KLASA: UP/II-008-07/22-01/3

URBROJ: 401-01/10-22-4

Zagreb, 4. svibnja 2022. godine

 

Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15) povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja čelnika Hrvatskog audiovizualnog centra, KLASA: 111-035-007, URBROJ: 5460-2021 od 1. prosinca 2021. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

 

RJEŠENJE

 

1.    Poništava se rješenje čelnika Hrvatskog audiovizualnog centra, KLASA: 111-035-007, URBROJ: 5460-2021 od 1. prosinca 2021. godine.

2.    Predmet se vraća čelniku Hrvatskog audiovizualnog centra na ponovni postupak.


O b r a z l o ž e n j e

 

Osporenim rješenjem čelnika Hrvatskog audiovizualnog centra (dalje u tekstu: prvostupanjsko tijelo) odbijen je prigovor ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) izjavljen na treću stavku računa broj 21-201 od 11. studenog 2021. godine, iz razloga što čelnik prvostupanjskog tijela smatra da je navedena stavka osnovana, s obzirom na to da se radi o usluzi dostave spisa predmeta, a koja usluga nije predviđena Kriterijima za određivanje visine naknade stvarnih i materijalnih troškova i troškova dostave informacije („Narodne novine“, broj 12/14, dalje u tekstu: Kriteriji).

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravodobno uložio žalbu u kojem u bitnom navodi da je podnio prigovor na račun broj 21-201, te da se u obrazloženju rješenja konstatira da je korisniku naknadno dostavljen Cjenik usluga Arhiv-Trezora d.o.o. Ističe da nije upozoren na trošak dostave, čime je prekršen članak 9a Zakona o pravu na pristup informacijama. Smatra da je prvostupanjsko tijelo trebalo tražiti dostavu od Arhiv trezora d.o.o., elektronskim putem, čime bi i trošak za žalitelja bio manji. Predlaže da se žalba prihvati.

Žalba je osnovana.

Uvidom u spis predmeta je utvrđeno da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 25. listopada 2021. godine od prvostupanjskog tijela tražio kompletne i sve financijske izvještaje, sa svim pojedinačnim stavkama, kojeg je tvrtka „Interfilm“ za program – igrani film „Svećenikova djeca“ redatelja Vinka Brešana dostavila HAVC-u, kojima je tvrtka „opravdala“ iznos dobivenih sredstava od strane HAVC-a.

Nadalje, iz spisa predmeta u bitnom proizlazi da je prvostupanjsko tijelo žalitelju izdalo račun br. 21-201 od 11. studenog 2021. godine na iznos od 136,15 kn a koji račun sadrži sljedeće stavke: 1) pretvaranje dokumenata u elektronički oblik 48 x 0,80 kn (38,40 kn), 2) preslika dokumenata 36 x 0,25 kn (9,00 kn) i 3) dostava dokumenata iz arhive 88,75 kn.

Iz spisa predmeta proizlazi da je žalitelj platio prve dvije stavke navedenog računa (koje se ne odnose na film „Svećenikova djeca“), i dio treće stavke (10,00 kn od 88,75 kn), koja se odnosi na film „Svećenikova djeca“, odnosno na trošak dostave iz arhive.

Iz prigovora žalitelja na račun broj 21-201 od 26. studenog 2021. godine u bitnom proizlazi da je nesporno da korisnik snosi stvarne troškove koje tijelo javne vlasti ima prilikom dostave traženih informacija, te daje nesporno da je partner prvostupanjskog tijela Arhiv Trezor ispostavio tijelu javne vlasti račun bez pratećih dokumenata. Smatra da je Arhiv Trezor svoje troškove preplatio pet ili šest puta. Smatra da su materijali trebali biti predani u Hrvatski državni arhiv, te traži da Arhiv trezor dostavi iznos stvarnih troškova.

Postupajući po navedenom prigovoru, čelnik prvostupanjskog tijela donio je osporeno rješenje postupajući po članku 156. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09).

Razmatrajući spis predmeta, Povjerenik za informiranje smatra da je u postupku sporno može li se dostava spisa predmeta iz arhiva prvostupanjskog tijela (uključujući s time povezano troškove dostave i pronalaska kutije), a koji arhiv se ne nalazi u sjedištu prvostupanjskog tijela, smatrati troškom dostave informacije u smislu Kriterija.

Sukladno članku 3. stavku 1. Kriterija propisano je da visinu naknade materijalnih troškova i troškova dostave za usluge koje nisu navedene u članku 2. Kriterija tijelo javne vlasti određuje na način da u visinu naknade zaračuna prosječnu tržišnu cijenu za uslugu, trošak amortizacije koje ima tijelo javne vlasti te trošak poštanskih usluga.

Iz stavka 2. navedenog članka proizlazi da vrijeme koje zaposlenik tijela javne vlasti provede prikupljajući, pripremajući i pružajući informaciju korisniku prava na pristup informaciji ne predstavlja stvarni materijalni trošak.

Iz računa Arhiv Trezor d.o.o., broj: 0005066-1 od 29. listopada 2021. godine, koji je naslovljen na prvostupanjsko tijelo u iznosu od 88,75 kn proizlazi da račun sadrži sljedeće stavke: 1) doplata po kutiji unutar jedne dostave 75102 – 8,00 kn, 2) pronalazak kutije 75118 – 8,00 kn i 3) usluga dostave 75102 – 55,00 kn, što ukupno čini 71,00 kn, odnosno 88,75 kn uz uvećanje za PDV (25%).

Po mišljenju Povjerenika za informiranje, osnovano žalitelj prigovara trećoj stavci iz računa br. 21-201 (koja je specificirana u računu broj: 0005066-1 od 29. listopada 2021. godine), iz sljedećih razloga.

Kao prvo, žalitelj je tražio točno određenu informaciju, pa činjenica nalazi li se tražena informacija unutar spisa i registratora u arhivi prvostupanjskog tijela ne može utjecati na visinu stvarnih troškova dostave.

Kao drugo, žalitelj nije tražio cjelokupni spis predmeta, pa da bi istom mogla naplatiti dostava cijele kutije u kojoj se nalazi taj spis.

Kao treće, činjenica na koji način prvostupanjsko tijelo vodi svoju arhivu, ne može ići na teret korisnika, posebno ne u situaciji kad se arhiv nalazi izvan sjedišta tijela javne vlasti (u konkretnom slučaju sjedište društva Arhiv Trezor d.o.o. je u Donjem Stupniku).

Dakle, trošak dostave cjelokupne kutije u kojoj je sadržana i informacija koju žalitelj traži, kao i trošak pronalaska i doplate po kutiji, predstavljaju nepotrebnu prepreku ostvarivanju prava na pristup informacijama kojom se dovodi u pitanje sama bit prava na pristup informacijama.

U odnosu na navod prvostupanjskog tijela da su predmetni spisi zaštićeni autorskim pravom, te da zbog navedenog ne traže od radnika Arhiv Trezora d.o.o. da otvaraju kutije sa spisima predmeta, kao i radi nesnalaženja radnika, Povjerenik za informiranje ističe da je prvostupanjsko tijelo samostalno u načinu organiziranja svoje arhive, ali dodatni trošak koji nastane zbog dostave informacije koja se ne nalazi u sjedištu prvostupanjskog tijela ne može ići na teret žalitelja.

Naime, članak 3. Kriterija se odnosi na trošak dostave informacije, a ne cjelokupnog spisa predmeta (kutije) u kojoj se nalazi tražena informacija, pa je navedeno dovoljno za zaključak da se trošak dostave cijele kutije ne može smatrati troškom predviđenim Kriterijima.

Kada bi se predmetne informacije nalazile u sjedištu tijela javne vlasti, tada se sukladno Kriterijima ne bi mogao naplatiti trošak pronalaska kutije, trošak doplate po kutiji, kao niti dostava cjelokupne kutije, jer bi se radilo o radnjama koje je službenik za informiranje poduzeo u prikupljanju informacije koja je predmet postupka.

Drugim riječima, žalitelju se može naplatiti samo trošak dostave informacije, odnosno dostava preslike financijskog izvješća za film „Svećenikova djeca“, odnosno žalitelj ne može plaćati dodatni trošak koji je nastao zbog činjenice da se arhiva nalazi izvan sjedišta tijela javne vlasti, iako je navedeni trošak obračunat prema Cjeniku koji je Povjereniku za informiranje dostavljen u žalbenom postupku.

Slijedom svega navedenog, trebalo je temeljem članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku poništiti rješenje čelnika tijela javne vlasti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje o prigovoru korisnika, pri čemu će čelnik tijela kao osoba koja odlučuje o prigovoru voditi računa o primjedbama iz ovog rješenja.

Osim toga, utvrdit će koliko stranica sadrži zatražena informacija (financijski izvještaj za film „Svećenikova djeca“), te će primjenom Kriterija utvrditi trošak dostave informacije, vodeći računa o činjenici da je žalitelj uplatio iznos od 10,00 kn.

Također, uzet će u obzir i dosadašnju praksu Povjerenika za informiranje u predmetima žalitelja, te će žalitelju osim financijskog izvještaja, dostaviti i dokument iz kojeg je vidljivo učešće svih sufinancijera u filmu, kao sastavni dio navedenog izvješća.

Zaključno, prvostupanjsko tijelo uzet će u obzir i Uputu za primjenu članka 19. Zakona o pravu na pristup informacijama i Kriterija za određivanje visine naknade stvarnih materijalnih troškova i troškova izrade informacije koja je javno dostupna na poveznici https://pristupinfo.hr/pravni-okvir/upute-smjernice-obrasci/.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

 

                                               POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

 

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan