KLASA: UP/II-008-07/22-01/254
URBROJ: 401-01/06-22-4
Zagreb, 13. svibnja 2022.
Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Hrvatske banke za obnovu i razvitak Broj: 1/2022 od 9. veljače 2022. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Hrvatske banke za obnovu i razvitak broj: 1/2022 od 9. veljače 2022. godine.
2. Odobrava se ......... pravo na pristup preslikama:
- dokumenata iz kojih proizlaze informacije o nazivima projekata, izvoznicima (pravnim osobama), u kojim sektorima i djelatnostima, u kojim zemljama izvoza i u kojem iznosu je Hrvatska banka za obnovu i razvitak financirala, odnosno podržala u periodu 1. siječnja 2021. - 31. prosinca 2021. godine, kao izvozna banka i izvozno kreditna agencija Republike Hrvatske kroz sustav potpore izvoznicima, odnosno kroz sve programe namijenjene izvoznicima, uključujući programe kreditiranja, osiguranja izvoza i izdavanja garancija.
- zaključaka i dokumenata usvojenih na sjednicama Uprave Hrvatske banke za obnovu i razvitak u periodu od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2021. godine koji se odnose na projekte koje Hrvatska banke za obnovu i razvitak financira kao izvozna banka i izvozno-kreditna agencija Republike Hrvatske.
3. Djelomično se odobrava ......... pravo na pristup preslici:
- Odluke o odobrenju osiguranja kredita za pripremu izvoza odobrenog od strane Hrvatske banke za obnovu i razvitak Broj: 1100-22-11/2021 od 7. svibnja 2021. godine, na način da se na njoj prekriju ime i prezime, adresa i OIB jamca platca, te se u tom dijelu zahtjev odbija.
4. Nalaže se Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak da postupi sukladno točki 2. i 3. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem Hrvatske banke za obnovu i razvitak (u daljnjem tekstu: HBOR) djelomično je odbijen zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žaliteljica) od 10. siječnja 2022. godine, u dijelu koji se odnosi na preslike informacija o nazivima projekata, izvoznicima (pravnim osobama), sektorima i djelatnostima, zemljama izvoza i iznosima koje je HBOR financirao, odnosno podržao u periodu od 1. siječnja 2021. - 31. prosinca 2021. godine kao izvozna banka i izvozno kreditna agencija RH kroz sustav potpore izvoznicima, odnosno kroz sve programe namijenjene izvoznicima, uključujući programe kreditiranja, osiguranja izvoza i izdavanja garancija, te u cijelosti odbijen u pogledu traženja preslika zaključaka i dokumenata usvojenih na sjednicama Uprave i Nadzornog odbora HBOR-a u periodu od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2021. godine koji se odnose na projekte koje HBOR financira kao izvozna banka i izvozno-kreditna agencija RH.
Zahtjev je odbijen temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 2. i točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama jer je zatražena informacija bankovna tajna, jer je informacija zaštićena propisima kojima se uređuje pravo intelektualnog vlasništva, odnosno jer je došlo do zloupotrebe prava na pristup informacijama.
Žaliteljica je protiv navedenog rješenja pravovremeno izjavila žalbu, u kojoj u bitnom navodi kako je njime odbijen pristup svim informacijama zatraženim pod točkama A) i C) njezinog zahtjeva za pristup informacijama, a što pojašnjava time da su joj dostavljeni agregirani podaci iz kojih se ne mogu iščitati sve tražene informacije odnosno da su joj dostavljeni podaci o nazivu izvoznika te iznos, ali ne i podaci o zemljama izvoza i nazivu projekta, niti su s konkretnim izvoznicima povezani podaci o djelatnostima. Navodi da vezano uz program kreditiranja izvoza izvoznike nije moguće povezati s djelatnostima. Nadalje, navodi kako je HBOR pogrešno postupio jer su tražene informacije sukladno članku 16. stavku 3. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije o raspolaganju javnim sredstvima te su one dostupne javnosti i bez provođenja testa javnog interesa i razmjernosti, što potvrđuje i presuda Vrhovnoga suda Republike Hrvatske Broj: U-zpz 6/2016-7 od 17. listopada 2018. godine, budući da „sredstva iz Državnog proračuna Republike Hrvatske spadaju u javna sredstva i na ista se u svakom slučaju primjenjuju odredbe članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama“. Ističe kako s obzirom na to da se tražene informacije tiču raspolaganja javnim sredstvima one bi trebale biti javno dostupne temeljem navedene odredbe u svezi s člankom 10. stavkom 1. točkom 12. Zakona o pravu na pristup informacijama u kojem je izrijekom navedeno da su tijela javne vlasti obvezna na internetskim stranicama na lako pretraživ način i u strojno čitljivom obliku objavljivati zaključke sa službenih sjednica tijela javne vlasti i službene dokumente usvojene na tim sjednicama te informacije o radu formalnih radnih tijela iz njihove nadležnosti na kojima se odlučuje o pravima i interesima korisnika. U nastavku žaliteljica navodi presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Poslovni broj: UsI-281/17 od 30. studenoga 2017. godine i Poslovni broj: UsII-289/17-7 od 30. siječnja 2019. godine sukladno kojima pristup podacima o javnim sredstvima mora biti dostupan automatski svakome te u takvim slučajevima ne postoji mogućnost zlouporabe prava na pristup informacijama. Također, žaliteljica ukazuje na postupanje Povjerenika za informiranje u predmetu KLASA: 008-03/17-01/132 iz 2017. godine u kojem je prvostupanjsko tijelo upozoreno na svoje zakonske obveze u provedbi članka 10. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, a po kojem upozorenju da HBOR do danas nije postupio, iako u slučaju objave traženih informacija ne bi bilo potrebe za rješavanjem zahtjeva, a čime bi se rasteretilo i žalbeno tijelo te Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žaliteljica zaključuje kako bi stoga objava informacija koje je u konkretnom slučaju tražila trebala potpadati pod redovno poslovanje HBOR-a pa su stoga neutemeljeni razlozi za odbijanje njezinog zahtjeva. Žaliteljica između ostalog navodi kako međunarodni propisi imaju veću pravnu snagu od domaćih zakona te da se Zakon o pravu na pristup informacijama mora aplicirati i interpretirati u skladu s Aarhuškom konvencijom koja je u domaće zakonodavstvo prenesena Zakonom o potvrđivanju Konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanju okoliša iz 2006. godine i Direktivom 2003/4/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2003. o javnom pristupu informacijama o okolišu, kao i da se u svakom pojedinom slučaju zahtjeva za pristup informacijama mora razmotriti i javni interes pristupa okolišnim informacijama. Žaliteljica u žalbi citira pojedine odredbe Aarhuške konvencije i izvodi zaključak kako je obveza HBOR-a da proaktivno i pravodobno, kada su još uvijek otvorene sve mogućnosti za omogućavanje stvarnog i učinkovitog sudjelovanja javnosti u odlučivanju, objavljuje okolišne informacije o projektima na svojim internetskim stranicama te osigura sudjelovanje javnosti u donošenju odluka, a to HBOR ne čini. Ističe kako u razvijenijim EU zemljama izvozno-kreditne agencije objavljuju na svojim stranicama barem najvažnije informacije (studije utjecaja na okoliš i društvo) o projektima koji - sukladno OECD-ovoj Preporuci o zajedničkom pristupu kreditiranju i osiguranju izvoza, za koju se HBOR 2013. godine formalno obvezao da će je se pridržavati - spadaju u kategoriju A i kategoriju B, odnosno o projektima koji imaju potencijalno značajne ili nešto manje značajne negativne okolišne i/ili društvene učinke. Nadalje ističe, kako HBOR na svojim stranicama u 20-tak godina poslovanja nije objavio informacije o niti jednom projektu koji bi spadao u navedene kategorije. Također navodi odluku Europskog suda za ljudska prava prema kojoj organizacija civilnog društva kada se bavi pitanjima od javnog interesa kao i mediji uživa istu zaštitu prava u okviru europske konvencije o zaštiti temeljnih ljudskih prava i temeljnih sloboda. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je djelomično osnovana.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su sve informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima toga Zakona, a ograničenja su propisana člankom 15. navedenog Zakona.
U žalbenom postupku HBOR je povodom žalbe žaliteljice, slijedom traženja iz akta drugostupanjskog tijela, KLASA: 008-04/22-01/232, URBROJ: 401-01/06-22-2 od 2. ožujka dostavilo Povjereniku za informiranje spis predmeta po žalbi žaliteljice, aktom Klasifikacijska oznaka: PRP-OP/21-10, Urudžbeni broj: DO-22-22 od 11. ožujka 2022. godine, a aktom Klasifikacijska oznaka: PRP-OP/21-10, Urudžbeni broj: DO-22-25 od 20. travnja 2022. godine i informacije koje su predmet postupka, zatražene dopisom Ureda povjerenika za informiranje KLASA: UP/II-008-07/22-01/254, URBROJ: 401-01/06-22-2 od 23. ožujka 2022. godine.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 10. siječnja 2022. godine zatražila od HBOR-a preslike dokumenata iz kojih proizlaze informacije o tome: „A) koliko je projekata, kojeg naziva, kojih izvoznika (pravnih osoba), u kojim sektorima i djelatnostima, u kojim zemljama izvoza i u kojem iznosu HBOR financirao, odnosno podržao u periodu od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2021. kao izvozna banka i izvozno-kreditna agencija Republike Hrvatske kroz sustav potpore izvoznicima, odnosno kroz sve programe namijenjene izvoznicima, uključujući programe kreditiranja, osiguranja izvoza i izdavanja garancija; B) je li HBOR u okviru svoje uloge izvozne banke i izvozno-kreditne agencije Republike Hrvatske kroz sustav potpore izvoznicima, odnosno kroz sve programe namijenjene izvoznicima, uključujući programe kreditiranja, osiguranja izvoza i izdavanja garancija podržao tvrtku Končar, odnosno projekt izgradnje transformatorske stanice (TS) 400/110 kV Ohrid ili bilo koji od sljedećih navedenih projekata: revitalizacija TS 400/110 kV Skopje 4, revitalizacija TS 110/35 kV Prilep, revitalizacija sustava numeričkih zaštita na rasklopnim postrojenjima u hidroelektranama; C) preslike zaključaka i dokumenata usvojenih na sjednicama Uprave i Nadzornog odbora HBOR-a u periodu od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2021. koji se odnose na projekte koje HBOR financira kao izvozna banka i izvozno-kreditna agencija RH“.
Nadalje je utvrđeno da je o zahtjevu žaliteljice HBOR donio rješenje Broj: 1/2022 od 9. veljače 2022. godine, kojim je u točki I. izreke rješenja prihvatio zahtjev u dijelu kojim se traže podaci:
· o tome koliko je projekata te u kojim sektorima i djelatnostima, HBOR financirao, odnosno podržao u periodu od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2021. kao izvozna banka i izvozno-kreditna agencija Republike Hrvatske kroz sustav potpore izvoznicima, odnosno kroz sve programe namijenjene izvoznicima, uključujući programe kreditiranja, osiguranja izvoza i izdavanja garancija;
· je li HBOR u okviru svoje uloge izvozne banke i izvozno-kreditne agencije Republike Hrvatske kroz sustav potpore izvoznicima, odnosno kroz sve programe namijenjene izvoznicima, uključujući programe kreditiranja, osiguranja izvoza i izdavanja garancija podržao tvrtku Končar, odnosno projekt izgradnje transformatorske stanice (TS) 400/110 kV Ohrid ili bilo koji od sljedećih navedenih projekata: revitalizacija TS 400/110 kV Skopje 4, revitalizacija TS 110/35 kV Prilep, revitalizacija sustava numeričkih zaštita na rasklopnim postrojenjima u hidroelektranama;
· preslika upitnika kojim je Republika Hrvatska izvijestila Europsku komisiju o radu HBOR-a za 2020. godinu.
U točki II. izreke pobijanog rješenja HBOR je djelomično prihvatio zahtjev i to u dijelu kojim se traže podaci:
· o nazivima projekata, izvoznicima (pravnim osobama) i iznosima koje je HBOR financirao, odnosno podržao u periodu od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2021. kao izvozna banka i izvozno-kreditna agencija Republike Hrvatske kroz sustav potpore izvoznicima, odnosno kroz programe kreditiranja; i
· o izvoznicima (pravnim osobama) i iznosima koje je HBOR financirao, odnosno podržao u periodu od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2021. kao izvozna banka i izvozno-kreditna agencija Republike Hrvatske kroz sustav potpore izvoznicima, odnosno kroz programe osiguranja izvoza i izdavanja garancija.
U točki III. izreke pobijanog rješenja odbijen je zahtjev žaliteljice u preostalom dijelu i to temeljem članka 23. stavka 5. točke 2. i točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama jer su zatražene informacije bankovna tajna, jer je informacija zaštićena propisima kojima se uređuje pravo intelektualnog vlasništva, odnosno jer je došlo do zloupotrebe prava na pristup informacijama.
HBOR u obrazloženju pobijanog rješenja u bitnome citira relevantne odredbe Zakona o Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak, Zakona o kreditnim institucijama i Zakona o financijskom osiguranju te zaključuje da je HBOR u obvezi pridržavati se propisa o bankovnoj tajni. HBOR također uzima u obzir uzima odredbe Zakona o zaštiti tajnosti podataka te Zakona o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednosti koji se odnose na poslovnu tajnu. U ovom postupku HBOR uzima u obzir i odredbe Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima u dijelu koji se odnosi na zaštitu baza podataka. HBOR naglašava kako ne raspolaže javnim sredstvima jer javnim sredstvima raspolaže Republika Hrvatska prilikom uplate u temeljni kapital HBOR-a, te u slučajevima ako bi i kada Republika Hrvatska doista isplatila sredstva za obveze HBOR-a. Smatra kako bi dostavljanje traženih podataka dovelo do štetnih posljedica za gospodarske interese HBOR-a, ali i gospodarske interese Republike Hrvatske te klijenata HBOR-a. Navodi kako zatražene informacije nisu posebno izdvojene u jednu evidenciju, stoga bi njihovo prikupljanje zahtijevalo angažiranost tijela javne vlasti kroz dulji vremenski period što bi značilo značajan rad i utrošak nerazmjerne količine vremena, slijedom čega postoji i objektivni element zlouporabe prava na pristup informacijama. Nakon provedbe testa razmjernosti i javnog interesa HBOR je odlučio kao u izreci pobijanog rješenja.
Također je utvrđeno da je HBOR navedeno rješenje žaliteljici dostavio aktom Klasifikacijska oznaka: PRP-OP/21-10 Urudžbeni broj: DO-22-17 od 9. veljače 2022. godine, u kojem je navedeno kako se u prilogu također dostavljaju agregirani traženi podaci, preslika upitnika kojim je Republika Hrvatska izvijestila Europsku komisiju o radu HBOR-a za 2020. godinu te je istim odgovoreno na upit žaliteljice vezan za trgovačko društvo Končar kao izvoznika i projekte u Makedoniji.
U prilogu akta kojim je drugostupanjskom tijelu dostavljen spis predmeta, HBOR je dostavio i odgovor na žalbu od 11. ožujka 2022. godine u kojem je u bitnome naveo kako u cijelosti pobija žalbene navode te je u nastavku dao kronologiju svog postupanja po predmetnom zahtjevu te kako su žaliteljici dostavljeni agregirani podaci u odnosu na dio njezinog zahtjeva pod A), odgovor na pitanje koji se tražio pod B) te preslika informacije koja se tražila pod C). U nastavku prvostupanjsko tijelo pojašnjava kako po zahtjevu žaliteljice, s obzirom na njegov sadržaj, nije bilo dužno spajati tražene podatke koji su joj dostavljeni na način koji je navela u žalbi. Također ističe kako su netočni navodi žaliteljice o tome da HBOR ne postupa sukladno odredbama članka 10. i 12. Zakona o pravu na pristup informacijama te u nastavku daje argumente zbog koji drži da su žalbeni navodi neosnovani, a koji su zapravo i ponovo istaknuti argumenti iz osporenog rješenja.
U odnosu na razloge ograničenja pristupa informacijama iz osporenog rješenja, u žalbenom je postupku razmotreno može li se žaliteljici temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama odobriti pristup informacijama u pogledu koji je u konkretnom slučaju djelomično odbijen njezin zahtjev.
Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.
Prema članku 15. stavku 2. točki 2. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu, s obzirom da navedena odredba obuhvaća i pojam bankovne tajne koja je propisana odredbom članka 156. stavka 1. Zakona o kreditnim institucijama („Narodne novine“, broj 159/13., 19/15., 102/15., 15/18., 70/19., 47/20. i 146/20.), a na koju se HBOR poziva u pobijanom rješenju.
Sukladno članku 15. stavku 2. točki 5. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena propisima kojima se uređuje pravo intelektualnog vlasništva, osim u slučaju izričitoga pisanog pristanka nositelja prava.
Zaključno, odredbom članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.
S obzirom na citirane odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama, u žalbenom postupku je utvrđeno kako je HBOR u prvostupanjskom postupku nepotpuno i pogrešno utvrdio činjenično stanje te je pogrešno primijenio pravni propis.
Naime, HBOR je razvojna i izvozna banka u 100% vlasništvu Republike Hrvatske osnovana sa svrhom kreditiranja obnove i razvitka hrvatskoga gospodarstva. Položaj, poslovi, vlasništvo, ovlaštenja i ustroj Hrvatske banke za obnovu i razvitak kao posebne financijske institucije uređeni su Zakonom o Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak, čijim je člankom 5. propisano kako je temeljni kapital HBOR-a 7.000.000.000,00 kuna te da ga uplaćuje Republika Hrvatska iz državnog proračuna.
Na navedeno se nadovezuje odredba članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, koja propisuje kako su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.
Vezano za citiranu odredbu i njezino tumačenje, ističe se kako je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi, poslovni broj: UsII-128/17-6 od 3. kolovoza 2017. godine, potvrdio rješenje Povjerenika za informiranje KLASA: UP/II-008-07/16-01/679, URBROJ: 401-01/05-17-02 od 4. svibnja 2017. godine kojim je naloženo HBOR-u da omogući udruzi Zelena Istra pristup preslikama „dokumenata iz kojih proizlaze informacije o tome koliko je projekata, kojeg naziva, kojih izvoznika (pravnih osoba), u kojim sektorima i djelatnostima, u kojim zemljama izvoza i u kojem iznosu Hrvatska banka za obnovu i razvitak financirala u period od 1. siječnja 2011. – 31. prosinca 2014. godine kao izvozna banka i izvozno kreditna agencija Republike Hrvatske kroz sustav potpore izvoznicima, odnosno kroz sve programe namijenjene izvoznicima, uključujući programe kreditiranja, osiguranja izvoza i izdavanja garancija.” Sud u presudi u bitnom zaključuje kako se u toj upravnoj stvari radilo o raspolaganju javnim sredstvima i primjeni članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Također, ističe se kako je u presudi Poslovni broj : 348/21-4 od 13. siječnja 2022. godine Visoki upravni sud republike Hrvatske potvrdio rješenje Povjerenika za informiranje KLASA: UP/II-008-07/21-01/774, URBROJ: 401-01/05-21-3 od 27. listopada 2021. godine kojim je naloženo HBOR-u da omogući udruzi Zelena Istra pristup preslikama „dokumenata iz kojih proizlaze informacije o nazivima projekata, izvoznicima (pravnim osobama), u kojim sektorima i djelatnostima, u kojim zemljama izvoza i u kojem iznosu je Hrvatska banka za obnovu i razvitak financirala, odnosno podržala u periodu 1. siječnja 2020. - 31. ožujka 2020. godine kao izvozna banka i izvozno kreditna agencija RH kroz sustav potpore izvoznicima, odnosno kroz sve programe namijenjene izvoznicima, uključujući programe kreditiranja, osiguranja izvoza i izdavanja garancija“ i „zaključaka i dokumenata usvojenih na sjednicama Uprave HBOR-a u periodu od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2021. godine koji se odnose na projekte koje HBOR financira kao izvozna banka i izvozno-kreditna agencija RH“, a djelomično, uz zaštitu osobnih podataka, odobren pristup preslici „Odluke o izdavanju izvoznih bankarskih garancija broj: 1100-14-2/2020 od 13. ožujka 2020. godine“.
Nadalje, Visoki upravni sud Republike Hrvatske je u svojim presudama, primjerice presuda broj: UsII-169/19-5 od 10. travnja 2019. godine, zauzeo stajalište kako informacija o krajnjim korisnicima kredita treba biti dostupna javnosti budući da HBOR raspolaže javnim sredstvima, zbog čega se ne može razmatrati pitanje zlouporabe prava podnositelja zahtjeva za pristup informacijama.
Ukazuje se i na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-zpz 6/2016-7 od 17. listopada 2018. godine, koju u žalbi navodi i žaliteljica, kojom je navedeni Sud odbio zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Poslovni broj: UsII-101/15-5 od 2. rujna 2015. godine, te je prihvatio stajalište da tužitelj raspolaže javnim sredstvima. Visoki upravni sud Republike Hrvatske je u navedenoj upravnoj stvari odbio tužbeni zahtjev HBOR-a za poništenjem rješenja Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/14-01/220, URBROJ: 401-01/04-15-02 od 25. svibnja 2015. godine, kojim je podnositelju zahtjeva odobren pristup popisu svih tvrtki koje je HBOR kreditirao u razdoblju od 2010. do 2013. godine.
Uvažavajući stajališta Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u žalbenom postupku je utvrđeno kako se žaliteljičinim zahtjevom traže informacije koje se odnose na raspolaganje javnim sredstvima, a zbog čega se ne mogu uvažiti razlozi uskrate prava na pristup informacijama na koje se pozvalo prvostupanjsko tijelo u osporenom rješenju te u odgovoru na žalbu.
Naime, uvažavajući stajalište Visokog upravnog suda Republike Hrvatske iako HBOR u pobijanom rješenju tvrdi da zatražena informacija predstavlja bankovnu tajnu, u slučaju raspolaganja javnim sredstvima ne provodi se test razmjernosti i javnog interesa, pa stoga zatražene informacije temeljem odredbe članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama trebaju biti dostupne javnosti. Osim što je tvrdnja da se radi o zloupotrebi prava na pristup informacijama ostala nedovoljno obrazložena, kod traženja informacija o raspolaganju javnim sredstvima također se primjenjuje stajalište Visokog upravnog suda Republike Hrvatske da nema zloupotrebe prava kada se radi o traženju takvog tipa informacija.
U odnosu na tvrdnju iz obrazloženja osporenog rješenja da HBOR posjeduje baze podataka na koje se mogu primijeniti odredbe o zaštiti intelektualnog vlasništva, ističe se kako je u žalbenom postupku zaključeno da je prvostupanjsko tijelo pogrešno protumačilo odredbe Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“, broj 167/03., 79/07., 80/11., 125/11., 141/13., 127/14., 62/17. i 96/18.) kada je svoju evidenciju pregleda odobrenih kredita podvelo pod poglavlje 6. navedenog Zakona, kojim je uređeno pravo proizvođača baze podataka.
U odnosu na informaciju koja je izrijekom navedena u točki 3. izreke ovog rješenja uvidom u navedenu odluku je utvrđeno kako ona sadrži osobne podatke fizičke osobe, a prema odredbi članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Člankom 4. stavkom 1. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka) definirano je da su „osobni podaci” svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik”); pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.
Uvodna odredba broj 39. Opće uredbe o zaštiti podataka je, između ostalog, propisano da bi svaka obrada osobnih podataka trebala bi biti zakonita i poštena.
S obzirom na navedeno, u odnosu na informaciju navedenu u točki 3. izreke ovog rješenja Povjerenik za informiranje je u žalbenom postupku utvrdio da u odnosu na podatke o imenu i prezimenu, adresi i OIB-u fizičke osobe jamca platca prevladava potreba zaštite prava na ograničenje pristupa informaciji zbog zaštićenih osobnih podataka u odnosu na javni interes.
Navedene informacije nisu informacije od javnog značaja, a u konkretnom slučaju je javni interes zadovoljen dostavom žalitelju informacije iz predmetne Odluke o odobrenju osiguranja kredita za pripremu izvoza odobrenog izvozniku, dok bi davanjem preostalih podataka došlo do nepotrebnog otkrivanja zaštićenih osobnih podataka fizičke osobe, što bi predstavljalo davanje osobnih podataka u prekomjernom opsegu. Osim toga, također se ističe da iz spisa predmeta ne proizlazi da su se vodile bilo kakve javne rasprave vezane podatke koje bi trebalo prekriti, a koji su dio zatražene informacije, da se isti ne odnosi na pitanje javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša, niti na pitanje raspolaganja javnim sredstvima te nije vjerojatno da bi objava predmetnih informacija doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti (kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet).
Člankom 15. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da ako tražena informacija sadrži i podatak koji podliježe ograničenju iz stavaka 2. i 3. ovoga članka, preostali dijelovi informacije učinit će se dostupnim, stoga u odnosu na osobne podatke iz točke 3. izreke ovog rješenja, Povjerenik za informiranje smatra da je iste potrebno zaštititi, te je u tom dijelu zahtjev žaliteljice neosnovan, dok se u preostalom dijelu može omogućiti pristup navedenoj informaciji.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09), u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, riješiti kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan