KLASA: UP/II-008-07/22-01/362
URBROJ: 401-01/10-22-2
Zagreb, 17. svibnja 2022. godine
Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka. 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Turističke zajednice Općine Seget od 14. veljače 2022. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Turističke zajednice Općine Seget od 14. veljače 2022. godine.
2. Odobrava se ......... pravo na pristup preslici Izvještaja o prihodima – prihod od boravišne pristojbe u 2013. godini.
3. Nalaže se Turističkoj zajednici Općine Seget da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj), kojim je tražio podatak o prihod od boravišnih pristojbi u 2013. godini, temeljem članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer prvostupanjsko tijelo smatra da je žalitelj podnio preko 40 zahtjeva za pristup informacijama, čime zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravodobno uložio žalbu u kojoj osporava navode prvostupanjskog tijela. Smatra da je osporenim rješenjem grubo povrijeđen članak 18. stavak 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, te članak 38. stavak 4. Ustava Republike Hrvatske. Navodi da ne traži informaciju koja bi opteretila rad i redovito funkcioniranje prvostupanjskog tijela, odnosno da je kompleksnije i vremenski iscrpnije da prvostupanjsko tijelo sastavlja rješenje od dostavljanja informacije žalitelju. Predlaže da se žalba prihvati.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 31. siječnja 2022. godine od prvostupanjskog tijela tražio prihod od boravišnih pristojbi (potkrijepljeno dokumentacijom).
Postupajući po navedenom zahtjevu prvostupanjsko tijelo je donijelo rješenje koje je predmet postupka.
U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje, uključujući i informaciju koja je predmet postupka.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Sukladno članku 6. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije su dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.
Člankom 23. stavkom 5. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.
Iz obrazloženja osporenog rješenja u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da žalitelj zloupotrebljava pravo na pristup informacijama jer je poslao preko 40 zahtjeva koji su usko povezani, da prvostupanjsko tijelo ne stigne odgovoriti na toliko postavljenih zahtjeva, odnosno da žalitelj pravo na pristup informacijama koristi kao alat i sredstvo za postizanje neprimjerenih ciljeva.
U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljeni i Upisnici o zahtjevima, postupcima i odlukama o ostvarivanju prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija za 2020., 2021. i 2022. godinu.
Uvidom u Upisnik o zahtjevima, postupcima i odlukama o ostvarivanju prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija za 2020. godinu utvrđeno je da u navedenoj godini žalitelj nije podnosio zahtjeve za pristup informacijama prvostupanjskom tijelu.
Iz Upisnika o zahtjevima, postupcima i odlukama o ostvarivanju prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija za 2021. godinu proizlazi da su zahtjevi žalitelja koje je podnio u razdoblju od 28. rujna 2021. godine do 23. studenog 2021. godinu usvajani (do zahtjeva koji je naveden pod rednim brojem 20 u Upisniku).
U navedenom razdoblju žalitelj je podnio 16 zahtjeva za pristup informacijama i 7 zahtjeva za dopunu informaciju, uz još jedan zahtjev koji je podnio zajedno s drugim žaliteljem (pod rednim brojem 1 u Upisniku).
Nakon toga, od 24. studenog 2021. godine do 15. prosinca 2021. godine žalitelj je podnio još 13 zahtjeva za pristup informacijama, a svi ti zahtjevi su odbijeni zbog zlouporabe prava na pristup informacijama.
Što se tiče zahtjeva za pristup informacijama, odnosno zahtjeva za nadopunom informacije, proizlazi da je njihovo odbijanje započelo sa zahtjevima koji su podneseni dana 24. studenog 2021. godine.
Razmatrajući informacije koje su bile predmet zahtjeva za pristup informacijama, Povjerenik za informiranje ističe da se u većini slučajeva radilo o traženju ugovora ili računa (npr. zahtjevi pod rednim brojem 2, 3 i 5), odnosno traženju prihoda od boravišnih pristojbi (uključujući i podatak gdje je navedeni prihod utrošen), te programa rada prvostupanjskog tijela.
U razdoblju u kojem su svi zahtjevi za pristup informacijama odbijani (od rednom broja 20 u Upisniku) predmeti zahtjeva su uglavnom bila godišnja financijska izvješća po pojedinim godinama.
Što se tiče Upisnika o zahtjevima, postupcima i odlukama o ostvarivanju prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija za 2022. godini, proizlazi da je žalitelj u 2022. godini (računajući i zahtjev za pristup informacijama koji je predmet ovog postupka, a koji je naveden pod rednim brojem 7 u Upisniku) podnio 6 zahtjeva, u kojima je uz bitnom tražio račune, godišnja financijska izvješća o poslovanju, te prihode od boravišnih pristojbi.
Zahtjevi koji su podneseni nakon zahtjeva koji je predmet ovog postupka nisu uzimani u obzir, jer se ne radi o okolnostima koje su postojale u trenutku donošenja prvostupanjskog rješenja.
Iako se radi o većem broju zahtjeva žalitelja koji bude sumnju u dobronamjerno postupanje žalitelja, Povjerenik za informiranje smatra odlučnom činjenicu da žalitelj traži ili informacije o raspolaganju javnim sredstvima, ili traži informacije koje bi se trebale proaktivno objavljivati u smislu članka 10. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno na koje nije moguće primijeniti niti jedno od zakonskih ograničenja iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Sličan stav je zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi U-zpz-30/21 od 18. siječnja 2022. godine kad je razmatrajući pitanje zlouporabe prava na pristup informacijama dao prednost traženju informacija o raspolaganju javnim sredstvima u odnosu na veliki broj zahtjeva podnositelja u navedenom slučaju.
Nesporno je da računi iz kojih je vidljivo kome je prvostupanjsko tijelo vršilo isplate predstavljaju informacije o raspolaganju javnim sredstvima.
Isto tako, nesporno je da postoji obveza proaktivne objave godišnjih planova, programa, strategija, uputa, izvješća o radu, financijskih izvješća i druge odgovarajuće dokumente koji se odnose na područje tijela javne vlasti u smislu članka 10. stavka 1. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Nadalje, nesporno je da program rada prvostupanjskog tijela, kao i godišnja financijska izvješća predstavljaju takve dokumente, pri čemu se ukazuje i na smjernice Povjerenika za informiranje o primjeni članka 10. Zakona o pravu na pristup informacijama, https://pristupinfo.hr/pravni-okvir/upute-smjernice-obrasci, iz kojih u bitnom proizlazi da je preporuka da se takvi dokumenti objavljuju i za ranije razdoblja (minimalno tri godine).
Kako se u zahtjevima traže dokumenti iz ranijih razdoblja, treba uzeti u obzir da takvi dokumenti u pravilu ne sadrže zakonska ograničenja iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Što se tiče zahtjeva kojim se traži podatak o prihodu od turističke (ranije boravišne) pristojbe, Povjerenik za informiranje ističe da se radi o javnom nametu sukladno članku 2. Zakona o turističkoj pristojbi („Narodne novine“, broj 52/19, 32/20, 42/20).
Nadalje, u presudama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni brojevi UsII-167/19 od 16. svibnja 2019. godine, UsII-170/19 od 20. ožujka 2019. godine, UsII-191/19 od 12. rujna 2019. godine te UsII-298/20 od 23. rujna 2020. godine zauzeto je stajalište da se u slučaju informacija o raspolaganju javnim sredstvima iz članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama ne može razmatrati pitanje zlouporabe prava na pristup informacijama.
Osim toga, u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj UsII-286/17 od 20. rujna 2018. godine zauzeto je stajalište da se pitanje zlouporabe prava ne može razmatrati niti u slučaju informacija za koje postoji obveza proaktivne objave.
Sve navedene presude javno su dostupne na internetskim stranicama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske na poveznici https://sudovi.hr/hr/vusrh/sudska-praksa/sudska-praksa.
Slijedom svega navedenog, unatoč većem broju zahtjeva žalitelja, Povjerenik za informiranje smatra da ograničenje prava žalitelja na pristup informacijama nije nužno u demokratskom društvu, odnosno da prvostupanjsko tijelo nije uspostavilo pravičnu ravnotežu između prava žalitelja na pristup informacijama i potrebe zaštite prava na ograničenje.
Prvostupanjsko tijelo nije niti razmatralo mogućnost da od žalitelja zatraži troškove dostave informacije u smislu članka 19. Zakona o pravu na pristup informacijama (u odnosu na informacije za koje ne postoji obveza proaktivne objave informacije), pod uvjetom da se radi o većem broju informacija.
Osim toga, prvostupanjsko tijelo nije niti koristilo institut poziva na ispravak zahtjeva u smislu članka 20. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, u slučaju da se radi o nejasnim zahtjevima za pristup informacijama.
Primjerice, ako se turistička (boravišna) pristojba koristi namjenski sukladno financijskom planu i programu (članak 2. stavak 2. Zakona o turističkoj pristojbi), tada zahtjevi žalitelja za dopunom informacije kojim traži podatak o tome na što je utrošen prihod od boravišne pristojbe ne predstavljaju jasan zahtjev, odnosno nije jasno traži li žalitelj baš svaki račun za pojedinu godinu, jer žalitelj nije bio zadovoljan odgovorom koji se svodio na reproduciranje gore citirane odredbe Zakona o turističkoj pristojbi.
Drugim riječima, zlouporabu prava na pristup informacijama treba koristiti krajnje restriktivno, pri čemu treba imati u vidu da žalitelj nesporno traži informacije od javnog interesa.
Što se tiče same informacije koja je Povjereniku za informiranje dostavljena u žalbenom postupku, ističe da se da se radi o jednoj stranici koja predstavlja izvadak iz računskog plana te u kojem se navodi prihod od boravišnih pristojbi za 2013. godinu.
Dakle, osnovano žalitelj navodi da je u konkretnom slučaju bilo kompleksnije i vremenski iscrpnije sastavljati rješenje o odbijanju zahtjeva od dostavljanja tražene informacije žalitelju.
Povjerenik za informiranje također ističe da obrazloženje prvostupanjskog rješenja nije u skladu s odredbom članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09, 110/21), jer se u obrazloženju prvostupanjskog rješenja uopće ne analiziraju zahtjevi koje je žalitelj tražio, niti način njihova rješavanja, a što predstavlja odlučne činjenice prilikom razmatranja zlouporabe prava na pristup informacijama.
Po mišljenju Povjerenika za informiranje, pogrešno prvostupanjsko tijelo polazi od pretpostavke da ne stigne napisati toliko rješenja, niti da stigne odgovoriti na toliko zahtjeva, iz sljedećih razloga.
Kao prvo, radi se o informacijama koje po važećoj upravnosudskoj praksi i praksi Povjerenika za informiranje trebaju biti dostupne javnosti.
Kao drugo, sastavljanje uvijek istog rješenja, bez obzira što žalitelj zahtjevom traži, samo dovodi do daljnjem angažmana Povjerenika za informiranje kao drugostupanjskog tijela za informacije koje trebaju biti dostupne javnosti, jer se upravo odnose na poslovanje prvostupanjskog tijela.
Upravo zbog navedenog, Povjerenik ne prihvaća paušalne navode prvostupanjskog tijela o tome da žalitelj želi postići neprimjereni cilj, pri čemu ističe da iz spisa predmeta ne proizlazi da žalitelj postupa protivno odredbi članka 9a Zakona o pravu na pristup informacijama.
Slijedom navedenog, temeljem članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama trebalo je riješiti kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan