KLASA: UP/II-008-07/22-01/206

URBROJ: 401-01/11-22-4

Zagreb, 6. lipnja 2021.

Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva Dubrovnik ceste d.d. Broj: 5722-3/2021 od 14. listopada 2021. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje trgovačkog društva Dubrovnik ceste d.d. Broj: 5722-3/2021 od 14. listopada 2021. godine.

2. Omogućava se ......... pravo na pristup preslikama knjigovodstvenih kartica i saldakonti kartica trgovačkog društva Dubrovnik ceste d.d., koje sadrže knjiženja dugovanja i potraživanja u odnosu na trgovačko društvo PCZ Split d.d. za 2016., 2017., 2018. i 2019. godinu i trgovačko društvo STRABAG d.o.o. 2016., 2017., 2018., 2019., 2020. i 2021. godinu.

3. Nalaže se trgovačkom društvu Sanitat Dubrovnik d.o.o. da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

4. Odbacuje se zahtjev za pristup informacijama ......... u preostalom dijelu.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem trgovačkog društva Dubrovnik ceste d.d. odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 19. rujna 2021. godine, kojim je zatražio da mu se za razdoblje od 1. siječnja 2016. godine i 1. rujna 2021. godine dostave podaci iz kontnih kartica o iznosima isplaćenima trgovačkom društvu Strabag d.o.o. i povezanim subjektima, „oproštenim“ iznosima, iznosima koji se imaju isplatiti temeljem nastalih obveza i iznosima koje navedeni duguju, temeljem članka 23. stavka 5., a u vezi članka 15. stavka 2. točke 2. i članka 16. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama jer je izvjesno da bi omogućavanjem informacija nastala šteta po zaštićene interese koja bi mogla dovesti u pitanje i samu opstojnost društva s obzirom da tražene informacije sadrže komercijalnu tj. tržišnu vrijednost.

Protiv osporenog rješenja žalitelj je pravovremeno izjavio žalbu u kojoj u bitnome navodi da rješenje osporava u cijelosti zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene zakona. Nadalje, navodi da se radi o informacijama koje moraju biti javno dostupne iz razloga što se radi o raspolaganju javnim sredstvima te da iz navedenog proizlazi da ne postoje razlozi za odbijanje zahtjeva i uskratu tražene informacije. Predlaže da se žalba usvoji i omogući pristup traženim informacijama.

Žalba je djelomično osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj dana 19. rujna 2021. godine putem elektroničke pošte od trgovačkog društva Dubrovnik ceste d.d. zahtjevom za pristup informacijama zatražio da mu se za razdoblje od 1. siječnja 2016. godine i 1. rujna 2021. godine dostave podaci iz kontnih kartica o iznosima isplaćenima trgovačkom društvu Strabag d.o.o. i povezanim subjektima (Autocesta Zagreb-Macelj društvo s ograničenom odgovornošću za upravljanje, građenje i održavanje autocesta, SAT saniranje cesta d.o.o. za graditeljstvo, MUST Razvoj projekata, društvo s ograničenom odgovornošću za građenje i usluge u likvidaciji, Panadria mreža autocesta d.o.o. za upravljanje, građenje i održavanje autocesta u likvidaciji, STRABAG BRVZ d.o.o. za usluge, KAMENOLOM MALI ČARDAK društvo s ograničenom odgovornošću za eksploataciju mineralnih sirovina, IGM Vukovina d.o.o. za promet građevinskih proizvoda, INDUSTRIJA GRAĐEVNOG MATERIJALA OŠTRA društvo s ograničenom odgovornošću za proizvodnju, STRABAG Property and Facility Services društvo s ograničenom odgovornošću za održavanje i upravljanje nekretninama, GRAĐEVINSKO DRUŠTVO GRANIT ZAGREB d.o.o. za graditeljstvo i usluge, STRABAG-HIDROINŽENJERIG d.o.o. za inženjering i izgradnju, MINERAL IGM društvo s ograničenom odgovornošću za proizvodnju i trgovinu građevnim materijalom, CESTAR društvo s ograničenom odgovornošću za građenje, proizvodnju, projektiranje, trgovinu i usluge, Zbrinjavanje i postupanje otpadom Slavonije društvo s ograničenom odgovornošću za zbrinjavanje otpada, PODUZEĆE ZA CESTE SPLIT društvo s ograničenom odgovornošću), zatim podaci o „oproštenim” iznosima za navedene, iznosima koji se imaju isplatiti temeljem nastalih obveza, iznosima koji navedeni duguju.

Nadalje, utvrđeno je da je tijelo javne vlasti žalitelju dana 4. listopada 2021. godine putem elektroničke pošte dostavilo dopis Broj: 5419/2021 od 4. listopada 2021. godine u kojem se u bitnome navodi da je u tijeku provedba testa razmjernosti i javnog interesa sukladno odredbi članka 16. Zakona o pravu na pristup informacijama te će se rok za ostvarivanje prava na pristup informacijama produžiti za 15 dana, računajući od dana ka je tijelo javne vlasti trebalo odlučiti o zahtjevu. Nadalje, navodi se da je dio žaliteljevog zahtjeva u kojem traži informaciju o „oproštenim“ iznosima za navedene pravne subjekte nejasno što se točno podrazumijeva pod pojmom „oprošten“, a ukoliko žalitelj misli na potraživanja koja dobrovoljno nisu naplaćena, obavještava se kako takva potraživanja ne postoje.

Također, utvrđeno je da je tijelo javne vlasti, nakon provedenog testa razmjernosti i javnog interesa, predmetni zahtjev odbilo rješenjem Broj: 5722-3/2021 od 14. listopada 2021. godine temeljem članka 23. stavka 5., a u vezi članka 15. stavka 2. točke 2. i članka 16. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama.

U obrazloženju pobijanog rješenja navodi se da je tijelo javne vlasti, cijeneći činjenicu da je svrha Zakona o pravu na pristup informacijama omogućavanje ostvarivanja Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i razloge za zadržavanje ograničenja te razloge za omogućavanje pristupa informacijama, utvrdilo da prevladava potreba zaštite prava na ograničenje pristupa traženoj informaciji. Nadalje, navodi se da tražena informacija potpada pod relativno ograničenje navedeno u članku 15. Zakona o pravu na pristup informacijama te bi njenim ustupanjem, ne samo vjerojatno, već i izvjesno nastala šteta po zaštićene interese tijela javne vlasti, ali i zaštićene poslovne interese ugovornih partnera budući da tražene informacije sadrže komercijalne, tj. tržišne vrijednosti.

Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj: 56/90., 135/97., 8/98., 113/00.,124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14.) jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.

Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4. , a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.

Uvidom u Službenu zabilješku o provođenju testa razmjernosti i javnog interesa trgovačkog društva Dubrovnik ceste d.d. Broj: 5722-2/2021 od 11. listopada 2021. godine, razvidno je da se u istoj navodi kako je u postupku utvrđeno: da je trgovačko društvo Dubrovnik ceste d.d., Društvo u kojem je jedini dioničar jedinica regionalne samouprave odnosno Dubrovačko-neretvanska županija; da je navedeno Društvo ugovorni izvođač radova redovnog održavanja, zaštite, rekonstrukcije državnih i županijskih i lokalnih cesta na području Dubrovačko-neretvanske županije sukladno odredbama Zakona o cestama i Ugovorima o redovnom održavanju cesta sklopljenima sa upraviteljem državnih cesta - društvom Hrvatske ceste d.o.o. kao i Županijskom upravom za ceste na području Dubrovačko-neretvanske županije; da se radi o Društvu koje je registrirano i da, pored ranije opisanih radova održavanja cesta, izvršava i radove proizvodnje asfalta i asfaltnih masa u asfaltnoj bazi „Kapja" na otoku Korčuli, kao i radove eksploatacije mineralne sirovine na kamenolomu „Mironja" sukladno Ugovoru o koncesiji zaključenim sa Ministarstvom gospodarstva; da Društvo nije ni proračunski ni izvanproračunski korisnik sredstava jedinice regionalne samouprave odnosno Dubrovačko-neretvanske županije, te se ne nalazi u evidenciji proračunskih i izvanproračunskih korisnika Dubrovačko-neretvanske županije kao ni bilo kojeg drugog javnopravnog tijela (Republike Hrvatske ni bilo koje druge jedinice lokalne samouprave), a da Društvo svoje prihode ostvaruje isključivo i jedino na tržištu kao ravnopravni sudionik tržišnog natjecanja zajedno sa drugim gospodarskim subjektima koji se bave istom djelatnošću te da ni na koji način ne raspolaže javnim sredstvima; da Društvo ne obavlja ni javnu službu te nije ni pravna osoba od posebnog državnog interesa u smislu posebnih propisa kojima se uređuje navedeno područje; da se Društvo za sve projekte koje izvodi natječe kao ponuditelj u okviru postupaka javne nabave sukladno propisima kojima se uređuje područje javne nabave ili poslove sa ugovornim partnerima koji nisu obveznici javne nabave sklapa isključivo zahvaljujući poslovnim referencama i poslovnom ugledu. Nadalje se navodi kako je Zakonom o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednosti („Narodne novine“, broj 30/18.) u članku 3. stavku 1. točki 5., propisano da su „poslovna tajna“ informacije koje ispunjavaju sve sljedeće zahtjeve: a) tajne su jer nisu, u svojoj ukupnosti ili u točnoj strukturi i sklopu svojih sastavnih dijelova, općenito poznate ili lako dostupne osobama iz krugova koji se obično bave predmetnom vrstom informacija, b) imaju tržišnu (komercijalnu) vrijednost zbog toga što su tajne, c) u odnosu na njih osoba koja te informacije zakonito kontrolira poduzela je u tim okolnostima razumne korake kako bi sačuvala njihovu tajnost. Također se navodi kako tražena informacija predstavlja i poslovnu tajnu prema općem aktu samog Društva kojim se uređuje pitanje poslovne tajne, a podaci koji su sadržani i prikazani na kontnim karticama koje tijelo javne vlasti vodi za poslovne partnere sadržavaju podatke o međusobnom stanju potraživanja među navedenim subjektima sukladno izvršenim radovima i/ili pruženim uslugama ugovorenima na otvorenom tržištu u otvorenoj tržišnoj utakmici zajedno s ostalim gospodarskim subjektima, a ujedno sadrže sve elemente propisane člankom 3. stavkom 1. točkom 5. Zakona o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednosti jer nisu, u svojoj ukupnosti ili u točnoj strukturi i sklopu svojih sastavnih dijelova općenito poznate ili lako dostupne osobama iz krugova koji se obično bave predmetnom vrstom informacija te imaju tržišnu vrijednost zbog toga što su tajne (sadržavaju podatke o cijenama proizvedenih materijala i izvršenih usluga na otvorenom tržištu), a trgovačko društvo Dubrovnik ceste d.d., kao osoba koja te informacije zakonito kontrolira, poduzelo je u tim okolnostima razumne korake kako bi sačuvalo njihovu tajnost, pa se tako podatci čuvaju u posebnim registratorima, nalaze se u zasebnoj uredskoj prostoriji i nisu dostupni svim radnicima Društva. U citiranoj Službenoj zabilješci o provođenju testa razmjernosti i javnog interesa trgovačkog društva Dubrovnik ceste d.d., tijelo javne vlasti zaključuje kako je nesporno utvrđeno da podatci koji se traže predstavljaju poslovnu tajnu i da tražena informacija potpada pod Zakonom o pravu na pristup informacijama definirano relativno ograničenje propisano člankom 15. stavkom 2. točkom 2. Ujedno se navodi kako se zahtjevom traže podaci koji se odnose na trgovačka društva koja nisu u obvezi primjene Zakona o pravu na pristup informacijama niti se radi o raspolaganju javnim sredstvima te bi omogućavanjem pristupa traženim informacijama nastupila šteta za tijelo javne vlasti, ali i za druge pravne subjekte za koje se traže podaci, a koji nisu obveznici primjene Zakona o pravu na pristup informacijama. Ističe se da se ustupanjem traženih informacija žalitelju omogućuje trećim osobama (konkurentskim tvrtkama koje se bave istom djelatnošću npr. održavanje cesta, niskogradnja, promet asfaltnim masama i mineralnom sirovinom-kamenom) neopravdanu, neutemeljenu i nepoštenu prednost na tržištu (jer su im dostupni podaci o cijenama proizvoda i usluga konkurentskog društva) što izravno dovodi do materijalne štete za poslovanje tijela javne vlasti odnosno trgovačkog društva Dubrovnik ceste d.d., kao i za poslovne partnere koji nisu obveznici primjene Zakona o pravu na pristup informacijama. Ujedno se stiče kako ustupanje tražene informacije ni na koji način nije u javnom interesu jer ne postoji poveznica između ustupanja tražene informacije i javnog interesa s obzirom da ne postoji poveznica između tijela javne vlasti i korištenja javnih sredstava, a upravo bi u javnom interesu bilo zaštiti ovu informaciju od pristupa javnosti zbog toga što bi se ustupanjem iste stvorio i opasan presedan prema kojem bi bilo koji gospodarski subjekt koji posluje na otvorenom tržištu bio prisiljen svoje financijske podatke ustupati javnosti što izravno omogućuje prednost konkurentskim društvima zbog toga što su im dostupne informacije koje imaju tržišnu vrijednost. Nadalje, ističe se kako je trgovačko društvo podložno nadzoru svojeg vlasnika koje je, pak, tijelo javne vlasti, a obzirom da su Dubrovnik ceste dioničko društvo u skladu s time postoji i nadzorni odbor društva koji nadzire zakonitost poslovanja, a također financijska i revizorska izvješća Društva su isto tako javna i dostupna u skladu sa propisima o trgovačkim društvima, reviziji i financijskom poslovanju. Također se ističe kako bi ustupanjem tražene informacije došlo do ozbiljne ugroze zaštićenog interesa trgovačkog društva Dubrovnik ceste d.d. i to interesa da cijene izvršenih usluga i isporučenih proizvoda ostanu tajne odnosno ostanu dostupne ugovornim partnerima, što i jesu sukladno relevantnim propisima, a ustupanje informacije koja se traži ne bi pridonijelo javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka zbog toga što je u postupku nedvojbeno utvrđeno da se ustupanjem informacije ne ostvaruje nijedna okolnost koja je u javnom interesu. Tako se navodi kako se primjerice informacija NE odnosi na: pitanje jednakosti građana pred zakonom, pitanje javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša, pitanje načina raspolaganja javnim sredstvima jer tijelo javne vlasti uopće ne raspolaže javnim sredstvima, pitanje nezakonitosti rada bilo koje institucije, pitanje postojanja sukoba interesa, pitanje postojanja nekog kaznenog djela i slično. Nadalje, navodi se kako dostava traženih podataka od strane trgovačkog društva, koje nije korisnik javnih sredstava i istima ne raspolaže, ne rješava o pravima i interesima fizičkih ili pravnih osoba i nije javna ustanova već upravo suprotno od navedenog nije u javnom interesu, a tražena informacija bi jedino mogla biti „interesantna javnosti" iz razloga znatiželje međutim to nije i ne može biti razlog da se ista učini dostupnom. Također, navodi se da omogućavanjem pristupa traženoj informaciji bi ne samo vjerojatno, već i izvjesno, došlo do povrede zaštićenog interesa tijela javne vlasti i to interesa da povjerljive informacije iz svojeg poslovanja čuva kao poslovnu tajnu, kao i da bi omogućavanje pristupa traženoj informaciji faktično derogiralo pravo na poslovnu tajnu i institut poslovne tajne kao takve. Zaključno se navodi kako ne postoji javni interes da se informacija učini dostupnom te da prevladava potreba zaštite prava na ograničenje jer je vjerojatno da bi šteta koja bi nastala po zaštićene interese bila nemjerljiva i utjecala na samu opstojnost tijela javne vlasti.

Sukladno obvezi iz članka 25. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, tijelo javne vlasti dostavilo je Povjereniku za informiranje kao traženu dokumentaciju preslike knjigovodstvenih kartica i saldakonti kartica trgovačkog društva Dubrovnik ceste d.d., koje sadrže knjiženja dugovanja i potraživanja u odnosu na trgovačko društvo PCZ Split d.d. i trgovačko društvo STRABAG d.o.o.

Ujedno, u dopisu Broj: 1426-1/2022 od 8. travnja 2022. godine tijelo javne vlasti očitovalo se da u odnosu na druga trgovačka društva navedena u zahtjevu nije bila bilo isplata te da ne postoje „oprošteni“ iznosi prema navedenim društvima, a u odnosu na nedospjele obveze navodi se da su trgovačka društva Dubrovnik ceste d.d. i Strabag d.o.o. poslovni partneri koji jedni prema drugima imaju potraživanja/dugovanja čija dospijeća su promjenjiva u vrlo kratkim vremenskim razdobljima, a nedospjele obveze prema nekom od drugih društava za koje se traži informacija ne postoje.

Člankom 15. stavkom 2. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu.

Sukladno članku 34. Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 79/07 i 86/12) propisano je da stupanjem na snagu navedenog Zakona prestaju važiti odredbe Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96), osim odredbi navedenih u glavi 8. i 9. istog zakona.

Odredbom članka 19. (Glava 8.) Zakona o zaštiti tajnosti podataka propisano je da poslovnu tajnu predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge prave osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese.

Člankom 3. stavkom 1. točkom 5. Zakona o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednosti propisano je da su „poslovna tajna“ informacije koje ispunjavaju sve sljedeće zahtjeve: a) tajne su jer nisu, u svojoj ukupnosti ili u točnoj strukturi i sklopu svojih sastavnih dijelova, općenito poznate ili lako dostupne osobama iz krugova koji se obično bave predmetnom vrstom informacija, b) imaju tržišnu (komercijalnu) vrijednost zbog toga što su tajne, c) u odnosu na njih osoba koja te informacije zakonito kontrolira poduzela je u tim okolnostima razumne korake kako bi sačuvala njihovu tajnost.

Povjerenik za informiranje ispitujući pravilnost testa razmjernosti i javnog interesa prvostupanjskog tijela, u žalbenom postupku razmotrio je da je li žalitelju moguće odobriti pristup zatraženim informacijama te da li se pristup traženim informacijama može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, da li bi omogućavanjem pristupa traženim informacijama u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes.

Iz javno objavljenih podataka razvidno je da je osnivač trgovačkog društva Dubrovnik ceste d.d. Dubrovačko-neretvanska županija, kao i da su sve dionice u vlasništvu navedene županije. Također je razvidno da je osnovna djelatnost trgovačkog društva Dubrovnik ceste d.d. redovno i izvanredno održavanje i zaštita javnih cesta, a koja se obavlja na području Dubrovačko-neretvanske županije. Dakle, radi se o tijelu javne vlasti čiji rad odnosno poslovanje trebaju biti transparentni.

Primjena instituta poslovne tajne kao ograničenja od pristupa informacijama ne može biti u spekuliranju, negativnim projekcijama mogućeg davanja informacije, niti generalnim zaključcima kako bi mogla nastupiti gospodarska šteta, već je smisao instituta poslovne tajne u jasnom i nedvosmislenom identificiranju razloga zbog kojih bi davanje određenih podataka dovelo do štetnih posljedica za nečije gospodarske interese. Stoga, Povjerenik za informiranje smatra kako je pogrešno stajalište trgovačkog društva Dubrovnik ceste d.d. da bi omogućavanjem pristupa traženim informacijama bio stvarno i ozbiljno povrijeđen zaštićeni interes te da bi nastupila šteta za navedeno Društvo i druga društva koja nisu obveznici primjene Zakona o pravu na pristup informacijama, na način da bi ustupanje traženih informacija, iz kojih su vidljive cijene isporučenih materijala i izvršenih usluga za radove koji su ugovoreni sa ugovornim partnerima na otvorenom tržištu, omogućilo trećim osobama neopravdanu, neutemeljenu i nepoštenu prednost na tržištu i izravno dovelo do materijalne štete za poslovanje trgovačkog društva Dubrovnik ceste d.d. Ujedno Povjerenik za informiranje smatra pogrešnim stajalište trgovačkog društva Dubrovnik ceste d.d. da bi se omogućavanjem traženih informacija stvorio opasan presedan prema kojem bi bilo koji gospodarski subjekt koji posluje na otvorenom tržištu bio prisiljen svoje financijske podatke (cijene usluga ili radova) ustupati javnosti i na taj način izravno omogućiti prednost konkurentskim društvima.

Nadalje, utvrđeno je da tijelo javne vlasti u prvostupanjskom postupku tek nagađa oko nastanaka moguće štete prilikom davanja informacije te nije jasno i nedvosmisleno identificiralo razloge zbog kojih bi davanje određenih podataka dovelo do štetnih posljedica za gospodarske interese subjekta odnosno njegovu poziciju na tržištu. Osim toga, tijelo javne vlasti nije argumentirano ukazalo na vjerojatnu ozbiljnu povredu zaštićenog interesa jer nije dovoljno pozvati se na zakonska ograničenja i navesti da bi nastala šteta za gospodarske interese, već je potrebno iste utemeljiti i obrazložiti kako bi se utvrdila vjerojatnost ozbiljne povrede.

Uvidom u dostavljene informacije koje su predmet žaliteljevog zahtjeva, utvrđeno je da, s obzirom da se radi o informacijama koje se tiču financijskog poslovanja tijela javne vlasti, koje treba biti transparentno, a sami iznosi koji se odnose na trošak isporuke pojedinih dobara i usluga ne predstavlja proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada ili podatak zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za gospodarske interese trgovačkog društva Dubrovnik ceste d.d., Povjerenik za informiranje je u žalbenom postupku utvrdio da osporeno rješenje treba poništiti.

Ukazuje se i da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj UsII-393/19-6 od 5. rujna 2019. godine naveo da tijela javne vlasti ne mogu sprječavati pristup informacijama pozivajući se na poslovnu tajnu privatno pravnih osoba, a privatno pravne osobe koje ulaze u ugovorne odnose s tijelima javne vlasti bi morale biti svjesne posljedica vezanih uz pristup informacijama koje mogu proizići iz takvih ugovornih odnosa u smislu da podliježu odgovarajućoj kontroli javnosti.

U žalbenom postupku Povjerenik za informiranje je uzevši u obzir sve gore navedeno zaključio da se žalitelju može odobriti pristup dostavljenoj dokumentaciji bez ograničenja odnosno u obliku u kojem su iste dostavljene drugostupanjskom tijelu (a koje predstavljaju informacije koje je tražio žalitelj).

Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.

Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.), u vezi s člankom 25. stavkom 7., riješiti kao u točkama 1., 2. i 3. izreke ovog rješenja.

Nadalje, vezano za dio zahtjeva žalitelja, koji se odnosi na informacije o iznosima koje je trgovačko društvo Dubrovnik ceste d.d. „oprostilo“ trgovačkom društvu Strabag d.o.o. i povezanim pravnim subjektima, kao i u odnosu na dio zahtjeva o isplaćenim iznosima povezanim subjektima – trgovačkim društvima, osim trgovačkog društva PCZ Split d.d. u razdoblju od 1. siječnja 2016. godine do 1. rujna 2021. godine, u žalbenom postupku je utvrđeno kako je u tom dijelu zahtjev potrebno odbaciti s obzirom da navedeno trgovačko društvo ne posjeduje tražene informacije. Naime, dopisom Broj: 1426-1/2022 od 8. travnja 2022. godine od 23. ožujka 2021. godine trgovačko društvo Ceste Dubrovnik d.d. očitovalo se kako u vremenskom razdoblju, koje je navedeno u zahtjevu, nije bilo „opraštanja“ kakva se navode u zahtjevu, što je navelo i u dopisu Broj: 5419/2021 od 4. listopada 2021. godine upućenom žalitelju, a ujedno se očitovalo kako u odnosu na druga trgovačka društva navedena u zahtjevu nije bilo isplata.

Člankom 23. stavkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbaciti zahtjev ako ne posjeduje informaciju te nema saznanja gdje se ista nalazi.

Slijedom navedenog, a temeljem članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama i članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku riješeno je kao u točki 4. izreke ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan