KLASA: UP/II-008-07/22-01/244

URBROJ: 401-01/06-22-8

Zagreb, 2. svibnja 2022.

Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Grada Dubrovnika KLASA: UP/I-008-02/21-01/15, URBROJ: 2117/01-08-01/31-21-01 od 26. studenoga 2021. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se točka II. izreke rješenja Grada Dubrovnika KLASA: UP/I-008-02/21-01/15, URBROJ: 2117/01-08-01/31-21-01 od 26. studenoga 2021. godine.

2. Djelomično se odobrava ......... pravo na pristup preslici

- rješenja Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti i mjesnu samoupravu KLASA: UP/I-363-04/20-01/83, URBROJ: 2117/01-03-04/5-20-1 od 4. veljače 2020. godine,

na način da se na njemu prekriju podaci o imenima i prezimenima fizičkih osoba te adresi prebivališta i osobnom identifikacijskom broju fizičke osobe, a u kojem dijelu se žalba odbija.

3. Nalaže se Gradu Dubrovniku da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

4. Predmet se u pogledu dijela zahtjeva ......... za dostavom preostalih rješenja Grada Dubrovnika kojima je naloženo uklanjanje ograda na obali u Lozici dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem u točki I. izreke je odobren pristup informacijama po dijelu zahtjeva za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 1. lipnja 2021. godine u kojem je zatražio rješenje kojim je naloženo saniranje zasjeka iza vile Elite te radni nalog o postavljanju table na kupalištu Gjivović, dok je u točki II. izreke odbijen njegov zahtjev u dijelu u kojem je tražio tri prvostupanjska rješenja za uklanjanje spornih ograda na obali u Lozici, pozivom na odredbu članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obrazloženjem da žalitelj nije stranka u upravnim postupcima koje je pokrenuo Odsjek za komunalno redarstvo Grada Dubrovnika.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da žalbu podnosi protiv II. točke rješenja Grada Dubrovnika KLASA: UP/I-008-02/21-01/15, URBROJ: 2117/01-08-01/31-21-01 od 26. studenoga 2021. godine zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U nastavku navodi sadržaj svog zahtjeva za pristup informacijama od 1. lipnja 2021. godine vezano za traženja tri prvostupanjska/drugostupanjska rješenja za uklanjanje spornih ograda u pogledu kojih mu je odbijen zahtjev te da je prvostupanjsko tijelo odbilo zahtjev, unatoč praksi da se rješenja koja se odnose na morsku obalu i druge javne površine samo malo „zacrne flomasterom“ preko osnovnih podataka o strankama. Stoga traži da se da drugostupanjsko tijelo donese rješenje analogno svom rješenju u predmetu UP/II-008-07/20-01/20. Predlaže da se žalba usvoji.

Žalba je djelomično osnovana.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su sve informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima toga Zakona, a ograničenja su propisana člankom 15. navedenog Zakona.

U žalbenom postupku Grad Dubrovnik je povodom žalbe žalitelja, slijedom traženja iz akata drugostupanjskog tijela, KLASA: 008-04/21-01/819, URBROJ: 401-01/06-21-3 od 14. prosinca 2021. godine, KLASA: 008-04/21-01/819, URBROJ: 401-01/06-22-4 od 1. veljače 2022. godine, i KLASA: 008-04/21-01/819, URBROJ: 401-01/06-22-5 od 23. veljače 2022. godine, dana 14. ožujka 2022. godine dostavilo Povjereniku za informiranje spis predmeta po žalbi žalitelja, aktom KLASA: 008-02/21-01/75, URBROJ: 2117-1-27-01/2-22-06 od 8. ožujka 2022. godine, a aktom KLASA: 008-02/21-01/75, URBROJ: 2117-1-27-01/2-22-08 od 22. travnja 2022. godine i pojašnjenje koje je zatraženo dopisom Ureda povjerenika za informiranje KLASA: UP/II-008-07/22-01/244, URBROJ: 401-01/06-22-3 od 23. ožujka 2022. godine.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj dana 1. lipnja 2021. godine putem elektroničke pošte Gradu Dubrovniku dostavio zahtjev za pristup informacijama kojim je zatražio sljedeće: rješenje Komunalnog redarstva Grada Dubrovnika od 16. prosinca 2020. godine kojim se trgovačkom društvu Importanne Resort d.o.o. nalaže da sanira zasjek iza vile Elite, informaciju o tome je li ili nije protiv istoga izjavljena žalba te presliku drugostupanjskog rješenja ako je doneseno, tri prvostupanjska rješenja kojima je naloženo uklanjanje ograda na obali u Lozici te drugostupanjska rješenja, ako su bile izjavljene žalbe i u međuvremenu su donesena, kao i podatak o tome da li protiv kojeg od tih rješenja nije izjavljena žalba. Žalitelj je u zahtjevu zatražio i dostavu radnog naloga za postavljanje table na kojoj se navodi da je kupalište Gjivović gradska plaža.

Također je utvrđeno da je Grad Dubrovnik postupajući po rješenju Povjerenika za informiranje KLASA: UP/II-008-07/21-01/645, URBROJ: 401-01/11-21-1 od 24. kolovoza 2021. godine, rješavajući o zahtjevu donio osporeno rješenje KLASA: UP/I-008-02/21-01/15, URBROJ: 2117/01-08-01/31-21-01 od 26. studenoga 2021. godine, kojim je u točki I. izreke žalitelju odobrio pristup rješenju kojim je naloženo saniranje zasjeka iza vile Elite te radnom nalogu o postavljanju table na kupalištu Gjivović, a u točki II. izreke odbio njegov zahtjev u dijelu u kojem je tražio tri prvostupanjska rješenja za uklanjanje spornih ograda na obali u Lozici, temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, obzirom da žalitelj nije stranka u navedenim postupcima.

U obrazloženju osporenog rješenja navedeno je da je u dijelu u kojem se traži tri prvostupanjska rješenja (za svaku spornu ogradu po jedno prvostupanjsko rješenje) za uklanjanje ograde na obali u Lozici, utvrđeno kako je Odsjek za komunalno redarstvo pokrenuo tri upravna postupka za uklanjanje predmeta na pomorskom dobru u Lozici. Nadalje je navedeno kako se zahtjevom traže rješenja iz tih postupaka čemu nije udovoljeno jer žalitelj nije stranka u postupku te nije dokazao pravni interes sukladno članku 84. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09. i 110/21.), a da je iz navedenog razloga ispunjen uvjet za ograničenje pristupa informacijama iz čanka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Iz obrazloženja osporenog rješenja je razvidno da službenik za informiranje rješavajući o zahtjevu u odnosu na informacije kojima je pod točkom II. izreke odbio pristup nije provodio test razmjernosti i javnog interesa, premda se pozvao na ograničenje pristupa iz članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama. Naime iz osporenog rješenja je vidljivo kako je u istom samo navedeno kako žalitelj nije stranka u upravnim postupcima iz kojih je tražio informacije te nema za iste pravni interes.

Iz navedenog je razvidno kako je odlučujući o dijelu zahtjeva žalitelja pod točkom II. izreke osporenog rješenja prvostupanjsko tijelo pogrešno primijenilo materijalno pravo, s obzirom da nije postupilo sukladno svojoj obvezi iz članka 16. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama. Naime, žalitelj u konkretnom slučaju nije tražio uvid u spis sukladno odredbama članka 84. Zakona o općem upravnom postupku, u kojem slučaju se sukladno odredbi članka 1. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama ne bi niti primjenjivale odredbe navedenog Zakona nego odredbe Zakona o općem upravnom postupku, odnosno u kojem slučaju bi se odlučivalo o tome ima li žalitelj pravni interes za uvid u spis određenog upravnog postupka. Osim navedenog, iz samog osporenog rješenja je razvidno kako je prvostupanjsko tijelo žalitelju odobrilo pristup preslici rješenja u pogledu drugog rješenja iz upravnog postupka, pa je stoga nejasno obrazloženje u kojem se kao razlog odbijanja drugog rješenja iz upravnog postupka navodi nepostojanje pravnog interesa.

S obzirom da je iz spisa predmeta utvrđeno kako je žalitelj podnio zahtjev za pristup informacijama tražeći određenu dokumentaciju iz upravnih postupaka odnosno informacije u smislu odredbe članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, a koja je u dijelu sa spisom predmeta dostavljena drugostupanjskom tijelu, u žalbenom je postupku izvršen uvid u dva prvostupanjska rješenja koja je predmetnim zahtjevom tražio žalitelj a pristup kojima je prvostupanjsko tijelo ograničilo točkom II. izreke osporenog rješenja te je primjenom testa razmjernosti i javnog interesa razmotreno može li se žalitelju odobriti pristup tim informacijama temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama.

Člankom 15. stavkom 3. točkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako postoje osnove sumnje da bi njezino objavljivanje onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog, upravnog ili drugog pravno uređenog postupka, izvršenje sudske odluke ili kazne.

Sukladno navedenoj odredbi ograničenje pristupa informacijama iz nekog uređenog pravnog postupka, u ovom slučaju upravnog postupka, bilo bi relevantno u slučaju da takav postupak nije dovršen ili da se on vodi upravo u pogledu zatraženih informacija, a da se pri tome ne može otkloniti sumnja da bi objava tih informacija mogla utjecati na vođenje tog postupka, a što nije primjenjivo u pogledu rješenja Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti i mjesnu samoupravu KLASA: UP/I-363-04/20-01/83, URBROJ: 2117/01-03-04/5-20-1 od 4. veljače 2020. godine, kojim se nalaže fizičkoj osobi postupanje kako bi postojala mogućnost prolaza pomorskim dobrom. Naime, iz obavijesti koju je Grad Dubrovnik dostavio Povjereniku za informiranje u žalbenom postupku je utvrđeno kako je u tom predmetu (KLASA: UP/I-363-04/20-01/83) bila izjavljena žalba na navedeno rješenje koja je odbačena, a da je doneseno i rješenje o odgodi izvršenja citiranog rješenja do završetka zaštitnih socijalnih mjera od pandemije Corona virusa. Pri navedenom se napominje da rješenje o odgodi izvršenja rješenja KLASA: UP/I-363-04/20-01/83, URBROJ: 2117/01-03-04/5-20-1 od 4. veljače 2020. godine nije bilo predmet razmatranja u ovom postupku, obzirom da je žalitelj u zahtjevu za pristup informacijama naveo kako traži rješenje kojim je naloženo uklanjanje ograde na plaži u Lozici.

Člankom 3. stavkom 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama („Narodne novine“, broj 158/03., 100/04., 141/06., 38/09., 123/11., 56/16. i 98/19.) je propisano da je pomorsko dobro opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, ima njezinu osobitu zaštitu, a upotrebljava se ili koristi pod uvjetima i na način propisan ovim Zakonom. Stavkom 2. istog članka je propisano da pomorsko dobro čine unutarnje morske vode i teritorijalno more, njihovo dno i podzemlje, te dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen općoj upotrebi ili je proglašen takvim, kao i sve što je s tim dijelom kopna trajno spojeno na površini ili ispod nje. Stavak 3. navedenog članka propisuje da se u smislu stavka 2. ovoga članka, dijelom kopna smatra: morska obala, luke, nasipi, sprudovi, hridi, grebeni, plaže, ušća rijeka koje se izlijevaju u more, kanali spojeni s morem, te u moru i morskom podzemlju živa i neživa prirodna bogatstva.

Sukladno odredbi članka 3. stavka 1. Zakona o koncesijama („Narodne novine“, broj 69/17. i 107/20.) koncesija je pravo koje se stječe ugovorom. Stavkom 3. navedenog članka je propisano da ugovor o koncesiji za gospodarsko korištenje općeg ili drugog dobra jest upravni ugovor, u pisanom obliku, čiji je predmet gospodarsko korištenje općeg ili drugog dobra za koje je zakonom određeno da je dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, a koje ne predstavlja izvođenje radova iz stavka 4., odnosno pružanje i upravljanjem uslugama iz stavka 5. ovoga članka. U članku 8. stavku 1. Zakona o koncesijama je propisano da se koncesija daje u različitim područjima i za različite djelatnosti, a između ostalog i na pomorskom dobru, a stavkom 3. navedenog članka da se posebna pitanja vezana za davanje koncesije u područjima, odnosno za djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka uređuju i posebnim zakonom.

Odredbom članka 5. stavka 1. Zakona o pomorskom dosbru i morskim lukama je propisano da se građevine i drugi objekti na pomorskom dobru koji su trajno povezani s pomorskim dobrom smatraju pripadnošću pomorskog dobra. Stavkom 2. istog članka je propisano da se na pomorskom dobru ne može stjecati pravo vlasništva ni druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi.

U članku 10. stavku 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama je propisano da pomorskim dobrom upravlja, vodi brigu o zaštiti i odgovara Republika Hrvatska neposredno ili putem jedinica područne (regionalne) samouprave, odnosno jedinica lokalne samouprave u skladu s odredbom ovoga Zakona. Stavak 2. istog članka propisuje da se pod upravljanjem pomorskim dobrom podrazumijeva održavanje, unapređenje, briga o zaštiti pomorskog dobra u općoj upotrebi, te posebna upotreba ili gospodarsko korištenje pomorskog dobra na temelju koncesije ili koncesijskog odobrenja. Stavkom 3. navedenog članka je propisano da o dijelu pomorskog dobra u općoj upotrebi koje se nalazi na njenom području, vodi brigu o zaštiti i održava jedinica lokalne samouprave.

Pretragom službenih mrežnih stranica Grada Dubrovnika utvrđeno je da je u Gradu Dubrovniku na snazi Odluka o komunalnom redu Grada Dubrovnika („Službeni glasnik Grada Dubrovnika“, broj 10/09.) kojom se propisuje komunalni red i mjere za njegovo provođenje te kaznene odredbe, u cilju uređivanja naselja, održavanja čistoće, čuvanja i korištenja javnih površina, sakupljanja, odvoza i zbrinjavanja sakupljenog komunalnog otpada, uklanjanja snijega i leda, te uklanjanja protupravno postavljenih predmeta, držanja životinja, zaštite od buke na području Grada Dubrovnika.

Iz gore navedenih propisa te javno dostupnih informacija razvidno je kako postoji nedvojbeni javni interes za pristup informacijama koje se odnose na pomorsko dobro jer je pomorsko dobro opće dobro koje uživa osobitu zaštitu Republike Hrvatske i koje služi za uporabu svih. Naime, pomorsko dobro može se koristiti i na temelju koncesije koja određenom koncesionaru daje pravo korištenja pomorskog dobra, pri čemu se radi o raznim pojedinačnim i grupnim, lokalnim i nacionalnim interesima. U slučaju korištenja pomorskog dobra bez pravne osnove ili neovlaštenih radova na pomorskom dobru radi se o devastaciji pomorskog dobra odnosno protupravnom ponašanju za koje informacije se javni interes podrazumijeva. Osim navedenog brojni slučajevi uzurpacija i devastacija pomorskog dobra od strane neodgovornih pojedinaca ili grupa su redovito predmet javnih i medijskih rasprava, a osobito uzimajući u obzir veličinu prostora koji u Republici Hrvatskoj predstavlja pomorsko dobro.

Međutim, uvidom u rješenje prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-363-04/20-01/83, URBROJ: 2117/01-03-04/5-20-1 od 4. veljače 2020. godine utvrđeno je da isto sadrži osobne podatke.

U članku 15. stavku 2. točki 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Zakonodavac je također u članku 16. istog Zakona propisao obvezu tijela javne vlasti da prije donošenja odluke kada su zatražene informacije koje podliježu ograničenjima iz članka 15. provede test razmjernosti i javnog interesa. Od provođenja navedenog testa odredbom članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama izuzete su informacije o raspolaganju javnim sredstvima i iste su dostupne javnosti, osim ako informacija predstavlja klasificiran podatak.

Člankom 15. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da ako tražena informacija sadrži i podatak koji podliježe ograničenju iz stavaka 2. i 3. ovog članka, preostali dijelovi informacije učinit će se dostupnim.

Člankom 4. stavkom 1. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka) definirano je da su „osobni podaci” svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik”); pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.

Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.

Uvodna odredba broj 39. Opće uredbe o zaštiti podataka je, između ostalog, propisano da bi svaka obrada osobnih podataka trebala bi biti zakonita i poštena.

U uvodnoj odredbi broj 40. Opće uredbe o zaštiti podataka je propisano da bi kako bi obrada bila zakonita, osobne podatke trebalo obrađivati na temelju privole dotičnog ispitanika ili neke druge legitimne osnove, bilo propisane u ovoj Uredbi bilo u drugom pravu Unije ili pravu države članice na koji upućuje ova Uredba, uključujući obvezu poštovanja pravne obveze kojoj podliježe voditelj obrade ili obvezno izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik jedna od stranaka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora.

Slijedom navedenog, legitimnost obrade podataka utvrđena je člankom 6. stavkom 1. točkom c) Opće uredbe o zaštiti podataka, kojom je propisano kako je obrada zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećega: obrada je nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade. U stavku 3. članka 6. Uredbe navodi se kako pravna osnova za obradu iz stavka 1. točaka c) i e) utvrđuje se u: a) pravu Unije; ili b) pravu države članice kojem voditelj obrade podliježe.

Spomenuta zakonitost obrade se u ovom slučaju izvodi iz odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, koji razrađuje odredbu članka 38. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske kojom se jamči pravo na pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti, uvažavajući pritom preduvjet ispravne provedbe testa razmjernosti i javnog interesa u slučaju postojanja ograničenja od pristupa, odnosno u određenim slučajevima primjenjujući odredbu članka 16. stavka 3. navedenog Zakona kada se radi o raspolaganju javnim sredstvima.

U odnosu na ime i prezime službene osobe tijela javne vlasti, koja je izradila rješenje navedeno u točki 2. izreke ovog rješenja, u žalbenom postupku je utvrđeno da ne dolazi do kršenja Opće uredbe o zaštiti podataka ako se omogući pravo na pristup toj informaciji, jer se radi o zaposleniku tijela javne vlasti čija se plaća financira iz javnih sredstava.

U pogledu pristupa informacijama o imenima i prezimenima, OIB-u i adresi fizičkih osoba koje su navedene u predmetnom rješenju u žalbenom je postupku utvrđeno da bi dostavom navedenih podataka, došlo do nepotrebnog zadiranja u privatni život imenovanih fizičkih osoba.

Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.

Stoga je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku i članka 25. stavka 7. i članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama riješeno kao u točki 2. izreke ovog rješenja.

U odnosu na zatražene informacije o preostalim rješenjima o uklanjanju ograda na obali u Lozici u žalbenom je postupku uvidom u spis predmeta prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-363-04/20-01/84 utvrđeno kako je rješenjem Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, imovinsko-pravne i komunalne poslove KLASA: UP/II-363-05/20-01/07, URBROJ: 2117/1-09/5-20-2 od 7. rujna 2020. godine poništeno rješenje Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti i mjesnu samoupravu Klasa: UP/I-363-04/20-01/84, Ur.broj: 2117/01-03-04/5-20-1 od 4. veljače 2020. godine te je predmet dostavljen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, ali iz spisa predmeta nije jasno je li u ponovljenom postupku doneseno novo rješenje od strane prvostupanjskog tijela ili je predmet ustupljen drugom nadležnom tijelu. Također, iz predmetnog zahtjeva žalitelja je vidljivo da je on tražio tri prvostupanjska rješenja kojima je naloženo uklanjanje ograda na obali u Lozici, da je u obrazloženju osporenog rješenja navedeno kako su pokrenuta tri upravna postupka, ali da prvostupanjsko tijelo nije sa spisom predmeta dostavilo podatke koji bi se odnosili na taj treći upravni postupak.

Uzimajući u obzir navedeno iz dostupnih informacija u spisu predmeta u žalbenom postupku nije bilo moguće nedvojbeno utvrditi činjenice, a iz kojeg razloga u konkretnom slučaju Povjerenik za informiranje nije mogao u smislu članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku u tom dijelu sam riješiti ovu upravnu stvar.

Člankom 117. stavkom 2. Zakona o općem upravnom postupku je propisano da kad je za donošenje novog rješenja, s obzirom na prirodu upravne stvari, nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela, a drugostupanjsko tijelo utvrdi da rješenje treba poništiti, dostavit će predmet na ponovno rješavanje prvostupanjskom tijelu.

Stoga je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku, riješeno kao u izreci rješenja, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.

U ponovljenom postupku Grad Dubrovnik nakon što utvrdi činjenice treba riješiti predmetni zahtjev žalitelja u tom dijelu sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama. U navedenom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te činjenice prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar.

Ukoliko se u ponovljenom postupku utvrdi da u pogledu zatražene informacije iz zahtjeva postoje ograničenja pristupa informacijama iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama za koje je potrebno provesti test razmjernosti i javnog interesa, potrebno je postupiti sukladno članku 16. Zakona o pravu na pristup informacijama, pri čemu bi se prvostupanjsko tijelo trebalo voditi Smjernicama za test razmjernosti i javnog interesa, koje su objavljene na internetskoj stranici Povjerenika za informiranje.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                            dr. sc. Zoran Pičuljan