KLASA: UP/II-008-07/22-01/119
URBROJ: 401-01/10-22-2
Zagreb, 11. travnja 2022. godine
Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Državnog izbornog povjerenstva Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-008-01/22-01/01, URBROJ: 507-03/07-22-1 od 25. siječnja 2022. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Državnog izbornog povjerenstva Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-008-01/22-01/01, URBROJ: 507-03/07-22-1 od 25. siječnja 2022. godine u točki. 3. izreke.
2. Odbija se zahtjev za pristup informacijama ......... od 12. siječnja 2022. godine u dijelu koji se odnosi na pristup podacima o adresi prebivališta, datumu rođenja i spolu kandidata.
O b r a z l o ž e n j e
Točkom 1. osporenog rješenja odobreno je ......... (dalje u tekstu: žaliteljica) pravo na pristup sljedećim informacijama: podacima o kandidatima za općinske načelnike, gradonačelnike i župane, za članove općinskih i gradskih vijeća, županijskih skupština i Gradske skupštine Grada Zagreba, te podaci o kandidatima za zamjenike općinskih načelnika, gradonačelnika i župana iz reda pripadnika nacionalne manjine /za zamjenike općinskih načelnika iz reda pripadnika hrvatskog naroda na lokalnim izborima održanim 2021. godine u dijelu u koji se odnosi na ime i prezime kandidata, razlikovni podatak i predlagatelja.
Točkom 2. osporenog rješenja određeno je da se pristup podacima iz točke 1. rješenja omogućuje u strojno čitljivom obliku (excel tablica).
Točkom 3. osporenog rješenja odbijen je zahtjev za ponovnu uporabu informacija u dijelu koji se odnosi na pristup osobnim podacima kandidata i to adresi prebivališta, datumu rođenja i spolu kandidata.
Protiv navedenog rješenja, u dijelu u kojem je odbijen zahtjev (točka 3.) žaliteljica je pravodobno uložila žalbu u kojoj u bitnom navodi da se prvostupanjsko tijelo poziva na odredbu članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, a da u konkretnom slučaju nije proveden test razmjernosti i javnog interesa. Navodi da Zakon o pravu na pristup informacijama ne navodi mogućnost primjerenog trajanja javne dostupnosti neke već objavljene informacije, odnosno da bi privremeno objavljivanje informacije bilo protivno smislu odredbe članka 8. Zakona o pravu na pristup informacijama. Dalje ističe da je tijekom izbornog procesa bio moguć pristup traženim podacima, dok se nakon izbora uskraćuje pristup navedenim podacima. Također navodi da podaci o adresama i spolu kandidata smatra javno relevantnim informacijama jer omogućavaju analizu dobne i spolne strukture kandidata. Ističe da su podaci o spolu vidljivi na osnovu imena i prezimena kandidata. Predlaže da se žalba prihvati.
Žalba je osnovana, ali ne iz razloga koji se u njoj navode, već zbog razloga koji se navode u ovom rješenju.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žaliteljica zahtjevom od 14. siječnja 2022. godine od prvostupanjskog tijela tražila pristup kandidacijskim listama za lokalne izbore 2021. godine u tabličnom formatu (stranka, ime i prezime kandidata, adresa prebivališta, datum rođenja i spol).
Postupajući po navedenom zahtjevu prvostupanjsko tijelo je donijelo rješenje koje je predmet žalbenog postupka.
U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje po žalbi žalitelja.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Odredbom članka 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona..
Člankom 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena propisima kojima se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno je prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Iz obrazloženja osporenog rješenja u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da je pristup traženim informacijama potrebno ograničiti pozivom na odredbu članka 30. stavka 1. u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Po mišljenju Povjerenika za informiranje, pogrešno je prvostupanjsko tijelo zahtjev žaliteljice okarakteriziralo kao zahtjev za ponovnu uporabu informacija.
Kao prvo, iz samog sadržaja zahtjeva vidljivo je da žaliteljica nije postavila zahtjev za ponovnu uporabu informacija.
Kao drugo, sastojci zahtjeva za ponovnu uporabu informacija, pored onih propisanim člankom 18. stavkom 3. Zakona, određeni su člankom 29. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Navedenom odredbom propisano je, između ostalog, da korisnik mora navesti svrhu korištenja informacija (komercijalna ili nekomercijalna) što zahtjev žaliteljice nesporno ne sadrži.
Kako se ne radi o zahtjevu o ponovnu uporabu informacija, tako niti osporeno rješenje ne sadrži dijelove propisane odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Kao treće, sama činjenica da je žaliteljica tražila podatke u tabličnom obliku, ne znači da je žaliteljica postavila zahtjev za ponovnom uporabom informacije, već je tablični oblik određen samo kao način dostave informacije u smislu članka 17. Zakona o pravu na pristup informacijama
Slijedom svega navedenog, prvostupanjsko tijelo je pogrešno primijenilo odredbe koje se odnose na postupanje po zahtjevu za ponovnu uporabu informacija, iz kojeg razloga je temeljem odredbe članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku trebalo je poništiti prvostupanjsko rješenje.
Kako je prvostupanjsko rješenje poništeno, u nastavku postupka je valjalo odlučiti o dijelu zahtjeva za pristup informacijama žaliteljice koji se odnosi na pristup podacima o adresi prebivališta, datumu rođenja i spolu kandidata.
Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25. svibnja 2018. godine.
Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.
Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.
Nadalje, uvodnom odredbom broj 10. Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka propisano je da u pogledu obrade osobnih podataka za usklađivanje s pravnom obvezom, za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili pri obavljanju službene ovlasti dodijeljene voditelju obrade državama članicama trebalo bi dopustiti da zadrže ili uvedu nacionalne odredbe kako bi se dodatno odredila primjena pravila iz ove Uredbe.
Dakle, iz svega proizlazi da pravo na zaštitu osobnih podataka treba dovesti u vezu s pravom na pristup informacijama, odnosno provedbom testa razmjernosti i javnog interesa utvrditi prevladava li potreba zaštite prava na ograničenje ili prevladava javni interes.
Sukladno članku 18. Zakona o lokalnim izborima („Narodne novine“, broj 144/12, 121/16, 98/19, 42/20, 144/20, 37/21) propisan je sadržaj kandidacijske liste za članove predstavničkog tijela, te je stavkom 7. navedenog članka propisano da se za svakog od kandidata u prijedlogu kandidacijske liste obvezno navodi ime i prezime kandidata, nacionalnost, prebivalište, datum rođenja, osobni identifikacijski broj i spol.
Člankom 19. Zakona o lokalnim izborima propisan je sadržaj kandidature za općinskog načelnika, gradonačelnika i župana te zamjenika gradonačelnika i župana propisan je sadržaj kandidature za župana na način da se moraju navesti prebivalište, datum rođenja, adresa, OIB, spol, te nacionalnost za pripadnike manjina.
Prema članku 26. stavku 1. navedenog Zakona propisano je da nadležna povjerenstva, u roku od 48 sati od isteka roka za kandidiranje, objavljuju u lokalnim sredstvima priopćavanja, na oglasnoj ploči i internetskim stranicama jedinice sve pravovaljane predložene kandidacijske liste i zbirnu listu za izbor članova predstavničkog tijela te zbirnu listu pravovaljano predloženih kandidata za općinskog načelnika, gradonačelnika i župana, te zamjenika gradonačelnika i župana. Stavkom 2. navedenog članka propisano je da kandidacijske liste i kandidature iz prethodnog stavka nadležna izborna povjerenstva dostavljaju Državnom izbornom povjerenstvu radi objave cjelovite informacije o svim kandidacijskim listama i kandidaturama.
Slijedom svega navedenog, činjenica što su osobni podaci kandidata javno dostupni za vrijeme lokalnih izbora, ne znači da osobni podaci postaju informacije za koje prevladava javni interes.
To je jasno naglašeno i u odredbi članka 5b Opće uredbe o zaštiti podataka kojim je propisano da osobni podaci trebaju biti prikupljeni u posebne, izričite i zakonite svrhe, te se ne smiju obrađivati na način koji nije u skladu s tim svrhama.
Dakle, navedena odredba Opće uredbe o zaštiti podataka jasno propisuje svrhu prikupljanja podataka, jer jednokratna objava osobnih podataka temeljem izričite zakonske odredbe ne dovodi do povrede načela jednakosti iz članka 8. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Kad se predmetne informacije traže nakon izbora, tada treba provesti test razmjernosti i javnog interesa te utvrditi prevladava li potreba zaštite prava na ograničenje, jer činjenica da su izbori okončani svakako smanjuje interes javnosti za navedenim podacima, te pravičnu ravnotežu između prava na pristup informacijama i prava na zaštitu osobnih podataka pomiče u korist zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Slijedom svega navedenog, u odnosu na podatke o adresi prebivališta, datumu rođenja i spolu kandidata prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer bi omogućavanje pristupa traženim informacijama predstavljalo nepotrebno i prekomjerno zadiranje u privatni život navedenih osoba.
Naime, kad korisnik traži određenu informaciju sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, načelo jednakosti svih korisnika znači da ako se određena informacija omogući žaliteljici, tada tu isti informaciju može dobiti svaka pravna i fizička osoba.
Smisao dobivanja informacije je upravo u tome da korisnik takvu informaciju može javno iznositi u smislu članka 9. Zakona o pravu na pristup informacijama, a Povjerenik za informiranje nije utvrdio da bi objava podataka o adresi, datumu rođenja i spolu kandidata doprinijela interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti.
Navod žaliteljice da traženi podaci o adresi prebivališta, dobi i spolu kandidata omogućavaju analizu dobne i spolne strukture kandidata, ne utječe na drugačiju odluku u ovom predmetu što se tiče zahtjeva za pristup informacijama.
Suprotno stavu žaliteljice, Povjerenik za informiranje ističe da se iz imena i prezimena kandidata ne može sa sigurnošću utvrditi spol osobe.
Međutim, kad se traže određeni podaci u svrhu znanstvenog istraživanja, treba imati u vidu i odredbu članka 89. Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka, odnosno da se daljnja obrada u svrhe arhiviranja u javnom interesu, u svrhe znanstvenog ili povijesnog istraživanja ili u statističke svrhe, u skladu s člankom 89. stavkom 1. ne smatra se neusklađenom s prvotnim svrhama.
U takvim situacijama, Povjerenik za informiranje nije nadležan za procjenu treba li tijelo javne vlasti omogućiti podnositelju zahtjeva pristup osobnim podacima u svrhe znanstvenog istraživanja, jer se ne radi o zahtjevu za pristup informacijama.
Slijedom svega navedenog, Povjerenik za informiranje je temeljem članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku sam riješio ovu upravnu stvar na način da je poništio prvostupanjsko rješenje kojim je prvostupanjsko tijelo zahtjev žaliteljice pogrešno tretiralo kao zahtjev za ponovnu uporabu, te je nakon provedenog testa razmjernosti i javnog interesa u žalbenom postupku odbio zahtjev za pristup informacijama žaliteljice.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan