KLASA: UP/II-008-07/21-01/653

URBROJ: 401-01/03-22-7

Zagreb, 15. lipnja 2022.

 

Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Turističke zajednice Grada Dubrovnika Broj: 272-021-006-06 od 21. srpnja 2021. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće

 

RJEŠENJE

 

1.    Poništava se rješenje Turističke zajednice Grada Dubrovnika Broj: 272-021-006-06 od 21. srpnja 2021. godine u dijelu zahtjeva za dopunom i ispravkom informacija o TIC Studentski centar (ugovor te iznose isplaćene u posljednje 4 godine).

2.    Djelomično se odobrava ......... pravo na pristup preslikama sljedećih informacija za 2017., 2018., 2019. i 2020. godinu:

- Računima za poslove koji su izvršeni prema priloženim ugovorima o djelu redovitog studenta i ugovorima o obavljanju studentskog posla na način da se na istima prekriju iznosi u rubrikama „Neto“, „Provizija 12%“, „Mio 5%“ i „Zdravstvo“,

- Ugovorima o djelu redovitog studenta na način da se na istima prekrije broj iskaznice, osobni identifikacijski broj, broj žiro-računa, iznos upisan u rubriku „Neto ukupno“ te potpis studenta i

- Ugovorima o obavljanju studentskog posla na način da se na istima prekrije broj studentske iskaznice, osobni identifikacijski broj, iznos upisan u rubriku „Neto ukupno“ i potpis studenta,

te se u tim dijelovima zahtjev odbija.

3.    Nalaže se Turističkoj zajednici Grada Dubrovnika da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

4.    Odbija se žalba ......... u preostalom dijelu kao neosnovana.


O b r a z l o ž e n j e

 

Osporenim rješenjem Turističke zajednice Grada Dubrovnika odbačen je zahtjev za dopunu i ispravak informacije ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 4. svibnja 2021. godine kojim traži informacije o sklopljenim ugovorima o podzakupu poslovnih prostora i o TIC Studentski centar, temeljem članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama jer tijelo javne vlasti ne posjeduje informaciju te nema saznanja gdje se informacija nalazi.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravodobno uložio žalbu u kojoj navodi da žalbu ulaže zbog pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene zakona. Navodi da je tijelo javne vlasti nepotpuno utvrdilo činjenično stanje iz razloga što se u njihovom službenom dokumentu navedeni iznosi za TIC Studentski centar te da informacija mora postojati unutar njihove arhive, posebno jer je u navedenom dokumentu Izvješće o radu 2020. istaknuta usporedba s 2019. godinom. Navodi da u vezi podzakupa prostora, tijelo jave vlasti je u prethodnom odgovoru dostavilo informacije da su iste javno objavljene, a osporenim rješenjem službeno obavještava da iste ne postoje. Ističe da u dostavljenoj dokumentaciji o najmu prostora u Lapad Dvorima je moguće iščitati da je tijelo javne vlasti prostor unajmilo od osobe koja nije vlasnik istog, odnosno koja je isti dala u podzakup. Predlaže da se žalba prihvati, poništi osporeno rješenje i da mu se omogući pristup zatraženoj informaciji.

Žalba je osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je zahtjevom za pristup informacijama od 29. travnja 2021. godine žalitelj tražio od tijela javne informacije o podzakupima prostora (koliko istih Turistička zajednica Grada Dubrovnika plaća, kome i sl.).

Nadalje iz spisa predmeta proizlazi da je tijelo javne vlasti dopisom Broj: 272-021-006-02 od 3. svibnja 2021. godine žalitelja obavijestilo da su tražene informacije javno objavljene na službenoj internetskoj stranici u dokumentu naziva Izvješće o radu 2020 pod točkom 2.2.17. Usluge zakupnine poslovnog prostora, a za 2021. godinu u dokumentu Plan 2021 pod točkom 3.10.4 excel tablice.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj dana 4. svibnja 2021. godine putem elektroničke pošte podnio zahtjev za dopunu i ispravak informacija u kojem navodi nakon što je iščitao točku 2.2.17. da traži informacije o podzakupima poslovnih prostora te da mu se dostavi informacije o TIC Studentski centar (ugovor te iznosi isplaćeni u posljednje 4 godine).

S obzirom na to da tijelo javne vlasti nije odlučilo o žaliteljevom zahtjevu za dopunu i ispravak informacija u roku propisnom Zakonom o pravu na pristup informacijama, žalitelj je uložio žalbu.

Postupajući po žalbi žalitelja jer tijelo javne vlasti nije odlučilo o žaliteljevom zahtjevu za dopunu i ispravak informacija u zakonskom roku, Povjerenik za informiranje je donio rješenje KLASA: UP/II-008-07/21-01/551, URBROJ: 401-01/11-21-1 od 5. srpnja 2021. godine kojim je naloženo tijelu javne vlasti da u roku od osam dana riješi zahtjev za dopunu i ispravak informacija žalitelja od 4. svibnja 2021. godine.

Osporenim rješenjem odbačen je zahtjev za dopunu i ispravak informacija žalitelja od 4. svibnja 2021. godine sukladno članku 23. stavku 4. Zakona o pravu na pristup informacijama. Iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da tijelo javne vlasti ne posjeduje informacije o sklopljenim ugovorima o podzakupu poslovnih prostora, kao niti informaciju o TIC Studentski centar kako je to zatražio korisnik u zahtjevu za dopunu i ispravak informacija.

U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis predmeta na odlučivanje po žalbi žalitelja.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. toga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. toga Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Člankom 16. stavkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.

Postupajući po predmetnoj žalbi, temeljem traženja Ureda povjerenika za informiranje KLASA: 008-04/21-01/545, URBROJ: 401-01/03-21-2 od 3. kolovoza 2021. godine, tijelo javne vlasti je uz očitovanje od 18. kolovoza 2021. godine dostavilo prvostupanjski spis predmeta. Iz očitovanja proizlazi da tijelo javne vlasti ne posjeduje informacije o sklopljenim ugovorima o podzakupu poslovnih prostora, kao niti informaciju o TIC Studentski centar. Nadalje, tijelo javne vlasti je dostavilo konto kartice za komitenta Studentski centar za 2017., 2018., 2019. i 2020. godinu te karticu troška za razdoblje od 1. siječnja 2019. godine do 31. siječnja 2019. godine za Studentski centar TIC te se navodi kako su izdaci iz konto kartica izdaci tog tijela javne vlasti za rad studenata posredstvom student servisa.

U drugostupanjskom je postupku aktom Ureda povjerenika za informiranje KLASA: UP/II-008-07/21-01/653, URBROJ: 401-01/03-22-3 od 22. travnja 2022. godine zatraženo od tijela javne vlasti da se očituje na što se odnose rashodi za usluge koje se navode u Izvješću o radu 2020. godine za Studentski centar TIC te da tijelo javne vlasti dostavi tražene informacije o TIC Studentski centar (ugovor te iznose isplaćene u posljednje četiri godine).

Sukladno traženju, tijelo javne vlasti se dopisom od 29. travnja 2022. godine očitovalo da se rashodi za usluge koji se navode u javno objavljenom Izvješću o radu za 2020. godinu za Studentski centar Dubrovnik odnose na isplatu naknade za poslove koji su izvršeni od strane pojedinog studenta ili učenika za obavljanje određenih poslova u turističkim informativnim centrima tijela javne vlasti. Navodi se da je zbog potreba popunjavanja sezonskih radnih mjesta, tijelo javne vlasti objavilo natječaj na web stranicama Studentskog centra Dubrovnik te isti postavilo na oglasne ploče svih fakulteta i srednjih škola na području Grada Dubrovnika. Tijelo javne vlasti je dostavilo po jedan primjerak računa (za razdoblje od 2017. godine do 2020. godine) za plaćene usluge Studentskom centru Dubrovnik iz kojeg je razvidno da se isplate (rashodi) odnose na plaćanje neto iznosa naknade, proviziju u iznosu od 12%, plaćanje doprinosa za mirovinsko osiguranje u iznosu od 5,00% te plaćanje doprinosa za zdravstveno osiguranje u iznosu od 0,5% za svakog pojedinog studenta koji je obavljao određene poslove u turističkim informativnim centrima tijela javne vlasti. Napominje se da je tijelo javne vlasti glede isplata troškova Studentskom centru Dubrovnik izvršilo sljedeće isplate, koje su dostupne i u javno objavljenom Izvješću o radu za 2020. godinu, u 2017. godini iznos od 454.008,38 kn, u 2018. godini iznos od 547.114,85 kn, u 2019. godini iznos od 492.956,44 kn i u 2020. godini iznos od 95.656,65 kn. Navodi se kako je tražena dokumentacija (računi i ugovori za pojedinog studenta) vrlo opsežna i ista je za 2017. godinu sadržana u 7 registratora, za 2018. godinu u 8 registratora, za 2019. godinu u 7 registratora te za 2020. godinu u 1 registratoru te da se radi o velikoj količini dokumentacije koju nije moguće pripremiti u kratkom vremenu i bez izdvajanja dodatnih materijalnih sredstava.

Sukladno traženju Ureda povjerenika za informiranje iz akta KLASA gornja, URBROJ: 401-01/03-22-5 od 24. svibnja 2022. godine, od tijela javne je zatražena dostava ugovora za pojedinog studenta/učenika, te tijelo javne vlasti dana 1. lipnja 2022. godine dostavilo e-poštom primjerak ugovora za svaku kalendarsku godinu.

Stoga, tijelo javne vlasti je dostavilo Uredu povjerenika za informiranje kao traženu dokumentaciju – račune za poslove koji su izvršeni prema priloženim ugovorima broj: 9189, 5933, 2471, 2799, 2613, 4105, 2474 i 673, ugovore o djelu redovitog studenta broj: 2408/2017-2 i 5373/2018-2, te ugovore o obavljanju studentskog posla broj: 3592/19-4 i 604/20-4.

U drugostupanjskom je postupku izvršen uvid na internetsku stranicu tijela javne vlasti u Izvješće o radu 2020 na poveznici https://tzdubrovnik.hr/user_files/novak/Izvje%C5%A1%C4%87e%20o%20radu%202020.pdf i u Plan 2021 na poveznici https://tzdubrovnik.hr/dokumenti.html. U točki 2.2.17. Izvješća o radu 2020 u rashodima po vrstama navode se Usluge zakupnine poslovnog prostora: Glavni ured, TIC Gruž, TIC Lapad, TIC Zaton i TIC Čingrija/skladište, a u točki 2.2. navode se Rashodi za usluge: Studentski centar TIC, TIC Pile, TIC Gruž, TIC Lapad, TIC Zaton, TIC Lopud, Zračna Luka, E-Nautika-Kapetanija i TIC Suđurađ. Nadalje, u točki 3.10.4. Plana 2021 u rashodima navode se Usluge zakupnine TIC-eva: TIC Gruž, TIC Lapad i TIC Zaton.

Nadalje, uvidom u dostavljene informacije ugovore o djelu redovitog studenta i ugovore o obavljanju studentskog posla (dalje u tekstu: ugovori) i račune za poslove koji su izvršeni prema priloženim ugovorima (dalje u tekstu: računi) utvrđeno je da je ugovorima za pojedinog studenta utvrđena vrsta posla koje će student/učenik izvršiti, cijena sata te vrijeme obavljanja posla, te sadrži potvrdu poslodavca o izvršenim poslovima, odnosno obračun i izjavu o obavljenom poslu s brojem ostvarenih radnih sati, datumu obavljanja posla te ukupan neto iznos za isplatu, dok računi sadrže broj ugovora, neto iznos, iznos provizije, iznos za mirovinsko osiguranje, iznos za zdravstveno osiguranje te ukupan iznos. Sukladno navedenom tražene informacije se odnose na rashode tijela javne vlasti radi isplate naknade za poslove koji su izvršeni od strane studenta ili učenika za obavljanje poslova u turističkim informativnim centrima tijela javne vlasti.

Slijedom navedenog, u drugostupanjskom postupku Povjerenik za informiranje je utvrdio da je tijelo javne vlasti pogrešno primijenilo materijalno pravo pozivajući se na odredbu članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama kao razlog odbijanja zahtjeva za dopunu i ispravak informacije žalitelja u dijelu koji se odnosi na račune i ugovore, s obzirom na to da je utvrđeno kako tijelo javne vlasti posjeduje u obliku gotovog, izrađenog dokumenta traženu informaciju.

U drugostupanjskom je postupku razmatrajući tražene informacije utvrđeno da se radi o informacijama koje se vezane uz potrošnju javnih sredstava, a za koje informacije nedvojbeno postoji javni interes i koji su javnosti sukladno odredbi članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, dostupni i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa. Ugovori koje sklapaju tijela javne vlasti s osobama privatnog prava, pa tako i s fizičkim osobama predstavljaju informacije od javnog značaja.

U pogledu traženih informacija iz točke 2. izreke ovog rješenja, u drugostupanjskom postupku je utvrđeno da tražene informacije ugovori, osim imena i prezimena studenta s kojim je sklopljen ugovor, vrsti posla, cijeni sata, broju ostvarenih radnih sati i datumu obavljanja posla, sadrži podatak o broju iskaznice, osobnom identifikacijskom broju, broju žiro računa, ukupnom neto iznosu naknade i potpisu studenta. Nadalje, tražene informacije računi, osim broja računa, broja ugovora o djelu redovitog studenta i ukupnog iznosa, sadrži podatak o neto iznosu naknade, iznosu provizije, iznosu za mirovinsko osiguranje i iznosu za zdravstveno osiguranje.

Odredbom članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijelo javne vlasti može ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Prema članku 15. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama ako tražena informacija sadrži i podatak koji podliježe ograničenju iz stavaka 2. i 3. toga članka, preostali dijelovi informacije učinit će se dostupnim.

Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25. svibnja 2018. godine.

Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.

Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.

Slijedom svega navedenog, Povjerenik za informiranje je utvrdio da bi u odnosu na podatke navedene u točki 2. izreke ovog rješenja ne prevladava javni interes, već prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da bi omogućavanjem pristupa istim došlo do povrede osobnih podataka neovlaštenim korištenjem od strane treće osobe u svrhu koja nije podudarna sa svrhom s kojom su prikupljeni i zloporabe osobnih podataka. Naime, kada se govori o potrošnji javnih sredstava, potrebno je istaknuti da bruto iznosi koje isplaćuju tijela javne vlasti, neovisno o tome po kojoj su osnovi isplaćeni, predstavljaju stvaran iznos potrošenih javnih sredstava i ujedno javni podatak, dok neto iznosi koje zaprimi pojedina fizička osoba predstavljaju osobni podatak temeljem odredbi Opće uredbe o zaštiti podataka.

Vezano za podatke koji se zaštićuju, ističe se kako iz spisa predmeta ne proizlazi da su se vodile bilo kakve javne rasprave u odnosu na taj dio zatraženih informacija, niti se iste odnose se na pitanja javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša, niti na pitanje raspolaganja javnim sredstvima, a niti je vjerojatno da bi objava tog dijela traženih informacija doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnih načela funkcioniranja tijela javne vlasti kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet i slično.

U pogledu podatka o imenu i prezimenu studenta s kojim je tijelo javne vlasti sklopilo ugovor, a koji se tiče raspolaganja javnim sredstvima, ne može se smatrati zaštićenim osobnim podatkom u smislu Opće uredbe o zaštiti podataka, nego se radi o podatku za koji prevladava javi interes. Odnosno, kada je riječ o raspolaganju javnim sredstvima, određeni osobni podaci mogu biti dostupni javnosti.

U drugostupanjskom je postupku utvrđeno da tražene informacije računi sadrže ime i prezime ravnatelja Studentskog centra Dubrovnik, tijela javne vlasti koje je izdalo račun kao posrednik pri zapošljavanju studenta, ime i prezime zaposlenika tog tijela javne vlasti koje je fakturiralo račun, te potpis direktora Turističke zajednice Grada Dubrovnika koji je odobrio račun, međutim Povjerenik za informiranje smatra da u konkretnom slučaju ne prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama jer se imena i prezimena i potpisi zaposlenika tijela javne vlasti Turističke zajednice Grada Dubrovnika i Studentskog centra Dubrovnik u konkretnom slučaju ne štite prema već ustaljenoj praksi Povjerenika za informiranje te Visokog upravnog suda Republike Hrvatske.

Također se napominje da tijela javne vlasti imaju pravo, sukladno odredbi članka 19. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, tražiti od korisnika naknadu stvarnih i materijalnih troškova koji nastanu pružanjem informacije, a na izračun navedene naknade primjenjuju se Kriteriji za određivanje visine stvarnih i materijalnih troškova i troškova dostave informacije („Narodne novine“, broj 12/14 i 15/14). Uputa o primjeni navedenih Kriterija nalazi se na internet stranici Povjerenika za informiranje, na poveznici https://pristupinfo.hr/pravni-okvir/upute-smjernice-obrasci/.

Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.

Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21), a u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješiti kao u točkama 1., 2. i 3. izreke rješenja.

U pogledu dijela žalbe koja se odnosi na informacije o podzakupu poslovnih prostora, u drugostupanjskom je postupku utvrđeno da je osporenim rješenjem tijelo javne vlasti odbacilo zahtjev za ispravak i dopunu informacije jer ne posjeduje informaciju te nema saznanja gdje se informacija nalazi. Iz očitovanja tijela javne vlasti od 18. kolovoza 2021. godine proizlazi da tijelo javne vlasti ne posjeduje tražene informacije o sklopljenim ugovorima o podzakupu poslovnih prostora. Nadalje, iz objavljenih podataka na internetskoj stranici tijela javne vlasti u Izvješću o radu 2020. i Planu 2021, navedeni su podaci o rashodima zakupnine poslovnog prostora, međutim podatak o rashodima za podzakup poslovnog prostora nije naveden.

U drugostupanjskom je postupku utvrđeno da žalitelj u zahtjevu za dopunu i ispravak informacije te u žalbi nije svoju tvrdnju o postojanju ugovora o podzakupu poslovnog prostora potkrijepio nikakvim dokazom.

Posebno se naglašava da nije u nadležnosti Povjerenika za informiranje da utvrđuje obvezu tijelima javne vlasti na posjedovanje ili neposjedovanje informacija te da li je neka dokumentacija tijela javne vlasti u skladu sa zakonskim ili podzakonskim propisima i slično, već da li navedeno tijelo posjeduje ili ne posjeduje zatraženu informaciju odnosno može li se korisnicima omogućiti pristup postojećoj informaciji.

Na temelju provedenog žalbenog postupka, Povjerenik za informiranje je utvrdio da je prvostupanjski postupak u pogledu tražene informacije o podzakupu poslovnih prostora, pravilno proveden te da je osporeno rješenje pravilno i na zakonu osnovano.

Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku, odlučeno kao u točki 4. izreke ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

 

                                               POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

 

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan