KLASA: UP/II-008-07/22-01/782
URBROJ: 401-01/06-22-2
Zagreb, 9. lipnja 2022. godine
Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Turističke zajednice Općine Seget od 11. veljače 2022. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Turističke zajednice Općine Seget od 11. veljače 2022. godine.
2. Odobrava se ......... pravo na pristup preslici:
- Izvještaj o prihodima od boravišne pristojbe Turističke zajednice Općine Seget za 2014. godinu.
3. Nalaže se Turističkoj zajednici Općine Seget da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem Turističke zajednice Općine Seget (dalje u tekstu: TZ Općine Seget) odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 28. siječnja 2022. godine, u kojem je zatražio da mu se dostavi dokumentacija o prihodu od boravišnih pristojbi u 2014. godini, temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer je prvostupanjsko tijelo zaključilo da žalitelj zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravodobno uložio žalbu u kojoj osporava navode prvostupanjskog tijela držeći da je u svom zahtjevu tražio dokument koji bi trebao biti javno dostupan. Nejasan mu je razlog zbog kojeg je TZ Seget definirala njegov zahtjev kao zloupotrebu prava. Navodi kako se u prvostupanjskom rješenju namjerno navodi netočan broj zahtjeva koje mu je podnio, da se u konkretnom slučaju ne radi o zloupotrebi prava, te dodaje da ne traži informaciju koja bi opteretila rad i redovito funkcioniranje tijela javne vlasti, s obzirom da je veće opterećenje za to tijelo sastavljanje osporenog rješenja i njegova dostava poštom, umjesto da mu se putem e-maila dostavi traženi dokument. Smatra da je osporenim rješenjem grubo povrijeđen članak 18. stavak 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, te članak 38. stavak 4. Ustava Republike Hrvatske. Zaključuje da TZ Općine Seget ovakvim postupanjem otežava pristup informacijama kako bi ga obeshrabrila u traženju informacija koje smatra da su od važnosti za zainteresiranu javnost. Predlaže da se žalba prihvati.
Žalba je osnovana.
Povjereniku za informiranje je u žalbenom postupku aktom TZ Općine Seget od 6. lipnja 2022. godine dostavljen spis na nadležno postupanje, uključujući i informaciju koja je predmet postupka. U navedenom je aktu prvostupanjsko tijelo navelo kako je tražene Upisnike o zahtjevima, postupcima i odlukama o ostvarivanju prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija za 2020., 2021. i 2022. godinu, dostavilo žalbenom tijelu u drugom predmetu dana 5. travnja 2022. godine te da je iz istih vidljiva zlouporaba prava na pristup informacijama od strane žalitelja.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 28. siječnja 2022. godine od TZ Općine Seget zatražio da mu dostavi prihod od boravišnih pristojbi u 2014. godini (potkrijepljeno dokumentacijom).
Također je utvrđeno da je TZ Općine Seget rješavajući o navedenom zahtjevu donijelo osporeno rješenje od 11. veljače 2022. godine, kojim je odbilo zahtjev temeljem odredbe članka 25. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama odnosno zbog tzv. zlouporabe prava.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Sukladno članku 6. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije su dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.
Člankom 23. stavkom 5. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.
U obrazloženju osporenog rješenja je citirana navedena odredba, sadržaj žaliteljevog zahtjeva te da je jedini njegov cilj zatrpavanje tijela javne vlasti brojnim zahtjevima s očitom namjerom zlouporabe prava na pristup informacijama, a kojeg koristi kao alat i sredstvo za postizanje neprimjerenih ciljeva, kao i da je zahtjev valjalo odbiti obzirom da se radi o očitoj zlouporabi prava od strane žalitelja.
Uvidom u dostavljene Upisnike o zahtjevima, postupcima i odlukama o ostvarivanju prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija (dalje u tekstu: Upisnik) TZ Općine Seget utvrđeno je kako žalitelj u 2020. godini nije podnosio zahtjeve za pristup informacijama prvostupanjskom tijelu.
Iz Upisnika za 2021. godinu proizlazi da su zahtjevi žalitelja koje je podnio u razdoblju od 28. rujna 2021. godine do 23. studenog 2021. godinu (16 zahtjeva za pristup informacijama, 7 zahtjeva za dopunu ili ispravak informacije te 1 podnesen zajedno s drugim korisnikom) usvajani (do zahtjeva koji je u Upisniku naveden pod rednim brojem 20). U 2021. godini u razdoblju od 24. studenog 2021. godine do 15. prosinca 2021. godine žalitelj je podnio još 13 zahtjeva za pristup informacijama, a svi ti zahtjevi su odbijeni zbog zlouporabe prava na pristup informacijama.
U odnosu na sadržaj zahtjeva žalitelja u navedenom razdoblju, a koji su od prvostupanjskog tijela usvajani, utvrđeno je da se u većini slučajeva radilo o traženju ugovora ili računa (npr. zahtjevi pod rednim brojem 2, 3 i 5), odnosno traženju prihoda od boravišnih pristojbi (uključujući i podatak gdje je navedeni prihod utrošen), te programi rada prvostupanjskog tijela. U razdoblju u kojem su svi zahtjevi za pristup informacijama žalitelja odbijani (od rednom broja 20 u Upisniku) predmeti zahtjeva su uglavnom bila godišnja financijska izvješća po pojedinim godinama. U pogledu podataka iz Upisnika za 2022. godinu, utvrđeno je da je žalitelj podnio 6 zahtjeva, u kojima je uz bitnom tražio račune, godišnja financijska izvješća o poslovanju, te prihode od boravišnih pristojbi.
Zahtjevi koji su podneseni nakon zahtjeva koji je predmet ovog postupka (28. siječnja 2022. godine) u ovom postupku nisu niti uzimani u obzir, jer se ne radi o okolnostima koje su postojale u trenutku donošenja prvostupanjskog rješenja.
S obzirom na gore navedena utvrđenja u žalbenom je postupku zaključeno da je u konkretnom slučaju, iako se radi o većem broju zahtjeva žalitelja koji bude sumnju u njegovo dobronamjerno postupanje, odlučna činjenica ta da žalitelj traži ili informacije o raspolaganju javnim sredstvima, ili informacije koje bi se trebale proaktivno objavljivati u smislu članka 10. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno na koje nije moguće primijeniti niti jedno od zakonskih ograničenja iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Sličan stav je zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi U-zpz-30/21 od 18. siječnja 2022. godine kad je razmatrajući pitanje zlouporabe prava na pristup informacijama dao prednost traženju informacija o raspolaganju javnim sredstvima u odnosu na veliki broj zahtjeva podnositelja u navedenom slučaju.
Naime, nesporno je da postoji obveza proaktivne objave godišnjih planova, programa, strategija, uputa, izvješća o radu, financijskih izvješća i drugih odgovarajućih dokumenata koji se odnose na područje rada tijela javne vlasti u smislu članka 10. stavka 1. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Nadalje, nesporno je da program rada prvostupanjskog tijela, kao i godišnja financijska izvješća predstavljaju takve dokumente, pri čemu se ukazuje i na smjernice Povjerenika za informiranje o primjeni članka 10. Zakona o pravu na pristup informacijama https://pristupinfo.hr/pravni-okvir/upute-smjernice-obrasci/ iz kojih u bitnom proizlazi da je preporuka da se takvi dokumenti objavljuju i za ranije razdoblja (minimalno tri godine).
Nadalje, u presudama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni brojevi UsII-167/19 od 16. svibnja 2019. godine, UsII-170/19 od 20. ožujka 2019. godine, UsII-191/19 od 12. rujna 2019. godine te UsII-298/20 od 23. rujna 2020. godine zauzeto je stajalište da se u slučaju informacija o raspolaganju javnim sredstvima iz članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama ne može razmatrati pitanje zlouporabe prava na pristup informacijama.
Osim toga, u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj UsII-286/17 od 20. rujna 2018. godine zauzeto je stajalište da se pitanje zlouporabe prava ne može razmatrati niti u slučaju informacija za koje postoji obveza proaktivne objave.
Sve navedene presude javno su dostupne na internetskim stranicama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske na poveznici https://sudovi.hr/hr/vusrh/sudska-praksa/sudska-praksa.
Slijedom svega navedenog, unatoč većem broju zahtjeva žalitelja, Povjerenik za informiranje je u žalbenom postupku zaključio da ograničenje prava žalitelja na pristup informacijama nije nužno u demokratskom društvu, odnosno da prvostupanjsko tijelo nije uspostavilo pravičnu ravnotežu između prava žalitelja na pristup informacijama i potrebe zaštite prava na ograničenje. Naime, uvidom u spis je utvrđeno da prvostupanjsko tijelo nije niti razmatralo mogućnost da u slučaju kada se radi o traženju većeg broja informacija od žalitelja zatraži troškove dostave informacije u smislu članka 19. Zakona o pravu na pristup informacijama (u odnosu na informacije za koje ne postoji obveza proaktivne objave informacije), a posebno uzimajući u obzir da je žalitelj primjerice u konkretnom zahtjevu naznačio više načina pristupa informaciji, između ostalih i uvid u dokumente i izradu preslika dokumenata koji sadrže traženu informaciju.
U postupku prije donošenja rješenja nadležno tijelo mora utvrditi pravo stanje stvari i u tu svrhu utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su od značaja za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, pridržavajući se pri tome pravila koja vrijede za dokazni postupak. Prema ocjeni Povjerenika za informiranje prvostupanjsko tijelo nije pravilno niti u potpunosti utvrdilo činjenično stanje, a također u obrazloženju rješenja nije dalo nikakve argumente koji bi potkrijepili odbijanje zahtjeva u konkretnom slučaju pozivom na odredbu članka 25. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama. Naime, institut zlouporabe prava na pristup informacijama treba koristiti krajnje restriktivno, pri čemu treba imati u vidu da žalitelj u konkretnom zahtjevu nesporno traži informacije od javnog interesa, odnosno da se radi o Izvješću koje se sastoji od 1 stranice i na koje nije moguće primijeniti ograničenja pristupa informacijama.
S obzirom da se radi se o informacijama koje po važećoj upravnosudskoj praksi i praksi Povjerenika za informiranje trebaju biti dostupne javnosti, nakon provedenog žalbenog postupka Povjerenik za informiranje je utvrdio da se ne mogu prihvatiti paušalni navodi prvostupanjskog tijela iz osporenog rješenja o tome da žalitelj podnošenjem zahtjeva želi postići neprimjereni cilj, pri čemu se ističe da iz spisa predmeta ne proizlazi da žalitelj postupa protivno odredbi članka 9a Zakona o pravu na pristup informacijama.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09. i 110/21.) i članku 25. stavku 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješiti kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan