se odnose na gospodarenje otpadom na kojima je tijelo javne vlasti temeljilo prvostupanjsku odluku.

Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4. , a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.

Prema članku 16. stavku 1. Zakona o pravu na pristup informacijama tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno je prije donošenja odluke provesti test razmjernosti i javnog interesa.

Test razmjernosti i javnog interesa procjena je razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes.

Odredbom članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijelo javne vlasti može ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Člankom 4. stavkom 1. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka) definirano je da su „osobni podaci” svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik”); pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.

Stavkom 2. članka 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da „obrada” znači svaki postupak ili skup postupaka koji se obavljaju na osobnim podacima ili na skupovima osobnih podataka, bilo automatiziranim bilo neautomatiziranim sredstvima kao što su prikupljanje, bilježenje, organizacija, strukturiranje, pohrana, prilagodba ili izmjena, pronalaženje, obavljanje uvida, uporaba, otkrivanje prijenosom, širenjem ili stavljanjem na raspolaganje na drugi način, usklađivanje ili kombiniranje, ograničavanje, brisanje ili uništavanje. Člankom 6. Opće uredbe o zaštiti podataka utvrđeni su uvjeti zakonite obrade osobnih podataka.

Slijedom navedenog, legitimnost obrade podataka utvrđena je člankom 6. stavkom 1. točkom c) Opće uredbe o zaštiti podataka, kojom je propisano kako je obrada zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećega: obrada je nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade. U stavku 3. članka 6. Uredbe navodi se kako pravna osnova za obradu iz stavka 1. točaka c) i e) utvrđuje se u: a) pravu Unije; ili b) pravu države članice kojem voditelj obrade podliježe.

U odnosu na zaštitu osobnih podataka u konkretnom slučaju, u žalbenom je postupku utvrđeno da se radi o podacima koji se prikupljaju temeljem zakonom propisanih ovlasti i u zakonom propisane svrhe te kako se ne mogu prihvatiti navodi žaliteljice o tome da nju zanimaju podaci o tome koje osobe plaćaju račune, a koje ne, i slijedom čega traži podatke o navedenom za 5 imenovanih fizičkih osoba, jer prema mišljenju žalbenog tijela pojedinačni interes žaliteljice ne predstavlja dostatan pravni temelj za dostupnost osobnih podataka tih 5 fizičkih osoba korisnika usluge odvoženja otpada od strane prvostupanjskog tijela.

Osim navedenog, ističe se da su navodi žaliteljice u žalbi sami sebi proturječni, jer navodi kako ona u zahtjevu ne traži osobne podatke te da se oni mogu prekriti, a istovremeno tražeći za točno imenom i prezimenom navedene fizičke osobe sve račune i financijske kartice u razdoblju od 3 godine.

U žalbenom postupku je zaključeno da bi se na zatraženim računima i financijskim karticama, između ostalih osobnih podataka, trebali prekrivati podaci o imenu i prezimenu fizičkih osoba korisnika usluge odnosno da nakon toga ne bi na tim dokumentima bili vidljivi podaci na koga se odnosi koji račun ili financijska kartica, odnosno da nema zakonskog uporišta u tome da se tražene informacije odobre žaliteljici temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama.

Naime, odredbom članka 9. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da korisnik koji raspolaže informacijom sukladno ovom Zakonu, ima pravo tu informaciju javno iznositi, a objavljene informacije su podložne različitim tumačenjima i korištenju od trećih osoba, a u konkretnom slučaju se radi o osobnim podacima fizičkih osoba koje kao i sve druge fizičke osobe ima pravo da se njihovi podaci koje su dali u točno određenu svrhu zakonito obrađuju u svrhu za koju su i prikupljeni, a da bi se u konkretnom slučaju radilo o korištenju tih podataka bez privole tih osoba odnosno u svrhu za koju oni nisu prikupljeni, jer njihova daljnja obrada nije nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade, a nije prepoznat niti širi javni interes za dostupnošću tih podataka osim što oni zanimaju žaliteljicu.

S obzirom na sve navedeno, a procjenom svih činjenica i okolnosti u žalbenom je postupku zaključeno da razlozi koje žaliteljica navodi u žalbi nisu dovoljan pravni temelj za omogućavanje pristupa traženim informacijama pod točkom 2. i 6. zahtjeva za koje ne postoji širi javni interes osim interesa žaliteljice. U tom smislu, žalbeno tijelo prihvaća stav prvostupanjskog tijela da nema pravnog uporišta tvrdnja da bi javna dostupnost predmetnih računa i financijskih kartica mogla biti od javnog interesa. Osim toga, iz spisa predmeta niti iz javno dostupnih informacija ne proizlazi da su se vodile bilo kakve javne rasprave vezano zatražene informacije, a niti je vjerojatno da bi objava tih informacije doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnih načela funkcioniranja tijela javne vlasti kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet i slično.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09. i 110/21.) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje stvari.

Nakon provedenog žalbenog postupka je zaključeno da je u prvostupanjskom postupku bilo određenih nedostataka, primjerice u uputi o pravnom lijeku osporene prvostupanjske odluke, no da oni nisu od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, s obzirom da je u žalbenom postupku utvrđeno kako su tražene informacije dijelom javno objavljene, a da u drugom dijelu preteže interes za ograničenjem pristupa informacijama prema posebnom propisu, a čime je potvrđen i stav prvostupanjskog tijela iz osporenog rješenja.

Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 2. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.  

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

 

                                                POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

 

                                                            dr. sc. Zoran Pičuljan