URBROJ: 401-01/03-22-4
Zagreb, 14. travnja 2022.
Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva Hrvatska elektroprivreda d.d. URBROJ: E-3778/21/ZV od 29. lipnja 2021. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje trgovačkog društva Hrvatska elektroprivreda d.d. URBROJ: E-3778/21/ZV od 29. lipnja 2021. godine.
2. Odobrava se ......... pravo na pristup preslikama sljedećih informacija:
- Pravilniku o stambenim odnosima djelatnika Hrvatske elektroprivrede od 22. siječnja 1993. godine,
- Pravilniku o rješavanju stambenih potreba zaposlenika od 13. lipnja 2000. godine,
- Odluci o prodaji stanova, garaža i poslovnog prostora u vlasništvu Hrvatske elektroprivrede d.d. broj: 9-3.1/2003. od 8. svibnja 2003. godine i Odluci o izmjeni Odluke o prodaji stanova, garaža i poslovnog prostora u vlasništvu HEP-a d.d. od 8. svibnja 2003. godine, broj: 5-1.1/2004. od 21. travnja 2004. godine i
- Odluci o zadovoljavanju stambenih potreba radnika imenovanih za obavljanje funkcije ili službene dužnosti broj: 13-3.1/2004. od 14. srpnja 2004. godine.
3. Nalaže se trgovačkom društvu Hrvatska elektroprivreda d.d. da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od pravomoćnosti ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem trgovačkog društva Hrvatska elektroprivreda d.d. odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj), kojim je tražio sve akte kojima je u HEP GRUPI regulirano rješavanje stambenih potreba zaposlenika u razdoblju od siječnja 2008. godine pa nadalje, a osobito: 1. Akt koji je regulirao rješavanje stambenih potreba zaposlenika prije stupanja na snagu Pravilnika o rješavanju stambenih potreba zaposlenika objavljenom u Biltenu HEP-a br. 88/00, 2. Pravilnik o rješavanju stambenih potreba zaposlenika objavljenom u Biltenu HEP-a br. 88/00, 3. Odluku o prodaji stanova, garaža i poslovnih prostora u vlasništvu Hrvatske elektroprivrede iz 2003. godine i 4. Odluku o zadovoljavanju stambenih potreba radnika imenovanih za obavljanje funkcije ili službene dužnosti Hrvatske elektroprivrede d.d. br. 13.-3.1/2004., temeljem odredbe članka 15. stavak 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga jer postoje osnove sumnje da bi dostavljanje traženih informacija onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog, upravnog ili drugog pravno uređenog postupka.
Protiv osporenog rješenja žalitelj je pravovremeno izjavio žalbu u kojoj u bitnome navodi da rješenje pobija u cijelosti jer nije ostvaren niti jedan od zakonskih razloga za odbijanje traženih informacija, a kamoli onaj na koji se tijelo javne vlasti poziva u pobijanom rješenju da bi dostavljanje traženih informacija onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog, upravnog ili drugog pravno uređenog postupka. Žalitelj navodi kako u pobijanom rješenju nije objašnjeno na koji način bi omogućavanje pristupa zatraženim informacijama narušilo vođenje tog eventualno mogućeg postupka, da nije naveden niti jedan konkretan sudski, upravni ili neki treći postupak čije bi učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje onemogućile tražene informacije i da nije obrazložena niti jedna od tri sastavnice neometanog postupka koje bi se mogle narušiti - učinkovitost, neovisnost i nepristranost - s obzirom da svaka ima svoje značenje i razinu utjecaja na postupke. Ističe kako iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da tijelo javne vlasti od pribavljanja informacija samovoljno isključuje jednu cijelu grupu ljudi i to one koji se bave odvjetničkom profesijom jer smatra da odvjetnici imaju mogućnost temeljem posebnih propisa, članka 14. Zakona o odvjetništvu, dobivanja informacija odnosno podataka u drugim postupcima te navodi kako se to grubo protivi članku 5. stavku 1. Zakona o pravu na pristup informacijama koji kao korisnike informacija propisuje svaku domaću ili stranu, fizički ili pravnu osobu, bez ograničavanja po profesijama. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje po žalbi žalitelja, uključujući i informacije koje su predmet postupka.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 27. travnja 2020. godine zatražio od trgovačkog društva Hrvatska elektroprivreda d.d. da mu se dostave: „svi akti kojima je u HEP GRUPI regulirano rješavanje stambenih potreba zaposlenika u razdoblju od siječnja 2008. godine pa nadalje, a osobito: 1. Akt koji je regulirao rješavanje stambenih potreba zaposlenika prije stupanja na snagu Pravilnika o rješavanju stambenih pitanja zaposlenika objavljenom u Biltenu HEP-a br. 88/00, 2. Pravilnik o rješavanju stambenih potreba zaposlenika, objavljen u Biltenu HEP-a br. 88/00, 3. Odluka o prodaji stanova, garaža i poslovnih prostora u vlasništvu Hrvatske elektroprivrede iz 2003. godine, 4. Odluka o zadovoljavanju stambenih potreba radnika imenovanih za obavljanje funkcije ili službene dužnosti Hrvatske elektroprivrede d.d. br. 13-3.1/2004“.
Nadalje je utvrđeno da je trgovačko društvo Hrvatska elektroprivreda d.d. rješenjem URBROJ: E-4506/20/ZV od 14. srpnja 2020. godine odbilo žaliteljev zahtjev temeljem članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama jer da bi dostavljanje traženih informacija onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog, upravnog ili drugog pravno uređenog postupka.
Iz spisa predmeta proizlazi da je Povjerenik za informiranje postupajući po žalbi žalitelja donio rješenje KLASA: UP/II-008-07/21-01/156, URBROJ: 401-01/04-21-1 od 18. veljače 2021. godine kojim je poništio rješenje tijela javne vlasti URBROJ: E-4506/20/ZV od 14. srpnja 2020. godine te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
Tijelo javne vlasti je u ponovnom postupku donijelo osporeno rješenje URBROJ: E-3778/21/ZV od 29. lipnja 2021. godine kojim je odbilo žaliteljev zahtjev temeljem članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama jer bi dostavljanje traženih informacija onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog, upravnog ili drugog pravno uređenog postupka. Iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da korištenje Zakona o pravu na pristup informacija isključivo iz razloga zbog dobivanja podataka za pokretanje raznih parničnih i kaznenih postupaka protiv društava HEP grupe i njegovih djelatnika te da tijelo javne vlasti ne dostavlja informacije i podatke u postupku koji vodi službenik za informiranje tijela javne vlasti jer se time može dovesti u nepovoljniji položaj u eventualnom budućem postupku. U obrazloženju osporenog rješenja tijelo javne vlasti se poziva na odredbu članka 14. Zakona o odvjetništvu i da odvjetnici imaju mogućnost temeljem posebnog propisa dobiti informacije u drugim postupcima, a kao što se navodi u članku 1. stavku 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. Nadalje, u obrazloženju osporenog rješenja skreće se pažnja kako se predmetnim zahtjevom traže podaci koji ne predstavljaju informacije od javnog interesa te da je u ovom predmetu više nego očito koliko je bitno da se uvede obveza pravnog interesa za informacijama.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima toga Zakona.
Odredbom članka 8. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da pravo na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija pripada svim korisnicima na jednak način i pod jednakim uvjetima te da su korisnici ravnopravni u njegovom ostvarivanju. Stavkom 2. istog članka propisano je da tijela javne vlasti ne smiju staviti korisnike u neravnopravan položaj, a osobito na način da se pojedinim korisnicima informacija pruža prije nego ostalim ili na način kojim im se posebno pogoduje.
Člankom 15. stavkom 3. točkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pravo na pristup informaciji ako postoje osnove sumnje da bi njezino objavljivanje onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog, upravnog ili drugog pravno uređenog postupka, izvršenje sudske odluke ili kazne.
Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. toga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Odredbom članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja postupka iz stavka 1. tog članka, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.
Stoga, da bi se prvostupanjsko tijelo moglo pozivati na navedenu odredbu treba se voditi određeni postupak, te moraju postojati osnove sumnje da bi objavljivanje traženih informacija moglo onemogućiti učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje tog postupka, a iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da bi se dostavljanjem informacija tijelo javne vlasti moglo dovesti u nepovoljniji položaju u eventualnom budućem postupku, iz čega se zaključuje da postupak čije učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje bi onemogućilo dostavljanje traženih informacija, nije niti započeo.
Nadalje, prvostupanjsko tijelo u osporenom rješenju, odnosno u priloženom testu razmjernosti i javnog interesa, ne daje nikakve argumente u prilog omogućavanja pristupa traženoj informaciji, a svrha navedenog testa razmjernosti i javnog interesa svakako nije u tome da se pronađu razlozi za onemogućavanje pristupa informacijama. Slijedom navedenog, prvostupanjsko tijelo je pogrešno primijenilo odredbu članka 16. u vezi sa člankom 15. stavkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Nadalje, prvostupanjsko tijelo uopće nije ispitivalo mogućnost primjene članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojim je propisano da će se, ako tražena informacija sadrži i podatak koji podliježe ograničenju iz stavka 2. i 3. navedenog članka, preostali dijelovi informacije učiniti dostupnim.
Nadalje, iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi kako je tijelo javne vlasti žalitelja, kao i općenito sve odvjetnike, stavilo u neravnopravan položaj u odnosu na druge korisnike prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacijama. Nesporno je da odvjetnici imaju mogućnost dobivanja informacija temeljem posebnih propisa, pa je tako člankom 14. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“, broj 09/94, 117/08, 50/09, 75/09 i 18/11), koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva, propisano da su državna tijela, pravne i fizičke osobe koje imaju javne ovlasti dužni odvjetniku dati podatke koji su mu potrebni u obavljanju odvjetničke djelatnosti u konkretnom predmetu, ako to nije u protivnosti s dužnošću čuvanja službene ili profesionalne tajne, međutim predmetnim zahtjevom žalitelj je zatražio informacije koje je mogla zatražiti bilo koja druga fizička ili pravna, domaća ili strana osoba te iz nijednog dijela njegova zahtjeva ne proizlazi da bi ih isti zatražio za potrebe konkretnog predmeta kako je to propisano u članku 14. Zakona o odvjetništvu.
U drugostupanjskom je postupku uvidom u tražene informacije utvrđeno sljedeće.
Pravilnikom o stambenim odnosima djelatnika Hrvatske elektroprivrede od 22. siječnja 1993. godine i Pravilnikom o rješavanju stambenih potreba zaposlenika od 13. lipnja 2000. godine, uređuju se izvori sredstava, postupak te način rješavanja stambenih potreba putem kreditiranja stambene izgradnje zaposlenika tijela javne vlasti.
Nadalje, Odlukom o prodaji stanova, garaža i poslovnog prostora u vlasništvu Hrvatske elektroprivrede broj: 9-3.1/2003 od 8. svibnja 2003. godine i Odlukom o izmjeni te Odluke broj: 5-1.1/2004. od 21. travanja 2004. godine, utvrđuju se način i uvjeti prodaje neposlovne imovine, stanova, garaža i poslovnih prostora u vlasništvu tijela javne vlasti.
Zatim, Odlukom o zadovoljavanju stambenih potreba radnika imenovanih za obavljanje funkcije ili službene dužnosti 13-3.1/2004. od 14. srpnja 2004. godine, uređuju se uvjeti, postupak i način zadovoljavanja stambenih potreba radnika imenovanih za obavljanje funkcije ili službene dužnosti u tijelu javne vlasti ili u društvima kojima je tijelo javne vlasti osnivač i vlasnik, te međusobna prava i obveze tijela javne vlasti i radnika.
Sukladno navedenom, predmetnim pravilnicima tijela javne vlasti, koji se odnose na zaposlenike tijela javne vlasti i članove obiteljskog domaćinstva zaposlenika, regulira se postupak i način rješavanja stambenih potreba zaposlenika putem stambenih kredita, dok tijelo javne vlasti osigurava sredstva za dodjelu tih kredita. Nadalje, predmetnim odlukama tijela javne vlasti o prodaji stanova, garaža i poslovnog prostora, koje se odnose na zaposlenike tijela javne vlasti, članove obiteljskog domaćinstva zaposlenika, umirovljenike tijela javne vlasti i druge fizičke osobe, utvrđuju se načini i uvjeti prodaje nekretnina u vlasništvu tijela javne vlasti te se, između ostalog, utvrđuju kojim korisnicima i pod kojim uvjetima se mogu prodati stanovi u vlasništvu tijela javne vlasti po nižoj cijeni od tržišne. Nadalje, sukladno odluci o zadovoljavanju stambenih potreba radnika imenovanih za obavljanje funkcije ili službene dužnosti, tijelo javne vlasti daje tim radnicima na korištenje opremljene stanove u vlasništvu tijela javne vlasti ili iznajmljene opremljene stanove u tuđem vlasništvu ili privremenim smještajem u hotelu.
U drugostupanjskom je postupku Povjerenik za informiranje utvrdio da su tražene informacije interni akti tijela javne vlasti kojima se uređuje rješavanje stambenih potreba zaposlenika, prodaja stanova, garaža i poslovnog prostora tijela javne vlasti te uvjeti i način zadovoljavanja stambenih potreba radnika imenovanih za obavljanje funkcije ili službene dužnosti u tijelu javne vlasti. S obzirom da se u konkretnom slučaju radi o internim aktima tijela javne vlasti, tijelo javne vlasti nije u obvezi sukladno članku 10. Zakona o pravu na pristup informacijama iste objaviti. Međutim, Povjerenik za informiranje je u drugostupanjskom postupku utvrdio da tražene informacije predstavljaju informacije od javnog značaja jer se utvrđuju pravila, postupak i uvjeti za potrošnju sredstava tijela javne vlasti u vidu kreditiranja stambene izgradnje zaposlenika tijela javne vlasti, prodaje nekretnina tijela javne vlasti po povoljnijoj cijeni od tržišne te osiguranju smještaja zaposlenika u stanovima tijela javne vlasti ili pokrivanju troškova smještaja u stanu u tuđem vlasništvu.
Provodeći test razmjernosti i javnog interesa u žalbenom postupku, a temeljem odredbe članka 25. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, Povjerenik za informiranje je utvrdio da u pogledu traženih informacija nije moguće primijeniti zakonska ograničenja iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, te je sukladno točki 2. izreke rješenja trebalo žalitelju u cijelosti omogućiti pristup traženim informacijama.
Vezano za osobne podatke imena i prezimena predsjednika Uprave društva i njihovih vlastoručnih potpisa na traženim informacijama Odluci o prodaji stanova, garaža i poslovnog prostora u vlasništvu Hrvatske elektroprivrede broj: 9-3.1/2003. od 8. svibnja 2003. godine, Odluci o izmjeni Odluke o prodaji stanova, garaža i poslovnog prostora u vlasništvu HEP-a d.d. od 8. svibnja 2003. godine, broj: 5-1.1/2004. od 21. travnja 2004. godine i na Odluci o zadovoljavanju stambenih potreba radnika imenovanih za obavljanje funkcije ili službene dužnosti broj: 13-3.1/2004. od 14. srpnja 2004. godine, prema mišljenju Povjerenika za informiranje iste nije potrebno zaštititi s obzirom na to da je podatak o imenu i prezimenu predsjednika uprave tijela javne vlasti javno objavljen na web stranici sudskog registra te da se radi o osobama čiji se rad financira iz javnih sredstava, te u odnosu na iste ne prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacija, već javni interes.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Stoga je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine, broj 47/09 i 110/21) i članka 25. stavka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješeno kao u točki 1., 2. i 3. izreke rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan