KLASA: UP/II-008-07/22-01/258
URBROJ: 401-01/06-22-2
Zagreb, 26. travnja 2022.
Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.) povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Hrvatskog zavoda za norme, Broj: HZN-1-3/2022-RB-4 od 16. veljače 2022. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za norme, Broj: HZN-1-3/2022-RB-4 od 16. veljače 2022. godine.
2. Djelomično se odobrava ......... pravo na pristup preslikama sljedećih informacija:
- Ugovor o nabavi usluge razvoja sustava prodaje br. HZN-5-19/2020-IBO-1,
- Ugovor o održavanju informatičkog sustava br. HZN-5-7/2020-IBO-1,
- Ugovor o održavanju informatičkog sustava br. HZN-5-4/2021-IBO-1,
- Ugovor o održavanju informatičkog sustava br. HZN-5-4/2019-IBO-1,
na način da se na pojedinim ugovorima prekriju imena i prezimena kontakt osoba na strani Izvršitelja i njihove adrese elektroničke pošte.
3. Nalaže se Hrvatskom zavodu za norme da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem Hrvatskog zavoda za norme je u točki 1. izreke ......... (u daljnjem tekstu: žaliteljica) omogućen pristup narudžbenicama te Ugovoru o nabavi programskog rješenja za organizaciju podrške korisnicima, dok je u točki 2. izreke djelomično odbijen dio navedenog zahtjeva za pristup informacijama od 2. veljače 2022. godine, kojim je zatražila ugovore iz postupaka javne nabave s dobavljačem trgovačko društvo Omega softver d.o.o., temeljem članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, u vezi s odredbom članka 15. stavka 2. točkom 2. navedenog Zakona, iz razloga što su tražene informacije označene kao poslovna tajna.
Protiv navedenog rješenja žaliteljica je pravovremeno uložila žalbu u kojoj u bitnome navodi kako ga osporava u dijelu u kojem joj je odbijen zahtjev za pristup informacijama od 2. veljače 2022. godine zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i posljedično pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi kako je tijelo javne vlasti pogrešno utvrdilo činjenično stanje iz razloga što ugovori koji su potpisani s tijelom javne vlasti ne predstavljaju poslovnu tajnu. Nadalje, navodi kako službenica za informiranje ne postupa sukladno smjernicama drugostupanjskog tijela vezano za pristup informacijama koji se odnose na javne natječaje odnosno javnu nabavu, sukladno smjernicama o pristupu informacijama i poslovnoj tajni te prema smjernicama za provođenje testa razmjernosti i javnog interesa, a čime je sprječava u ostvarivanju njezinog ustavnog prava na pristup informacijama. Žaliteljica izražava svoju sumnju u to da službenica za informiranje obavlja svoj posao pod pritiskom nadređene osobe te da takvim načinom rada tijelo javne vlasti zapravo opterećuje Povjerenika za informiranje. Također, izražava sumnju u postojanje Pravilnika o poslovnoj tajni te u to da je prije donošenja odluke uopće proveden test razmjernosti i javnog interesa. Na temelju navedenog od Povjerenika za informiranje traži da poništi prvostupanjsko rješenje i omogući joj pristup zatraženim informacijama. Predlaže da se žalba usvoji.
Žalba je djelomično osnovana.
U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje je aktom Broj: HZN-1-3/2022-RB-23 od 14. ožujka 2022. godine dostavljen je po žalbi žaliteljice na nadležno postupanje spis predmeta čiji su sastavni dio i informacije koje su predmet ovog postupka.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žaliteljica dana 2. veljače 2022. godine Hrvatskom zavodu za norme podnijela zahtjev za pristup informacijama, kojim je zatražila dostavu sljedećih informacija: „1. Presliku knjige narudžbenica HZN-a za 2020. godinu, 2. Presliku knjige narudžbenica HZN-a za 2021. godinu, Presliku knjige narudžbenica HZN-a za 2022. godinu, odnosno od 1. siječnja do 2. veljače 2022. godine, 3. Ugovor za informatičko rješenje, informacija za prepoznavanje HELPDESK i ugovor o održavanju HELPDESKA, 4. Omega software d.o.o. – a) Ugovor za uslugu razvoja sustava prodaje HZN-5-19/2020-IBO-1, b) Ugovor Održavanje programskog rješenja e-prodaje HZN-5-7/2020-IBO-1, c) Ugovor Održavanje informatičkog sustava za e-prodaju HZN-5-4/2021-IBO-1, d) Ugovor Usluga održavanja implementiranog programa rješenja e-prodaja HZN-5-4/2019-IBO-1“.
Također je utvrđeno da je Hrvatski zavod za norme, postupajući po navedenom zahtjevu nakon provedenog testa razmjernosti i javnog interesa, o čemu postoji bilješka u spisu od 16. veljače 2022. godine, donio osporeno rješenje Broj: HZN-1-3/2022-RB-4 od 16. veljače 2022. godine kojim je u točki 1. izreke žaliteljici djelomično odobrio pristup informacijama te u točki 2. izreke djelomično odbio zahtjev u dijelu u kojem su se tražili ugovori iz postupaka javne nabave s dobavljačem trgovačko društvo Omega softver d.o.o., temeljem članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, a u vezi s odredbom članka 15. stavka 2. točkom 2. navedenog Zakona, pozivom na ograničenje pristupa informacijama zbog poslovne tajne.
U obrazloženju osporenog rješenja je navedeno kako je povodom zahtjeva žaliteljice utvrđeno da ugovori sklopljeni između prvostupanjskog tijela i trgovačkog društva Omega Software d.o.o. predstavljaju povjerljive podatke iz ugovornog odnosa te da su ti dokumenti označeni kao poslovna tajna. Također je navedeno da je primjenom testa razmjernosti i javnog interesa utvrđeno kako omogućavanje pristupa traženim informacijama ne bi doprinijelo javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti. Osim toga, navedeno je da su osnovni podaci iz ugovora javno objavljeni u elektroničkom oglasniku javne nabave Republike Hrvatske, pa je slijedom navedenog odlučeno kako u tom dijelu predmetni zahtjev valja odbiti.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Sukladno članku 6. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije su dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.
U tom je smislu tijelo javne vlasti dužno u rješenju kojim uskraćuje pristup informacijama dati jasne, nedvosmislene i činjenično utemeljene argumente kojima se podupiru razlozi uskrate prava na pristup informacijama, s obzirom na to da onemogućavanje pristupa informaciji predstavlja iznimku od navedenog zakonskog cilja.
U žalbenom postupku je izvršen uvid u spis predmeta te je Povjerenik za informiranje ispitujući pravilnost provedenog testa razmjernosti i javnog interesa prvostupanjskog tijela u žalbenom postupku razmotrio da je li žalitelju moguće odobriti pristup zatraženim informacijama te da li se pristup traženim informacijama može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes.
Sukladno članku 34. Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 79/07 i 86/12) propisano je da stupanjem na snagu navedenog Zakona prestaju važiti odredbe Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96.), osim odredbi navedenih u glavi 8. i 9. istog zakona.
Odredbom članka 19. (Glava 8.) Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96.) propisano je da poslovnu tajnu predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge prave osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese.
S obzirom da je žalitelj u konkretnom slučaju tražio informacije iz postupka jednostavne nabave prvostupanjskog tijela u žalbenom su postupku razmotrene i relevantne odredbe Zakona o javnoj nabavi („Narodne novine”, broj 120/16.) te podzakonski akt prvostupanjskog tijela kojim je propisano provođenje postupaka jednostavne nabave uzimajući u obzir da članak 15. navedenog Zakona propisuje da je jednostavna nabava, nabava do vrijednosti pragova iz članka 12. stavka 1. ovoga Zakona, da pravila, uvjete i postupke jednostavne nabave utvrđuje naručitelj općim aktom, uzimajući u obzir načela javne nabave, mogućnost primjene elektroničkih sredstava komunikacije te da je naručitelj obvezan opći akt iz stavka 2. ovoga članka te sve njegove kasnije promjene objaviti na internetskim stranicama..
U članku 5. Zakona o javnoj nabavi je propisano da su naručitelji javni i sektorski naručitelji.
Člankom 6. stavkom 1. Zakona o javnoj nabavi je propisano da su javni naručitelji 1. Republika Hrvatska, odnosno državna tijela Republike Hrvatske; 2. jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave; 3. tijela javnog prava i 4. udruženja koje je osnovalo jedno ili više tijela iz točaka 1., 2. ili 3. ovoga stavka.
U članku 55. Zakona o javnoj nabavi propisano je da odredbe ovoga poglavlja ne dovode u pitanje primjenu drugih odredaba ovoga Zakona, posebice onih koje se odnose na objavljivanje obavijesti o dodjeli ugovora te na sadržaj odluka i zapisnika koje naručitelj dostavlja gospodarskim subjektima te odredaba posebnih propisa, posebice onih kojima se uređuje pravo na pristup informacijama.
Odredbom članka 52. stavka 3. Zakona o javnoj nabavi je propisano da gospodarski subjekt ne smije označiti tajnom: cijenu ponude, troškovnik, katalog, podatke u vezi s kriterijima za odabir ponude, javne isprave, izvatke iz javnih registara te druge podatke koji se prema posebnom zakonu ili podzakonskom propisu moraju javno objaviti ili se ne smiju označiti tajnom.
U članku 248. stavku 5. Zakona o javnoj nabavi propisano je da iznimno, javni naručitelj ne mora objaviti određene informacije o sklapanju ugovora o javnoj nabavi ili okvirnog sporazuma ako bi njihova objava bila protivna odredbama posebnog zakona ili na drugi način bila protivna javnom interesu, ako bi štetila opravdanim poslovnim interesima javnih ili privatnih gospodarskih subjekata ili bi mogla štetiti poštenom tržišnom natjecanju između njih.
Sukladno članku 333. stavku 5. Zakona o javnoj nabavi javni naručitelj obvezan je omogućiti pristup dokumentaciji i ugovorima ili okvirnim sporazumima sukladno zakonu kojim se uređuje pravo na pristup informacijama. Stavkom 6. istog članka propisano je da iznimno od stavka 5. ovoga članka, javni naručitelj može uskratiti pristup određenim dokumentima ili podacima u mjeri i uz uvjete propisane posebnim zakonima kojima se uređuje pravo na pristup informacijama, tajnost podataka te zaštita osobnih podataka.
U članku 10. stavku 1. točki 9. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da su tijela javne vlasti obvezna na internetskim stranicama na lako pretraživ način i u strojno čitljivom obliku objavljivati informacije o postupcima javne nabave, dokumentaciju potrebnu za nadmetanje, informacije o izvršavanju ugovora i druge informacije za koje postoji obveza objavljivanja sukladno zakonu kojim se uređuje javna nabava.
Uvidom u internetske stranice Hrvatskog zavoda za norme utvrđeno je da je vezano za postupke javne nabave, na poveznici https://www.hzn.hr/default.aspx?id=33, između ostalog, objavljen Pravilnik o provedbi postupaka jednostavne nabave u Hrvatskom zavodu za norme, a također je utvrđeno da se među javno objavljenim informacijama na internetskoj stranici tijela javne vlasti ne nalaze informacije koje se odnose na postupke jednostavne nabave koje su se tražile u konkretnom slučaju.
Uvidom u predmetne ugovore (4 ugovora) utvrđeno je da jedan od njih sadrži odredbu o zaštiti tajnosti podataka koja se u bitnome odnosi na povjerljivost informacija zaprimljenih od ugovorne strane tijekom obavljanja poslova koji su predmet ugovora, i u kojoj je navedeno da ugovornim stranama nije dopušteno bez odobrenja druge strane isticanje u javnosti ugovora ili nekog od njegovih dijelova, ali da se ta odredba ne primjenjuje na javno dostupne informacije koje su postale javno dostupne na druge načine.
Sukladno odredbi članka 19. Zakona o zaštiti tajnosti podataka, ugovor između Hrvatskog zavoda za norme kao tijela javne vlasti i treće osobe, ovdje trgovačkog društva Omega Software d.o.o. ne može predstavljati samostalnu osnovu za proglašenje poslovne tajne. Naime, određivanje poslovne tajne međusobnim ugovorom između dobavljača i prvostupanjskog tijela ne potpada pod gore navedenu definiciju poslovne tajne, te je važno napomenuti kako bilo koja pravna ili fizička osoba koja sklapa ugovor sa tijelom javne vlasti mora biti svjesna da ulazi u javni prostor gdje prevladava javni interes i gdje pretežu pojačana načela transparentnosti. Vezano za navedeno ističe se kako je ovakav stav žalbenog tijela potvrdio i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudama Poslovni broj: UsII-231/18-7 od 10. travnja 2019. godine i poslovni broj: UsII-14/15 od 22. svibnja 2015. godine.
Nadalje, uzimajući u obzir gore navedene odredbe ističe se kako primjena instituta poslovne tajne kao ograničenja od pristupa informacijama ne može biti u spekuliranju, negativnim projekcijama mogućeg davanja informacije, niti generalnim zaključcima kako bi mogla nastupiti gospodarska šteta, već je smisao instituta poslovne tajne u jasnom i nedvosmislenom identificiranju razloga zbog kojih bi davanje određenih podataka dovelo do štetnih posljedica za nečije gospodarske interese. Naime, po logici stvari, informacije koje se tiču raspolaganja sredstvima, prava i obveza tijela javne vlasti navedenih u tipiziranim ugovorima o poslovnoj suradnji i sl. ne predstavljaju proizvodnu tajnu niti rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada, tehnološka ni tehnička rješenja, niti predstavljaju druge informacije zbog čijeg bi omogućavanja pristupa korisnicima mogle nastupiti štetne posljedice, slijedom čega je u žalbenom postupku zaključeno kako je, prvostupanjsko tijelo pogrešno primijenilo razlog ograničenja pristupa informacijama koji je navelo u obrazloženju osporenog rješenja.
Povjerenik za informiranje je u žalbenom postupku stoga utvrdio da osporeno rješenje treba poništiti, jer je došao do zaključka kako predmetne informacije ne mogu biti označene kao poslovna tajna, s obzirom da razlozi koje je navelo prvostupanjsko tijelo u osporenom rješenju te testu razmjernosti i javnog interesa nisu u dovoljnoj mjeri argumentirani.
Naime, svi bitni dijelovi predmetnih ugovora već su javno dostupni i u Registru ugovora u Elektroničkom oglasniku javne nabave (ugovorne strane, predmet ugovora, rok na koji je sklopljen ugovor, iznos plaćanja za uslugu koja se ugovara, datum izvršenja), a sam ugovor osim prava i obveza ugovornih strana ne sadrži druge informacije zbog čijeg bi omogućavanja pristupa korisnicima mogle nastupiti štetne posljedice, primjerice programska rješenja i sl.
Osim navedenog posebno se ističe kako je prvostupanjsko tijelo u konkretnom slučaju postupajući po zahtjevu odobrilo žaliteljici pristup informacijama iz javne nabave, odnosno zatraženim narudžbenicama te Ugovoru o nabavi programskog rješenja za organizaciju podrške korisnicima - HELPDESK, u pogledu kojeg se nije pozvalo na niti jedno ograničenje pristupa informacijama, pa je stoga nejasno zbog čega je to učinilo zatraženih ugovora s trgovačkim društvom Omega software d.o.o..
Uzimajući u obzir da je iz sadržaja informacija koje su predmet postupka razvidno je da se iste odnose na raspolaganje javnim sredstvima odnosno da je u pogledu navedenih informacija primjenjiva odredba članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, u žalbenom je postupku razmotreno postoji li drugo zakonsko ograničenje pristupa informacijama.
Uvidom u informacije koje su predmet ovog postupka utvrđeno je da se radi o postupcima jednostavne nabave okončanim sklapanjem ugovora. Daljnjim uvidom u tražene informacije utvrđeno je da iste sadrže i određene osobne podatke (imena i prezimena i potpise osoba koje su zaposlenici trgovačkih društava te ovlaštene osobe istih koje su sklopile ugovore s tijelom javne vlasti, kao i osoba zaposlenih u prvostupanjskom tijelu i njegovih ovlaštenih osoba), pa je stoga u žalbenom postupku trebalo ispitati može li se žalitelju omogućiti pristup traženim informacijama u cijelosti ili djelomično. Naime, i kad se utvrdi da neka informacija sadrži osobne podatke to ne znači da su ti podaci u svakom pojedinom slučaju i zaštićeni osobni podaci.
U članku 15. stavku 2. točki 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Zakonodavac je također u članku 16. istog Zakona propisao obvezu tijela javne vlasti da prije donošenja odluke kada su zatražene informacije koje podliježu ograničenjima iz članka 15. provede test razmjernosti i javnog interesa. Od provođenja navedenog testa odredbom članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama izuzete su informacije o raspolaganju javnim sredstvima i iste su dostupne javnosti, osim ako informacija predstavlja klasificiran podatak.
Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25.5.2018. godine.
Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.
Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.
U uvodnoj odredbi 39. Opće uredbe o zaštiti podataka je, između ostalog, propisano da bi svaka obrada osobnih podataka trebala bi biti zakonita i poštena.
Uvodnom odredbom broj 40. Opće uredbe o zaštiti podataka je propisano da bi kako bi obrada bila zakonita, osobne podatke trebalo obrađivati na temelju privole dotičnog ispitanika ili neke druge legitimne osnove, bilo propisane u ovoj Uredbi bilo u drugom pravu Unije ili pravu države članice na koji upućuje ova Uredba, uključujući obvezu poštovanja pravne obveze kojoj podliježe voditelj obrade ili obvezno izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik jedna od stranaka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora.
Slijedom navedenog, legitimnost obrade podataka utvrđena je člankom 6. stavkom 1. točkom c) Opće uredbe o zaštiti podataka, kojom je propisano kako je obrada zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećega: obrada je nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade. U stavku 3. članka 6. Uredbe navodi se kako pravna osnova za obradu iz stavka 1. točaka c) i e) utvrđuje se u : a) pravu Unije, ili b) pravu države članice kojem voditelj obrade podliježe.
Spomenuta zakonitost obrade se u ovom slučaju izvodi iz odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, koji razrađuje odredbu članka 38. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske kojom se jamči pravo na pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti, uvažavajući pritom preduvjet ispravne provedbe testa razmjernosti i javnog interesa u slučaju postojanja ograničenja od pristupa, odnosno u određenim slučajevima primjenjujući odredbu članka 16. stavka 3. navedenog Zakona kada se radi o raspolaganju javnim sredstvima.
Hrvatski zavod za norme predstavlja tijelo javne vlasti koje je obvezno postupati sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama i Zakonu o javnoj nabavi, te je stoga obvezno postupati sukladno odredbi članka 10. stavka 1. točke 9. Zakona o pravu na pristup informacijama kako bi se osigurala transparentnost njegova rada. Osim navedenog informacije koje su zahtjevom tražile u konkretnom slučaju mogla bi zatražiti bilo koja domaća ili strana, fizička ili pravna osoba, a za pristup takvim informacijama o potrošnji javnih sredstava javni interes se podrazumijeva.
Nakon provedenog žalbenog postupka je zaključeno da se može omogućiti pristup traženim ugovorima primjenom odredbe članka 15. stavka 5. zakona o pravu na pristup informacijama, obzirom da je na temelju provedenih postupaka jednostavne nabave na koncu došlo do potrošnje javnih sredstava, a načelo transparentnosti djelovanja tijela javne vlasti podrazumijeva mogućnost da javnost preispituje u koju se svrhu troše javna sredstva.
Naime, uvidom u informacije koje su predmet postupka koje je dostavilo prvostupanjsko tijelo u žalbenom postupku, a iz kojih je vidljivo postupanje tijela javne vlasti u provedbi postupaka jednostavne nabave, u imena i prezimena zaposlenika tijela javne vlasti te odgovorne osobe trgovačkog društva s kojim su sklopljeni predmetni ugovori nisu utvrđeni razlozi za ograničenje pristupa informacijama iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer se u tim slučajevima ne radi o zaštićenim osobnim podacima sukladno odredbi članka 16. stavka 3. navedenog Zakona, a Opća uredba o zaštiti osobnih podataka ne odnosi se na pravne osobe odnosno njihove ovlaštene osobe, pri čemu se dodaje da se radi o podacima koji su javno dostupni svima.
Međutim, uvidom u predmetne ugovore utvrđeno je da isti sadrže imena i prezimena kontakt osoba na strani trgovačkog društva Omega Software d.o.o. kao Izvršitelja i njihove adrese elektroničke pošte za koje je žalbeno tijelo utvrdilo da u odnosu na te podatke ne prevladava javni interes za omogućavanjem pristupa istima, već prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da bi se omogućavanje pristupa navedenim podacima predstavljalo nepotrebno zadiranje u privatni život fizičkih osoba na koje se podaci odnose, pa je sukladno odredbi članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup trebalo prekriti navedene osobne podatke.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09. i 110/21.) u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješiti kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan.