KLASA: UP/II-008-07/22-01/322
URBROJ: 401-01/06-22-4
Zagreb, 21. travnja 2022. godine
Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Kliničkog bolničkog centra Split, Klasa: 008-01/22-01/05 od 11. ožujka 2022. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Kliničkog bolničkog centra Split, Klasa: 008-01/22-01/05 od 11. ožujka 2022. godine.
2. Odobrava se ......... pravo na pristup preslici sljedećih dokumenata:
- Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava, Kodni broj: UP.02.2.1.04.0032 (s prilozima prijavni obrazac A i Opći uvjeti koji se primjenjuju na projekte financirane iz Europskog socijalnog Fonda u financijskom razdoblju 2014-2020.); i
- Zahtjevi za nadoknadu sredstava broj 1, 2, 3, 4, 5 i 6
- Računi dobavljača (račun i potvrda o plaćanju) za izradu komunikacijske strategije, izradu promidžbenih materijala, izradu web podstranice, nabavu uredske opreme i usluge vođenja projekta.
3. Nalaže se Kliničkom bolničkom centru Split da postupi sukladno točkama 2. i 3. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem Klinički bolnički centar Split (dalje u tekstu: KBC Split) je odbio zahtjev ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj), od 11. veljače 2022. godine, kojim je tražio dostavu Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava vezanog za program – „Jačanje kapaciteta za efikasnu prevenciju bolesti u Splitsko-dalmatinskoj županiji“, te zahtjeve za nadoknadom sredstava i račune dobavljača, pozivom na odredbu članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi se člankom 15. stavkom 2. točki 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, pozivajući se na zaštitu osobnih podataka.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravodobno uložio žalbu radi bitne povrede upravnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalitelj navodi da se radi o traženju podataka koji čine informaciju o utrošku sredstava tijela javne vlasti iz kojeg razloga je u osporenom rješenju činjenično stanje pogrešno utvrđeno. Nadalje, navodi kako je KBC Split pogrešno primijenio materijalno pravo kada se pozvalo na ograničenje pristupa informacijama iz članka 15. stavak 2. točka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, navodeći da je riječ poslovnoj tajni, jer se u pogledu traženih informacija koje sadrže podatke o raspolaganju javnim sredstvima, u smislu članka 16. stavka 3. istoga Zakona, ne provodi test razmjernosti, čime je isključena primjena ograničenja zbog poslovne tajne. Žalitelju je nejasan razlog pozivanja KBC Split na odredbe Ugovora o dodjeli sredstava, čime je počinjena bitna povreda upravnog postupka iz članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09. i 110/21.) te u nastavku vezano za primjenu odredbe članka 16. stavka 3. zakona o pravu na pristup informacijama, ponajprije prvostupanjskom tijelu, ukazuje na ustaljena pravna shvaćanja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, citirajući presude navedenog suda Poslovni broj: Usll-1/19 od 10. travnja 2019. godine, Poslovni broj: Usll-10/19 od 14. svibnja 2020. godine i Poslovni broj: Usll-392/19-7 od 5. rujna 2019. godine. Predlaže Povjereniku za informiranje da žalbu usvoji, poništi osporeno rješenje i da mu omogući pristup traženim informacijama.
Žalba je osnovana.
KBC Split je dana 28. ožujka 2022. godine Povjereniku za informiranje, aktom Klasa: 008-01722-01/05 od 24. ožujka 2022. godine, dostavio spis predmeta po žalbi žalitelja na nadležno postupanje, a slijedom traženja Ureda Povjerenika za informiranje iz akta KLASA: UP/II-008-07/22-01/322, URBROJ: 401-01/06-22-2 od 30. ožujka 2022. godine, aktom Klasa: 008-01/22-01/05, Ur. broj: 2181-147-02/KLM-22-3 od 8. travnja 2022. godine kao informacije koje su predmet žalbenog postupka - Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava, Kodni broj: UP.02.2.1.04.0032, Zahtjeve za nadoknadu sredstava broj 1, 2, 3, 4, 5 i 6 te Račune dobavljača za izradu komunikacijske strategije, promidžbenih materijala i web podstranice, nabavu uredske opreme i usluge vođenja projekta.
Uvidom u spis predmeta je utvrđeno da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 11. veljače 2022. godine od KBC-a Split tražio doslovno sljedeće: „Iz javno dostupnih podataka razvidno je da se na temelju Odluke o financiranju Ministarstva zdravstva, KLASA: 910-04/19-04/23, UR.BROJ: 534-05-2-2-1/4-20-46 od 14. siječnja 2020. godine kojim se odobrava program „Jačanje kapaciteta za efikasnu prevenciju bolesti u Splitsko-dalmatinske županije“, UP.02.2.1.04.0032, Klinički bolnički centar Split, Spinčićeva 1, 21 000 Split, OIB. 51401063283, u partnerstvu s Nastavnim zavodom za javno sredstvo Splitsko-dalmatinske županije, Vukovarska ulica 46, 21 000 Split, OIB: 54948902275, u maksimalnom iznosu prihvatljivih troškova 924.996,44 kn, od čega ukupan iznos bespovratnih sredstava iznosi 924.996,44 kn iz stopu vlastitog sufinanciranja od 0%. Stoga molim sljedeću informaciju o pravnom osnovu za isplatu gornjih iznosa - ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava - koji je zaključen sa korisnikom sredstava Klinički bolnički centar Split, 21 000 Split, Spinčićeva 1, OIB: 51401063283 te zahtjeve za nadoknadom sredstava i račune dobavljača.“
Također je utvrđeno da je KBC Split o navedenom zahtjevu donio osporeno rješenje Klasa: 008-01/22-01/05 od 11. ožujka 2022. godine, kojim je odbio zahtjev pozivom na odredbu članka 25. stavka 5. točke 2. u vezi s odredbom članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što su zatražene informacije zaštićeni osobni podaci.
U obrazloženju osporenog rješenja prvostupanjsko tijelo je navelo sadržaj predmetnog zahtjeva za pristup informacijama, da je s obzirom na opsežnost tražene dokumentacije produljen rok za rješavanje zahtjeva te da je ograničen pristup informacijama sukladno odredbama Općih uvjeta Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava te zbog zaštite osobnih podataka. Također je pojašnjeno kako se KBC Split ugovorom obvezao čuvati i ne otkrivati trećim osobama informacije o korisniku i partnerima, o provedbi i financijskim uvjetima projekta, a koje bi mogle naštetiti njegovim poslovnim interesima, osim u slučaju kada je to opravdano zahtjevima obavještavanja javnosti koji proizlaze iz relevantnih EU i nacionalnih propisa a što nije ocijenjeno opravdanim pa je slijedom navedenog odbijen predmetni zahtjev.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.
U tom je smislu tijelo javne vlasti dužno u rješenju kojim uskraćuje pristup informacijama dati jasne, nedvosmislene i činjenično utemeljene argumente kojima se podupiru razlozi uskrate prava na pristup informacijama, s obzirom na to da onemogućavanje pristupa informaciji predstavlja iznimku od navedenog zakonskog cilja.
U žalbenom postupku bilo je moguće ispitati pravilnost prvostupanjskog rješenja samo na osnovu navoda iz obrazloženja osporenog rješenja. Naime, u žalbenom postupku je uvidom u spis predmeta utvrđeno kako u istome nema pisanog zapisa o tome da je u odnosu na dostupnost predmetnih informacija i ograničenje pristupa istima na koje se pozvalo prvostupanjsko tijelo proveden test razmjernosti i javnog interesa (primjerice, zapisnik ili službena bilješka), pa je stoga isti valjalo provesti u žalbenom postupku.
Povjerenik za informiranje je u drugostupanjskom postupku izvršio uvid u sadržaj u žalbenom postupku dostavljenih informacija te je sukladno odredbi članka 16. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama razmotrio da je li žalitelju moguće odobriti pristup zatraženim informacijama te da li se pristup traženim informacijama može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. navedenog Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes.
U članku 15. stavku 2. točki 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu.
Sukladno članku 34. Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 79/07. i 86/12.) propisano je da stupanjem na snagu navedenog Zakona prestaju važiti odredbe Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96.), osim odredbi navedenih u glavi 8. i 9. istog zakona.
U žalbenom postupku izvršen je uvid u internetsku stranicu prvostupanjskog tijela te je utvrđeno kako su na poveznici https://eu.kbsplit.hr/naslovnica/jacanje-kapaciteta/ objavljene temeljne informacije o projektu, odnosno da su ciljna skupina ovog projekta iz kojeg se traže informacije u konkretnom slučaju zdravstveni djelatnici i zaposlenici zdravstvenih ustanova Splitsko-dalmatinske županije, a da je svrha projekta unaprjeđenje njihovih znanja i vještina u promociji zdravlja i prevenciji najučestalijih bolesti. Detaljnije informacije o navedenom projektu javno su dostupne u brošuri koju je KBC Split objavio na poveznici https://eu.kbsplit.hr/wp-content/uploads/KBC_Jacanje_kapaciteta-brosura-30_6_2021.pdf , a između ostalog i to da se navedeni projekt provodio u razdoblju od 11. veljače 2020. godine do 11. kolovoza 2021. godine te da ukupna vrijednost projekta iznosi 924.996,44 kn, od kojih je Europska unija sufinancira 85% dok je udio nacionalnog sufinanciranja od 15% osiguralo Ministarstvo zdravstva iz Državnog proračuna Republike Hrvatske.
Odredbom članka 19. (Glava 8.) Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96.) propisano je da poslovnu tajnu predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge prave osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese.
U osporenom rješenju govori se o povredi ugovornih obveza od strane tijela javne vlasti te mogućem nastanku štete za poslovne interese prvostupanjskog tijela, a koja bi nastala dostupnošću traženih informacija, zbog čega je u žalbenom postupku razmatrano i ograničenje pristupa informacijama zbog poslovne tajne koje je propisano odredbom članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, ali je zaključeno kako to nema veze s postupanjem po zahtjevima za pristup informacijama korisnika koji traže pristup dokumentaciji prvostupanjskog tijela vezanoj za predmetni projekt. S time u vezi se ističe da iz pojedinih odredbi Općih uvjeta ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava koje je citirao KBC Split u osporenom rješenju, ne proizlazi obveza ograničenja pristupa informacijama, jer ugovorne odredbe između stranaka ne isključuju primjenu odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da ograničenja prava na pristup informacijama mogu biti propisana samo navedenim Zakonom, a ne Općim uvjetima ugovora. Osim toga, odredbe Općih uvjeta ugovora koje je citiralo prvostupanjsko tijelo odnose se na informiranje tijela koja sudjeluju u provedbi projekta te informiranje javnosti o projektu (da je isti financiran iz sredstava), a navedene odredbe ni na koji način ne utječu na prava korisnika u postupcima ostvarivanja prava na pristup informacijama odnosno na dostupnost dokumentacije iz projekta sukladno propisima koji se odnose na pravo na pristup informacijama.
S obzirom da KBC Split ničim nije konkretizirao navodnu štetu koja bi mu mogla nastati omogućavanjem pristupa traženim informacijama, već se njegovi argumenti svode na puko reproduciranje odredbi Općih uvjeta ugovora, u žalbenom je postupku zaključeno kako nema uporišta za ograničenje pristupa predmetnim informacijama koje bi se temeljilo na odredbi članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno zbog poslovne tajne.
Naime, uvidom u informacije koje su kao informacije koje su predmet postupka dostavljene žalbenom tijelu utvrđeno je da one sadrže podatke o raspolaganju javnim sredstvima te osobne podatke fizičkih osoba, a po logici stvari, informacije koje se tiču raspolaganja sredstvima, prava i obveza tijela javne vlasti navedenih u ugovorima o poslovnoj suradnji i sl. ne predstavljaju proizvodnu tajnu niti rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada, tehnološka ni tehnička rješenja, niti predstavljaju druge informacije zbog čijeg bi omogućavanja pristupa korisnicima mogle nastupiti štetne posljedice. Posebno se ističe da kod raspolaganja javnim sredstvima osobito treba imati u vidu odredbu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama i postojeću praksu žalbenog tijela i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, a kako to i žalitelj ističe u žalbi.
Povjerenik za informiranje je stoga u žalbenom postupku, uvidom u dokumentaciju dostavljenu od prvostupanjskog tijela, utvrdio da informacije koje su izrijekom navedene u izreci ovog rješenja ne mogu biti označene kao poslovna tajna, pri čemu se posebno napominje kako ugovor ne može biti pravni temelj za proglašenje poslovne tajne, već samo zakon ili opći akt, a koji stav je zauzet u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Poslovni broj: UsII-14/15 od 22. svibnja 2015. godine.
U članku 15. stavku 2. točki 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25.5.2018. godine.
Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.
Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.
Uvodna odredba broj 14. Opće uredbe o zaštiti podataka je propisano da bi se zaštita koja se pruža ovom Uredbom u vezi s obradom osobnih podataka trebala odnositi na pojedince bez obzira na njihovu nacionalnost ili boravište. Ovom se Uredbom ne obuhvaća obrada osobnih podataka koji se tiču pravnih osoba, a osobito poduzetnika koji su ustanovljeni kao pravne osobe, uključujući ime i oblik pravne osobe i kontaktne podatke pravne osobe.
U uvodnoj odredbi broj 22. Opće uredbe o zaštiti podataka je propisano da bi se svaka obrada osobnih podataka u Uniji s obzirom na djelatnosti poslovnog nastana voditelja obrade ili izvršitelja obrade trebala bi obavljati u skladu s ovom Uredbom, neovisno o tome obavlja li se sama obrada u Uniji. Poslovni nastan podrazumijeva djelotvorno i stvarno obavljanje djelatnosti putem stabilnih aranžmana. Pravni oblik takvih aranžmana, bilo kroz podružnicu ili društvo kćer s pravnom osobnošću, nije odlučujući čimbenik u tom pogledu.
Uvodna odredba broj 39. Opće uredbe o zaštiti podataka je, između ostalog, propisano da bi svaka obrada osobnih podataka trebala bi biti zakonita i poštena.
U uvodnoj odredbi broj 40. Opće uredbe o zaštiti podataka je propisano da bi kako bi obrada bila zakonita, osobne podatke trebalo obrađivati na temelju privole dotičnog ispitanika ili neke druge legitimne osnove, bilo propisane u ovoj Uredbi bilo u drugom pravu Unije ili pravu države članice na koji upućuje ova Uredba, uključujući obvezu poštovanja pravne obveze kojoj podliježe voditelj obrade ili obvezno izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik jedna od stranaka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora.
Slijedom navedenog, legitimnost obrade podataka utvrđena je člankom 6. stavkom 1. točkom c) Opće uredbe o zaštiti podataka, kojom je propisano kako je obrada zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećega: obrada je nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade. U stavku 3. članka 6. Uredbe navodi se kako pravna osnova za obradu iz stavka 1. točaka c) i e) utvrđuje se u: a) pravu Unije; ili b) pravu države članice kojem voditelj obrade podliježe.
Spomenuta zakonitost obrade se u ovom slučaju izvodi iz odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, koji razrađuje odredbu članka 38. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske kojom se jamči pravo na pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti, uvažavajući pritom preduvjet ispravne provedbe testa razmjernosti i javnog interesa u slučaju postojanja ograničenja od pristupa, odnosno u određenim slučajevima primjenjujući odredbu članka 16. stavka 3. navedenog Zakona kada se radi o raspolaganju javnim sredstvima. Pri navedenom treba imati u vidu i odredu članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama kojom je propisana mogućnost djelomičnog omogućavanja pristupa informacijama, a koju odredbu prvostupanjsko tijelo nije niti razmatralo u postupku prije donošenja osporenog rješenja.
Uvidom u Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava, Kodni broj: UP.02.2.1.04.0032, utvrđeno je kako isti sadrži dva priloga, i to prijavni obrazac A i Opće uvjete koji se primjenjuju na projekte financirane iz Europskog socijalnog fonda u financijskom razdoblju od 2014.-2020.
U odnosu na gore navedene opće uvjete ugovora, u žalbenom je postupku utvrđeno da isti su javno objavljeni na poveznici http://www.esf.hr/wordpress/wp-content/uploads/2020/05/Prilog-2_Opci-uvjeti-ugovora.pdf. Nadalje, uvidom u predmetni ugovor je utvrđeno da se u istom navedena imena i prezimena te potpisi potpisnika ugovora (za korisnika, posredničko tijelo razine 1 i 2), da predmetni prijavni obrazac sadrži imena i prezimena Ravnatelja i Zamjenika Ravnatelja u prvostupanjskom tijelu te njihove službene kontakt podatke.
U odnosu na zahtjeve za nadoknadom sredstava (ZNS) koji su dostavljeni žalbenom tijelu (1-6), u žalbenom je postupku utvrđeno da isti sadrže podatke o aktivnostima u projektu te imena i prezimena odgovorne osobe prvostupanjskog tijela i njegovog zaposlenika i njihove potpise, dok je u pogledu pripadajućih računa dobavljača za različite usluge (računi, potvrde o uplati i zapisnik o primopredaji) utvrđeno kako one sadrže podatke o troškovima koji su isplaćeni pravnim osobama za različite usluge tijekom provedbe projekta te imena i prezimena fizičkih osoba koje su kao zaposlenici tijela javne vlasti izdali račune te imena i prezimena odgovornih osobama u pravnim osobama kojima su izdani računi.
U odnosu na zaštitu osobnih podataka te odredbe Općih uvjeta ugovora na koje se u tom smislu pozvalo prvostupanjsko tijelo ističe se da je člankom 3.4. Općih uvjeta ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava jasno propisano da se podaci o korisniku, partnerima, te o provedbi i financijskim uvjetima projekta ne mogu otkrivati trećim osobama, osim kad je to opravdano zahtjevima obavještavanja javnosti koji proizlaze iz relevantnih EU i nacionalnih propisa, a u konkretnom slučaju je taj propis Zakon o pravu na pristup informacijama, pa je jasno da ugovorne odredbe niti isključuju, a niti mogu isključivati primjenu navedenog zakona.
Nakon provedenog žalbenog postupka Povjerenik za informiranje je utvrdio da na predmetni Ugovor i njegove priloge te Zahtjeve za nadoknadom sredstava nije moguće primijeniti niti jedno od zakonskih ograničenja pristupa informacijama. Naime, iako se u navedenim informacijama navode imena i prezimena fizičkih osoba te njihovi potpisi i službeni kontakti, u žalbenom je postupku zaključeno da u konkretnom slučaju ne prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom na to da se radi o obveznim podacima koji su sastavni dio ugovora i obrasca te da se odnose na dužnosnike, čelnika i zaposlenike tijela javne vlasti vezano uz postupak dodjele javnih sredstava i koji su potpisali ugovor ili su navedeni u predmetnim informacijama u svom službenom svojstvu, pri čemu se ističe i da se Opća uredba o zaštiti podataka ne odnosi na pravne osobe odnosno njihove ovlaštene osobe.
Razmatrajući račune dobavljača, koji se sastoje od računa i potvrde o plaćanju, a koji su izdani za izradu komunikacijske strategije, izradu promidžbenih materijala, izradu web podstranice, nabavu uredske opreme i usluge vođenja projekta utvrđeno je da je iz navedenih dokumenata moguće vidjeti za što su točno utrošena sredstva u projektu koji je predmet ovog postupka. S obzirom na navedeno u konkretnom slučaju je nesporno da se radi o informacijama koje se vezane uz potrošnju javnih sredstava, odnosno dokumentima iz kojih je vidljivo u koju su svrhu potrošena javna sredstava, a za koje informacije nedvojbeno postoji javni interes. Uvidom u navedene dokumente je utvrđeno kako se oni, premda sadrže imena i prezimena i potpise fizičkih osoba, mogu u cijelosti odobriti žalitelju, iz razloga što se radi ili o zaposlenicima prvostupanjskog tijela, njegovoj odgovornoj osobi ili o odgovornoj osobi pravne osobe kojoj su isplaćena sredstva na ime izvršene pojedine usluge. Slijedom navedenog, a osobito uzimajući u obzir činjenicu da su zatražene informacije neposredno vezane za potrošnju javnih sredstava, zaključeno je da takve informacije, temeljem zakonske odredbe iz članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, trebaju biti dostupne javnosti.
Također se napominje da tijela javne vlasti imaju pravo, sukladno odredbi članka 19. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, tražiti od korisnika naknadu stvarnih i materijalnih troškova koji nastanu pružanjem informacije, a na izračun navedene naknade primjenjuju se Kriteriji za određivanje visine stvarnih i materijalnih troškova i troškova dostave informacije („Narodne novine“, broj 12/14. i 15/14.). Uputa o primjeni navedenih Kriterija nalazi se na Internet stranici Povjerenika za informiranje, na poveznici https://pristupinfo.hr/pravni-okvir/upute-smjernice-obrasci/.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09. i 110/21.) i članku 25. stavku 7., u vezi s člankom 15. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama riješiti kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan