KLASA: UP/II-008-07/21-01/870

URBROJ: 401-01/10-22-4

Zagreb, 22. travnja 2022. godine

Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15) povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Hrvatskog audiovizualnog centra, KLASA: 111-035-007, URBROJ: 4876-2021 od 21. listopada 2021. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Hrvatskog audiovizualnog centra, KLASA: 111-035-007, URBROJ: 4876-2021 od 22. listopada 2021. godine u dijelu u kojem žalitelju nije omogućen pristup podacima o sredstvima financiranim iz privatnih izvora (u okviru dokumenta pod nazivom „Mali – konačno financiranje“), te u dijelu u kojem žalitelju nije omogućen pristup imenima i prezimena fizičkih osoba u financijskom izvještaju za film „Mali“

2. Odobrava se ......... pravo na pristup podacima o sredstvima financiranim iz privatnih izvora u dokumentu pod nazivom „Mali-konačno financiranje“.

3. Odobrava se ......... pravo na pristup imenima i prezimenima fizičkih osoba sadržanim u financijskom izvještaju za film „Mali“.

4. Nalaže se Hrvatskom audiovizualnom centru da postupi sukladno točkama 2. i 3. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem djelomično je prihvaćen zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) kojim je tražio pristup preslici financijskog izvještaja za film „Mali“, na način da su prekrivena imena i prezimena fizičkih osoba, temeljem članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama jer prvostupanjsko tijelo smatra da se radi o informacijama koje su zaštićene propisima kojima se uređuje područje zaštite osobnih podataka, odnosno sredstva financirana iz privatnih izvora, temeljem članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer prvostupanjsko tijelo smatra da zatraženi podaci predstavljaju poslovnu tajnu.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravodobno uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi da su i Povjerenik za informiranje i Visoki upravni sud RH u presudi poslovni broj UsII-57/21 naveli da su sve informacije vezane uz javni poziv javne. Također navodi da puna i prava transparentnost znači dostupnost imena i prezimena fizičkih osoba koje su korisnici javnih sredstava. Smatra da u konkretnom slučaju nije bilo potrebno provoditi test razmjernosti i javnog interesa. Ističe da su imena autora, glumaca te ostalih članova ekipe objavljena na špici filma. Dalje navodi da mu prvostupanjsko tijelo nije dostavilo kompletna financijska izvješća (za razvoj scenarija i razvoj projekta), već samo završno, iako je u zahtjevu precizno naveo da traži sve pojedinačne financijske izvještaje. Također ističe da mu prvostupanjsko tijelo nije dostavilo tablicu učešća svih sufinancijera, što je sastavni dio izvješća, te da mu je u sličnim predmetima dostavljao navedene informacije. Osporava stav prvostupanjskog tijela da bi se u konkretnom slučaju radilo o poslovnoj tajni. Predlaže da se žalba prihvati.

Žalba je osnovana.

Uvidom u spis predmeta je utvrđeno da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 8. listopada 2021. godine tražio kompletne i sve financijske izvještaje, sa svim pojedinačnim stavkama, kojeg je tvrtka „Propeler film“ za program – igrani film MALI redatelja Antonija Nuića dostavila HAVC-u, kojim je tvrtka opravdala iznos dobivenih sredstava po HAVC-a.

Postupajući po navedenom zahtjevu, prvostupanjsko tijelo donijelo je rješenje, KLASA: 111-035-007, URBROJ: 4876-2021 od 21. listopada 2021. godine, a postupajući po žalbi žalitelja u konkretnom slučaju, prvostupanjsko tijelo donijelo je i dopunsko rješenje, KLASA: 111-035-007, URBROJ: 5188-2021 od 11. studenog 2021. godine kojim je žalitelju djelomično odobren pristup djelu financijskog izvješća koji se odnosi na ukupni proračun filma „Mali“, na način da se prekriju podaci o sredstvima financiranim iz privatnih izvora (točka I. izreke), dok je odbačen zahtjev žalitelja u dijelu u kojem traži pristup financijskom izvješću razvoja projekta „Mali“ (točka II. izreke).

U žalbenom postupku, elektroničkom porukom od 19. travnja 2022. godine od prvostupanjskog tijela zatraženo je da se očituje je li žalitelj uložio žalbu i protiv dopunskog rješenja prvostupanjskog tijela, KLASA: 111-035-007, URBROJ: 5188-2021 od 11. studenog 2021. godine.

Dana 20. travnja 2022. godine prvostupanjsko tijelo izvijestilo je Povjerenika za informiranje da žalitelj nije uložio žalbu protiv dopunskog rješenja, KLASA: 111-035-007, URBROJ: 5188-2021 od 11. studenog 2021. godine.

Slijedom svega navedenog, predmet žalbenog postupka je rješenje prvostupanjskog tijela, KLASA: 111-035-007, URBROJ: 4876-2021 od 21. listopada 2021. godine.

U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis predmeta na nadležno postupanje, uključujući i informacije koje su predmet postupka, bez prekrivenih podataka.

Posebno se napominje da su Povjereniku za informiranje dostavljene i informacije na način na koji su dostavljene žalitelju (dokument pod nazivom „Mali-konačno financiranje“ na kojem su prekriveni podaci o privatnim sredstvima, te financijski izvještaj na kojem su prekriveni podaci o imenima i prezimenima fizičkih osoba).

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Sukladno članku 15. stavku 2. točki 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu.

Prema članku 15. stavku 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

U odnosu na dio prvostupanjskog rješenja, kojim je odbijen zahtjev žalitelja u dijelu koji se odnosi na podatke o sredstvima koja su financirana iz privatnih izvora (u okviru dokumenta pod nazivom „Mali – konačno financiranje“), iz prvostupanjskog rješenja u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da zatraženi podaci predstavljaju poslovnu tajnu.

Člankom 2. Zakona o audiovizualnim djelatnostima („Narodne novine“, broj 61/18) propisano je da su audiovizualne djelatnosti od interesa za Republiku Hrvatsku.

Sukladno članku 6. stavku 2. navedenog Zakona propisano je da se Nacionalnim programom promicanja audiovizualnog stvaralaštva utvrđuje opseg i način poticanja audiovizualnih djelatnosti te komplementarnih i drugih djelatnosti, poticanja audiovizualne kulture i stvaralaštva važnih za razvoj hrvatske kulture, aktivnosti vezanih za sudjelovanje u programima EU i ostalim međunarodnim ugovorima, u programima obrazovanja iz područja audiovizualnih djelatnosti, kao i druga važna pitanja za razvoj djelatnosti. Stavkom 3. navedenog članka Nacionalni program donosi Vlada Republike Hrvatske na prijedlog ministra nadležnog za kulturu za razdoblje od četiri godine.

Prema članku 7. stavku 1. navedenog Zakona propisano je da na temelju Nacionalnog programa, a na prijedlog ravnatelja Hrvatskog audiovizualnog centra, Hrvatsko audiovizualno vijeće donosi Godišnji plan provedbe Nacionalnog programa, najkasnije do kraja godine za sljedeću kalendarsku godinu.

Sukladno članku 8. stavku 1. navedenog Zakona propisano je da na temelju Godišnjeg plana, a na prijedlog ravnatelja Hrvatskog audiovizualnog centra, Hrvatsko audiovizualno vijeće raspisuje javne pozive kojima se potiče razvoj, proizvodnja, promocija i distribucija audiovizualnih djela i komplementarne djelatnosti.

Nesporno je da dodijeljena sredstva predstavljaju javna sredstva, a što je i naglašeno u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj UsII-57/21 od 29. travnja 2021. godine.

Sukladno članku 66. stavka 4. Pravilnika o postupku, kriterijima i rokovima za provedbu Nacionalnog programa promicanja audiovizualnog stvaralaštva („Narodne novine“ 10/20) propisano je da se nositelj projekta obvezuje Centru dostaviti projektni materijal i financijsko izvješće najkasnije 90 dana po završetku projekta. Prema stavku 5. navedenog članka izvješće iz stavka 4. mora sadržavati – opis izvršenog projekta, tablicu udjela svih sufinancijera, troškovnik programa, obračun troškova sa specifikacijom računa plaćenih sredstvima Centra, kopije plaćenih ugovora i računa do visine odobrenih sredstava Centra i dokaze o plaćanju te popratnu dokumentaciju vezanu uz izvršeni projekt.

U bitnom identičnu odredbu sadrži i Pravilnik o postupku, kriterijima i rokovima za provedbu Nacionalnog programa promicanja audiovizualnog stvaralaštva („Narodne novine“, broj 76/21).

Slijedom navedenog, izvješće koje se dostavlja prvostupanjskom tijelu (a koje sadrži i tablicu udjela svih sufinancijera), ne može predstavljati poslovnu tajnu, jer predmetno izvješće ne predstavlja proizvodnu tajnu, a niti predstavlja rezultate konstrukcijskog ili istraživačkog rada.

Osim toga, navedeno izvješće ne predstavlja niti podatke zbog kojih bi mogle nastupiti štetne posljedice za gospodarske interese za prijavitelja na javnom pozivu, a niti za prvostupanjsko tijelo u smislu članka 19. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96, 79/07).

S obzirom na to da se prvostupanjsko tijelo poziva na poslovnu tajnu, razmotrene su i odredbe Zakona o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednosti („Narodne novine“, broj 30/18).

Sukladno članku 1. točki 5. Zakona o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednosti propisano je da su poslovna tajna informacije koje ispunjavaju sve sljedeće zahtjeve:

a) tajne su jer nisu, u svojoj ukupnosti ili u točnoj strukturi i sklopu svojih sastavnih dijelova, općenito poznate ili lako dostupne osobama iz krugova koji se obično bave predmetnom vrstom informacija

b) imaju tržišnu (komercijalnu) vrijednost zbog toga što su tajne

c) u odnosu na njih osoba koja te informacije zakonito kontrolira poduzela je u tim okolnostima razumne korake kako bi sačuvala njihovu tajnost.

Slijedom svega navedenog, ako se izvješće (koje sadrži tablicu svih sufinancijera) mora priložiti kao opravdanje troškova koji su sufinancirani iz javnih sredstava prvostupanjskog tijela, tada je sasvim jasno da takva informacija ne može predstavljati poslovnu tajnu, pa niti u dijelu u kojem je vidljivo financiranje iz privatnih izvora (od strane producenta, odnosno koproducenta).

Slijedom navedenog, a kako se na traženi dokument ne može primijeniti odredba članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, niti neko drugo zakonsko ograničenje iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, žalitelju se u cijelosti omogućuje pristup navedenom dokumentu, iz kojeg razloga je valjalo odlučiti kao pod točkama 1., 2. i 4. izreke ovog rješenja.

U odnosu na financijski izvještaj na kojem su prekriveni podaci o imenima i prezimenima fizičkih osoba, ističe se kako slijedi.

S obzirom na to da se žalitelj u žalbi poziva na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: UsII-57/21 od 29. travnja 2021. godine, ističe se sljedeće.

Navedenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev Hrvatskog audiovizualnog centra radi poništenja rješenja Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/20-01/1152, URBROJ: 401-01/10-20-2 od 16. prosinca 2020. godine-.

U točki 3. navedenog rješenja žalitelju je odobren pristup preslici financijskog izvještaja/troškovnika na način da su na istom prekriveni imena i prezimena fizičkih osoba, te je u tim dijelovima odbijen zahtjev za pristup informacijama.

Osim toga, u navedenom predmetu Visoki upravni sud Republike Hrvatske je ocijenio da se prvostupanjsko tijelo pogrešno pozivalo na odredbu članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Povjerenik za informiranje posebno ističe da je u tom postupku žalitelj izričito naveo da ga ne zanimaju osobni podaci, pa je upravo navedeno bilo odlučna činjenica da se u tom dijelu odbije zahtjev žalitelja, jer navedeno nije bilo predmet njegova zahtjeva, a također je naglašeno da iz spisa predmeta nije vidljivo jesu li navedeni troškovi bili priznati od strane prvostupanjskog tijela.

Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.

Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.

Prema članku 6. Opće uredbe o zaštiti podataka, obrada je zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećeg: a) ispitanik je dao privolu za obradu svojih osobnih podataka u jednu ili više svrha, b) obrada je nužna za izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik stranka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora, c) obrada je nužna radi poštivanja pravnih obveza voditelja obrade, d) obrada je nužna kako bi se zaštitili ključni interesi ispitanika ili druge fizičke osobe, e) obrada je nužna za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili pri izvršavanju službene ovlasti voditelja obrade, f) obrada je nužna za potrebe legitimnih interesa voditelja obrade ili treće strane, osim kada su od tih interesa jači interesi ili temeljna prava i slobode ispitanika koji zahtijevaju zaštitu osobnih podataka.

Po mišljenju Povjerenika za informiranje, prvostupanjsko tijelo je pogrešno primijenilo odredbu članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, a iz sljedećih razloga.

Naime, sredstva koja se dobivaju od prvostupanjskog tijela temeljem javnog poziva moraju se namjenski trošiti.

Drugim riječima, ako je u okviru odobrenih sredstava financiran i honorar za određene fizičke osobe, tada ime i prezime navedene fizičke osobe ulazi u doseg odredbe članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer ukazuje na namjenu sredstava.

Naime, prema ustaljenoj praksi upravnosudskoj praksi i praksi Povjerenika za informiranje informacija o raspolaganju javnim sredstvima uključuje podatak o imenu i prezimenu osobe, visini isplaćenog iznosa te namjeni plaćenih sredstava.

Uzimajući u obzir sve navedeno, Povjerenik za informiranje ističe da navedene osobe neće biti izložene javnosti u prekomjernom opsegu jer se ne omogućuje pristup drugim osobnim podacima (npr. adresa ili OIB), odnosno neće biti povrijeđena legitimna očekivanja navedenih osoba koje moraju biti svjesne činjenice da njihovo ime i prezime, s obzirom na činjenicu da se u postupku povodom javnog poziva traži financiranje njihovih honorara, mogu biti dostupni javnosti.

Upravo zbog navedenog, Povjerenik za informiranje ne prihvaća navode iz obrazloženja prvostupanjskog tijela, odnosno provedenog testa i razmjernosti, jer se obrazloženje u bitnom svodi na reproduciranje zakonskih odredbi, bez dovođenja istih u kontekst ovog predmeta i bez identificiranja štetnih posljedica za zaštićene interese.

Isto tako, ne mogu se prihvatiti niti navodi prvostupanjskog tijela o tome se tražene informacije ne odnose direktno na javna sredstava, jer prvostupanjsko tijelo sredstva isplaćuje namjenski, i to upravo za honorar navedenih fizičkih osoba.

Osim toga, a kako to pravilno ukazuje i žalitelj, načelo transparentnosti u postupku javnih poziva bilo bi narušeno, jer javnosti ne bi bila upoznata s činjenicom na što se troše javna sredstava, a u konkretnom slučaju je odlučna činjenica da se tim javnim sredstvima plaćaju honorari fizičkim osobama.

Kad bi se prekrili navedeni podaci, tada se ne bi radilo o potpunoj informaciji u smislu članka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer su sredstva isplaćena predlagatelju upravo s ciljem da isti financira troškove, u što ulaze i honorari navedenim osobama.

Radi načela točnosti i potpunosti informacije, tijelu javne vlasti se ovim rješenjem predlaže da omogući pristup dokumentima opisanim u točkama 2. i 3. izreke ovog rješenja u cijelosti, posebno imajući u vidu načelo slobodnog raspolaganja informacijom u smislu članka 9. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješiti kao u točkama 1., 3. i 4. izreke ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan