KLASA: UP/II-008-07/22-01/124

URBROJ: 401-01/06-22-2

Zagreb, 1. lipnja 2022.

Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva Zagrebački velesajam d.o.o., KLASA: ZV-01-21-72, URBROJ: 06-01/08-22-03 od 7. siječnja 2022. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja trgovačkog društva Zagrebački velesajam d.o.o., KLASA: ZV-01-21-72, URBROJ: 06-01/08-22-03 od 7. siječnja 2022. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem trgovačkog društva Zagrebački velesajam d.o.o. odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 10. prosinca 2021. godine kojim je zatražio informacije vezane za sudske sporove koji se vode s prvostupanjskim tijelom, temeljem članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga jer žalitelj očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj, pišući preko teksta osporenog rješenja, u bitnome navodi da je cilj i svrha Zakona o pravu na pristup informacijama kontrola trošenja javnih sredstava poreznih obveznika, da trgovačko društvo Zagrebački velesajam d.o.o. nije OPG, već u vlasništvu grada, tj. svih poreznih obveznika. U nastavku navodi „PR-2309/19 VPS: 10.000,00kn, tužitelj STH, a PR-1108/19 VPS: 200.000,00kn, tužitelj dr. sc. ........., isti radni spor Margan/TKU, indicira generiranje troškova na štetu ZV d.o.o.. Moli nalog udovoljiti zahtjevu“.

Žalba je neosnovana.

Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žalitelj podnio trgovačkom društvu Zagrebački velesajam d.o.o. predmetni zahtjev za pristup informacijama na način da je zahtjev naslovio na Grad Zagreb i prvostupanjsko tijelo, dana 10. prosinca 2021. godine doslovno zatražio sljedeće: „ZV d.o.o. prima potporu Vlade RH za očuvanje radnih mjesta. Financijski položaj (bilanca) na 31.12.2020., VIII. B-rezerviranja 3. za započete sudske sporove kn 6.681.902,00, moli 1. Kopiju-pregled sporova, izvješće koje sadrži broj spora, sud, spor zbog/radi, vps spora, punomoćnik, iznos 6.681.902,00kn, 2. Kopiju-pregled-izvješće isplaćenih 6.681.902-5.367.001=1.314.901.00 kn u periodu 31.12.2019.-31.12.2020., koje sadrži broj spora, sud, spor radi, vps spora, punomoćnik.“

Postupajući po navedenom zahtjevu žalitelja trgovačko društvo Zagrebački velesajam d.o.o. donijelo je osporeno rješenje odbivši zahtjev temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, smatrajući da se radi o zlouporabi prava na pristup informacijama od strane žalitelja.

U obrazloženju osporenog rješenja navedena je odredba članka 25. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama te da je žalitelj u razdoblju od 2019. do dana donošenja osporenog rješenja podnio više zahtjeva za pristup informacijama, koji se u nastavku i citiraju. Nadalje, navedeno je da im je žalitelj u 2021. godini podnio 13 zahtjeva za pristup informacijama te da su svi oni rezultat osobnih razmirica, sukoba i frustracija žalitelja u odnosu na trgovačko društvo Zagrebački velesajam d.o.o. čiji je žalitelj bio zaposlenik u kontinuitetu 25 godina do 5. kolovoza 2021. godine kada mu je radni odnos prestao. Također je navedeno da prvostupanjsko tijelo i žalitelj vode ili su vodili desetak parničnih i kaznenih sudskih sporova, ali da su unatoč tome svi zahtjevi za pristup informacijama žalitelja riješeni. Navedeno je kako žalitelj pravo na pristup informacijama koristi kao jedan od alata za osobne razmirice sa prvostupanjskim tijelom, kako u vrijeme dok je bio zaposlenik, tako i nakon što mu je radni odnos prestao. Pojašnjeno je kako žalitelj nakon što putem ovoga instituta pribavi određenu informaciju istu umnožava i dostavlja raznim državnim tijelima, pravnim osobama i pojedincima, ali često na način da originalni test informacije kopira samo djelomično te vlastitom rukom na isti napiše vlastite sugestije o sadržaju informacije, na isti list ubaci i preslike tekstova različitih adresanata, čime adresatu šalje iskrivljenu, negativnu poruku o Zagrebačkom velesajmu d.o.o.. Navode da je dokaz za navedeno a tako i u konkretnom slučaju činjenica da zahtjevi žalitelja, osim što u njima traži dostavu informacije, sadrže i neutemeljene optužbe kojima predmnijeva nepravilnosti u radu prvostupanjskog tijela, njegovih djelatnika i čelnika, a iste nisu utemeljene niti dokazane već su rezultat njegovih nagađanja i špekulacija. Istaknuto je da je žalitelj cijeli svoj radni vijek bio nezadovoljan svojim radno pravnim statusom kod prvostupanjskog tijela kao poslodavca, a posljedica čega je prekomjerno podnošenje različitih podnesaka na razne adrese tijela državnih vlasti, politički aktualnih pojedinaca, radnog i poreznog inspektorata, udruga, sindikata i radničkog vijeća, kaznenih prijava protiv odgovornih osoba poslodavca i drugih rukovodećih zaposlenika, pokretanje sudskih postupaka i slično, a da svi oni sadrže insinuacije i optužbe na račun poslodavca i odgovornih osoba poslodavca, bez ikakva uporišta u odlukama nadležnih tijela. U odnosu na sadržaj žaliteljevih zahtjeva prvostupanjsko tijelo je istaknulo da svi njegovi zahtjevi osim opisa informacije koja se traži sadrže uglavnom i omalovažavajući i uvredljivi tekst, pa se u tom smislu citira i dio predmetnog zahtjeva te se zaključuje kako je takvo ponašanje žalitelja u suprotnosti s načelom međusobnog poštovanja i suradnje iz članka 9.a Zakona o pravu na pristup informacijama. U nastavku se obrazlaže kako je uvidom u podatke koji se kod prvostupanjskog tijela vode o zahtjevima za pristup informacijama u razdoblju od 2019. godine do konkretnog zahtjeva utvrđena brojnost i istovrsnost zahtjeva žalitelja te da se njegova traženja mogu grupirati prema grupama u kojima se ponavljano traže: podaci o poslovanju trgovačkog društva Zagrebački velesajam d.o.o. (plan poslovanja, računi dobiti i gubitka, računi ostvarenja i sl.); podaci o sporovima i njihovim uspjesima, planovima i ostvarenju plaćenih naknada za odvjetničke usluge po godinama, pojedinačno za usluge Odvjetničkog društva Mihočević&Bajs d.o.o. i sl.; te radno-pravna dokumentacija o konkretnim radnicima prvostupanjskog tijela, odluke koje su vezane za radno pravni status radnika tijela javne vlasti općenito. Navedeno je kako je većina traženih podataka javno objavljena na Internetskoj stranici tijela javne vlasti, a da žalitelj u pravilu traži podatke prije nego li su dokumenti o poslovanju usvojeni od strane nadležnih organa društva, da se radi o preliminarnim financijskim podacima (radnom materijalu) prije njihovog objavljivanja, kako bi s istima bio prethodno upoznat te kako bi takve radne materijale mogao koristiti za osobne svrhe. Istaknuto je da ovakav način traženja informacija, obzirom na upornost i opetovanost u traženju, predstavlja i maltretiranje službenika za informiranje u tijelu javne vlasti. U odnosu na podatke o zastupanju je navedeno kako u svim sporovima koji se vode između žalitelja i tijela javne vlasti zastupa Odvjetničko društvo Mihočević&Bajs d.o.o. te da žalitelju podaci koje vezano za to dobije putem instituta prava na pristup informacijama služe u sklopu raznih prepiski sa raznim državnim i drugim institucijama i tijelima u Republici Hrvatskoj, često na način, da informacije kopira samo djelomično te vlastitom rukom na isti napiše vlastite sugestije o sadržaju informacije, na isti list ubaci i preslike tekstova različitih adresanata, a čime adresatu šalje negativnu poruku o poslovanju prvostupanjskog tijela. Osim navedenog je istaknuto da s obzirom da je u tim sporovima odnosno postupcima žalitelj stranka te tražene podatke može dobiti uvidom u spis. U nastavku se obrazlaže kako je iz zahtjeva žalitelja vidljiv animozitet prema zaposlenicima tijela javne vlasti protiv kojih je podnio i kaznene prijave te da se uopće ne radi o javnom interesu nego privatnom interesu žalitelja, kao i da na nekim svojim podnescima žalitelj izričito navodi optužbe o nezakonitostima u radu tijela javne vlasti. Navodi se i da brojnim, ponavljajućim zahtjevima, koje naknadno nadopunjava nezadovoljan dobivenim informacijama, žalitelj uznemirava službenika za informiranje, čini mu nelagodu i oduzima vrijeme koje bi trebao posvetiti redovnim radnim zadacima, sukladno svom ugovoru o radu. U odnosu na zahtjev za pristup informacijama u konkretnom slučaju istaknuto je da je isti neodređen i neselektivan te predstavlja „pecanje informacija“ kako bi se unutar dostavljenih informacija pronašla bilo kakva nepravilnost, ili samo žalitelju poznata nelogičnost u radu, te kako bi se optužilo davatelja informacije za nesavjesno obavljanje poslova i raspolaganja sredstvima i imovinom. Zaključno je navedeno da je predmetni zahtjev protivan cilju i svrsi Zakona o pravu na pristup informacijama, a slijedom čega je isti odbijen.

Kada se razmatra predmetni zahtjev u odnosu na javni interes, činjenica je da informacije koje je žalitelj tražio može tražiti bilo koja fizička ili pravna, domaća ili strana osoba.

Međutim, kako je u prvostupanjskom postupku utvrđena zlouporaba prava te je osporenim rješenjem zahtjev žalitelja odbijen, pozivanjem na odredbu članka 25. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, a na što upućuje i detaljno obrazloženje iste, u ovom žalbenom postupku je razmatrana zakonitost odluke trgovačkog društva Zagrebački velesajam d.o.o. u pogledu postojanja /nepostojanje navedenog razloga za odbijanje zahtjeva, a stav je žalbenog tijela da u slučaju utvrđenja da u pojedinačnim slučajevima postoji zlouporaba prava na pristup informacijama nema potrebe za provođenjem testa razmjernosti i javnog interesa i odlučivanjem o dostupnosti traženih informacija.

Trgovačko društvo Zagrebački velesajam d.o.o. je Povjereniku za informiranje u žalbenom postupku aktom KLASA: ZV-01-21-72, UR.BROJ: 06-01/08-22-05 od 3. veljače 2022. godine dostavilo spis predmeta na nadležno postupanje. U spisu predmeta prvostupanjsko tijelo je slijedom traženja Ureda povjerenika iz akta KLASA: 008-04/22-01/67, URBROJ: 401-01/06-22-2 od 13. siječnja 2022. godine, dostavilo i zatražene preslike svih žaliteljevih zahtjeva zaprimljenih u 2019., 2020. i 2021. godini te presliku Upisnika o zahtjevima, postupcima i odlukama o ostvarivanju prava na pristup informacijama za navedene godine. U navedenom aktu prvostupanjsko tijelo je dodatno ukazalo kako u spis predmeta prilažu i dokumentaciju iz koje je vidljiva činjenica o vođenju sporova između žalitelja i prvostupanjskog tijela te dokumentaciju koju žalitelj kreira nove informacije pomoću onih koje dobiva putem zahtjeva za pristup informacijama i nakon toga istu šalje različitim primateljima uključujući i prvostupanjsko tijelo.

Iz međunarodnih dokumenata, primjerice Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Konvencije o pristupu službenim dokumentima Vijeća Europe, Konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša iz 1998. (Aarhuška konvencija) te međunarodnog modela Zakona o pravu na pristup informacijama koji je kao uzor brojnim zakonima o pravu na pristup informacijama dostupan na poveznici https://www.article19.org/data/files/pdfs/standards/modelfoilaw.pdf je vidljivo da je svima njima uzeta u obzir mogućnost da se zahtjev za pristup informacijama koristi na način da se ugrožava prava drugih.

Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00.,124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. - pročišćeni tekst i 5/14.), jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.

U Republici Hrvatskoj je Zakon o pravu na pristup informacijama organski zakon, kojim se razrađuje ustavno pravo na pristup informacijama, čija je svrha omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i na ponovnu uporabu informacija fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o pravu na pristup informacijama, koji je objavljen u „Narodnim novinama“ broj 85/15., a stupio je snagu 9. kolovoza 2015. godine, je određeno da se može ograničiti pravo na pristup informacijama u slučaju da jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.

Povjerenik za informiranje, u svojem djelovanju prvenstveno ima namjeru ostvarivanja svrhe i cilja Zakona o pravu na pristup informacijama. Slijedom navedenog, nastoji kao temeljno načelo pristupa informacijama promovirati načelo javnosti i slobodnog pristupa, koje ukazuje kako su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona. Pri navedenom Povjerenik za informiranje ima i ulogu zaštitnika drugih ustavnih prava i vrijednosti zaštićenih pravnim poretkom, ali i zaštitnika dostojanstva i normalnog funkcioniranja tijela javne vlasti, pa je u tom smislu ograničenje prava na pristup informacijama zbog zloupotrebe prava normirano člankom 23. stavkom 5. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Zlouporaba prava je sukob prava korisnika prava na pristup informacijama i same svrhe Zakona, do kojeg dolazi u određenom trenutku kada korištenje tim pravom, koje je do nekog trenutka procesno i materijalno opravdano, primjerice zbog toga što se pravo ostvaruje na način na koji to određuju procesne odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno podnošenjem zahtjeva za pristup informacijama, dolazi u sukob sa svrhom i ciljem zakonskog uređenja prava na način da se postupanje korisnika pri raspolaganju navedenim pravom negativno odražava na prava i dužnosti trećih osoba. Dakle, zlouporabu prava na pristup informacijama može se identificirati u situacijama kada pojedini korisnik prava na pristup informacijama, pod određenim okolnostima, ugrožava, ometa ili onemogućava korištenje prava drugih, čineći to osobno ili putem drugih korisnika koji od istog tijela javne vlasti učestalim zahtjevima traže informacije.

Naime, iako Zakon o pravu na pristup informacijama ne određuje koliko zahtjeva može podnijeti pojedini korisnik, objektivni kriterij zlouporabe prava obuhvaća broj i opsežnost zahtjeva tj. voluminoznost zahtjeva, neodređenost zahtjeva, istovrsne i ponavljajuće zahtjeve, kao i neozbiljne zahtjeve. Prilikom rješavanja velikog broja zahtjeva za pristup informacijama kojim se traže informacije obuhvaćene u razdoblju nekoliko godina, postoji mogućnost da prava stranaka u drugim postupcima kod tijela javne vlasti ne budu adekvatno zaštićena, te može doći i do zastoja u radu tijela javne vlasti i na taj način ograničavanja drugih korisnika zbog neobavljanja redovnog posla. To predstavlja prepreku učinkovitom radu tijela, ne samo u području pristupa informacijama, već u svim svojim područjima rada, dok je svrha Zakona o pravu na pristup informacijama putem ostvarivanja prava na pristup javnim informacijama upravo promicanje učinkovitosti u radu i racionalno funkcioniranje.

Kod utvrđivanja zlouporabe prava na pristup informacijama potrebno je cijeniti sve činjenice i okolnosti slučaja kako bi se utemeljila odluka o postojanju ili nepostojanju zlouporabe prava, pri čemu je posebno potrebno uzeti u obzir i zakonsko načelo međusobnog poštovanja i suradnje iz članka 9.a Zakona o pravu na pristup informacijama koje određuje da se odnosi tijela javne vlasti i korisnika temelje na suradnji i pružanju pomoći te međusobnom uvažavanju i poštivanju dostojanstva ljudske osobe.

Zakon o pravu na pristup informacijama daje temeljne smjernice o tome koje okolnosti tijelo javne vlasti treba imati u vidu prilikom donošenja odluke o tome da određeni korisnik zloupotrebljava pravo na pristup informacijama (funkcionalno povezani zahtjevi, učestali zahtjevi, rješavanje predstavlja opterećenje za tijelo javne vlasti), iz kojih proizlazi da je u pojedinačnim slučajevima potrebno je ocijeniti utjecaj zahtjeva na javni interes, iako prema Zakonu o pravu na pristup informacijama podnositelji zahtjeva ne moraju navoditi razloge zbog kojih traže informaciju, te uzeti u obzir i širi kontekst podnošenja zahtjeva, kao i ciljeve koji se žele postići podnošenjem zahtjeva. Osim toga potrebno je ocijeniti ponašanje korisnika prilikom traženje informacija (objektivne i subjektivne okolnosti), a također i poziciju tijela javne vlasti, kao i uzeti u obzir kontekst i povijest tih zahtjeva. Naime, iz podnositeljevih postupanja po prethodnim zahtjevima moguće je uočiti određeni model ponašanja podnositelja pa je tako, primjerice, podnositelj uvijek nezadovoljan dobivenom informacijom, i nakon njezinog zaprimanja postavlja dodatne zahtjeve koje proširuje u odnosu na raniji zahtjev.

S obzirom na razlog odbijanja predmetnog zahtjeva u žalbenom je postupku bilo potrebno uvidom u Upisnike o zahtjevima, postupcima i odlukama o ostvarivanju prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija trgovačkog društva Zagrebački velesajam d.o.o. za 2019., 2020. te 2021. godinu, koji su dostavljeni žalbenom tijelu sa spisom predmeta, razmotriti sve zahtjeve koje je žalitelj podnio prvostupanjskom tijelu u navedenim godinama do trenutka izrade prvostupanjske odluke.

Naime, navedeni uvid predstavlja već standardizirani postupak žalbenog tijela kod utvrđivanja eventualnog postojanja zlouporabe prava od pojedinih korisnika, a također i utvrđivanje relevantnih činjenica u pogledu brojnosti zahtjeva, njihova sadržaja, učestalosti podnošenja te mogućeg opterećenja tijela javne vlasti koje se u prvostupanjskoj odluci poziva na odredbu članka 25. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama. Pri tome se posebno naglašava da se radi o utvrđivanju objektivnih razloga zbog kojih bi se prvostupanjska tijela mogla pozvati na razlog odbijanja zahtjeva zbog zlouporabe prava na pristup informacijama, ne ulazeći pri tome u narav informacija koje se traže, s obzirom da je notorna činjenica da se svako pravo može zloupotrijebiti. Primjerice, od nekog tijela javne vlasti moglo bi se samo jednim zahtjevom za pristup informacijama zatražiti svi ugovori koje je ono sklopilo od svog osnivanja do trenutka podnošenja zahtjeva, svi računi koje to tijelo ikada izdalo, ili se sa više povezanih učestalih zahtjeva može konstantno tražiti istu, ili istovrsnu informaciju, a što u konačnici rezultira opterećenjem za tijelo javne vlasti, a institut prava na pristup informacijama gubi svoju svrhu.

Povjerenik za informiranje cijeni i okolnost da je utvrđeno da je, ako bi se svaki pojedini zahtjev žalitelja koji je podnio prvostupanjskom tijelu razmatrao pojedinačno, vidljivo da su se istima u jednom dijelu tražile informacije koje u pravilu predstavljaju informaciju o raspolaganju javnim sredstvima. Stoga se posebno ističe da se u ovom žalbenom postupku kod utvrđivanja je li došlo do zlouporabe prava nije niti razmatrala dostupnost/nedostupnost same informacije, uzimajući u obzir da tijela javne vlasti koja su obveznici primjene Zakona o pravu na pristup informacijama u pravilu u velikoj mjeri i raspolažu informacijama koje se djelomično ili u cijelosti odnose na raspolaganje javnim sredstvima, nego se utvrđivalo činjenicu da li se žalitelj u konkretnom slučaju koristio svojim zakonskim pravom na način koji dovodi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti odnosno da li je došlo do kršenja zakonskog načelo međusobnog poštovanja i suradnje iz članka 9.a Zakona o pravu na pristup informacijama.

Imajući u vidu sve navedeno u žalbenom je postupku razmotreno je li u konkretnom slučaju došlo do zlouporabe prava i je li trgovačko društvo Zagrebački velesajam d.o.o. donijelo na zakonu utemeljenu odluku o zlouporabi prava na pristup informacijama.

U žalbenom postupku je uvidom u Upisnike o ostvarivanju prava na pristup informacijama trgovačkog društva Zagrebački velesajam d.o.o. utvrđeno da je u 2019. godini u navedenom tijelu javne vlasti ukupno podneseno 16 zahtjeva za pristup informacijama, a da je žalitelj podnio 14 zahtjeva, da je u 2020. godini ukupno podneseno 17 zahtjeva za pristup informacijama, od čega je žalitelj podnio 11 zahtjeva, a da je u 2021. godini ukupno podneseno 17 zahtjeva za pristup informacijama, od kojih je žalitelj podnio 13 zahtjeva za pristup informacijama.

U odnosu na navedene podatke ističe se da broj zahtjeva na prvi pogled ne ukazuje da bi se radilo o prekomjernim i voluminoznim zahtjevima, ali je uvidom u njihov sadržaj u žalbenom postupku zaključeno kako se može prihvatiti zaključak prvostupanjskog tijela iz osporenog rješenja da žalitelj kroz dulji vremenski period podnošenjem zahtjeva za pristup informacijama zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.

Naime, razmatranjem sadržaja predmetnog zahtjeva za pristup informacijama, utvrđeno je kako je isti neodređenog sadržaja, jer u istom žalitelj traži izvješće o sporovima u odnosu na novčane iznose i određeno vremensko razdoblje prema parametrima koji njega zanimaju, a uvidom u zahtjeve koje je podnosio prvostupanjskom tijelu tijekom 2019., 2020. i 2021. godine, utvrđeno je kako je u pretežitom dijelu tih zahtjeva žalitelj iste naslovio na više pojedinaca iz više tijela javne vlasti, da se zahtjevi u pravilu sastoje od više zalijepljenih dijelova različitih tekstova, poveznica i slično, da je u jednom dijelu zahtjeva istaknuto što se u zahtjevu traži, primjerice „koliki je ukupni dug Zagrebačkog velesajma d.o.o. poglavito prema financijskim institucijama i državi, poglavito od preuzimanja dužnosti današnje uprave“, da se u nekim dijelovima zahtjeva navode različite poveznice i slično, a da su u isti ubačeni i navodi žalitelja, primjerice „str.pov.“, „vojna tajna“, ili u konkretnom slučaju „uskrsnuće“, „na respiratoru“ i „Sapienti sat“. Iz zahtjeva žalitelja upućenim prvostupanjskom tijelu je vidljivo kako je većina slična u tome da se u njima predmnijevaju nepravilnosti u radu i druga negativna i zakonom zabranjena postupanja od strane prvostupanjskog tijela odnosno njegovih odgovornih osoba.

Nadalje, uvidom u sadržaj traženja iz zahtjeva za pristup informacijama koje je žalitelj podnosio trgovačkom društvu Zagrebački velesajam d.o.o u promatranom razdoblju, utvrđeno je kako žalitelj u nekima od njih tumači sadržaj ranije dostavljenih mu informacija na način da optužuje prvostupanjsko tijelo za nesavjesno poslovanje ili potrošnju sredstava, primjerice; u zahtjevu od 31. listopada 2019. godine u kojem navodi da „pravnice i zaposlenice tijela javne vlasti parafiraju unaprijed izgubljene tužbe“; u zahtjevu od 17. studenoga 2020. godine u kojem tražeći kopije računa odvjetničkog društva Mihočević&Bajs govori o „nezakonitom otkazu, nepostojanju dokaza za počinjenje kaznenog djela klevete, poziva i moli gradonačelnika i prve suradnike da promptno prekinu montirani i bezprimjereni progon, prekid troškova koji terete trgovačko društvo Zagrebački velesajam d.o.o., što bi netko mogao kvalificirati kao zlouporabu službene dužnosti i pogodovanje Mihočević&Bajs“; a u zahtjevu od 23. listopada 2020. godine/požurnici u kojem traži plaćene fakture odvjetničkom društvu Mihočević&Bajs, navodi „obzirom na generiranje montiranih sporova čak i protiv Radničkog vijeća/Hrvatskih branitelja u Pr-1108/19 i protiv ......... u K-458/19, gdje uz tri pravnice, ZV-Ljudskih resursa, prepušta se odvjetnicima bildanje VPS, bildanje troškova na račun društva“.

Također je utvrđeno kako on u pojedinim zahtjevima traži dokumente koji još nisu usvojeni kao službeni, primjerice: u zahtjevu od 25. siječnja 2020. godine u kojem traži „kopiju računa dobiti i gubitka za 2019, i plan za 2020., preliminarni, ukoliko nije odobren od ........., Skupština društva ZV d.o.o.“, pri čemu je u dio zahtjeva zalijepljen/ubačen tekst u kojem se govori o ostvarenju pozitivnog poslovnog rezultata u prvostupanjskom tijelu, a u koji su opet ubačeni izrazi poput „za ne povjerovati“.

Iz gore navedenih traženja žalitelja te uzimajući u obzir sadržaj njegovog zahtjeva u konkretnom slučaju vidljivo je da žalitelj učestalo prvostupanjskom tijelu podnosi istovrsne zahtjeve, odnosno da u ovisnosti o već zaprimljenim informacijama produbljuje odnosno proširuje svoje zahtjeve. U europskoj praksi ostvarivanja prava na pristup informacijama takvo se podnošenje zahtjeva naziva „pecanjem“ (information fishing) i ne smatra se automatski sukladnim javnom interesu koji se ostvaruje putem Zakona o pravu na pristup informacijama. Naime, takvo se ponašanje razlikuje od situacije kad korisnik, sumnjajući u nepravilnosti, traži neke određene informacije koje bi mogle ukazati na nedostatke i nepravilnosti u radu tijela javne vlasti.

Pri navedenom se napominje kako se u ovom žalbenom postupku nije uzimalo u obzir zahtjeve za pristup informacijama koje je žalitelj prvostupanjskom tijelu podnosio u ranijem razdoblju prije 2019. godine, premda bi se mogao uzeti u obzir i ukupan broj zahtjeva koje je žalitelj do sada podnio navedenom tijelu javne vlasti.

Daljnjim uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je prvostupanjsko tijelo svoje navode iz obrazloženja osporenog rješenja o tome da se žalitelj služi institutom prava na pristup informacijama u svrhu obračunavanja s prvostupanjskim tijelom, potkrijepilo dokumentacijom koju je u većini slučajeva zaprimilo od samog žalitelja, a iz koje je vidljivo kako žalitelj nakon što putem zahtjeva za pristup informacijama pribavi određenu informaciju istu umnožava i dostavlja raznim državnim tijelima, pravnim osobama i pojedincima, na način da originalni test informacije kopira samo djelomično te vlastitom rukom na isti napiše vlastite sugestije o sadržaju informacije, na isti list ubaci i preslike tekstova različitih adresanata, a čime se može dobiti pogrešna slika o autentičnom sadržaju informacija. Također je utvrđeno kako je trgovačko društvo Zagrebački velesajam d.o.o. argumentirajući svoje navode o žaliteljevim motivima za podnošenje zahtjeva za pristup informacijama u spis priložilo i dokaze o tome da se između žalitelja i prvostupanjskog tijela vodi više sudskih postupaka, a što proizlazi i iz sadržaja pojedinih zahtjeva žalitelja.

Osim navedenog iz podataka o žalbenim postupcima koji su se vodili ili se vode kod ovog tijela je vidljivo da je trgovačko društvo Zagrebački velesajam d.o.o. žalitelju u većini slučajeva po završetku istih postupaka dostavljao žalitelju tražene podatke odnosno postupilo po pravomoćnim rješenjima Povjerenika za informiranje te da je iz dostavljene dokumentacije od strane prvostupanjskog tijela vidljivo kako interes za pojedine informacije prvostupanjskog tijela ima pretežito žalitelj, a da mu tražene informacije od navedenog tijela javne vlasti nisu uskraćivane u cjelini nego u pogleda dijela informacija.

Razmatranjem zahtjeva žalitelja u širem kontekstu, u međusobnom odnosu, vremenskom rasponu, količini, te uzimanjem u obzir svih činjenica i dokaza, a što je nužno pri odlučivanju o postojanju ili nepostojanju zlouporabe prava, u žalbenom postupku je utvrđeno kako je konkretnom slučaju došlo do zloupotrebe prava na pristup informacijama, koje dovodi do opterećivanja tijela javne vlasti, uslijed kontinuiranog podnošenja zahtjeva za pristup informacijama te da je u konkretnom slučaju došlo do kršenja načela međusobnog poštovanja i suradnje od strane žalitelja, a posebno uzimajući u obzir da je žalitelj bio dugogodišnji zaposlenik trgovačkog društva Zagrebački velesajam d.o.o., o čemu je od prvostupanjskog tijela dostavljena potvrda u spis predmeta.

Naime iz spisa predmeta je razvidno da se između žalitelja i prvostupanjskog tijela vodi više sudskih sporova, da je žalitelju zapravo poznata većina podataka koje traži je jasno, prije svega iz njegovih žalbenih navoda u kojima spominje radni spor u kojem je on stranka, iz dokumentacije u spisu iz koje je vidljivo da da mu je poznat podatak o tome tko zastupa prvostupanjsko tijelo u sporovima koje s njim vodi tijelo javne vlasti, a iz navoda žalbe je jasno da niti u njoj žalitelj ne navodi razloge zbog kojih osporeno rješenje smatra nezakonitim, osim što navodi svrhu Zakona o pravu na pristup informacijama te insinuira generiranje troškova na štetu prvostupanjskog tijela zbog sudskih sporova koje vodi prvostupanjsko tijelo koje ničim ne potkrjepljuje. Međutim, u žalbenom je postupku utvrđeno da se tvrdnje žalitelja ne temelje na dokazanim činjenicama, nego spadaju u sferu žaliteljevih nagađanja i ocjena, a što je protivno načelu međusobnog poštovanja i suradnje u kojem je propisano da se odnosi tijela javne vlasti i korisnika temelje na suradnji i pružanju pomoći te međusobnom uvažavanju i poštivanju dostojanstva ljudske osobe.

Uzimajući u obzir sve navedeno u žalbenom postupku je zaključeno da žalitelj u konkretnom slučaju te u većini ostalih svojim podnesaka institut prava na pristup informacijama koristi u svrhu svog osobnog obračuna s prvostupanjskim tijelom, pri čemu njegova komunikacija predstavlja kršenje načela međusobnog poštovanja i suradnje propisanog člankom 9.a Zakona o pravu na pristup informacijama. Naime, cilj Zakona o pravu na pristup informacijama nije obračunavanje korisnika s prvostupanjskim tijelom zbog određenih nesuglasica vezanih za poslovanje tijela javne vlasti čiji je žalitelj bio zaposlenik te postupaka koji se između njih vode, pa je žaliteljev zahtjev suprotan svrsi prava na pristup informacijama, koja se sastoji u osiguravanju i omogućavanju korisnicima informacija od javnog značaja.

Slijedom svega navedenog, prvostupanjsko rješenje sadrži jasne i valjane razloge za primjenu članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, koji žalbenim navodima žalitelja nisu dovedeni u sumnju te je prvostupanjsko tijelo po mišljenju Povjerenika za informiranje pravilno primijenilo navedenu odredbu i pravilno ocijenilo razmjer između prava na pristup informacijama i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti. Naime, žaliteljevo korištenje instituta prava na pristup informacijama kolidira sa javnim interesom zbog kojega navedeni institut postoji te ujedno predstavlja i obezvrjeđivane njegova cilja i svrhe, a daljnje omogućavanje žalitelju da zlouporabljuje odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama na način kao u konkretnom slučaju imalo bi za posljedicu neopravdano opterećivanje tijela javne vlasti te bi bilo u suprotnosti s načelima pravičnosti i pravne sigurnosti. Stoga je Povjerenik za informiranje u konkretnom slučaju utvrdio kako je osporeno rješenje pravilno i na zakonu osnovano.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku je propisano da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano.

Slijedom navedenog, prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu se prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari te je na temelju članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan