KLASA: UP/II-008-07/22-01/5
URBROJ: 401-01/10-22-9
Zagreb, 11. travnja 2022. godine
Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva Hrvatska elektroprivreda d.d., URBROJ: 6668/21/ZV od 6. prosinca 2021. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje trgovačkog društva Hrvatske elektroprivrede d.d, URBROJ: 6668/21/ZV od 6. prosinca 2021. godine.
2. Djelomično se odobrava žaliteljima pravo na pristup preslikama sljedećih geodetskih elaborata:
- Elaborat za katastar vodova, trasa DV KB 10/35 kV, Pločice Prevlaka s otcjepom
za Molunat, na način da se u istom prekrije podaci o JMBG-u i adresi fizičke osobe (stranice 7 i 8)
- Geodetski elaborat evidentiranja izgrađene infrastrukture, broj: SN 2020-008 od 1. prosinca 2020. godine
- Geodetski elaborat katastra vodova, broj VN 003/1999 iz kolovoza 1999. godine, na način da se u istom prekriju podaci o datumu i mjestu rođenja fizičke osobe (stranice 4 i 5)
- Geodetski elaborat broj SN-2016-005 od 25. srpnja 2016. godine, na način da se na istom prekriju podaci o JMBG-u i adresi fizičke osobe (stranice 7 i 8)
- Geodetski elaborat evidentiranja izgrađene infrastrukture, broj 2018-003 od 20. travnja 2018. godine na način da se u istom prekriju podaci o adresi fizičke osobe (stranice 4 i 6)
- Geodetski elaborat katastra vodova broj DV 2014-004 od 24. rujna 2014. godine, na način da se u istom prekrije podatak o JMBG-u i adresi fizičke osobe (stranice 3 i 4)
- Geodetski elaborat za vođenje katastra vodova, broj DV-2011-6 od 6. prosinca 2011. godine, na način da se u istom prekrije podatak o JMBG-u i adresi fizičke osobe (stranice 3 i 4)
- Geodetski elaborat za vođenje katastra vodova broj DV 2010-003 od 20. rujna 2010. godine, na način da se u istom prekrije podatak o JMBG-u i adresi fizičke osobe (stranice 11 i 12)
- Geodetski elaborat broj DV/002/2007/LJR iz srpnja 2007. godine, na način da se u istom prekrije podatak o JMBG-u i adresi fizičke osobe (stranica 11)
- Geodetski elaborat broj DV/003/2002 iz prosinca 2002. godine, na način da se u istom prekrije podatak o datumu i mjestu rođenja fizičke osobe (str. 4, 5 i 6)
- Geodetski elaborat broj DV 2000-XXX od 19. rujna 2000. godine
- Geodetski elaborat broj DV 001/200 iz siječnja 2000. godine, na način da se u istom prekrije podatak o datumu i mjestu rođenja fizičke osobe (str. 4, 5 i 6)
- Geodetski elaborat broj DV 1993-011 iz siječnja 1993. godine
- Geodetski elaborat broj DV 003/93 iz ožujka 1993. godine
- Geodetski elaborat broj DV 002/93 iz ožujka 1993. godine
te se u odnosu na prekrivene dijelove zahtjev za pristup informacijama odbija.
3. Odbacuje se zahtjev žalitelja u dijelu u kojem traže geodetske elaborate na području
Općine Selca.
4. Nalaže se trgovačkom društvu Hrvatska elektroprivreda d.d. da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (dalje u tekstu: žalitelji) za dostavom geodetskih elaborata na katastarskim podlogama na područjima navedenih općina, iz razloga što prvostupanjsko tijelo smatra da se zahtjev ne smatra zahtjevom u smislu odredbe članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, da se predmetni podaci skupljaju u svrhu pokretanja postupka, da predstavljaju poslovnu tajnu i da nadležna organizacijska jedinica za korporativnu sigurnost, nije suglasna sa dostavom traženih podataka, uzimajući u obzir odredbe Zakona o kritičnim infrastrukturama, te da trgovačko društvo HEP-ODS d.o.o. ne predstavlja tijelo javne vlasti u smislu članka 5. stavka 1. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Protiv navedenog rješenja žalitelji su pravodobno uložili žalbu u kojoj u bitnom navode da je prvostupanjsko rješenje neosnovano i paušalno, odnosno da niti jedan sadržaj rješenja nema uporište u relevantnim odredbama materijalnog prava. Također ističe da žalitelji nisu dužni navoditi razloge zbog kojih traže pristup traženim informacijama, te da je promašen i ničim dokazan zaključak prvostupanjskog tijela da se traženi podaci traže u svrhu pokretanja postupka radi naknade štete. Osporava primjenu članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama. Također ističe da se u osporenom rješenju ne obrazlaže na koji način geodetski elaborat može predstavljati poslovnu tajnu. Citira odredbe Zakona o zaštiti tajnosti podataka, te smatra da je pozivanje prvostupanjskog tijela na poslovnu tajnu. Navodi da je pravno neutemeljena tvrdnja da trgovačko društvo HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. nije tijelo javne vlasti. Pozivaju se na praksu Europskog suda za ljudska prava u predmetima Kenedi protiv Mađarske, Inicijativa mladih za ljudska prava protiv Srbije te Guseva protiv Bugarske. Predlažu da se žalba prihvati.
Žalba je djelomično osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da su žalitelji dana 10. srpnja 2020. godine tijelu javne vlasti trgovačkom društvu HEP - Operator distribucijskog sustava d.o.o. podnio zahtjev za pristup informacijama, kojim je zatražio dostavu geodetskih elaborata na katastarskim podlogama za cjelokupnu mrežu (članak 3. stavak 1. točka 16. Zakona o energiji NN 120/12, 14/4, 95/15, 102/15, 68/18), za trase kabelske kanalizacije, trase kabela u zemlji bez kabelske kanalizacije i trase nadzemnih kabela na administrativnom području Općine Konavle, Općine Maruševec i Općine Selca.
Sadržajno isti zahtjev žalitelji su podnijeli dana 30. listopada 2020. godine.
Uvodno se ističe da je rješenjem Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/21-01/532, URBROJ: 401-01/10-21-3 od 5. srpnja 2021. godine poništeno rješenje trgovačkog društva Hrvatske Hrvatska elektroprivreda d.d., broj: E-469/21/ZV od 21. siječnja 2021. godine te je predmet vraćen na ponovni postupak. U navedenom rješenju, Povjerenik za informiranje je ukazao prvostupanjskom tijelu na da nije proveden test razmjernosti i javnog interesa u odnosu na pozivanje prvostupanjskog tijela na odredbe članka 15. stavka 3. točke 1. i članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, da nije razvidno vodi li kakav postupak, odnosno na temelju kojeg akta bi tražene informacije predstavljale poslovnu tajnu. U rješenju je također citirana sudska praksa Visokog upravnog suda Republike Hrvatske iz koje proizlazi da su tijela javne vlasti i ona tijela koja su osnovana od strane drugih tijela javne vlasti. Također je naglašeno da iz spisa predmeta nije vidljivo veza između Zakona o kritičnim infrastrukturama i informacija koje su predmet postupka.
U ponovljenom postupku, prvostupanjsko tijelo donijelo je rješenje koje je predmet postupka.
U žalbenom postupku Povjereniku za informacije dostavljene su informacije u odnosu na Općinu Konavle i Općinu Maruševec, dok iz očitovanja prvostupanjskog tijela Povjereniku za informiranje od 25. veljače 2022. godine u bitnom proizlazi da ne posjeduju geodetske elaborate infrastrukture za Općinu Selca.
Iz obrazloženja osporenog rješenja u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da se predmetni podaci skupljaju u svrhu pokretanja postupka, da predstavljaju poslovnu tajnu i da nadležna organizacijska jedinica za korporativnu sigurnost, nije suglasna sa dostavom traženih podataka, uzimajući u obzir odredbe Zakona o kritičnim infrastrukturama, te da trgovačko društvo HEP-ODS d.o.o. ne predstavlja tijelo javne vlasti u smislu članka 5. stavka 1. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Navedeni stav prvostupanjskog tijela nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.
Što se tiče navoda prvostupanjskog tijela da trgovačko društvo HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. nije tijelo javne vlasti, Povjerenik za informiranje ističe da je navedeni prigovor prvostupanjskog tijela bio predmet ocjene u ranijem rješenju Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/21-01/532, URBROJ: 401-01/10-21-3 od 5. srpnja 2021. godine.
Prema saznanjima Povjerenika za informiranje, protiv navedenog rješenja Povjerenika za informiranje nije pokrenut upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, pa je isto postalo pravomoćno, čime je i pravomoćno odbijen navedeni prigovor, pa se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje na stranicu 2. rješenja Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/21-01/532, URBROJ: 401-01/10-21-3 od 5. srpnja 2021. godine i tamo citiranu praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (poslovni brojevi UsII-283/20, UsII-282/20, UsII-311/20, UsII-204/20, UsII-117/20 i UsII-271/20)
Osim toga, prema dosadašnjem stavu Povjerenika za informiranje i upravnosudskoj praksi prihvaćeno je da jedna osoba obavlja poslove službenika za informiranje u odnosu na društva HEP grupe, a što je i ovdje slučaj, na što pravilno ukazuju žalitelji u svojoj žalbi.
Iako se prvostupanjsko tijelo izričito ne poziva na odredbu članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, Povjerenik za informiranje ističe da navodi rješenja upućuju na to prvostupanjsko tijelo smatra da prikupljanje podataka u svrhu pokretanja postupka radi naknade štete nije u duhu Zakona.
Kao prvo, da bi se tijelo javne vlasti moglo pozivati na vođenje određenog postupka kao zakonsko ograničenje iz članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, tada mora postojati neki konkretni postupak koji se vodi, odnosno tijelo javne vlasti ne može spekulirati o nekom postupku koji bi mogao biti pokrenut u budućnosti.
Navedeni stav Povjerenika za informiranje potvrđen je i u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: UsII-365/21 od 27. siječnja 2022. godine, u kojoj je istaknuto da okolnosti o eventualno budućim radnjama podnositelja zahtjeva ne predstavlja zakonom propisani razlog za ograničavanje prava na pristup informacijama, niti se može štititi učinkovitost i neovisnog vođenja nekog postupka u budućnosti koji bi ovisio o tome na koji će način podnositelj zahtjeva koristiti informacije koje su predmet postupka.
Osim toga, odredba članka 18. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama jasno propisuje da podnositelj zahtjeva nije obvezan navesti razloge zbog kojih traži pristup informaciji.
Također se ističe da su neosnovani navodi prvostupanjskog tijela o tome da će informacije dostaviti korisnicima ako to sud naloži u parničnom postupku, jer ostvarivanje prava na pristup informacijama ne može ovisiti o tome hoće li žalitelji pokrenuti parnični postupak.
Slijedom navedenog, neosnovano prvostupanjsko tijelo žaliteljima uskraćuje pristup traženim informacijama zbog činjenice na koji će način koristiti informacije koje su predmet postupka.
Također je neosnovano pozivanje prvostupanjskog tijela na odredbu članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer u konkretnom slučaju žalitelji traže točno određenu informaciju – geodetske elaborate, odnosno ne traže uvid u spisi predmeta, niti traže izradu analiza, objašnjenja, odnosno tumačenje propisa u smislu navedene odredbe.
Sama činjenica što se geodetski elaborati odnose na cjelokupnu mrežu, ne znači da se traženje žalitelja može podvesti pod odredbu članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.
U odnosu na pozivanje prvostupanjskog tijela na poslovnu tajnu, odnosno odredbe Zakona o kritičnim infrastrukturama, ističe se kako slijedi.
Sukladno članku 34. Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 79/07) propisano je da stupanjem na snagu navedenog Zakona prestaju važiti odredbe Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96), osim odredbi navedenih u glavi 8. i 9. istog zakona.
Odredbom članka 19. stavka 1. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96.) propisano je da poslovnu tajnu predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da se općim aktom ne može odrediti da se svi podaci koji se odnose na poslovanje pravne osobe smatraju poslovnom tajnom niti se poslovnom tajnom mogu odrediti podaci čije priopćavanje nije razložno protivno interesima te pravne osobe.
Prema članku 26. navedenog Zakona, općim aktom pravne osobe pobliže se određuju način uporabe i čuvanja podataka koji se smatraju poslovnom tajnom, te mjere, postupci i druge okolnosti od interesa za čuvanje poslovne tajne.
Sukladno članku 1. točki 5. Zakona o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednosti („Narodne novine“, broj 30/18) propisano je da su poslovna tajna informacije koje ispunjavaju sve sljedeće zahtjeve: a) tajne su jer nisu, u svojoj ukupnosti ili u točnoj strukturi i sklopu svojih sastavnih dijelova, općenito poznate ili lako dostupne osobama iz krugova koji se obično bave predmetnom vrstom informacija, b) imaju tržišnu (komercijalnu) vrijednost zbog toga što su tajne c) u odnosu na njih osoba koja te informacije zakonito kontrolira poduzela je u tim okolnostima razumne korake kako bi sačuvala njihovu tajnost.
Slijedom navedenog, Povjerenik za informiranje smatra da geodetski elaborati koji su predmet postupka ne predstavljaju informacije koje bi se mogle podvrstati pod poslovnu tajnu, jer isti ne predstavljaju niti proizvodnu tajnu, niti se radi o rezultatima istraživačkog ili konstrukcijskog rada.
Također se ističe da se iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja nije jasno u čemu bi se i za čije gospodarske interese sastojala šteta ako bi se omogućio pristup traženim informacijama.
Razmatrajući zakonske odredbe, Povjerenik za informiranje smatra da informacije koje su predmet postupka ne predstavljaju poslovnu tajnu.
Vezano za pozivanje prvostupanjskog tijela na odredbe Zakona o kritičnim infrastrukturama („Narodne novine“, broj 56/13), ističe se sljedeće.
Člankom 1. Zakona o kritičnim infrastrukturama propisano je da se navedenim zakonom uređuju nacionalne i europske kritične infrastrukture, sektori nacionalnih kritičnih infrastruktura, upravljanje kritičnim infrastrukturama, izrada analize rizika, Sigurnosni plan vlasnika/upravitelja, Sigurnosni koordinator za kritičnu infrastrukturu, postupanje s osjetljivim i klasificiranim podacima, te nadzor nad provedbom zakona.
Prema članku 2. stavku 1. točki 4. navedenog Zakona propisano je da su osjetljivi podaci podaci o kritičnoj infrastrukturi koji su po posebnom propisu označeni kao klasificirani podaci.
Sukladno članku 3. navedenog Zakona, nacionalne kritične infrastrukture su sustavi, mreže i objekti od nacionalne važnosti čiji prekid djelovanja ili prekid isporuke roba ili usluga može imati ozbiljnu posljedicu na nacionalnu sigurnosti, zdravlje i živote ljudi, imovinu i okoliš, sigurnost i ekonomsku stabilnost i neprekidno funkcioniranje vlasti.
Prema članku 4. stavku 1. alineji 1. navedenog zakona sektori nacionalnih kritičnih infrastruktura može biti i energetika (proizvodnja, uključivo akumulacije i brane, prijenos, skladištenje, transport energenata i energije, sustavi za distribuciju),
Sukladno članku 5. stavku 2. navedenog Zakona, Vlada Republike Hrvatske, na prijedlog nadležnih središnjih tijela državne uprave, posebnom odlukom potvrđuje identificirane kritične infrastrukture.
Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da je iz sigurnosnih razloga potrebno navesti iz kojih razloga je žaliteljima potrebna navedena informacija, odnosno da nadležna organizacijska jedinica nije suglasna s dostavom traženih informacija.
Povjerenik za informiranje primjećuje da prvostupanjsko tijelo nije postupilo sukladno uputi iz ranijeg rješenja Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/21-01/532, URBROJ: 401-01/10-21-3 od 5. srpnja 2021. godine, jer prvostupanjsko rješenje ponovno sadrži u bitnom identične razloga u dijelu u kojem se poziva na Zakon o kritičnim infrastrukturama.
Povjerenik za informiranje posebno ističe da geodetski elaborati ne predstavljaju osjetljive podatke, jer bi navedeni podaci ujedno trebali biti i klasificirani podaci sukladno Zakonu o tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 79/07, 86/12), a nesporno je da se ne radi o takvom podatku u smislu članka 2. alineje 2. Zakona o tajnosti podataka.
Dodatno se ukazuje na činjenicu da je pitanje primjene Zakona o kritičnim infrastrukturama također bilo predmet ocjene na Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske, koji je u presudi poslovni broj: UsII-235/20 od 8. prosinca 2020. godine istaknuo da je preduvjet za proglašenje kritičnom infrastrukturom provođenje postupka iz članka 5. navedenog zakoni, koji postupak tužitelj u tom postupku nije proveo.
Smisleno primjenjujući navedeno shvaćanje u ovom postupku, Povjerenik za informiranje ističe da iz spisa predmeta, odnosno obrazloženja prvostupanjskog rješenja, nije razvidno da bi bio proveden postupak propisan Zakonom o kritičnim infrastrukturama.
Uzimajući u obzir sve navedeno, Povjerenik za informiranje smatra neosnovanim pozivanje prvostupanjskog tijela na odredbe Zakona o kritičnim infrastrukturama.
S obzirom na to da se predmet postupka geodetski elaborati koji se odnose na vodove, u nastavku se iznose relevantne zakonske odredbe.
Sukladno članku 123. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina (“Narodne novine”, broj 112/18) propisano je da je Državna geodetska uprava nadležna za osnivanje, vođenje i održavanje katastra infrastrukture.
Prema članku 125. navedenog Zakona, katastar infrastrukture osniva se i vodi na temelju evidencija koju se za pojedinu vrstu infrastrukture dužni u skladu s Zakonom osnovati i voditi vlasnici, odnosno upravitelji.
Iz članka 127. navedenog Zakona proizlazi da se u katastru infrastrukture evidentiraju vodovi elektroenergetske, elektroničke komunikacije, toplovodne, plinovodne, naftovodne, vodovodne i odvodne infrastrukture, a iz članka 129. navedenog Zakona proizlazi da se katastar infrastrukture sastoji od pisanog ili grafičkog dijela, pri čemu se grafički dio infrastrukture sastoji od plana infrastrukture i zbirke geodetskih elaborata infrastrukture.
Slijedom navedenog, iako žalitelji ne traže informacije od Državne geodetske uprave, citirane zakonske odredbe jasno ukazuju da se ograničenja prava na pristup informacijama, koje je prvostupanjsko tijelo navelo u rješenju, ne mogu primijeniti na elaborate.
Osim toga, Povjerenik za informiranje je u žalbenom postupku uzeo u obzir i odredbe Pravilnika o katastru infrastrukture (“Narodne novine”, broj 29/17, dalje u tekstu: Pravilnik), koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva žalitelja (prestao je važiti dana 1. siječnja 2022. godine stupanjem na snagu Pravilnika o katastru infrastrukture,( “Narodne novine”, broj 77/21).
Prema članku 33. Pravilnika, obvezni sastavni dijelovi katastra infrastrukture su naslovna stranica, popis sastavnih dijelova elaborate, skice izmjere infrastrukture, uključujući po potrebi i skice izmjere objekata koji pripadaju infrastrukturi, geodetski situacijski nacrt stvarnog stanja izgrađene, napuštene, odnosno uklonjene infrastrukture, popis koordinata izmjerenih točaka infrastrukture i pripadajućih objekata, te koordinata točaka korištenih za potrebe izmjere, popis digitalnih zapisa i tehničkog izvješća.
Povjerenik za informiranje je također razmotrio i odredbe Pravilnika o katastru vodova (“Narodne novine”, broj 71/08, 148/09) koji u članku 33. u bitnom propisuje isti sadržaj geodetskog elaborata.
Iako se dio elaborata odnosi i na ranije razdoblje, na koje se nisu primjenjivali gore citirani propisi, Povjerenik za informiranje ističe da svi geodetski elaborati u bitnom sadrže podatke o osobama koje su izradile elaborat (rješenje o upisu u imenik ovlaštenih geodeta, odnosno uvjerenje), skice izmjere, popis koordinata, te snimke, ovisno u razdoblju u kojem su predmetni elaborati izrađeni.
Osim toga, imajući u vidu činjenicu da se predmetni elaborati odnose na razdoblje dulje od 20 godina (1993.- 2020.), u kojem razdoblju su se dogodile brojne izmjene zakonskih i podzakonskih propisa koji se odnose na geodetske elaborate, u ovom rješenju citiran je samo dio propisa kako bi se jasno utvrdilo što sadržavaju informacije koje su predmet postupka, odnosno zbog čega na iste nije moguće primijeniti niti jedno od zakonskih ograničenja na koje se prvostupanjsko tijelo poziva u obrazloženju rješenja.
Posebno se ističe da popis koordinata, te skice, odnosno snimke vodova (koje predstavljaju veći dio geodetskih elaborata) ne predstavljaju podatke koji bi mogli dovesti u pitanje poslovanje prvostupanjskog tijela, odnosno trgovačkog društva HEP-ODS d.o.o., posebno imajući u vidu da se ne radi o klasificiranim podacima, a kako je to ranije u ovom rješenju obrazloženo.
Osim toga, treba imati u vidu i odredbu članka 126. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina prema kojoj postoji obveza vlasnika infrastrukture da dostavi Državnoj geodetskoj upravi, odnosno jedinici lokalne samouprave podatke u svom vlasništvu, jer sama ta činjenica je dovoljna za zaključak da predmetne informacije ne mogu predstavljati poslovnu tajnu, a posebno ne mogu ugroziti sigurnost poslovanja prvostupanjskog tijela.
U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je 1 geodetski elaborat za Općinu Konavle i 14 elaborata za Općinu Maruševec (dostavljen je duplikat za Elaborat od 19. rujna 2000. godine)
Uvidom u navedene elaborate utvrđeno je da isti sadrže osobne podatke, i to u dijelovima koji se odnose na dokumente iz kojih su vidljivi podaci o ovlaštenim geodetima (uvjerenja i svjedodžbe), odnosno podaci o JMBG-u, datumu i mjestu rođenja te adresi fizičkih osoba.
Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.
Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.
Prema članku 6. Opće uredbe o zaštiti podataka, obrada je zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećeg: a) ispitanik je dao privolu za obradu svojih osobnih podataka u jednu ili više svrha, b) obrada je nužna za izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik stranka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora, c) obrada je nužna radi poštivanja pravnih obveza voditelja obrade, d) obrada je nužna kako bi se zaštitili ključni interesi ispitanika ili druge fizičke osobe, e) obrada je nužna za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili pri izvršavanju službene ovlasti voditelja obrade, f) obrada je nužna za potrebe legitimnih interesa voditelja obrade ili treće strane, osim kada su od tih interesa jači interesi ili temeljna prava i slobode ispitanika koji zahtijevaju zaštitu osobnih podataka.
Provodeći test razmjernosti i javnog interesa u žalbenom postupku temeljem ovlaštenja iz članka 25. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, Povjerenik za informiranje smatra da u odnosu na podatak o broju telefona i osobnom identifikacijskom broju ne prevladava javni interes, već prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer bi omogućavanje pristupa navedenoj informaciji predstavljalo nepotrebno zadiranje u privatni život navedenih osoba, pa je sukladno članku 15. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama trebalo prekriti navedeni podatak, odnosno odbiti zahtjev žalitelja u tom dijelu.
Pri tome je u odnosu na svaki pojedini elaborat precizirano na kojim stranicama se nalaze podaci koje treba prekriti, a u odnosu na elaborate na kojima se ne navode stranice za zaštićenim osobnim podacima potrebno je u cijelosti omogućiti pristup navedenim dokumentima.
Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (“Narodne novine”, broj 47/09), u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama valjalo je odlučiti kao pod točkama 1., 2. i 4. izreke ovog rješenja.
Kako iz očitovanja prvostupanjskog tijela Povjereniku za informiranje od 25. veljače 2022. godine proizlazi da prvostupanjsko tijelo ne posjeduje geodetske elaborate na području Općine Selca, temeljem članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informaciju trebalo je u tom dijelu odbaciti zahtjev žalitelja, iz kojeg razloga je trebalo odlučiti kao pod točkom 3. izreke ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan