KLASA: UP/II-008-07/22-01/125
URBROJ: 401-01/04-22-5
Zagreb, 31. svibnja 2022.
Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva Zagrebački velesajam d.o.o. KLASA: ZV-01-22-01, URBROJ: 06-01/08-22-02 od 11. siječnja 2022. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja trgovačkog društva Zagrebački velesajam d.o.o. KLASA: ZV-01-22-01, URBROJ: 06-01/08-22-02 od 11. siječnja 2022. godine, kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 3. siječnja 2022. godine, kojim je od trgovačkog društva Zagrebački velesajam d.o.o. zatražio da mu se dostave sljedeće informacije: 1. Odluka o novom mandatu ili produljenju mandata ........., 2. Odluka kojom je ista preraspoređena na drugo-novo radno mjesto u trgovačkom društvu Zagrebački velesajam d.o.o. od dana 29. prosinca 2021. godine, 3. plaća - isplatni listić za 12/2021, iz kojeg mora biti vidljivo radno mjesto ......... od 29. do 31. prosinca 2021. godine i 4. revers/odluku kojom je vraćeno službeno vozilo Opel Insignia, reg. tablice DA ... Zahtjev za pristup informacijama žalitelja je odbijen temeljem članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama jer žalitelj zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravodobno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da osporava zaprimljeno rješenje trgovačkog društva Zagrebački velesajam d.o.o. te predlaže da se njegova žalba uvaži.
Žalba je neosnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 3. siječnja 2022. godine, zatražio od trgovačkog društva Zagrebački velesajam d.o.o. sljedeće: „Dana 29.12.2017. na mandat od 4 godine imenovana je ........., članica Uprave – direktorica ZV, istek 28.12.2021., obzirom indicirano (?), ......... i dalje koristi službeno vozilo za privatne svrhe, molim: 1. kopiju Odluke o novom mandatu ili produljenju mandata ........., 2. kopiju Odluke kojom je preraspoređena na drugo-novo radno mjesto na ZV od dana 29. prosinca 2021. godine, 3. anonimiziranu kopiju plaće - isplatni listić za 12/2021, iz kojeg mora biti vidljivo radno mjesto ......... od 29.- 31. 12.2021. i 4. kopiju reversa/Odluke kojom je vraćeno službeno vozilo Opel Insignia, reg. tablice DA ...“ Nadalje, utvrđeno je da je trgovačko društvo Zagrebački velesajam d.o.o. rješenjem KLASA: ZV-01-22-01, URBROJ: 06-01/08-22-02 od 11. siječnja 2022. godine, odbilo žaliteljev zahtjev temeljem članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama jer žalitelj zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.
U obrazloženju osporenog rješenja navode se zahtjevi za pristup informacijama žalitelja koje je od 1. siječnja 2019. godine do dana prvostupanjskog rješenja uputio trgovačkom društvu Zagrebački velesajam d.o.o. Tako se navodi da je u 2019. godini ukupno zaprimljeno 16 zahtjeva od kojih je 14 od žalitelja. Nadalje, navodi se da je u 2020. godini ukupno zaprimljeno 17 zahtjeva od kojih je 11 od žalitelja. Također, navodi se da je u 2021. godini ukupno zaprimljeno 15 zahtjeva od kojih je 13 od žalitelja, dok su Upisniku o zahtjevima, postupcima i odlukama o ostvarivanju prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija za 2022. godinu evidentirana 3 zahtjeva žalitelja. U obrazloženju osporenog rješenja ističe se kako su svi navedeni zahtjevi rezultat osobnih razmirica, sukoba i frustracija žalitelja sa trgovačkim društvom Zagrebački velesajam d.o.o., čiji je bio zaposlenik u kontinuitetu 25 godina sve do 5. kolovoza 2021. kada mu je radni odnos prestao. Nadalje, ističe se kako žalitelj i trgovačko društvo Zagrebački velesajam d.o.o. vode (ili su vodili; neki su pravomoćno okončani) desetak sudskih sporova, parničnih i kaznenih te da je bez obzira na navedeno, trgovačko društvo Zagrebački velesajam d.o.o. riješilo sve zahtjeve žalitelja za dostavom informacija putem instituta prava na pristup informacijama. Trgovačko društvo Zagrebački velesajam d.o.o. nadalje pojašnjava kako je žalitelj cijeli svoj radni vijek nezadovoljan svojim radno pravnim statusom kod poslodavca, a posljedica te frustracije je bezbroj podnesaka odaslanih u zadnjih 25 godina na razne adrese tijela državnih vlasti, politički aktualnih pojedinaca, radnog i poreznog inspektorata, udruga, sindikata i radničkog vijeća, kaznenih prijava protiv odgovornih osoba poslodavca i drugih rukovodećih zaposlenika, pokretanje sudskih postupaka i slično tome. Ističu kako svi ti podnesci sadrže protupravne insinuacije i optužbe na račun poslodavca i odgovornih osoba poslodavca, bez ikakva uporišta u odlukama nadležnih tijela, a takvih podnesaka žalitelja odaslanih na razne adrese društvenog i političkog života Republike Hrvatske trgovačko društvo Zagrebački velesajam d.o.o. posjeduje u enormnim količinama i gotovo sve ih je poslodavcu dostavio sam žalitelj. Nadalje se navodi kako žalitelj, kao jedan od alata za osobne razmirice sa poslodavcem, koristi i dostupno mu pravo na pristup informacijama i to još dok je bio zaposlenik, ali i nakon što mu je radni odnos prestao na način da nakon što pribavi određenu informaciju ili podatak putem ovoga instituta, istu umnožava i dostavlja raznim državnim tijelima, pravnim osobama i pojedincima u Republici Hrvatskoj, ali često na način da originalni test informacije kopira samo djelomično te vlastitom rukom na isti naniže vlastito sugestije o sadržaju informacije, na isti list ubaci i preslike tekstova različitih adresanata, čime adresatu šalje iskrivljenu, negativnu poruku o trgovačkom društvu Zagrebački velesajam d.o.o. Kao dokaz tome da su zahtjevi žalitelja, pa tako i predmetni zahtjev, rezultat osobnih frustracija i razmirica s poslodavcem, trgovačko društvo Zagrebački velesajam d.o.o. navodi kako to dokazuje i činjenica da zahtjevi žalitelja, osim što u njima žalitelj traži dostavu informacije, sadrže i neutemeljene optužbe kojima predmnijeva nepravilnosti u radu trgovačkog društva Zagrebački velesajam d.o.o., njegovih djelatnika i čelnika, a iste nisu utemeljene niti dokazane već su rezultat njegovih nagađanja i špekulacija. Primjerice, citat iz predmetnog zahtjeva: „Dana 29.12.2017. na mandat od 4 godine imenovana je ........., članica Uprave - direktorica ZV, istek 28.12.2021., obzirom indiciram(?), ......... i dalje koristi službeno vozilo za privatne svrhe ...“ Ističu kako gotovo svaki zahtjev žalitelja za dostavom informacija sadrži tekst sličnog karaktera, što je daleko od načela međusobnog poštovanja i suradnje iz članka 9a. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno načela međusobnog uvažavanja i poštivanja dostojanstva ljudske osobe. Nadalje, ističu kako je uvidom u Službeni upisnik o zahtjevima za pristup informacijama za razdoblje 2019. do 2021. (od kada se službeni upisnik vodi), vidljivo da su zahtjevi za pristup informacijama žalitelja pretežni, a brojnost zahtjeva, istovrsnost zahtjeva, kao i upornost u njihovom podnošenju govori u prilog naprijed iznesene tvrdnje da su rezultat osobnih frustracija i razmirica žalitelja sa trgovačkim društvom Zagrebački velesajam d.o.o.
Također, u obrazloženju pobijanog rješenja trgovačko društvo Zagrebački velesajam d.o.o. ukazuje na istovrsnost zahtjeva u pogledu određenih grupa informacija koje se ponavljano traže te za svaku grupu informacija opisuje postupanja žalitelja koja bi ukazivala na zlouporabu. Tako se u pogledu zahtjeva koji je predmet postupka navodi kako žalitelj u samom u zahtjevu implicira činjenicu da je direktorici društva istekao mandat te da protupravno koristi službeni automobil u privatne svrhe, a takav imputirajući zlonamjerni tekst zahtjeva žalitelj istovremeno dostavlja na znanje sljedećim državnim institucijama i pravnim osobama: DORH RH, ODONZG, RV/STH/SDLSN/UB ZV, PUZ/VI PP. Ističe se, kako ovakvim zahtjevima, brojnim, upornim i ponavljajućim, često naknadno nadopunjavanim zbog nezadovoljstva prvotno dobivenim informacijama, žalitelj uznemirava Službenika za informiranje, čini mu nelagodu i oduzima vrijeme koje bi trebao posvetiti redovnim radnim zadacima. Glede predmetnog zahtjeva, trgovačko društvo Zagrebački velesajam d.o.o. ponovno naglašava da je isti rezultat osobnih frustracija i razmirica žalitelja sa direktoricom društva ......... te da isti predstavlja, i to ne prvi puta, zahtjev koji predstavlja „pecanje informacija“ kako bi se unutar dostavljenih informacija pronašla bilo kakva nepravilnost ili samo žalitelju znana nelogičnost u radu direktorice društva, te kako bi se optužilo davatelja informacije za nesavjesno obavljanje poslova i raspolaganja sredstvima i imovinom. Navodi se, kako se takav zaključak gotovo sa sigurnošću može izvesti s obzirom na dosadašnju praksu pisanog komuniciranja žalitelja sa državnim tijelima i drugim pravnim osobama. Zaključno se navodi kako je predmetni zahtjev protivan cilju i svrsi Zakona o pravu na pristup informacijama pa je slijedom svega navedenog odlučeno kao u izreci prvostupanjskog rješenja.
Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00,124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14), jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama u skladu s načelima otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.
Povjerenik za informiranje, u svojem djelovanju prvenstveno ima namjeru ostvarivanja svrhe i cilja Zakona o pravu na pristup informacijama pa tako nastoji kao temeljno načelo pristupa informacijama promovirati načelo javnosti i slobodnog pristupa, koje ukazuje kako su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima Zakona o pravu na pristup informacijama. Pri navedenom Povjerenik za informiranje ima i ulogu zaštitnika drugih ustavnih prava i vrijednosti zaštićenih pravnim poretkom, ali i zaštitnika dostojanstva i normalnog funkcioniranja tijela javne vlasti, pa je u tom smislu ograničenje prava na pristup informacijama zbog zlouporabe prava normirano člankom 23. stavkom 5. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama. Citiranom odredbom propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.
Kada se razmatra predmetni zahtjev žalitelja u odnosu na javni interes, činjenica je da informacije koje je žalitelj tražio može tražiti bilo koja fizička ili pravna, domaća ili strana osoba. Međutim, kako je u prvostupanjskom postupku utvrđena zlouporaba prava te je osporenim rješenjem zahtjev žalitelja odbijen, pozivanjem na odredbu članka 25. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, a na što upućuje i detaljno obrazloženje iste, u žalbenom postupku je razmatrana zakonitost odluke trgovačkog društva Zagrebački velesajam d.o.o. u pogledu postojanja/nepostojanja navedenog razloga za odbijanje zahtjeva, a stav je žalbenog tijela da u slučaju utvrđenja da u pojedinačnim slučajevima postoji zlouporaba prava na pristup informacijama nema potrebe za provođenjem testa razmjernosti i javnog interesa i odlučivanjem o dostupnosti traženih informacija.
U kontekstu zlouporabe prava na pristup informacijama osobito je potrebno istaknuti i ustavno načelo razmjernosti, koje u članku 16. Ustava Republike Hrvatske određuje kako se slobode i prava mogu ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje te da svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju. Ujedno je potrebno istaknuti i odredbu članka 14. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske kojim je određena jednakost svih pred zakonom, što se odražava u članku 8. Zakona o pravu na pristup informacijama kojim je propisano načelo jednakosti, te je u stavku 1. navedenog zakonskog članka navedeno kako pravo na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija pripada svim korisnicima na jednak način i pod jednakim uvjetima, a korisnici su ravnopravni u njegovom ostvarivanju.
Osim Ustava Republike Hrvatske, Zakon o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21), u članku 6. također propisuje načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa na način da se pravo stranke može ograničiti postupanjem javnopravnih tijela samo kad je to propisano zakonom te ako je takvo postupanje nužno za postizanje zakonom utvrđene svrhe i razmjerno cilju koji treba postići. Također, prilikom vođenja postupka javnopravna tijela dužna su strankama omogućiti da što lakše zaštite i ostvare svoja prava, vodeći pri tome računa da ostvarivanje njihovih prava ne bude na štetu prava trećih osoba niti suprotno javnom interesu.
Prema ustavnom jamstvu prava na pristup informacijama, potrebno je naglasiti kako su ograničenja od pristupa u demokratskom društvu nužna, jer iako je ideal svakog demokratskog društva najveća moguća otvorenost i transparentnost, apsolutna otvorenost i transparentnost, bez zaštite drugih priznatih i legitimnih interesa, dovela bi u određenim slučajevima do povrede ustavom zajamčenih prava građana i vrijednosti zaštićenih pravnim poretkom. Transparentnost tijela javne vlasti vrijednost je suvremenih demokratskih društava. Ideja da vlast treba biti otvorena, vidljiva, pristupačna, informirati građane i organizirane interese o onome što radi i kako troši javna sredstva, danas je globalno prihvaćena. Koristi transparentne vlasti vide se u povećanoj odgovornosti, smanjivanju diskrecije i arbitrarnosti, smanjenoj korupciji, informiranom građanstvu i posljedično boljoj kvaliteti demokracije i vladavini prava.
Iz međunarodnih dokumenata, primjerice Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Konvencije o pristupu službenim dokumentima Vijeća Europe, Konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša iz 1998. (Aarhuška konvencija) te međunarodnog modela Zakona o pravu na pristup informacijama koji je kao uzor brojnim zakonima o pravu na pristup informacijama dostupan na poveznici https://www.article19.org/data/files/pdfs/standards/modelfoilaw.pdf je vidljivo da je svima njima uzeta u obzir mogućnost da se zahtjev za pristup informacijama koristi na način da se ugrožava prava drugih.
Zlouporaba prava je sukob prava korisnika prava na pristup informacijama i same svrhe Zakona, do kojeg dolazi u određenom trenutku kada korištenje tim pravom, koje je do nekog trenutka procesno i materijalno opravdano, primjerice zbog toga što se pravo ostvaruje na način na koji to određuju procesne odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno podnošenjem zahtjeva za pristup informacijama, dolazi u sukob sa svrhom i ciljem zakonskog uređenja prava na način da se postupanje korisnika pri raspolaganju navedenim pravom negativno odražava na prava i dužnosti trećih osoba. Dakle, zlouporabu prava na pristup informacijama može se identificirati u situacijama kada pojedini korisnik prava na pristup informacijama, pod određenim okolnostima, ugrožava, ometa ili onemogućava korištenje prava drugih, čineći to osobno ili putem drugih korisnika koji od istog tijela javne vlasti učestalim zahtjevima traže informacije.
Nadalje, iako Zakon o pravu na pristup informacijama ne određuje koliko zahtjeva može podnijeti pojedini korisnik, objektivni kriterij zlouporabe prava obuhvaća broj i opsežnost zahtjeva tj. voluminoznost zahtjeva, neodređenost zahtjeva, istovrsne i ponavljajuće zahtjeve, kao i neozbiljne zahtjeve. Prilikom rješavanja velikog broja zahtjeva za pristup informacijama kojim se traže informacije obuhvaćene u razdoblju nekoliko godina, postoji mogućnost da prava stranaka u drugim postupcima kod tijela javne vlasti ne budu adekvatno zaštićena, te može doći i do zastoja u radu tijela javne vlasti i na taj način ograničavanja drugih korisnika zbog neobavljanja redovnog posla. To predstavlja prepreku učinkovitom radu tijela, ne samo u području pristupa informacijama, već u svim svojim područjima rada, dok je svrha Zakona o pravu na pristup informacijama putem ostvarivanja prava na pristup javnim informacijama upravo promicanje učinkovitosti u radu i racionalno funkcioniranje.
Kod utvrđivanja zlouporabe prava na pristup informacijama potrebno je cijeniti sve činjenice i okolnosti slučaja kako bi se utemeljila odluka o postojanju ili nepostojanju zlouporabe prava, pri čemu je posebno potrebno uzeti u obzir i zakonsko načelo međusobnog poštovanja i suradnje iz članka 9.a Zakona o pravu na pristup informacijama koje određuje da se odnosi tijela javne vlasti i korisnika temelje na suradnji i pružanju pomoći te međusobnom uvažavanju i poštivanju dostojanstva ljudske osobe.
Zakon o pravu na pristup informacijama daje temeljne smjernice o tome koje okolnosti tijelo javne vlasti treba imati u vidu prilikom donošenja odluke o tome da određeni korisnik zloupotrebljava pravo na pristup informacijama (funkcionalno povezani zahtjevi, učestali zahtjevi, rješavanje predstavlja opterećenje za tijelo javne vlasti), iz kojih proizlazi da je u pojedinačnim slučajevima potrebno je ocijeniti utjecaj zahtjeva na javni interes, iako prema Zakonu o pravu na pristup informacijama podnositelji zahtjeva ne moraju navoditi razloge zbog kojih traže informaciju, te uzeti u obzir i širi kontekst podnošenja zahtjeva, kao i ciljeve koji se žele postići podnošenjem zahtjeva. Osim toga potrebno je ocijeniti ponašanje korisnika prilikom traženje informacija (objektivne i subjektivne okolnosti), a također i poziciju tijela javne vlasti, kao i uzeti u obzir kontekst i povijest tih zahtjeva. Naime, iz podnositeljevih postupanja po prethodnim zahtjevima moguće je uočiti određeni model ponašanja podnositelja pa je tako, primjerice, podnositelj uvijek nezadovoljan dobivenom informacijom, i nakon njezinog zaprimanja postavlja dodatne zahtjeve koje proširuje u odnosu na raniji zahtjev.
Dopisom Ureda povjerenika za informiranje KLASA: 008-04/22-01/87, URBROJ: 401-01/04-22-3 od 24. siječnja 2022. godine, u žalbenom postupku zatraženo je od trgovačkog društva Zagrebački velesajam d.o.o. da kao dio spisa predmeta, pored informacija koje je žalitelj zatražio u svom zahtjevu za pristup informacijama, dostavi i sve žaliteljeve zahtjeve zaprimljene u 2021. i 2022. godini, presliku Upisnika o zahtjevima, postupcima i odlukama o ostvarivanju prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija za 2021. i 2022. godinu. Ujedno je trgovačko društvo Zagrebački velesajam d.o.o. zamoljeno da popuni upitnik objavljen na linku https://pristupinfo.hr/dokumenti-i-publikacije/instrument-kvalitete-upitnik-za-samoprocjenu/ te da popunjeni upitnik dostavi zajedno sa ostalom zatraženom dokumentacijom.
Trgovačko društvo Zagrebački velesajam d.o.o., dopisom KLASA: ZV-01-22-01, URBROJ: 06-01/08-22-05 od 3. veljače 2022. godine, dostavilo je Povjereniku za informiranje spis predmeta na nadležno postupanje. U spisu predmeta prvostupanjsko tijelo je slijedom traženja Ureda povjerenika za informiranje od 24. siječnja 2022. godine, dostavilo i preslike svih žaliteljevih zahtjeva zaprimljenih u 2019., 2020., 2021. i 2022. godini, kao i preslike Upisnika o zahtjevima, postupcima i odlukama o ostvarivanju prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija za navedene godine.
Na temelju dokumentacije spisa predmeta, a osobito uvida u dostavljene Upisnike i zahtjeve za pristup informacijama žalitelja, u žalbenom postupku bilo je potrebno utvrditi činjenicu da li se žalitelj koristio svojim zakonskim pravom na način koji dovodi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti odnosno da li je došlo do kršenja zakonskog načelo međusobnog poštovanja i suradnje iz članka 9a. Zakona o pravu na pristup informacijama, postoji li određeni model ponašanja žalitelja. Navedeni uvid predstavlja već standardizirani postupak žalbenog tijela kod utvrđivanja eventualnog postojanja zlouporabe prava od pojedinih korisnika, a također i utvrđivanje relevantnih činjenica u pogledu brojnosti zahtjeva, njihova sadržaja, učestalosti podnošenja te mogućeg opterećenja tijela javne vlasti koje se u prvostupanjskoj odluci poziva na odredbu članka 25. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama. Pri tome se posebno naglašava da se radi o utvrđivanju objektivnih razloga zbog kojih bi se prvostupanjska tijela mogla pozvati na razlog odbijanja zahtjeva zbog zlouporabe prava na pristup informacijama, ne ulazeći pri tome u narav informacija koje se traže, s obzirom da je notorna činjenica da se svako pravo može zloupotrijebiti. Primjerice, od nekog tijela javne vlasti moglo bi se samo jednim zahtjevom za pristup informacijama zatražiti svi ugovori koje je ono sklopilo od svog osnivanja do trenutka podnošenja zahtjeva, svi računi koje to tijelo ikada izdalo, ili se sa više povezanih učestalih zahtjeva može konstantno tražiti istu, ili istovrsnu informaciju, a što u konačnici rezultira opterećenjem za tijelo javne vlasti, a institut prava na pristup informacijama gubi svoju svrhu.
Povjerenik za informiranje cijeni i okolnost da je utvrđeno kako je vidljivo da ako bi se svaki pojedini zahtjev žalitelja koji je podnio prvostupanjskom tijelu razmatrao pojedinačno, da su se istima u jednom dijelu tražile informacije koje u pravilu predstavljaju informaciju o raspolaganju javnim sredstvima. Stoga se posebno ističe da se u ovom žalbenom postupku kod utvrđivanja je li došlo do zlouporabe prava nije niti razmatrala dostupnost/nedostupnost same informacije, uzimajući u obzir da tijela javne vlasti koja su obveznici primjene Zakona o pravu na pristup informacijama u pravilu u velikoj mjeri i raspolažu informacijama koje se djelomično ili u cijelosti odnose na raspolaganje javnim sredstvima, nego se utvrđivalo činjenicu da li se žalitelj u konkretnom slučaju koristio svojim zakonskim pravom na način koji dovodi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti odnosno da li je došlo do kršenja zakonskog načelo međusobnog poštovanja i suradnje iz članka 9.a Zakona o pravu na pristup informacijama.
U žalbenom postupku je utvrđeno da kod žalitelja postoji određeni model ponašanja kod ostvarivanja prava na pristup informacijama, koji ide na štetu tijelu javne vlasti odnosno stvara negativnu sliku o tijelu javne vlasti. Tako žalitelj već u samom zahtjevu za pristup informacijama, polazi od negativnog, optužujućeg stajališta da je nešto nepravilno odnosno nezakonito u radu tijela javne vlasti vezano za informaciju koju traži, čime žalitelj već u startu krši načelo međusobnog poštovanja i suradnje. Negativnu konotaciju žaliteljevom zahtjevu za pristup informacijama daje i činjenica da žalitelj osim što zahtjev upućuje tijelu javne vlasti od kojega traži informaciju, isti zahtjev upućuje i na razna druga tijela kao što su Državni inspektorat, Općinsko državno odvjetništvo, Policijska uprava zagrebačka i dr. Osim kod podnošenja zahtjeva za pristup informacijama, žalitelj negativnu sliku o tijelu javne vlasti stvara i nakon dobivanja traženih informacija. Naime, prema navodima trgovačkog društva Zagrebački velesajam d.o.o., dobivenu informaciju žalitelj u javnosti prezentira na način da originalni tekst informacije kopira samo djelomično, na isti rukom napiše vlastite sugestije o sadržaju informacije te na isti list ubaci i preslike tekstova različitih adresanata, čime adresatu šalje iskrivljenu poruku o trgovačkom društvu Zagrebački velesajam d.o.o.
Kada se razmatra predmetni zahtjev za pristup informacijama, kao i raniji zahtjevi za pristup informacijama žalitelja i javni interes, činjenica je da informacije koje je žalitelj tražio u predmetnom zahtjevu može tražiti bilo koja fizička ili pravna, domaća ili strana osoba, međutim sam način na koji je zahtjev postavljen i u kontekstu ranijih zahtjeva kojima je tražio informacije vezano za direktoricu trgovačkog društva Zagrebački velesajam d.o.o., protiv koje je podnio i kaznenu prijavu, razvidno je da postoji privatni interes žalitelja i da njegov zahtjev za pristup informacijama, nije usmjeren u pravcu otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti trgovačkog društva Zagrebački velesajam d.o.o., već u smislu pronalaženja nepravilnosti odnosno nezakonitosti za koju je žalitelj već zaključio da ista postoji iako nije još ni dobio informacije koje traži. Većina dostavljenih zahtjeva za pristup informacijama žalitelja koje je podnio trgovačkom društvu Zagrebački velesajam d.o.o. slična je u tome da se u njima predmnijevaju nepravilnosti u radu i druga negativna i zakonom zabranjena postupanja od strane trgovačkog društva Zagrebački velesajam d.o.o. odnosno njegovih odgovornih osoba.
U žalbenom postupku je uvidom u Upisnike o ostvarivanju prava na pristup informacijama trgovačkog društva Zagrebački velesajam d.o.o. utvrđeno da je u 2019. godini navedenom tijelu javne vlasti podneseno ukupno 16 zahtjeva za pristup informacijama, od kojih je 14 zahtjeva podnio žalitelj, da je u 2020. godini podneseno ukupno 17 zahtjeva za pristup informacijama, od kojih je 11 podnio žalitelj, a da je u 2021. godini podneseno ukupno 17 zahtjeva za pristup informacijama, od kojih je 13 podnio žalitelj. U Upisniku o ostvarivanju prava na pristup informacijama trgovačkog društva Zagrebački velesajam d.o.o. za 2022. godinu, evidentirana su 3 zahtjeva za pristup informacijama žalitelja, od kojih su 2 zahtjeva iz 2021. godine. Vezano za razmatranje da li se žalitelj koristi svojim zakonskim pravom na način koji dovodi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti, u žalbenom postupku je utvrđeno da podneseni zahtjevi za pristup informacijama, kojih je proteklih godina bilo u rasponu od 11 do 14 zahtjeva godišnje, količinski ne bi trebali predstavljati za tijelo javne vlasti opterećenje rada i redovitog funkcioniranja, međutim s obzirom na način i svrhu njihova podnošenja, gdje se nepravilnosti i nezakonitosti tijela javne vlasti već u podnošenju zahtjeva insinuiraju i gdje svrha zahtjeva nije primarno usmjerena na otvorenost i javnost djelovanja tijela javne vlasti odnosno ispitivanje kako se troše javna sredstva, oni uistinu predstavljaju opterećenje rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti jer oduzimaju vrijeme koje je tijelo javne vlasti moglo iskoristiti za rješavanje zahtjeva drugih korisnika ili za obavljanje drugog posla iz svog djelokruga rada.
Također je utvrđeno, kako žalitelj u pojedinim zahtjevima traži dokumente koji još nisu usvojeni kao službeni pa tako primjerice u zahtjevu od 25. siječnja 2020. godine traži „kopiju računa dobiti i gubitka za 2019. i plan za 2020., preliminarni, ukoliko nije odobren od Milana Bandića, Skupština društva ZV d.o.o.“, pri čemu je u dio zahtjeva zalijepljen/ubačen tekst u kojem se govori o ostvarenju pozitivnog poslovnog rezultata u prvostupanjskom tijelu, a u koji su opet ubačeni izrazi poput „za ne povjerovati“.
Iz sadržaja dostavljenih zahtjeva vidljivo je da žalitelj učestalo trgovačkom društvu Zagrebački velesajam d.o.o. podnosi istovrsne zahtjeve, odnosno da u ovisnosti o već zaprimljenim informacijama produbljuje odnosno proširuje svoje zahtjeve. U europskoj praksi ostvarivanja prava na pristup informacijama takvo se podnošenje zahtjeva naziva „pecanjem“ (information fishing) i ne smatra se automatski sukladnim javnom interesu koji se ostvaruje putem Zakona o pravu na pristup informacijama. Naime, takvo se ponašanje razlikuje od situacije kad korisnik, sumnjajući u nepravilnosti, traži neke određene informacije koje bi mogle ukazati na nedostatke i nepravilnosti u radu tijela javne vlasti.
Slijedom navedenog, iako broj zahtjeva žalitelja na prvi pogled ne ukazuje da bi se radilo o prekomjernim i voluminoznim zahtjevima, uvidom u njihov sadržaj u žalbenom postupku utvrđeno je kako se može prihvatiti zaključak prvostupanjskog tijela iz osporenog rješenja da žalitelj kroz dulji vremenski period podnošenjem zahtjeva za pristup informacijama zloupotrebljava pravo na pristup informacijama. Tome u prilog je i činjenica da je prvostupanjsko tijelo svoje navode iz obrazloženja osporenog rješenja o tome da se žalitelj služi institutom prava na pristup informacijama u svrhu obračunavanja s prvostupanjskim tijelom, potkrijepilo dokumentacijom koju je u većini slučajeva zaprimilo od samog žalitelja, a iz koje je vidljivo, kako žalitelj nakon što putem zahtjeva za pristup informacijama pribavi određenu informaciju istu umnožava i dostavlja raznim državnim tijelima, pravnim osobama i pojedincima, na način da originalni test informacije kopira samo djelomično te vlastitom rukom na isti napiše vlastite sugestije o sadržaju informacije, na isti list ubaci i preslike tekstova različitih adresanata, a čime se može dobiti pogrešna slika o autentičnom sadržaju informacija. Također, prvostupanjsko tijelo je argumentirajući svoje navode o žaliteljevim motivima za podnošenje zahtjeva za pristup informacijama u spis predmeta priložilo i dokaze o tome da se između žalitelja i prvostupanjskog tijela vodi više sudskih postupaka, a što proizlazi i iz sadržaja pojedinih zahtjeva žalitelja.
Osim navedenog, iz podataka o žalbenim postupcima koji su se vodili ili se vode kod ovog tijela vidljivo je da je prvostupanjsko tijelo žalitelju u većini slučajeva po završetku istih postupaka dostavljalo tražene podatke odnosno postupilo po pravomoćnim rješenjima Povjerenika za informiranje te da je iz dostavljene dokumentacije od strane prvostupanjskog tijela vidljivo kako interes za pojedine informacije prvostupanjskog tijela ima pretežito žalitelj, a da mu tražene informacije od navedenog tijela javne vlasti nisu uskraćivane u cjelini nego u pogledu dijela informacija.
Razmatranjem žaliteljevih zahtjeva u širem kontekstu, u međusobnom odnosu, vremenskom rasponu, količini, te uzimanjem u obzir svih činjenica i dokaza, a što je nužno pri odlučivanju o postojanju ili nepostojanju zlouporabe prava, u žalbenom postupku je utvrđeno kako je konkretnom slučaju došlo do zlouporabe prava na pristup informacijama, koje dovodi do opterećivanja tijela javne vlasti, uslijed kontinuiranog podnošenja zahtjeva za pristup informacijama te da je u konkretnom slučaju došlo do kršenja načela međusobnog poštovanja i suradnje od strane žalitelja, a posebno uzimajući u obzir da je žalitelj bio dugogodišnji zaposlenik trgovačkog društva Zagrebački velesajam d.o.o., o čemu je od prvostupanjskog tijela dostavljena potvrda u spis predmeta.
Ograničenje prava na pristup informacijama zbog zlouporabe prava na pristup informacijama služi legitimnoj svrsi tj. zaštiti pravnog poretka i zaštiti tijela javne vlasti od nepotrebnog opterećenja. Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama nije obračunavanje korisnika s prvostupanjskim tijelom zbog određenih nesuglasica vezanih za poslovanje tijela javne vlasti čiji je žalitelj bio zaposlenik te postupaka koji se između njih vode, pa je žaliteljev zahtjev suprotan svrsi prava na pristup informacijama, koja se sastoji u osiguravanju i omogućavanju korisnicima informacija od javnog značaja. Žaliteljevo korištenje instituta prava na pristup informacijama kolidira sa javnim interesom zbog kojega navedeni institut postoji te ujedno predstavlja i obezvrjeđivanje njegova cilja i svrhe, a daljnje omogućavanje žalitelju da zlouporabljuje odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama na način kao u konkretnom slučaju imalo bi za posljedicu neopravdano opterećivanje tijela javne vlasti te bi bilo u suprotnosti s načelima pravičnosti i pravne sigurnosti. U žalbenom postupku, Povjerenik za informiranje je utvrdio da je opravdana primjena instituta zlouporabe prava na pristup informacijama u konkretnom slučaju.
Člankom 116. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku je propisano da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano.
Slijedom svega navedenog, prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu se prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari, stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan