KLASA: UP/II-008-07/22-01/290
URBROJ: 401-01/06-22-2
Zagreb, 20. travnja 2022. godine
Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Osječko-baranjske županije, KLASA: UP/I-008-02/22-01/3, URBROJ: 2158-08-22-2 od 17. veljače 2022. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Osječko-baranjske županije, KLASA: UP/I-008-02/22-01/3, URBROJ: 2158-08-22-2 od 17. veljače 2022. godine, kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 7. siječnja 2022. godine, u kojem je od Osječko-baranjske županije zatražio ime i prezime jednog ili više svjedoka (“kuma") ženika ........., temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što su tražene informacije zaštićene zakonom kojim se uređuje zaštita osobnih podataka.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi da rješenje nije zakonito te da ga nije donijela ovlaštena osoba, a što detaljno obrazlaže u završnom dijelu teksta predmetnog podneska. Također, navodi kako je nejasno tko je službenik za informiranje prvostupanjskog tijela te da je odbijanje njegovog zahtjeva pozivanjem na Zakon o državnim maticama („Narodne novine“, broj 96/93., 76/13. i 98/19.) potpuno promašeno, a što da proizlazi i iz rješenja žalbenog tijela od 2. veljače 2022. godine. Žalitelj u nastavku obrazlaže svoje tvrdnje o tome da su pogrešna utvrđenja iz testa razmjernosti i javnog interesa prvostupanjskog tijela, a koji po njegovom mišljenju nije trebalo provoditi. Pojašnjava koje je informacije tražio u svom zahtjevu te da one trebaju biti javne, obzirom na to da je i čin vjenčanja javan i da na njemu mogu biti nazočni svi pozvani a često i nepozvani građani te da se pred njima naglas izgovaraju imena svjedoka. Stoga smatra da ne postoje zakonska ograničenja pristupa informacijama koje je tražio, pri čemu navodi da su one „možda“ već javno objavljene. Ističe da je tijelo javne vlasti i u slučaju ograničenja pristupa informacijama zbog zaštite osobnih podataka, mogao anonimizirati podatke o svjedocima navođenjem njihovih inicijala, čime bi on kao korisnik dobio potvrdu o kumstvu iz „javnog pogovora“. U nastavku obrazlaže postojanje javnog interesa za dostupnošću traženih informacija postavljanjem pitanja i navođenjem svojih pretpostavki o eventualnoj zakonitosti/nezakonitosti rada Osječko-baranjske županije, Policijske uprave Osječko-baranjske i njihovih čelnika. Od Povjerenika za informiranje traži da postupi po zakonu. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je neosnovana.
U žalbenom postupku Osječko-baranjska županija je dana 24. ožujka 2022. godine, slijedom traženja Ureda povjerenika za informiranje iz akta KLASA: 008-04/22-01/242, URBROJ: 401-01/06-22-2 od 2. ožujka 2022. godine, aktom KLASA: UP/I-008-02/22-01/3, URBROJ: 2158-26-22-4 od 21. ožujka 2022. godine dostavio drugostupanjskom tijelu spis predmeta po žalbi žalitelja, a čiji su sastavni dio informacije koje su predmet ovog postupka.
Uvidom u spis predmeta, utvrđeno je kako je žalitelj dana 7. siječnja 2022. godine od Osječko-baranjske županije, kao tijela javne vlasti, zatražio informacije koje ovo tijelo javne vlasti samo izradilo i posjeduje ih u zapisima i registrima Matičnog ureda (matičnog područja) Upravnog odjela za opću upravu, a nastale su u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti (OBŽ) i odnose se na čelnika ovog tijela javne vlasti, odnosno župana Osječko-baranjske županije ......... odnosno - ime i prezime jednog ili više svjedoka (“kuma") ženika .......... U svom je zahtjevu pojasnio da ne traži niti jedan osobni podatak ženika i kuma/kumova zaštićen bilo kojim zakonom te da smatra da je dostupnost tražene informacije od javnog interesa, ako su i ženik i svjedok tzv. „javne osobe" i vrlo često spominjane u medijima i društvenom životu.
Također je utvrđeno da je Osječko-baranjska županija, postupajući po rješenju Povjerenika za informiranje KLASA: UP/II-008-07/22-01/86, URBROJ: 401-01/06-22-2 od 2. veljače 2022. godine, donijela osporeno rješenje KLASA: UP/I-008-02/22-01/3, URBROJ: 2158-08-22-2 od 17. veljače 2022. godine, kojim je odbila zahtjev iz razloga što su zatražene informacije zaštićene zakonom kojim se uređuje zaštita osobnih podataka.
U obrazloženju osporenog rješenja su vezano za ograničenje pristupa informacijama zbog zaštite osobnih podataka citirane odredbe Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90., 135/97., 08/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 05/14.), Zakona o pravu na pristup informacijama, Zakona o državnim maticama te Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opće uredbe o zaštiti podataka). Pobliže je citirana odredba koja određuje da se Izvaci iz državnih matica i potvrde o pojedinim podacima ili o pojedinim činjenicama upisanim u državne matice izdaju na zahtjev osoba koje imaju pravni interes, a da će se pravo uvida u državne matice, u nazočnosti matičara dopustiti osobi na koju se ti podaci odnose ili članovima uže obitelji ili posvojitelju odnosno skrbniku, a drugoj osobi samo kad ima za to na zakonu zasnovan pravni interes, kao i da će se uvid u spise i rješenja na temelju kojih je izvršen upis u državne matice dopustiti samo onim osobama koje imaju za to neposredan i na zakonu zasnovan pravni interes. Navedena je tako i prekršajna odredba kojom je propisana novčana kazna za matičara i drugog službenika na upravnim poslovima osobnih stanja građana koji, između ostalog, povrijedi zaštitu podataka upisanih u državne matice dozvolom uvida ili izdavanjem isprava iz državnih matica neovlaštenim osobama. Istaknuto je da je Zakonom o državnim maticama utvrđeno da se Državne matice vode se u elektroničkom obliku a da se na obradu osobnih podataka primjenjuju propisi kojima se uređuje zaštita osobnih podataka i informacijska sigurnost. U odnosu na odredbe Ustava Republike Hrvatske u obrazloženju osporenog rješenja citirane su prava i slobode svih, a između ostalog da se svakom jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti, sigurnost i tajnost osobnih podataka te da je zabranjena uporaba osobnih podataka suprotna utvrđenoj svrsi njihovoga prikupljanja. Istaknuto je da se Općom uredbom o zaštiti podataka, između ostalog, poštuje poštovanje privatnog i obiteljskog života. U nastavku je navedeno kako je vezano za sve citirane odredbe u odnosu na u zahtjevu zatražene informacije proveden test razmjernosti i javnog interesa, u kojem je razmatrana mogućnost dostupnosti tražene informacije te je utvrđeno da u konkretnom slučaju ne postoji opravdani javni interes zajednice za pristup osobnim podacima o bračnom statusu Župana Osječko-baranjske županije, niti činjenicama vezanim za postojanje ili nepostojanje braka, te broj njegovih svjedoka na vjenčanju i tko su te bile te osobe, a koji bi bio jači od zaštićenih interesa pojedinca odnosno njegovih osobnih podataka. Pojašnjeno je da se ne radi o zahtjevu tijela koje bi imalo pravni interes za dobivanje tražene informacije u konkretnom slučaju u svrhu utvrđivanja činjeničnog stanja radi donošenja zakonite odluke, da se odobravanjem pristupa istoj ne bi osigurala nikakva zaštita pitanja od javnog interesa važna za ostvarivanje dobrobiti zajednice, niti bi se utjecalo na zaštitu nekog javnog interesa, kao što su otvorenost odlučivanja tijela javne vlasti ili zakonitost njegova rada, transparentna potrošnja proračunskih sredstava, odgovorno donošenje političkih odluka i upravljanje javnom imovinom, sprječavanje kršenja ljudskih prava, mogućih slučajeva političke korupcije i slično. Zaključno je navedeno da je radi svega navedenog zaključeno da, iako privatni život župana ......... može biti interesantan javnosti, za davanje, objavljivanje, konkretno traženih informacija o imenima njegovih vjenčanih svjedoka, kumova, koje se neposredno odnose i na podatke o njegovom osobnom bračnom stanju i činjenicama vezanim za sklapanje braka, ne postoji javni interes koji bi donio više koristi u ostvarivanju neke konkretne dobrobiti zajednice nego štete po zaštićene interese. Prvostupanjsko tijelo je tu istaknulo i da se kod svjedoka na vjenčanju radi i o pravu trećih osoba na zaštitu osobnih podataka te da konkretnom slučaju u potpunosti pretežu razlozi za primjenu zakonskog ograničenja raspolaganja informacijom, a zbog čega je valjalo odbiti predmetni zahtjev.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.
U odnosu na navode žalitelja o tome da je osporeno rješenje donijela neovlaštena osoba te da je nejasno tko je službenik za informiranje Osječko-baranjske županije, prema stavu žalbenog tijela činjenica da je rješenje potpisao Tajnik Osječko-baranjske županije ne znači da je isto potpisano od neovlaštene osobe, a iz javno dostupnih podataka je sasvim jasno tko je službenik za informiranje prvostupanjskog tijela.
Naime, u svim upravnim stvarima, a tako i u upravnoj stvari prava na pristup informacijama, primjenjuju se odredbe Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09. i 110/21.) pri onim postupanjima koja nisu Zakonom posebno uređena. Prema članku 23. Zakona o općem upravnom postupku, u upravnom postupku postupa službena osoba u opisu poslova koje je vođenje tog postupka ili rješavanje o upravnim stvarima, sukladno propisima o ustrojstvu javnopravnih tijela. U javnopravnim tijelima službena osoba koja vodi postupak ili rješava o upravnim stvarima mora imati odgovarajuću stručnu spremu, potrebno radno iskustvo i položen državni stručni ispit. Ako u javnopravnom tijelu nema osobe ovlaštene za rješavanje o upravnoj stvari, rješenje donosi čelnik tijela. Pri navedenom se posebno ističe kako je ovakav stav drugostupanjskog tijela potvrđen i u presudi Visokog upravnog suda republike Hrvatske Poslovni broj: UsII-55/22-4 od 24. ožujka 2022. godine.
S obzirom na navedeno, te da je žalitelju u rješenju Povjerenika za informiranje KLASA: UP/II-008-07/21-01/961, URBROJ: 401-01/10-22-4 od 14. siječnja 2022. godine, koje navodi u žalbi, to već detaljno obrazloženo, ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi o tome da je osporeno rješenje donijela neovlaštena osoba.
U odnosu na ostale navode žalitelja, prije svega se ističe kako on u žalbi netočno navodi kako je u rješenju KLASA: UP/II-008-07/22-01/86, URBROJ: 401-01/06-22-2 od 2. veljače 2022. godine Povjerenik za informiranje neutemeljenim ocijenio pozivanje prvostupanjskog tijela na odredbe Zakona o maticama, jer je citiranim rješenjem zapravo bilo naloženo Osječko-baranjskoj županiji da riješi predmetni zahtjev sukladno zakonskim odredbama, s obzirom da o zahtjevu nije bilo doneseno rješenje nego je žalitelju bila dostavljena obavijest. Također, vezano za tvrdnje žalitelja u predmetnoj žalbi o tome da o njegovom zahtjevu nije trebalo provoditi test razmjernosti i javnog interesa, ističe se da je žalitelj u žalbi koja je prethodila citiranom rješenju od 2. veljače 2022. godine navodio upravo suprotno, iako se radi o istome zahtjevu odnosno o istim informacijama.
Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. toga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Svrha testa razmjernosti i javnog interesa ocijeniti je li javni interes da se omogući pristup informaciji veći od potencijalne i vjerojatne štete koja bi nastala objavom informacije. Sadržaj testa razmjernosti i javnog interesa je usporediti odnosno odvagnuti ta dva interesa u njihovom međusobnom odnosu u svakom konkretnom slučaju.
U pogledu razloga za odbijanje predmetnog zahtjeva koji su navedeni u osporenom rješenju, u žalbenom je postupku razmotren provedeni test razmjernosti i javnog interesa prvostupanjskog tijela, o čemu u spisu postoji bilješka od 15. veljače 2022. godine, sadržaj informacija (Izvadaka iz matice vjenčanih koji se odnose na župana Osječko-baranjske županije) koje su kao takve dostavljene drugostupanjskom tijelu te da li u konkretnom slučaju prevladava javni interes u odnosu na u istom navedene zaštićene interese.
Odredbom članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25. svibnja 2018. godine.
Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.
Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.
Uvodna odredba broj 39. Opće uredbe o zaštiti podataka je, između ostalog, propisano da bi svaka obrada osobnih podataka trebala biti zakonita i poštena.
Slijedom navedenog, legitimnost obrade podataka utvrđena je člankom 6. stavkom 1. točkom c) Opće uredbe o zaštiti podataka, kojom je propisano kako je obrada zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećega: obrada je nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade. U stavku 3. članka 6. Uredbe navodi se kako pravna osnova za obradu iz stavka 1. točaka c) i e) utvrđuje se u: a) pravu Unije; ili b) pravu države članice kojem voditelj obrade podliježe.
Spomenuta zakonitost obrade se u ovom slučaju izvodi iz odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, koji razrađuje odredbu članka 38. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske kojom se jamči pravo na pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti, uvažavajući pritom preduvjet ispravne provedbe testa razmjernosti i javnog interesa u slučaju postojanja ograničenja od pristupa, odnosno u određenim slučajevima primjenjujući odredbu članka 16. stavka 3. navedenog Zakona kada se radi o raspolaganju javnim sredstvima.
Člankom 43. Zakona o državnim maticama je propisano da se Izvaci iz državnih matica i potvrde o pojedinim podacima ili o pojedinim činjenicama upisanim u državne matice izdaju na zahtjev osoba koje imaju pravni interes.
U članku 47. Zakona o državnim maticama je propisano da će se novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 3.000,00 kuna kazniti matičar i drugi službenik na upravnim poslovima osobnih stanja građana koji: u propisanim rokovima na izvršava upravne radnje utvrđene ovim Zakonom, državne matice ne vodi ispravno i uredno, povrijedi zaštitu podataka upisanih u državne matice dozvolom uvida ili izdavanjem isprava iz državnih matica neovlaštenim osobama.
Ispitujući pravilnost provedenog testa razmjernosti i javnog interesa koji je provelo prvostupanjsko tijelo Povjerenik za informiranje je u žalbenom postupku utvrdio da u konkretnom slučaju ne prevladava javni interes u odnosu na zaštitu interesa koji se štite.
Uzimajući u obzir odredbe Zakona o državnim maticama kojima je propisano kome se izdaju Izvaci iz državnih matica i kome se dopušta uvid u spise i rješenja na temelju kojih se upisuju podaci u iste, a na koje se u osporenom rješenju pozvalo prvostupanjsko tijelo, te imajući u vidu i odredbe Opće uredbe o zaštiti podataka, u konkretnom slučaju nisu utvrđeni razlozi koji bi išli u prilog omogućavanja pristupa traženim informacijama.
Naime, uvidom u spis predmeta te u javno dostupne informacije u žalbenom je postupku utvrđeno kako preslike isprava kojima se dokazuje postojanje nečijeg braka, pa tako i u konkretnom slučaju, nisu informacije od javnog značaja te da je u prvostupanjskom postupku Osječko-baranjska županija pravilno zaključila da ne postoji opravdani javni interes zajednice za pristup osobnim podacima o bračnom statusu Župana Osječko-baranjske županije, niti činjenicama vezanim za postojanje ili nepostojanje njegovog braka, kao niti broju njegovih svjedoka na vjenčanju i identitetu tih osoba, a koji bi bio jači od zaštićenih interesa pojedinaca odnosno njihovih osobnih podataka.
Također, u žalbenom su postupku razmotreni argumenti žalitelja u kojima tvrdi kako tražene informacije trebaju biti javne s obzirom na čin održavanja vjenčanja te je utvrđeno da se oni ne mogu prihvatiti. Naime, određene pozvane ili nepozvane osobe mogu biti prisutne prilikom nekog vjenčanja (u matičnom uredu ili pred službenikom vjerske zajednice), ali navedeno ne znači da one time stječu pravo na dobivanje Izvatka iz matice vjenčanih koji se odnosi na drugu osobu prema bilo kojem propisu, a osim toga treba istaknuti da u trenutku vjenčanja neke osobe Izvadak iz matice vjenčanih kao takav još niti ne postoji.
Nadalje, Zakon o pravu na pristup informacijama ne obvezuje tijela javne vlasti da prema zahtjevima korisnika potvrđuju ili demantiraju njihove pretpostavke, a u konkretnom slučaju u žalbi nisu dani dostatni argumenti koji bi išli u prilog javne dostupnosti traženih informacija, s obzirom da žalitelj javni interes pojašnjava time što pretpostavlja da je svjedok o kojem traži informacije „javna osoba“ vrlo često spominjana u medijima i društvenom životu, a pri tome uopće ne uzima u obzir da njegove pretpostavke mogu biti i netočne.
U žalbenom je postupku osobito uzeto u obzir i to da se Zakon o pravu na pristup informacijama odnosi na sve fizičke i pravne osobe jednako, pa ukoliko bi se žalitelju omogućile tražene informacije, iste bi se trebale omogućiti bilo kojoj fizičkoj ili pravnoj osobi koja bi ih zatražila, pri čemu treba imati na umu i zakonsko načelo slobodnog raspolaganja informacijom, a zbog čega je zaključeno kako u odnosu na zatražene informacije preteže interes zaštite osobnih podataka fizičkih osoba koje su kao svjedoci navedene u dostavljenim Izvacima iz matične knjige vjenčanih, jer u konkretnom slučaju iskazani privatni interes žalitelja ne može biti stavljen ispred zaštite privatnosti pojedinaca.
Posebno se ističe da je ovakav stav žalbenog tijela u sličnom slučaju traženja preslika isprava koje dokazuju vjenčanje potvrdio i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi Poslovni broj: UsII-84/15-5 od 3. rujna 2015. godine.
S obzirom na sve navedeno, na temelju provedenog žalbenog postupka drugostupanjsko tijelo je utvrdilo da razlozi koje žalitelj navodi u žalbi nisu dovoljan pravni temelj za omogućavanje pristupa traženim informacijama za koju nije identificirano postojanje javnog interesa osim interesa žalitelja, da je prvostupanjski postupak proveden u skladu s odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama te da je osporeno rješenje pravilno i osnovano na zakonu.
Člankom 116. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano.
Slijedom navedenog, temeljem članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku riješeno je kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan