KLASA: UP/II-008-07/22-01/280
URBROJ: 401-01/11-22-2
Zagreb, 4. svibnja 2022.
Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Grada Bjelovara KLASA: UP/I-032-02/22-01/1, URBROJ: 2103-1-01-22-8 od 28. veljače 2022. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Grada Bjelovara KLASA: UP/I-032-02/22-01/1, URBROJ: 2103-1-01-22-8 od 28. veljače 2022. godine, kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem obustavljen je postupak po zahtjevu za dopunu i ispravak informacija ......... (dalje u tekstu: žalitelj) od 31. siječnja 2022. godine, kojim je zatražio zahtjeve za nadoknadom sredstava, račune, dostavnice, obračune osobnih dohodaka, putne naloge i knjigovodstvenu dokumentaciju i slično iz kojih je razvidna namjena utroška sredstava po programu UP.02.1.1.06.0072 – „Mi to možemo“, sukladno odredbi članka 46. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09. i 110/21.), a u svezi s odredbom članka 19. Zakona o pravu na pristup informacijama i odredbom članka 4. Kriterija za određivanje stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije („Narodne novine“; broj 12/14. i 15/14.)., odnosno iz razloga što žalitelj po pozivu navedenog tijela javne vlasti nije u ostavljenom roku unaprijed položio traženi iznos na ime stvarnih materijalnih troškova dostave informacije.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da rješenje tijela javne vlasti pobija radi bitne povrede upravnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Nadalje, u bitnome navodi da se prema njegovim saznanjima zahtjevi za nadoknadu sredstava i računu dostavljaju skenirani provedbenom tijelu, pa stoga tražena informacija postoji u elektroničkom obliku te mu je pripremljena informacija od strane drugih tijela javne vlasti dostavljana putem besplatnih servisa wetransfer.com, jumbo.iskon,hr i slično. Također, navodi da mu je poznato da korištenje komercijalnog servisa za skeniranje uz najam uređaja ima cijenu od 0,01kn/stranica, a ispis iznosi oko 0,06kn, dok je cijena papira 0,06kn po A4 stranici, pa navode iz pobijanog rješenja Grada Bjelovara da je trošak iznosio 189,06kn smatra netočnima i ničim potkrijepljenima, čime je počinjena bitna povreda upravnog postupka iz članka 98. Zakona o općem upravnom postupku. Žalitelj u žalbi ukazuje na shvaćanje Visokog upravnog suda Republike Hrvatske prema kojem navedeni Sud nije nadležan za ocjenu zakonitosti Kriterija za određivanje visine naknade stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije koje je donio Povjerenik za informiranje kojeg bira Hrvatski sabor te nema status pravne osobe koja ima javnu ovlast niti pravne osobe koja obavlja javnu službu, već je neovisno državno tijelo, pa na temelju navedenoga žalitelj smatra da Kriteriji za određivanje visine naknade stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije nisu opći akt radi čega je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Ističe da je riječ o podacima koji čine informaciju o utrošku sredstava tijela javne vlasti u odnosu na koje se sukladno odredbi članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama ne provodi test razmjernosti i javnog interesa te je isključena primjena ograničenja poslovne tajne, pa tako i tzv. zatamnjivanje i ponovno skeniranje. Predlaže da se žalba usvoji, poništi pobijano rješenje i omogući pristup informaciji.
Žalba je neosnovana.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj dana 13. siječnja 2022. godine putem elektroničke pošte tijelu javne vlasti, Gradu Bjelovaru, podnio zahtjev za pristup informacijama kojim je zatražio dostavu ugovora sklopljenog s Gradom Bjelovarom na temelju odluke Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Klasa: 910-01/18-06/21, Urbroj: 519-05-2-2-2/5-20-74 od 15. veljače 2019. godine kojom se odobrava program „Mi to možemo“ (bez općih odredbi) u maksimalnom iznosu prihvatljivih troškova 1.406.786,60kn te zahtjeve za nadoknadom sredstava, račune, dostavnice, obračune osobnih dohodaka, putne naloge, knjigovodstvenu dokumentaciju i slično iz čega je razvidna namjena utroška navedenih sredstava. U navedenom zahtjevu žalitelj je naveo da mu se tražene informacije dostave poštom, fax-om ili putem elektroničke pošte.
Nadalje, utvrđeno je da je tijelo javne vlasti dopisom KLASA: 032-02/22-01/1, URBROJ: 2103-1-01-22-3 od 21. siječnja 2022. godine žalitelju dostavilo Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava za projekte koji se financiraju iz Europskog socijalnog fonda u financijskom razdoblju 2014.-2020., UP.02.1.06.0072., „Mi to možemo“, a žalitelj je po zaprimanju navedenog dana 31. siječnja 2022. godine tijelu javne vlasti putem elektroničke pošte podnio zahtjev za dopunu i ispravak informacije u kojem navodi da dostavljena informacija nije potpuna, odnosno da mu nosu dostavljeni zahtjevi za nadoknadom sredstava, računi, dostavnice, obračuni osobnih dohodaka, putni nalozi, knjigovodstvena dokumentacija i slično iz čega je razvodna namjena utroška sredstava navedenog projekta te je ujedno naveo da mu se tražene informacije dostave poštom, fax-om ili putem elektroničke pošte.
Grad Bjelovar je, postupajući po navedenom zahtjevu za dopunu i ispravak informacije, donio zaključak KLASA: 032-02/22-01/1, URBROJ: 2103-1-01-22-5 od 10. veljače 2022. godine kojim žalitelju nalaže da u roku od osam dana, na ime stvarnih i materijalnih troškova uplati ukupan iznos od 189,06kn koji uključuje presliku 605 stranica tražene dokumentacije u iznosu od 0,25kn po stranici što iznosi 151,25kn, uvećano za trošak PDV-a od 37,81kn. Žalitelja se upozorava da će se, u slučaju da u roku od 8 dana ne uplati traženi iznos, smatrati da je odustao od zahtjeva, a iz dostavnice koja prileži spisu predmeta razvidno je da je žalitelj citirani zaključak zaprimio dana 16. veljače 2022. godine.
Nadalje, utvrđeno je da je tijelo javne vlasti donijelo rješenje KLASA: UP/I-032-02/22-01/1, URBROJ: 2103-1-01-22-8 od 28. veljače 2022. godine kojim se obustavlja postupak po žaliteljevom zahtjevu za dopunu i ispravak informacije od 31. siječnja 2022. godine, na temelju članka 46. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku, a u svezi s odredbom članka 19. Zakona o pravu na pristup informacijama i odredbom članka 4. Kriterija za određivanje stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije.
Člankom 17. stavkom 1. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su tijela javne vlasti obvezna omogućiti pristup informacijama davanjem informacije korisniku koji je podnio zahtjev na jedan od sljedećih načina: neposrednim davanjem informacije, davanjem informacije pisanim putem, uvidom u dokumente i izradom preslika dokumenata koji sadrže traženu informaciju, dostavljanjem preslika dokumenta koji sadrži traženu informaciju, na drugi način koji je prikladan za ostvarivanje prava na pristup informaciji. Stavkom 2. citiranog članka Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da korisnik može u zahtjevu za pristup informacijama naznačiti prikladan način dobivanja informacije, a ako ne naznači, informacija će se dostaviti na način na koji je podnesen zahtjev, odnosno na najekonomičniji način.
Člankom 19. stavkom 2. citiranog Zakona propisano je da tijelo javne vlasti ima pravo tražiti od korisnika naknadu stvarnih materijalnih troškova koji nastanu pružanjem informacije, sukladno članku 17. ovog Zakona, kao i na naknadu troškova dostave tražene informacije. Na zahtjev korisnika tijelo javne vlasti dužno je dostaviti način izračuna naknade. Stavkom 3. propisano je da Kriterije za određivanje visine naknade i način naplate naknade iz stavka 2. ovog članka, propisat će Povjerenik.
Odredbom članka 4. stavkom 1. Kriterija za određivanje visine naknade stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije propisano je da će tijelo javne vlasti dostaviti korisniku informaciju po primitku dokaza o izvršenoj uplati. Nadalje, stavkom 2. propisano je da će tijelo javne vlasti zatražiti od korisnika da unaprijed položi na račun tijela javne vlasti očekivani iznos stvarnih materijalnih troškova odnosno troškova dostave u roku od osam dana, ukoliko iznos prelazi 150,00 kuna. U slučaju da korisnik prava na pristup informaciji u roku ne položi navedeni iznos, smatrat će se da je korisnik prava na pristup informaciji odustao od zahtjeva.
U žalbenom je postupku utvrđeno je da je žalitelj dana 16. veljače 2022. godine zaprimio zaključak Grada Bjelovara KLASA: 032-02/22-01/1, URBROJ: 2103-1-01-22-5 od 10. veljače 2022. godine kojim se poziva da u roku od 8 dana na račun Grada Bjelovara položi iznos stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije, pa je sukladno odredbi članka 80. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku navedeni zadnji dan roka za uplatu traženih troškova bio je 24. veljače 2022. godine.
Stoga je u žalbenom postupku utvrđeno da je tijelo javne vlasti pravilno postupilo kada je rješenjem KLASA: UP/I-032-02/22-01/1, URBROJ: 2103-1-01-22-8 od 28. veljače 2022. godine obustavilo postupak po žaliteljevom zahtjevu za dopunu i ispravak informacija od 31. siječnja 2022. godine.
Žaliteljeve navode iz žalbe o njegovim saznanjima da tražene informacija postoje u elektroničkom obliku jer su se iste skenirane slale provedbenom tijelu, Povjerenik za informiranje nije mogao prihvatiti u drugostupanjskom postupku, s obzirom da su iste u razini spekulacija te u konkretnom slučaju Povjerenik za informiranje nije ovlašten istraživati na koji su način u tijelu javne vlasti strukturirane i pohranjene informacije koje žalitelj traži. Osim toga, žalitelj je, kako u prvotnom zahtjevu za pristup informacijama od 13. siječnja 2022. godine, tako i u predmetnom zahtjevu za dopunu i ispravak informacije od 31. siječnja 2022. godine, jasno naznačio da mu se informacije mogu dostaviti putem pošte, fax-a ili elektroničke pošte, pa je s obzirom na navedeno, a sukladno odredbi članka 17. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, tijelo javne vlasti moglo odabrati najekonomičniji način dostave informacija.
Nadalje, vezano uz žaliteljeve navode u žalbe o visini troškova skeniranja, ispisivanja te nabavke papira, valja istaknuti da su stvari materijalni troškovi propisani člankom 2. Kriterija za određivanje visine naknade stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije, a na one troškove koji nisu navedeni, sukladno članku 3. stavku 1. citiranih Kriterija, visinu naknade tijelo javne vlasti odredit će na način da u visinu naknade zaračuna prosječnu tržišnu cijenu za uslugu, trošak amortizacije koje ima tijelo javne vlasti te trošak poštanskih usluga.
Također, vezano uz navod žalitelja o stavu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske da nije nadležan za ocjenu zakonitost Kriterija za određivanje visine naknade stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije, valja istaknuti da iz navedenog proizlazi tek nenadležnost Visokog upravnog suda Republike Hrvatske ocjenjivati zakonitost Kriterija za određivanje visine naknade stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije, a ne neprimjenjivost istih kako to žalitelj u žalbi pogrešno zaključuje. Ovlaštenje Povjerenika za informiranje za donošenje citiranih Kriterija, kao i obvezatnost njihove primjene, proizlazi iz odredbe članka 19. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Člankom 116. stavkom 1. točkom 2. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje stvari.
Naime, iz zaključka Grada Bjelovara KLASA: 032-02/22-01/1, URBROJ: 2103-1-01-22-5 od 10. veljače 2022. godine proizlazi da je tijelo javne vlasti u očekivani iznos visine naknade stvarnih materijalnih troškova uračunalo i iznos PDV-a, pa je potrebno istaknuti da Kriteriji za određivanje visine naknade stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije u svojim odredbama ne propisuju mogućnost zaračunavanja PDV-a na visinu naknade stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije, već iznosi koji su navedeni u članku 2. citiranih Kriterija predstavljaju „krajnji“ trošak koji se može naplatiti, što znači da je u iste uključen PDV.
Međutim, s obzirom da žalitelj u ovom slučaju nije uplatio traženu visinu naknade stvarnih materijalnih troškova, a nije niti prigovarao tijelu javne vlasti na način njezina izračuna, nije imao ni štetnih posljedica koje bi nastale uplatom prekomjerno izračunatog iznosa.
Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 2. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan