KLASA: UP/II-008-07/22-01/374
URBROJ: 401-01/06-22-2
Zagreb, 21. travnja 2022.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Grada Šibenika KLASA: UP/I-008-01/22-01/4, UR.BROJ: 2182-01-01/1-22-2 od 25. ožujka 2022. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Grada Šibenika KLASA: UP/I-008-01/22-01/4, UR.BROJ: 2182-01-01/1-22-2 od 25. ožujka 2022. godine, kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem obustavljen je postupak po zahtjevu za pristup informacijama ......... (dalje u tekstu: žalitelj) broj 022-018/023, koji se odnosi na traženje pristupa informacijama vezanih za Odlukom Ministarstva za demografiju, obitelj i socijalnu politiku odobreni program „Prehrana 5“, sukladno odredbi članka 46. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09. i 110/21.), a iz razloga što žalitelj u zatraženom roku Gradu Šibeniku nije unaprijed položio traženi iznos na ime stvarnih materijalnih troškova dostave informacije.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu radi bitne povrede upravnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a u kojoj u bitnome navodi da je tijelo javne vlasti neosnovano odbilo njegov zahtjev za pristup informacijama jer je smatralo da je za dostavu informacija trebalo uplatiti predujmljeni iznos na ime nadoknade stvarnih materijalnih troškova, čime mu je uskraćeno zakonsko ostvarivanje prava na pristup informacijama. Žalitelj navodi sadržaj svog zahtjeva za pristup informacijama te kako je u obrazloženju osporenog rješenja navedeno da je postupak obustavljen jer žalitelj nije uplatio predujam u iznosu od 209,68 kn, zbog ispisa, prekrivanja podataka i skeniranja cca 650 stranica, koji je zatražen od strane tijela javne vlasti. U nastavku žalitelj obrazlaže da on nije tražio uvid u cijeli spis predmeta a da su se prema njegovim saznanjima tražene informacije od strane drugih tijela javne vlasti dostavljale skenirane elektroničkim putem te besplatno. Nadalje, navodi kako su njemu poznate cijene korištenja komercijalnih servisa za izradu preslika i skeniranje te cijena koštanje papira A4 formata te da su stoga navodi prvostupanjskog tijela vezano za visinu materijalnih troškova netočni i ničim potkrijepljeni, čime je počinjena bitna povreda iz članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku. Ukazuje da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u odluci Usoz-10/19-5 od 29. travnja 2019. godine zauzeo shvaćanje da obzirom da je Povjerenik za informiranje neovisno državno tijelo, Kriteriji za određivanje visine naknade stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije („Narodne novine“, broj 12/14. i 15/14.) nisu opći akt, a radi čega je prvostupanjsko tijelo pogrešno primijenilo materijalno pravo. Osim navedenog, žalitelj ističe da se u konkretnom slučaju radi o informacijama o utrošku sredstava tijela javne vlasti, pa je Grad Šibenik pogrešno utvrdio činjenično stanje, jer se u pogledu takvih informacija prema članku 16. stavku 3. Zakona o pravu na pristup informacijama ne provodi test razmjernosti i javnog interesa, pa slijedom navedenog nema potrebe za prekrivanjem podataka na dokumentima i njihovim ponovnim skeniranjem. Žalitelj zaključno navodi da ne postoje razlozi za odbijanje njegovog zahtjeva za pristup informacijama, pa predlaže Povjereniku za informiranje da poništi osporeno rješenje i omogući mu pristup zatraženim informacijama. Predlaže da se žalba usvoji.
Žalba je neosnovana.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.
U žalbenom postupku Uredu povjerenika za informiranje je slijedom traženja iz akta KLASA: 008-04/22-01/361, URBROJ: 401-01/06-22-2 od 11. ožujka 2022. godine, dana 22. ožujka 2022. godine, dopisom URBROJ: 1005460-03-1-68-22/13-23 od 21. ožujka 2022. godine od prvostupanjskog tijela dostavljen spis predmeta na nadležno postupanje.
Iz spisa predmeta je utvrđeno da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 13. ožujka 2022. godine (u prvostupanjskom tijelu evidentiran sa 14. ožujka 2022. godine) od Grada Šibenika kao tijela javne vlasti zatražio doslovno sljedeće: „Podaci koji su važni za prepoznavanje informacije: Iz javno dostupnih podataka razvidno da se na temelju Odluke o financiranju Ministarstva za demografiju, obitelj i socijalnu politiku klasa: 910-01/21-06/33 urbroj: 524-07-02-01-02/3-21-2 od 15. veljače 2021. godine kojim se odobrava program FD.01.1.1.08.0024 „Prehrana 5“, Grad Šibenik, 22 000 Šibenik, 22 000 Šibenik, Trg palih branitelja Domovinskog rata 1, OIB: 55644094063, u maksimalnom iznosu prihvatljivih troškova 575.429,78 kn. Stoga moli sljedeću informaciju o pravnom osnovu za isplatu gornjih iznosa - ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava koji je zaključen sa korisnikom sredstava Grad Šibenik, zahtjeve za nadoknadom sredstava i račune dobavljača.“
Nadalje je utvrđeno da je Grad Šibenik postupajući po navedenom zahtjevu, pozivajući se na članak 19. stavak 2. i 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, dana 15. ožujka putem elektroničke pošte pozvao žalitelja da u roku od 8 dana od zaprimanja istog poziva prvostupanjskom tijelu uplati predujmljeni iznos stvarnih materijalnih troškova Grada Šibenika i troškova dostave informacije u visini od 209,68 kn, te da dokaz o navedenom dostavi službenici za informiranje. U navedenom je dopisu istaknuto da će konačni obračun materijalnih troškova žalitelju biti dostavljen sa zatraženim informacijama. U navedenom aktu žalitelj je također upozoren da će se, ukoliko traženi iznos ne uplati u roku od 8 dana, smatrati da je odustao od svog zahtjeva za pristup informacijama te će postupak po predmetnom zahtjevu biti obustavljen.
Nadalje, iz spisa predmeta je vidljivo kako se žalitelj nakon primitka gore citiranog akta novim podneskom, dana 16. ožujka 2022. godine putem elektroničke pošte obratio prvostupanjskom tijelu tražeći da mu Grad Šibenik dostavi način izračuna naknade te upozorio tijelo javne vlasti na odredbu članka 17. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Uvidom u spis je utvrđeno da je Grad Šibenik putem elektroničke pošte dana 17. ožujka 2022. godine žalitelju odgovorio na njegovo traženje, u kojem odgovoru se prvostupanjsko tijelo pozvalo na Kriterije za određivanje visine naknade stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije odnosno da je traženi iznos preciziran prema navedenim Kriterijima, a u kojem je pojašnjeno o kojem se broju stranica radi te je naveden trošak dostave informacije putem redovne pošte te je navedeno da je dostava na taj način prvostupanjskom tijelu najekonomičnija. U navedenom je odgovoru žalitelj ponovo upozoren na posljedice propuštanja postupanja po traženju prvostupanjskog tijela.
Daljnjim uvidom u spis je utvrđeno kako se žalitelj nakon zaprimanja navedenog pojašnjenja, dana 17. ožujka 2022. godine ponovo obratio Gradu Šibeniku navodeći kako je od drugih tijela javne vlasti tražene informacije dobio putem besplatnih servisa, da su mu poznate komercijalne cijene skeniranja, ispisa i cijene papira te kako Kriteriji za određivanje visine naknade stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije nisu opći akt.
Iz spisa predmeta je također utvrđeno kako je Grad Šibenik, nakon što žalitelj nije postupio prema traženju iz njegovih poziva na uplatu troška od 15. i 17. ožujka 2022. godine donio u ovom postupku osporeno rješenje KLASA: UP/I-008-01/22-01/4, UR.BROJ: 2182-01-01/1-22-2 od 25. ožujka 2022. godine, kojim je obustavio postupak po zahtjevu žalitelja pozivom na odredbu članka 46. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku.
U obrazloženju osporenog rješenja u bitnome se navodi da je Grad Šibenik sukladno odredbama članka 19. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama te odredbama Kriterija za određivanje visine naknade stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije, s obzirom na opsežnost traženih informacija žalitelja pozvalo da unaprijed uplati na njegov račun iznos od 209,68 kuna na ime stvarnih materijalnih troškova dostave informacije, kao i da je žalitelj u pozivu na uplatu troškova upozoren kako će se smatrati da je odustao od zahtjeva, ako u ostavljenom roku ne postupi po traženju tijela javne vlasti. Pojašnjeno je da je žalitelju u postupku naznačeno da se način dostave poštom smatra najekonomičnijim za Grad Šibenik te razlozi za navedeno te je ponovno upozoren na posljedice propuštanja uplate traženog iznosa na ime troškova. Također je navedeno kako je iz ponašanja žalitelja u postupku odnosno njegovog osporavanja pravne osnove izračuna troška od 17. ožujka 2022. godine bila vidljiva njegova namjera da ne postupi navedenom traženju prvostupanjskog tijela, a što se pokazalo točnim, kao i da je slijedom činjenice da žalitelj nije postupio sukladno po traženju prvostupanjskog tijela u ostavljenom roku zaključeno da je isti odustao od svog zahtjeva, a zbog čega je utvrđeno da više ne postoje pravne pretpostavke za vođenje postupka, pa je temeljem članka 46. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci osporenog rješenja.
Člankom 17. stavkom 1. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su tijela javne vlasti obvezna omogućiti pristup informacijama davanjem informacije korisniku koji je podnio zahtjev na jedan od sljedećih načina: neposrednim davanjem informacije, davanjem informacije pisanim putem, uvidom u dokumente i izradom preslika dokumenata koji sadrže traženu informaciju, dostavljanjem preslika dokumenta koji sadrži traženu informaciju, na drugi način koji je prikladan za ostvarivanje prava na pristup informaciji. Stavkom 2. citiranog članka Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da korisnik može u zahtjevu za pristup informacijama naznačiti prikladan način dobivanja informacije, a ako ne naznači, informacija će se dostaviti na način na koji je podnesen zahtjev, odnosno na najekonomičniji način.
U odnosu na primjenu Kriterija za određivanje visine naknade stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije te navode žalitelja iz predmetne žalbe ističe se kako oni nisu niti razmatrani kao relevantni u ovom postupku iz razloga što je zakonskom odredbom članka 19. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama određeno da Povjerenik za informiranje propisuje kriterije za određivanje visine naknade i način naplate naknade iz stavka 2. ovog članka.
Sukladno članku 19. stavku 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, Povjerenik za informiranje donio je Kriterije za određivanje visine naknade stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije, kojima su propisane visina naknade stvarnih materijalnih troškova koji nastanu pružanjem informacije, kao i visina naknade troškova dostave tražene informacije koje plaća korisnik prava na informaciju.
Stoga su za obračun naknade stvarnih materijalnih troškova pružanja informacije od strane tijela javne vlasti mjerodavni navedeni Kriteriji koje je donio Povjerenik za informiranje, a za usluge koje u njima nisu navedene, tijelo javne vlasti samo određuje visinu naknade prema prosječnoj tržišnoj cijeni takvih usluga. Navedenim Kriterijima je propisana visina naknade stvarnih materijalnih troškova za preslike stranica veličine A4 i A3 (crno-bijelo i u boji), elektronički zapis na CD-u, DVD-u, memorijskoj kartici te za pretvaranje dokumenta iz fizičkog u elektronički oblik ili zapis, dok se troškovi dostave informacija obračunavaju prema važećem cjeniku redovnih poštanskih usluga.
Odredbom članka 4. stavkom 1. Kriterija za određivanje visine naknade stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije propisano je da će tijelo javne vlasti dostaviti korisniku informaciju po primitku dokaza o izvršenoj uplati. Nadalje, stavkom 2. propisano je da će tijelo javne vlasti zatražiti od korisnika da unaprijed položi na račun tijela javne vlasti očekivani iznos stvarnih materijalnih troškova odnosno troškova dostave u roku od osam dana, ukoliko iznos prelazi 150,00 kuna. U slučaju da korisnik prava na pristup informaciji u roku ne položi navedeni iznos, smatrat će se da je korisnik prava na pristup informaciji odustao od zahtjeva.
Člankom 46. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da tijekom postupka stranka može odustati od zahtjeva u pisanom obliku, usmeno na zapisnik ili elektroničkim putem te da će se, ako stranka odustane od zahtjeva, donijeti rješenje o obustavi postupka. Navedenim je člankom također propisano da će se rješenje o obustavi postupka donijeti po službenoj dužnosti i u slučaju kad se iz postupanja stranke ili iz drugih okolnosti postupka može zaključiti da je stranka odustala od zahtjeva.
Slijedom gore navedenog, napominje se kako je u slučaju traženja veće količine informacija koja sadrži osobne podatke koje je potrebno zaštititi dostava elektroničkim putem „skuplja“ od dostave informacija u papirnatom obliku, budući da se za svaku stranicu računa trošak kopiranja i trošak pretvaranja svake stranice u elektronički oblik, a što je nužno kada je informacija izrađena, odnosno postoji u elektroničkom obliku. Kada korisnik prava na pristup informaciji u ostavljenom roku ne položi traženi iznos, smatra se da je korisnik prava na pristup informaciji odustao od zahtjeva. S obzirom na navedeno u pozivu za uplatu troškova tijela javne vlasti trebaju odrediti rok u kojem je korisnik prava dužan platiti traženi iznos i obavijestiti ga o pravnim posljedicama nepostupanja, jer korisnik prava zbog neupozoravanja na rok i posljedice propuštanja ne smije trpjeti štetne posljedice.
U žalbenom je postupku stoga zaključeno kako žalitelj u konkretnom slučaju nije mogao opravdano prigovarati predujmljenom iznosu troška koji je navelo tijelo javne vlasti u pozivu na uplatu istog, obzirom da konačni obračun troška u trenutku traženja uplate još nije postojao, nego je, ukoliko je bio zainteresiran za tražene informacije, žalitelj trebao u roku od 8 dana koji mu je dan u pozivu prvostupanjskog tijela uplatiti traženi iznos i koji dopis je zaprimio dana 15. ožujka 2022. godine, a tek nakon dobivanja tražene informacije i priloženog obračuna troška njezine dostave prigovarati načinu izračuna troškova od strane prvostupanjskog tijela. Naime, pretpostavke žalitelja iz predmetnog podneska o tome da se u konkretnom slučaju informacije mogu dostaviti besplatno ne mogu se prihvatiti, jer nisu potkrijepljene nikakvim činjenicama, a iz predmetnog zahtjeva je vidljivo da sam žalitelj navodi kako istim traži veću količinu informacija. Osim navedenog, obzirom da je žalitelj u aktu kojom je od njega zatražena uplata iznosa troška jasno upozoren na pravne posljedice koje će nastupiti ukoliko u roku od 8 dana ne postupi po traženju tijela javne vlasti, i da je taj rok istekao 23. ožujka 2022. godine, njegova je žalba već i zbog te činjenice u cijelosti ocijenjena kao neosnovana.
S obzirom na sve navedeno, razmatranjem dokumentacije u spisu ovog predmeta u žalbenom je postupku utvrđeno da je tijelo javne vlasti pravilno postupilo kada je odlučilo žalitelju dostaviti preslike traženih informacija, a također i da je postupilo sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama te odredbama Kriterija za određivanje visine naknade stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije i u slučaju traženja uplate troškova stvarnih materijalnih troškova dostave informacije odnosno da je osporeno rješenje zakonito, a da je postupak koji mu je prethodio pravilno proveden.
Člankom 116. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano.
Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan