KLASA: UP/II-008-07/21-01/802

URBROJ: 401-01/06-22-6

Zagreb, 8. ožujka 2022.

Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Trgovačkog suda u Splitu Broj: 26 Su-1/21 od 27. rujna 2021. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Trgovačkog suda u Splitu Broj: 26 Su-1/21 od 27. rujna 2021. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem Trgovačkog suda u Splitu odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 15. rujna 2021. godine, kojim je tražio popis svih depozita koji su trenutno dostupni na depozitnom računu navedenog tijela javne vlasti u kojem će biti navedeni datum uplate, iznos uplate, podaci o uplatitelju i podaci o vjerovniku, temeljem odredbe članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što su zatražene informacije zaštićene zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka te odredbe članka 15. stavka 3. navedenog Zakona, jer bi objava traženih informacija mogla biti od utjecaja na učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog postupka.

Žalitelj je protiv osporenog rješenja pravovremeno izjavio žalbu u kojoj u bitnom navodi da mu je istim odbijen gore navedeni zahtjev za pristup informacijama, s objašnjenjem da se radi o informacijama za koje postoji relativno ograničenje prava na pristup informacijama, jer su informacije zaštićene zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka te jer bi objavljivanje informacija onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog, upravnog ili drugog pravno uređenog postupka, izvršenje sudske odluke ili kazne. Žalitelj navodi kako u osporenom rješenju nije navedeno na koji podskup skupa zatraženih podataka se odnose navedeni razlozi odnosno da se rješenjem paušalno odbijaju dati podaci o ijednom depozitu koji su trenutno dostupni na depozitnom računu prvostupanjskog tijela, kao da su informacije o svim depozitima zaštićene razlozima ograničenja. Nadalje, navodi da je tijelo javne vlasti, ukoliko uistinu postoje depoziti za koje vrijede gore navedeni razlozi, trebalo taksativno pobrojiti sve depozite na depozitnom računu, nakon toga mu dostaviti depozite na koje se ti razlozi ne odnose, a u pogledu onih na koje se odnose navesti koji točno razlog ograničenja se odnosi na određeni depozit. Također, u odnosu na skupove podataka koji sadrže osobne podatke, žalitelj ističe da mu je tijelo javne vlasti moglo dostaviti podatke koji nisu zaštićeni zakonom kojim se uređuje zaštita osobnih podataka, odnosno datum uplate, iznos uplate te podaci o uplatitelju (ukoliko podaci o vjerovniku sadrže osobne podatke), ili podatke o vjerovniku (ukoliko podaci o uplatitelju sadrže osobne podatke). Žalitelj ističe da podaci o pravnim osobama nisu zaštićeni zakonom kojim se štite osobni podaci. Navodi kako tijelo javne vlasti nije rješavalo njegov zahtjev s namjerom da omogući pristup traženim podacima nego je suprotno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama odbilo njegov zahtjev u cjelini. Od drugostupanjskog tijela traži da mu odobri pristup onim traženim informacijama u pogledu kojih ne postoji razlog za ograničenje pristupa informacijama, a za one za koje postoje takvi razlozi da točno navede razloge za njihovu uskratu. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je neosnovana.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i na ponovnu uporabu informacija fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti. Pravo na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija pripada svim korisnicima na jednak način i pod jednakim uvjetima, te su korisnici ravnopravni u njegovom ostvarivanju.

Odredbom članka 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.

U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje je Trgovački sud u Splitu dostavio spis predmeta po žalbi žalitelja na nadležno postupanje, a čiji su sastavni dio i Zapisnik o provedbi testu razmjernosti i javnog interesa Broj: 26 Su-1/2021 od 24. rujna 2021. godine te informacije koje su predmet ovog postupka.

Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama dana 15. rujna 2021. godine putem elektroničke pošte od Trgovačkog suda u Splitu zatražio sljedeće: da mu se dostavi popis svih depozita koji su trenutno dostupni na depozitnom računu Trgovačkog suda u Splitu, a da u popisu budu navedeni datum uplate na depozitni račun, iznos uplate, podaci o uplatitelju i podaci o vjerovniku.

Također je utvrđeno da je Trgovački sud u Splitu o navedenom zahtjevu žalitelja nakon provedenog testa razmjernosti i javnog interesa donio osporeno rješenje, kojim je odbio zahtjev pozivom na odredbu članka 15. stavka 2. točke 4. i članka 15. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što bi se objavom traženog popisa otkrilo zaštićene osobne podatke te bi se utjecalo na učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskih postupaka.

U obrazloženju osporenog rješenja naveden je sadržaj predmetnog zahtjeva, nakon čega su citirane odredbe članka 15. stavka 2. točke 4. i stavka 3. navedenog članka Zakona o pravu na pristup informacijama te je navedeno kako je u odnosu na razloge ograničenja pristupa informacijama propisane navedenim odredbama proveden test razmjernosti i javnog interesa, nakon kojeg je Trgovački sud u Splitu zaključio da u odnosu na predmetni zahtjev prevladavaju razlozi da se pristup traženim informacijama ograniči. U nastavku su citirane odredbe Pravilnika o financijsko-materijalnom poslovanju sudova sa strankama („Narodne novine“ broj 58/16.) te je navedeno da je iz navedenih odredbi razvidno da se sudski depozit (ili polog) osniva za potrebe vođenja sudskog postupka, i u koji stranke po nalogu suca ili sudskog savjetnika uplaćuju sredstva za potrebe vođenja postupka te da se za svaki sudski predmet vodi knjigovodstvena kartica u koju se evidentiraju uplate i isplate. Pojašnjeno je da se takvo poslovanje suda zove poslovanje s izvanproračunskim sredstvima, te je i u navedenom Pravilniku navedeno da se takvo poslovanje vodi odvojeno od poslovanja proračunskim sredstvima, obzirom da se radi o uplatama stranaka sudskih postupaka koji se vode pred Trgovačkim sudom u Splitu za potrebe tih postupaka, a ne o proračunskim sredstvima. Nadalje je navedeno da je djelokrug i nadležnost trgovačkih sudova određen člankom 21. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19. i 130/20.), da su Trgovački sudovi nadležni za parnične, stečajne, izvanparnične i ovršne predmete (ovrha na plovilima), da se u parničnim predmetima uplaćuju sredstva u sudski depozit za potrebe vještačenja i uviđaja, u izvanparničnim postupcima sredstva za uviđaje i iznosi određeni privremenim mjerama, u ovršnim predmetima sredstva za potrebe provedbe ovrhe, izlasci na teren, vještačenja, jamčevine, kupovine i sl., a u stečajnim predmetima sredstva potrebna za troškove provedbe stečajnog postupka, odnosno da navedeni primjeri predstavljaju najčešće slučajeve u kojima se vrše uplate u sudski depozit (ili polog) suda. U nastavku se navodi kako je iz navedenog jasno da se ne radi o javnim sredstvima. Također je navedeno kako se većina sudskog depozita prvostupanjskog tijela odnosi na sudske postupke koji su u tijeku, te bi objavljivanjem traženih informacija bilo od utjecaja na integritet samog postupka, odnosno moglo bi utjecati na učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog postupka. U nastavku su citirane odredbe Sudskog poslovnika („Narodne novine“ broj 37/14., 94/14., 8/15., 35/15., 123/15., 45/16., 29/17., 33/17., 34/17., 57/17., 101/18., 119/18., 81/19., 128/19., 39/20., 47/20., 138/20., 147/20., 70/21. i 99/21.) te je istaknuto kako je sud prema Sudskom poslovniku dužan čuvati podatke o strankama, te podatke o sudskom postupku, pogotovo kod sudskih postupaka koji su u tijeku, a da podaci o uplatama sredstava za potrebe vođenja sudskog postupka predstavljaju podatke o sudskom postupku, slijedom čega je zaključeno da nema javnog interesa za to da se iznose podaci o nazivima stranaka i iznosima koje su za potrebe sudskog postupka uplatile, a da bi takve informacije mogle stvoriti neželjeno zanimanje javnosti za sudski postupak koji pojedina stranka vodi, kao i detalje takvog postupka, a što bi moglo stvoriti pritisak na stranke, stvoriti kod njih osjećaj nesigurnosti i nepovjerenja vezano za obradu njihovih podataka od strane suda koji odlučuje o njihovim pravima i obvezama. Navedeno je i da bi objava takvih informacija mogla stvoriti pritisak na suca i sudskog savjetnika te na vođenje postupka, obzirom da bi temeljem dostupnosti traženih informacija, tijek vođenja postupka bio podložan kritikama, primjedbama ili prijedlozima osoba koje nisu stranke pojedinog sudskog postupka i nemaju nikakvog pravnog interesa za sam postupak. Istaknuto je da je i odredbama Sudskog poslovnika ograničeno kome se mogu davati podaci o predmetima koji su u tijeku, a kako bi se mogla osigurati neovisnost samog suđenja i izbjegavanja bilo kakvih utjecaja na suce i sudske savjetnike, kao i da je takvo ograničenje prošireno i na predmete koji su pravomoćno dovršeni. Nadalje, istaknuto je da se među uplatiteljima nalaze i fizičke osobe, pa bi pristup takvim informacijama bio ograničen i pravom na zaštitu osobnih podataka te su citirane odredbe Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka). Navedeno je i da je uvidom u sudske postupke koji su u tijeku ili su pravomoćno dovršeni, utvrđeno da traženje informacija koje su se tražile predmetnim zahtjevom nije u javnom interesu, odnosno da te informacije nisu od javnog značaja, niti su važna za ostvarivanje dobrobiti zajednice. Zaključno je navedeno da je uzimajući u obzir mogućnosti štete koje bi mogle nastati zbog omogućavanja pristupa traženim informacijama s obzirom na javni interes da se pristup informaciji omogući, zaključeno je da je u konkretnom slučaju prevaga na zaštiti, odnosno ograničenju pristupa traženim informacijama propisanom člankom 15. stavkom 2. točkom 4. i stavkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. toga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Svrha testa razmjernosti i javnog interesa ocijeniti je li javni interes da se omogući pristup informaciji veći od potencijalne i vjerojatne štete koja bi nastala objavom informacije. Sadržaj testa razmjernosti i javnog interesa je usporediti odnosno odvagnuti ta dva interesa u njihovom međusobnom odnosu u svakom konkretnom slučaju.

U pogledu razloga za odbijanje predmetnog zahtjeva koji su navedeni u osporenom rješenju, u žalbenom je postupku razmotren provedeni test razmjernosti i javnog interesa prvostupanjskog tijela te da li u konkretnom slučaju u pogledu tražene informacije prevladava javni interes u odnosu na u prvostupanjskom rješenju navedeni zaštićeni interes.

Ispitujući pravilnost provedenog testa razmjernosti i javnog interesa od strane prvostupanjskog tijela u žalbenom je postupku Povjerenik za informiranje utvrdio da ne prevladava javni interes u odnosu na zaštitu interesa osobnih podataka fizičkih osoba te drugih podataka o strankama sudskih postupaka vezano za koje se traže informacije odnosno podaci o svim depozitima koji su dostupni na depozitnom računu tijela javne vlasti u kojem će biti navedeni datum uplate, iznos uplate, podaci o uplatitelju i podaci o vjerovniku na određeni dan iz sljedećih razloga.

U žalbenom postupku je izvršen uvid u informacije koje su predmet ovog postupka te je utvrđeno kako se radi o podacima o kojima se u predmetima Trgovačkog suda u Splitu vode posebne knjigovodstvene kartice, u kojima je prikazan saldo predmeta od 1. siječnja 2000. godine do 15. rujna 2021. godine. Uvidom u navedene kartice je vidljivo kako su na njima navedeni podaci o oznaci predmeta, nazivu računa u kojem su navedene stranke u postupku, podaci o uplatama i isplatama i saldu. Daljnjim uvidom u informacije koje su predmet postupka utvrđeno je da se radi o podacima iz sudskih postupaka na više stotina stranica koji sadrže podatke o vrsti sudskog postupka, pravnim i fizičkim osobama.

Odredbom članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Člankom 4. stavkom 1. Opće uredbe o zaštiti podataka definirano je da su „osobni podaci” svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik”); pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca. Stavkom 2. članka 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da „obrada” znači svaki postupak ili skup postupaka koji se obavljaju na osobnim podacima ili na skupovima osobnih podataka, bilo automatiziranim bilo neautomatiziranim sredstvima kao što su prikupljanje, bilježenje, organizacija, strukturiranje, pohrana, prilagodba ili izmjena, pronalaženje, obavljanje uvida, uporaba, otkrivanje prijenosom, širenjem ili stavljanjem na raspolaganje na drugi način, usklađivanje ili kombiniranje, ograničavanje, brisanje ili uništavanje. U članku 6. Opće uredbe o zaštiti podataka utvrđeni su uvjeti zakonitosti obrade osobnih podataka.

Iz predmetnih knjigovodstvenih kartica te odredbi Zakona o sudovima, Sudskog poslovnika i Pravilnika o financijsko-materijalnom poslovanju sudova sa strankama je razvidno da se u konkretnom slučaju od Trgovačkog suda u Splitu traže podaci o sredstvima koje stranke u različitim sudskim postupcima uplaćuju po nalogu suca ili sudskog savjetnika koji je zadužen za pojedini postupak na poseban račun tijela javne vlasti u posebne svrhe, ovisno o vrsti postupka o kojoj je riječ za različite namjene, a u svrhu vođenja tog postupka. Iz navedenog je jasno kako se ne radi o raspolaganjima javnim sredstvima, pa slijedom navedenog u konkretnom slučaju u pogledu traženih informacija nije primjenjiva odredba članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Stoga je u žalbenom postupku utvrđeno da ne postoji pravni temelj iz članka 6. Opće uredbe o zaštiti podatka za dostavom žalitelju informacija u kojima se mogu identificirati fizičke osobe kao stranke u postupcima u kojima uplaćuju vlastita sredstva zbog zaštite osobnih podataka, a kako je to u osporenom rješenju pravilno zaključilo i prvostupanjsko tijelo.

Odredba članka 15. stavka 3. točke 1. i 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisuje da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako postoje osnove sumnje da bi njezino objavljivanje onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog, upravnog ili drugog pravno uređenog postupka, izvršenje sudske odluke ili kazne te onemogućilo rad tijela koja obavljaju upravni nadzor, inspekcijski nadzor, odnosno nadzor zakonitosti.

Iz odredbi Zakona o sudovima, sudskog poslovnika te Pravilnika o financijsko-materijalnom poslovanju sudova, proizlazi da informacije koje su se tražile u konkretnom slučaju predstavljaju dio spisa pojedinih predmeta, obzirom da se depoziti u istima uplaćuju po nalogu suca ili sudskog savjetnika koji vodi pojedini predmet, pri čemu se podaci o navedenom vode na posebnim knjigovodstvenim karticama kako bi se vođenje tih podataka razgraničilo od proračunskog knjigovodstva koje tijelo javne vlasti vodi o raspolaganjima javnim sredstvima. Iz navedenih je odredbi također vidljivo kako su stranke u postupcima te koje imaju pravo razmatrati i prepisivati spise postupaka u kojima sudjeluju, dok se ostalim osobama koje imaju opravdan interes može dopustiti razmatranje i prepisivanje pojedinih spisa. Osim navedenog, iz odredbi tih propisa je vidljivo kako se obavještavanje stranaka o stanju predmeta od strane suda ograničava na podatke o stadiju postupka, a drugim osobama ti podaci daju samo po odobrenju suca ili predsjednika suda kod dovršenih postupaka.

Razmatranjem dokumentacije u spisu predmeta te javno dostupnih informacija u žalbenom postupku nije utvrđeno da su se vodile ili vode bilo kakve javne rasprave vezano za u zahtjevu tražene informacije, da se predmetne informacije ne odnose na pitanja javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša, ili na pitanje raspolaganja javnim sredstvima te je zaključeno kako nije vjerojatno da bi objava traženih informacija doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti (kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet). Također, u žalbenom postupku nije identificiran javni interes za dostupnošću traženih informacija osim pojedinačnog interesa žalitelja u konkretnom slučaju.

Naime, u žalbenom postupku je iz spisa predmeta utvrđeno kako se radi o sredstvima koja nisu proračunska nego sredstva stranaka koja se vode na posebnom računu temeljem odredbi Pravilnika o financijsko-materijalnom poslovanju sudova sa strankama, za koje podatke bi se eventualno moglo razmatrati postojanje javnog interesa za dostupnošću takvih podataka u odnosu na točno određeni sudski postupak, i to ukoliko bi se pojavile sumnje u pogodovanje, korupciju i sl.. Međutim, predmetnim se zahtjevom ne traže informacije o depozitu iz određenog sudskog postupka, nego je zahtjev postavljen neodređeno i općenito na način da se traže podaci o svim depozitima iz svih postupaka Trgovačkog suda u Splitu na određeni dan.

S obzirom da je odredbama Sudskog poslovnika ograničeno kome se mogu davati podaci o predmetima koji su u tijeku, a kako bi se mogla osigurati neovisnost samog suđenja i izbjegavanja bilo kakvih utjecaja na suce i sudske savjetnike te da se takvo ograničenje odnosi i na pravomoćno dovršene predmete, žalbeno tijelo nakon provedenog postupka prihvaća stav Trgovačkog suda u Splitu iz osporenog rješenja da ne postoji javni interes za podacima o nazivima stranaka i iznosima koje su za potrebe sudskog postupka uplatile te da bi se otkrivanjem takvih informacija moglo utjecati na vođenje sudskog postupka zbog same izloženosti kritikama, primjedbama ili prijedlozima neovlaštenih osoba, odnosno osoba koje nemaju pravni interes za sudjelovanje u tim postupcima.

Naime, prema formulaciji zakonske odredbe članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama dovoljno je postojanje „osnove sumnje“ da bi objavljivanje informacije onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje postupka, a u žalbenom postupku je zaključeno kako se ne može sa sigurnošću otkloniti mogući utjecaj na sudske postupke do kojeg bi moglo doći objavom predmetnih informacija, obzirom na načelo raspolaganja informacijom iz članka 9. Zakona o pravu na pristup informacijama te na činjenicu kako bi se omogućavanjem pristup informacijama u konkretnom slučaju korisnicima prava na pristup informacijama dalo veća prava nego što ih imaju stranke u konkretnim sudskim postupcima.

Ovo se posebno ističe iz razloga što se predmetne informacije u velikom dijelu odnose na građanske, parnične i izvanparnične sudske postupke za koje nije identificirano prevladavanje javnog interesa koji bi se ostvario omogućavanjem pristupa zatraženim depozitima, da žalitelj ne traži informaciju koja se odnosi na raspolaganje javnim sredstvima, niti na neko određeno raspolaganje u specificiranom sudskom postupku, u kojem slučaju bi se moglo utvrđivati eventualno postojanje javnog interesa, nego traži depozite iz svih postupaka na određeni dan, a koji podaci koji još dodatno podliježu i zaštiti osobnih podataka fizičkih osoba. Osim toga, ističe se kako takvo neodređeno traženje koje se odnosi na veliku količinu podataka ima i obilježja traženja opisanog u članku 25. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno da takva općenita i neprecizirana traženja koja se odnose na veću količinu informacija, prema mišljenju žalbenog tijela nisu sukladna sa svrhom koju je imao zakonodavac prilikom donošenja Zakona o pravu na pristup informacijama.

Uzimajući u obzir sve navedeno nakon provedenog žalbenog postupka je zaključeno da razlozi koje žalitelj navodi u žalbi nisu dovoljan pravni temelj za omogućavanje pristupa traženim informacijama za koje ne postoji širi javni interes osim interesa žalitelja. Stoga je na temelju provedenog žalbenog postupka drugostupanjsko tijelo utvrdilo da je prvostupanjski postupak u cijelosti proveden u skladu s odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama te da je osporeno rješenje pravilno i osnovano na zakonu.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09. i 110/21.) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano.

Slijedom navedenog, temeljem članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku riješeno je kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                            dr. sc. Zoran Pičuljan