KLASA: UP/II-008-07/22-01/257

URBROJ: 401-01/10-22-6

Zagreb, 4. travnja 2022. godine

Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Općine Čavle, KLASA: 050-02/22-01/03, URBROJ: 2170-03-22-01-2 od 24. veljače 2022. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Općine Čavle, KLASA: 050-02/22-01/03, URBROJ: 2170-03-22-01-2 od 24. veljače 2022. godine.

2. Odobrava se ......... pravo na pristup preslici Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava, Kodni broj: UP.02.1.1.04.0026 (s prilozima prijavni obrazac A i Opći uvjeti koji se primjenjuju na projekte financirane iz Europskog socijalnog Fonda u financijskom razdoblju 2014-2020.)

3. Odobrava se ......... pravo na pristup preslici sljedećih dokumenata:

- zahtjev za nadoknadu sredstava broj 1

- zahtjev za nadoknadu sredstava broj 2

- zahtjev za nadoknadu sredstava broj 3

- zahtjev za nadoknadu sredstava broj 4

- zahtjev za nadoknadu sredstava broj 5

- zahtjev za nadoknadu sredstava broj 6

4. Djelomično se odobrava ......... pravo na pristup preslikama sljedećih dokumenata:

- Račun broj: 111/P1/1 od 5. svibnja 2020. godine

- Račun-otpremnica 170/UO/1 od 13. kolovoza 2020. godine

- Račun broj: 218/P1/1 od 1. listopada 2020. godine

- Račun 2021-17944-03 od 8. listopada 2021. godine

- Račun 288/P1/1 od 24. rujna 2021. godine

- Račun 316/P1/1 od 11. listopada 2021. godine

- Račun 57-1-1 od 13. listopada 2021. godine

na način da se na istim prekriju podaci o imenima i prezimenima i potpisima fizičkih osoba, koji nisu zaposlenici tijela javne vlasti, te se u tim dijelovima zahtjev za pristup informacijama odbija.

5. Nalaže se Općini Čavle da postupi sukladno točkama 2., 3. i 4. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem prvostupanjsko tijelo je odbilo zahtjev ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj), kojim je tražio ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava vezano za program „Visoki krvni tlak – Tihi ubojica“, UP.02.2.1.04.0026, temeljem članka 23. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer prvostupanjsko tijelo smatra da je u konkretnom slučaju potrebno štititi osobne podatke, te da ne postoji obveza dostavljanja ugovora i druge dokumentacije trećim osobama.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravodobno uložio žalbu u kojoj u bitnom ističe da žalbu ulaže zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Ističe da se u konkretnom slučaju radi o informaciji o raspolaganju javnim sredstvima, odnosno da se ne može raditi o poslovnoj tajni. Poziva se na praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske koja se odnosi na pitanje raspolaganje javnim sredstvima. Predlaže da se žalba prihvati.

Žalba je osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da žalitelj u zahtjevu za pristup informacijama od 11. veljače 2022. godine tražio doslovno sljedeće:

„Iz javno dostupnih podataka razvidno je da se na temelju Odluke o financiranju Ministarstva zdravstva RH, KLASA: 910-04/19-04/23, URBROJ: 534-06-2-2-1/5-19-27 od 20. rujna 2019. godine kojim se odobrava program „Visoki krvni tlak – Tihi ubojica“, UP.02.2.1.04.0026, Općina Čavle, Čavja 31,51219 Čavle, OIB: 74837079406, u partnerstvu s Općinom Cernik, Frankopanska 117, 35404 Cernik, OIB: 74837079406, u maksimalnom iznosu prihvatljivih troškova 284.012,36 kn, od čega ukupan iznos bespovratnih sredstava iznosi 284.012,36 kn, uz stopu vlastitog sufinanciranja od 0%

Stoga molim sljedeću informaciju o pravnom osnovu za isplatu gornjih iznosa – ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava – koji je zaključne sa korisnikom sredstava Općina Čavle, 51219 Čavle, Čavja 31, OIB: 27613220645, te zahtjeve za nadoknadom sredstava te račune dobavljača“

Postupajući po navedenom zahtjevu, prvostupanjsko tijelo je donijelo osporeno rješenje.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Odredbom članka 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.

Člankom 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji

Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno je prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Iz obrazloženja osporenog rješenja u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da se ne postoji obveza dostave ugovora i drugih informacija trećim osobama, da su ugovorne strane dužne štititi osobne podatke, te da u konkretnom slučaju ne postoji opravdani interes javnosti za traženim informacijama.

Navedeni stav prvostupanjskog tijela nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.

Uvidom u internetsku stranicu prvostupanjskog tijela, https://www.cavle.hr/visoki-krvni-tlak-tihi-ubojica/ utvrđeno je da je cilj projekta „Visoki krvni tlak – Tihi ubojica“ utjecati na povećanje znanja i svijesti o važnosti zdravlja i prevencije visokog tlaka, te da u sklopu ovog projekta prijavitelj Općina Čavle i partner Općina Cernik žele potaknuti stanovništvo na promišljanje o važnosti zdravog načina života i fokusirati se na prevenciju uzroka bolesti, a ne na liječenje posljedica.

Također se navodi da projektnu ciljnu skupinu čini stanovništvo koje ima najveći postotak obolijevanja od hipertenzije te osobe koje mogu djelovati preventivno kao što su stanovnici stariji od 65 godina, radno aktivno stanovništvo te predškolska i školska djeca.

Zaključno se navodi da je ukupna vrijednost projekta 284.012,36 kn te je isti sufinanciran u 100% iznosu temeljem Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava za projekte koji se financiraju iz Europskog socijalnog fonda u financijskom razdoblju 2014.-2020. koji je Općina Čavle potpisala s Ministarstvom zdravstva (PT1) i Hrvatskim zavodom za zapošljavanje, Uredom za financiranje i ugovaranje projekata Europske unije (PT2).

Što se tiče samog Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava, Kodni broj: UP.02.1.1.04.0026, Povjerenik za informiranje ističe da se navedeni ugovor sadrži dva priloga, i to prijavni obrazac A i Opće uvjete koji se primjenjuju na projekte financirane iz Europskog socijalnog fonda u financijskom razdoblju od 2014.-2020.

Po mišljenju Povjerenika za informiranje, na predmetni ugovor i njegove priloge nije moguće primijeniti niti jedno od zakonskih ograničenja.

U odnosu na prijavni obrazac A, isti je, zajedno s uputom o popunjavanju javno dostupan na poveznici http://www.esf.hr/wordpress/wp-content/uploads/2018/11/Prijavni-obrazac-A.pdf

Iako se u prijavnom obrascu navode broj telefona i adresa elektroničke pošte odgovorne osobe i voditelja projekta, Povjerenik za informiranje smatra da u konkretnom slučaju ne prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom na to da se radi o obveznim podacima koji su sastavni dio obrasca i podaci se odnose na zaposlenike tijela javne vlasti vezano uz postupak dodjele javnih sredstava i koji su navedeni u službenom svojstvu zaposlenika tijela javne vlasti.

Što se tiče općih uvjeta ugovora, isti su javno dostupni na sljedećoj poveznici http://www.esf.hr/wordpress/wp-content/uploads/2020/05/Prilog-2_Opci-uvjeti-ugovora.pdf.

U odnosu na članak 8. Općih uvjeta na koji se poziva prvostupanjskog tijelo u osporenom rješenju, Povjerenik za informiranje ističe da se ograničenja prava na pristup informacijama mogu propisati samo zakonom, što znači da ograničenja ne mogu biti propisana općim uvjetima ugovora.

Osim toga, navedeni članak se samo odnosi na informiranje javnosti o projektu (da je isti financiran iz sredstava), te ni na koji način ne utječe na dostupnost ugovora sukladno propisima koji se odnose na pravo na pristup informacijama.

Isto se odnosi i na odredbe članka 7.1. i 7.3. Općih uvjeta, jer obveze prvostupanjskog tijela prema PT2 (obavijest o napretku projekta) te prema drugim tijelima predstavljaju samo ugovorne obveze, te ne utječu na prava korisnika u postupcima ostvarivanja prava na pristup informacijama.

Drugim riječima, ugovorne odredbe između stanaka ne isključuju primjenu odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama.

U odnosu na članak 3.3. Općih uvjeta, iz kojeg proizlazi da su ugovorne strane dužne štititi osobne podatke u skladu s Općom uredom o zaštiti podataka, ističe se sljedeće.

Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25. svibnja 2018. godine.

Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.

Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.

Prema članku 6. Opće uredbe o zaštiti podataka, obrada je zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećeg: a) ispitanik je dao privolu za obradu svojih osobnih podataka u jednu ili više svrha, b) obrada je nužna za izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik stranka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora, c) obrada je nužna radi poštivanja pravnih obveza voditelja obrade, d) obrada je nužna kako bi se zaštitili ključni interesi ispitanika ili druge fizičke osobe, e) obrada je nužna za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili pri izvršavanju službene ovlasti voditelja obrade, f) obrada je nužna za potrebe legitimnih interesa voditelja obrade ili treće strane, osim kada su od tih interesa jači interesi ili temeljna prava i slobode ispitanika koji zahtijevaju zaštitu osobnih podataka.

Povjerenik za informiranje posebno ističe da je pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da provedbom testa razmjernosti i javnog interesa u svakom pojedinom slučaju treba utvrditi prevladava li javni interes za omogućavanjem pristupa informacijama ili potreba zaštite prava na ograničenje.

Pri tome treba imati u vidu i odredu članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama kojom je propisana mogućnost djelomičnog omogućavanja pristupu informacijama, a koju odredbu prvostupanjsko tijelo uopće nije razmatralo.

Osim toga, člankom 3.4. Općih uvjeta jasno da propisano da se podacima o korisniku, partnerima, te o provedbi i financijskim uvjetima projekta ne mogu otkrivati trećim osobama, osim kad je to opravdano zahtjevima obavještavanja javnosti koji proizlaze iz relevantnih EU i nacionalnih propisa.

U konkretnom slučaju, takav propis je Zakon o pravu na pristup informacijama, pa je jasno da ugovorne odredbe niti isključuju, a niti mogu isključivati primjenu navedenog zakona.

Slijedom svega navedenog, temeljem članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09, 110/21) u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama trebalo je odlučiti kao pod točkom 2. izreke ovog rješenja, odnosno omogućiti žalitelju u cijelosti pravo na pristup ugovoru o dodjeli bespovratnih sredstava.

U odnosu na zahtjeve za nadoknadom sredstava (ZNS), u žalbenom postupku izvršen je uvid u navedene dokumente, te je utvrđeno da isti sadrži podatke o aktivnostima u projektu pokazatelje, te ne sadrži osobne podatke, niti se na navedene dokumente može primijeniti neko od zakonskih ograničenja iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz kojeg razloga je valjalo odlučiti kao pod točkom 3. izreke ovog rješenja.

U odnosu na dio zahtjeva koji se odnosi na račune, Povjerenik za informiranje ističe da osnovano žalitelj ukazuje na činjenicu da se radi o informacijama o potrošnji javnih sredstava, jer je iz istih vidljivo na što su potrošena javna sredstva u okviru provođenja navedenog projekta.

Uvidom u predmetne račune utvrđeno je da se u istim navode imena i prezimena te potpisi fizičkih osoba, koji nisu zaposlenici tijela javne vlasti.

Po mišljenju Povjerenika za informiranje, u odnosu na podatak o imenu i prezimenu osobe koja je izdala račun, kao i vlastoručnom potpisu te osobe (a koja nije zaposlenik tijela javne vlasti) prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona u odnosu na javni interes, jer bi omogućavanje pristupa navedenoj informaciji predstavljalo nepotrebno zadiranje u privatnost navedene osobe, posebno imajući u vidu da se radi o osobama koje nisu zaposlenici tijela javne vlasti.

Osim toga, u konkretnom slučaju javni interes je zadovoljen dostavom podatka o visini isplaćenih javnih sredstava po pojedinom računu, odnosno o tome na što su utrošena javna sredstva, a otkrivanje podatka o imenu i prezimenu zaposlenika koji je izdao račun, odnosno njegovom vlastoručnom potpisu, u konkretnom slučaju ne doprinosi javnom interesu, iz kojeg razloga je temeljem članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama trebalo prekriti navedene podatke, pa je odlučeno kao pod točkom 4. izreke ovog rješenja.

Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09, 110/21) u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješiti kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan