KLASA: UP/II-008-07/21-01/564

URBROJ: 401-01/03-22-11

Zagreb, 10. ožujka 2022. godine

Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Primorsko-goranske županije KLASA: 032-02/21-03/9, URBROJ: 2170/1-03-08/5-21-6 od 1. lipnja 2021. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Primorsko-goranske županije KLASA: 032-02/21-03/9, URBROJ: 2170/1-03-08/5-21-6 od 1. lipnja 2021. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 22. veljače 2021. godine kojim je zatražen uvid u izmjene i dopune građevinske dozvole, uporabnu dozvolu i ostalu projektnu dokumentaciju o izgradnji obiteljske kuće i svih pomoćnih građevina na građevnoj čestici k.č. 526/3 i 526/4, k.o. Mali Lošinj - grad, temeljem članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama u vezi sa člankom 15. stavkom 2. točkom 4. i točkom 5. istoga Zakona jer je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka i jer je informacija zaštićena propisima kojima se uređuje pravo intelektualnog vlasništva, osim u slučaju izričitog pisanog pristanaka nositelja prava.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravodobno uložio žalbu u kojoj navodi kako smatra da je njegov zahtjev potpun, razumljiv i osnovan jer kao vlasnik susjednog zemljišta pravno ima položaj stranke u postupcima koje je provodilo javnopravno tijelo, u kojem su stvorene gotove informacije te stoga ima pravo i na osnovi Zakona o pravo na pristup informacijama. Navodi da žalbu ulaže zbog pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene prava. Ističe kako je u postupku rješavanja njegovog zahtjeva ponudio dokaze o pravnom interesu da je vlasnik kat. čest. 826/4 k.o. Mali Lošinj grad, a koja nekretnina je susjedna kat. čest 826/3 k.o. Mali Lošinj grad te da je temeljem odredbe čl. 115. Zakona o gradnji ima zakonom dokazani pravni interes biti stranka u postupku izdavanja građevinske ili uporabne dozvole za susjedno zemljište kat. čest. 826/3 k.o. Mali Lošinj grad, ukoliko bi se postupci provodili nakon upisa vlasništva na njegovo ime, a pravo biti stranka u upravnim postupcima koji su vođeni i završeni imao je pravo biti njegov prednik Republika Hrvatska. Nadalje, navodi kako njegov prednik u vlasništvu zemljišta Republika Hrvatska nije aktivno sudjelovala u postupcima izdavanja dokumenata građevinske dozvole i uporabne dozvole za susjednu građevinsku parcelu kat. čest. 826/3 k.o. Mali Lošinj grad te da ne raspolaže dokumentima stvorenim u tim postupcima. Navodi da je prvostupanjskom tijelu bila poznata odredba članka 115. Zakona o gradnji te činjenica da po osnovi vlasništva susjednog zemljišta ima dokazan pravni interes te da nije bilo razloga da tijelo javne vlasti dvoji o pravu na izdavanje preslika traženih dokumenata iz razloga jer nema pravnog interesa, a najmanje da se predmetnim rješenjem ospori pristup traženim informacijama po bilo kojoj osnovi, makar izdavanjem nezakonitog rješenja. Navodi da se glavni projekt za izdavanje građevinske dozvole izrađuje na način propisan Zakonom o gradnji, tehničkim i drugim propisima, koji nemaju karakter originalne intelektualne tvorevine te da stoga ne predstavljaju autorska djela. Napominje kako je dokument glavni projekt uvjet za izdavanje građevinskih dozvola, te da projektant isti mora izraditi na temelju i u skladu sa Zakonom o gradnji, Zakonom o prostornom uređenju i ostalih propisa koji se moraju uzeti u obzir za konkretnu lokaciju, a da taj dokument izrađuje po ugovoru za pružanje stručnih usluga koji sklapa s investitorom, koji takav dokument mora priložiti zahtjevu za izdavanje građevinske dozvole. Ističe da provedbom, odnosno građenjem sukladno glavnom projektu koji je sastavni dio građevinske dozvole, nije stvoreno autorsko djelo, a niti su podaci o odgovornim osobama za gradnju, kako su definirani Zakonom o gradnji, zaštićeni tim propisom, već naprotiv zbog odgovornosti koji sukladno tom Zakonu imaju za nezakonito projektiranje ili protupravno građenje. Ukazuje na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske U-I/1232/2016 kojim nije prihvaćen prijedlog Hrvatske komore arhitekata da bi svaki glavni projekt i drugi projekti izrađeni za potrebe građenja bili autorsko djelo. Napominje da se u konkretnom slučaju ne radi o informacijama koje su zaštićene zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka u odnosu na osobu investitora, a niti na osobu projektanta glavnog projekta, koja je izradila projekt temeljem kojeg je u upravnim postupcima donesena informacija koju je tražio. Navodi kako se ne radi o informacijama koje su u postupku izrade unutar tijela javne vlasti ili da bi se u tim postupcima donosile neke druge konačne informacije, radi čega bi se mogao narušiti proces donošenja rješenja. Navodi kako je njegov zahtjev za pristup gotovim informacijama iz završenih upravnih postupaka u kojima su donesene konačne odluke koje su postale pravomoćne: građevinska i uporabna dozvola, a projekti su sastavni dijelovi istih. Predlaže da se žalba prihvati.

Žalba nije osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj dana 22. veljače 2021. godine tijelu javne vlasti Primorsko-goranskoj županiji podnio zahtjev za pristup informacijama, kojim je zatražio sljedeće informacije: presliku rješenja o izmjeni i dopuni građevinske dozvole KLASA: UP/I-361-03/91-01/103, URBROJ: 2213-04-04-91-5 od 17. lipnja 1992. godine, izdanog od Odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo Općine Cres-Lošinj, presliku glavnog projekta koji je sastavni dio navedenog rješenja o izmjeni i dopuni građevinske dozvole, a iz koje dokumentacije bi bio vidljiv oblik i veličina građevinske čestice čkbr. 526/3 k.o. Mali Lošinj grad, smještaj građevine kuće i svih pomoćnih građevina na istoj, položaj i uvjet građenja kolno- pješačkog pristupa navedene građevne čestice na javno prometnu površinu ulicu B. Milanovića s kojom graniči, te način i uvjeti za građenje ogradnih zidova na granici te građevne parcele sa susjednim građevinskim parcelama, presliku uporabne dozvole za građevine izgrađene na temelju akta za građenje izdanog do 1. listopada 2007. godine, KLASA: UP/I-361-05/14-04/14, URBROJ: 2170/1-03-05/6-14-3 i presliku skice premjeravanja koja se odnosi na snimanje zgrade-kuće i svih njenih sastavnih dijelova izgrađenih na površini zemljišta čkbr. 526/3 k.o. Mali Lošinj – grad, a koji dokument je nadležni ured smatrao dokazom legalnosti građenja građevine na predmetnoj građevinskoj čestici kako je bilo odobreno Odobrenjem za gradnju Broj: 04/2-UP-1368/1-1971 od 22. listopada 1971. godine i Rješenjem o izmjeni i dopuni građevinske dozvole KLASA: UP-361-03/91-01/103, URBROJ: 2213-04-04-91-5 od 17. lipnja 1992. godine kojem rješenju je sastavni dio glavni projekt u kojem se prikazuje građevinska čestica na temelju koje je izdano Rješenje o izmjeni i dopuni građevinske dozvole KLASA: UP-361-03/91-01/103, URBROJ: 2213-04-04-91-5 od 17. lipnja 1992. godine. U zahtjevu je naveo da se kod Općinskog suda u Rijeci, Stalnoj službi u Malom Lošinju pod posl. Br. P-2997/2018 vodi parnični postupak u pravoj stvari žalitelja kao tužitelja protiv tuženika vlasnika susjedne nekretnine radi predaje u posjed te da ima pravni interes pribaviti tražene dokumente.

Iz spisa predmeta proizlazi da je tijelo javne vlasti, Upravni odjel za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava u Malom Lošinju dopisom KLASA: 361-01/21-02/20, URBROJ: 2170/1-03-05/4-21-2 od 11. ožujka 2021. godine obavijestilo žalitelja da su uvidom u zemljišne knjige Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju utvrdili da je na nekretnini oznake k.č.526/4 k.o. Mali Lošinj-grad, upisane u zk.ul. 2556 k.o. Mali Lošinj-grad, koja graniči sa spornom k.č. 526/3 k.o. Mali Lošinj-grad, stekao vlasništvo krajem 2017. godine, odnosno nakon izdavanja označenog rješenja o izmjeni i dopuni građevinske dozvole, kao i uporabne dozvole, KLASA: UP/I-361-05/14-01/14, URBROJ: 2170/1-03-05/6-14-3 od 14. kolovoza 2014. godine. Nadalje, navodi se da sama činjenica da je žalitelj pokrenuo sudski postupak koji se vodi pod brojem: P-2997/18 pred Općinskim sudom u Rijeci, Stalnoj službi u Malom Lošinju, ne predstavlja dokaz pravnog interesa za izdavanje ovjerenih preslika dokumentacije koje je tražio te je navedeno da će navedeni Upravni odjel na traženje suda za potrebe postupka, traženu dokumentaciju dostaviti.

Iz spisa predmeta proizlazi da je žalitelj izjavio žalbu Povjereniku za informiranje jer tijelo javne vlasti nije riješilo zahtjev za pristup informacijama u roku koji je propisan Zakonom o pravu na pristup informacijama, te je u tom postupku tijelo javne vlasti dostavilo očitovanje nadležnog Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša Ispostave u Malom Lošinju KLASA: 361-01/21-02/20, URBROJ: 2170/1-03-07/1-21-3 od 9. travnja 2021. godine iz kojeg proizlazi da je navedeni Upravni odjel predmetni zahtjev rješavao sukladno članku 84. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09), a ne kao zahtjev sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama. Povjerenik za informiranje je donio rješenje KLASA: UP/II-008-07/21-01/359, URBROJ: 401-01/03-21-1 od 21. svibnja 2021. godine kojim je naložio tijelu jave vlasti da u roku od osam dana riješi zahtjev za pristup informacijama žalitelja od 22. veljače 2021. godine sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama.

Tijelo javne vlasti donijelo je osporeno rješenje kojim jer odbijen predmetni zahtjev za pristup informacijama žalitelja temeljem članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama u vezi sa člankom 15. stavkom 2. točkom 4 i točkom 5. istoga Zakona. U obrazloženju osporenog rješenja citirana je odredba članka 115. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19) o strankama u postupku izdavanja građevinske dozvole te odredba članka 84. Zakona o općem upravnom postupku o obavješćivanju o tijeku postupka i razgledavanju spisa. Nadalje, budući je nadležno tijelo graditeljstva utvrdilo da žalitelj ne ostvaruje pravo stranke u predmetnim postupcima, prvostupanjsko tijelo je razmotrilo da li se može omogućiti uvid u tražene dokumente primjenom Zakona o pravu na pristup informacijama. Ističe se da je građevinska dozvola, kao i uporabna dozvola informacija koja je nastala u radu tijela javne vlasti u smislu članka 5. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, međutim da se radi o informaciji za koju je sukladno odredbama posebnog propisa (Zakona o gradnji) potrebno dokazivati svojstvo stranke ili pravni interes da bi se omogućio uvid u iste te ukoliko bi se omogućilo da građevinska i uporabna dozvola budu dostupne javnosti, tada bi se izgubio smisao uvida u spis predmeta jer bi primjenom odredaba Zakona o pravu na pristup informacijama izbjegavalo dokazivanje svojstva stranke ili pravnog interesa za uvid u spis predmetne građevinske dozvole te da bi to značilo kršenje načela jednakosti iz članka 8. Zakona o pravu na pristup informacijama. Napominje se kako tražena dokumentacija sadrži osobne podatke koji sadrže ime, adresu i osobne identifikacijske brojeve stranaka u izdavanja građevinske dozvole, a da Zakonom o gradnji nije propisano da se osobni podaci smiju prikupljati i dalje obrađivati. Citira se odredba članka 75. Zakona o gradnji kojom je propisano da se autorska prava na građevini projektiranoj glavnim ili drugim projektom i građenjem u skladu s tim projektom stječu sukladno posebnom propisu, ako je to ugovoreno ugovorom o izradi projekta. Nadalje, citiraju se odredbe članka 5. stavka 1. i odredbe članka 91. stavka 1. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima („Narode novine“, broj 167/03, 79/07, 80/11, 141/13, 127/14, 62/17 i 96/18), koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva, te je zaključeno da je u slučaju projektne dokumentacije iz područja arhitekture, glavni projekt (koji obuhvaća pisani i crtani dio) zaštićen autorskim pravom te da se u konkretnom slučaju radi o ograničenju pristupa informacijama temeljem odredbe članka 15. stavka 2. točke 5. Zakon o pravu na pristup informacijama. S tim u vezi navodi se kako je utvrđeno da se za traženu dokumentaciju radi o autorskom djelu koji sadrži i osobne podatke. Nadalje, u obrazloženju se obrazlaže kako je glavni projekt privatni investitor naručio od ovlaštene osobe i izradu istog platio, da se radi o izgradnji građevina koje nemaju obilježja javnog dobra, ne utječu na drugu nekretninu koja je javno dobro i ne ugrožavaju javnost te da se za izgradnju građevina projektiranih glavnim projektom nisu utrošena javna sredstva, a da se informacije u njemu ne odnose na pitanje javnog zdravlja, javne sigurnosti, zaštite okoliša ili raspolaganja javnim sredstvima. Zaključuje se da u konkretnom predmetu ne prevladava javni interes za omogućavanjem pristupa traženim informacijama, već da prevladava zaštita autorskog prava i prava zaštite osobnih podataka.

Iz spisa predmeta proizlazi da je Upravni odjel za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša Primorsko-goranske županije, Ispostava u Malom Lošinju utvrdio da podnositelj nije stranka u postupku izdavanja rješenja o izmjeni i dopuni građevinske dozvole, kao i uporabne dozvole za nekretninu oznake k.č. 526/3 k.o. Malo Lošinj-grad te da nije dokazao pravni interes za izdavanje traženih dokumenta pozivom na sudski postupak koji se vodi pred Općinskim sudom u Rijeci, Stalnom službom u Malom Lošinju, iz kojeg razloga žalitelju nije omogućen uvid u spis predmeta, a što i sam žalitelj navodi u svojoj žalbi. Napominje se kako spisu predmeta Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava u Malom Lošinju, KLASA: 361-01/21-02/20 ne prileži rješenje kojim je odbijen zahtjev za uvid u spis predmeta, a za što postoji obveza prvostupanjskog tijela sukladno članku 84. stavku 4. Zakona o općem upravnom postupku, niti ne prileži žalba žalitelja protiv rješenja ukoliko je isto doneseno.

U žalbenom je postupku ispitan test razmjernosti i javnog interesa proveden od strane prvostupanjskog tijela te je razmotreno može li se žalitelju odobriti pristup traženim informacijama sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Sukladno članku 6. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije su dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima tog Zakona.

Prema članku 15. stavku 2. točki 4. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

U članku 15. stavku 2. točki 5. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena propisima kojima se uređuje pravo intelektualnog vlasništva, osim u slučaju izričitog pisanog pristanka nositelja prava. Prema odredbi stavka 6. istoga članka informacije kojima se ograničava pravo na pristup zbog razloga navedenih u stavku 2. točki 5. toga članka postaju dostupne javnosti kada to odredi onaj kome bi objavljivanjem informacija mogla biti prouzročena šteta, ali najduže u roku od 20 godina od dana kad je informacija nastala, osim ako zakonom ili drugim propisom nije određen duži rok.

Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. tog Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Iz pobijanog rješenja, kao i provedenog testa razmjernosti i javnog interesa, u bitnom proizlazi da prevladava potreba zaštite osobnih podataka investitora i projektanta u postupku izdavanja izmjene i dopune građevinske dozvole, odnosno uporabne dozvole te da predmetna projektna dokumentacija predstavlja autorsko djelo. Također se navodi da nekretnina na koju se odnosi građevinska dozvola nema obilježja javnog dobra, ne utječe na drugu nekretninu koja je javno dobro i ne ugrožava javnost, te da se traže informacije iz postupka u kojemu su izdane navedene dozvole za nekretnine koje nisu izgrađene javnim sredstvima nego sredstvima fizičkih osoba privatnih investitora te da nije razvidno u čemu bi se sastojao javni interes za omogućavanjem pristupa traženim informacijama za navedenu nekretninu.

Sukladno članku 9. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da korisnik koji raspolaže informacijom sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, ima pravo tu informaciju javno iznositi.

Dakle, svrha Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti korisnicima pristup informacijama od javnog značaja, dakle informacijama za koje prevladava javni interes da se učine dostupnim ne samo žalitelju, već i bilo kojoj trećoj osobi koja bi istu informaciju tražila.

Naime, prilikom primjene Zakona o pravu na pristup informacijama polazi se od načela jednakosti propisanog člankom 8. navedenog Zakona, što znači da bi svakom korisniku pod jednakim uvjetima morala biti dostupna informacija, odnosno da bi isti bili ravnopravni u ostvarivanju navedenog prava.

U konkretnom slučaju, očito je da žalitelj ima određeni interes za traženom informacijom s obzirom na pokrenuti sudski spor, međutim činjenica što žalitelj ima određeni interes za informacijom, ne govori u prilog omogućavanju pristupa traženoj informaciji jer sukladno članku 18. stavku 4. Zakona o pravu na pristup informacijama korisnici nisu dužni navoditi zbog čega traže pristup informaciji, niti se pozivati na odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama.

Činjenica da se vodi sudski spor između žalitelja kao tužitelja protiv vlasnika susjedne nekretnine kao tuženika ukazuje na to da se radi o privatnopravnom odnosu, a žalitelj u svojoj žalbi nije ukazao koji bi bio javni interes (pored njegovog privatnog interesa) da mu se omogući pristup traženim informacijama.

U pogledu traženih informacija koje su predmet ovog postupka, izmjena i dopuna građevinske dozvole, uporabne dozvole i priložene projektne dokumentacije, u drugostupanjskom je postupku uvidom u iste utvrđeno da su iste izdane na zahtjev investitora fizičkih osoba te da iste sadrži osobne podatke investitora, projektanta te drugih fizičkih osoba koje su sudjelovale u postupku izdavanja tih dozvola. Osim toga, vidljivo je da su investitori i vlasnici nekretnine za koje su dozvole izdane. Stoga, u žalbenom je postupku zaključeno da se prvostupanjsko tijelo u osporenom rješenju osnovano pozvalo na ograničenje pristupa informacijama propisano člankom 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama. Naime,

u pogledu imena i prezimena te adresa fizičkih osoba koje su navedene u navedenim dozvolama, Povjerenik za informiranje smatra da bi omogućavanje pristupa istim predstavljalo nepotrebno zadiranje u njihov privatni život.

Također se ističe da u konkretnom slučaju nije moguće primijeniti odredbu članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama o djelomičnom omogućavanju pristupa informaciji (a koju prvostupanjsko tijelo nije uzelo u obzir, što nije utjecalo na pravilnost prvostupanjske odluke), jer bi se omogućavanjem pristupa traženim dozvolama na kojom bi se prekrila imena investitora fizičke osobe i drugih osoba koje sudjeluju u postupku, kao i podataka o čestici na koju se dozvola odnosi (a koji također upućuju na određenu fizičku osobu) izgubio smisao davanja informacija.

Sukladno članku 7. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije moraju biti pravodobne, potpune i točne, a građevinska dozvola i uporabna dozvola, iz koje nije moguće utvrditi na koju se nekretninu odnosi i na čiji je zahtjev izdana (zbog potrebe zaštite osobnih podataka), ne predstavlja potpunu i točnu informaciju u smislu navedene odredbe.

Dakle, zbog gore opisanog načela jednakosti, žalitelj ne može biti u povoljnijem položaju u odnosu na treće osobe koji bi tražile navedenu informaciju zbog činjenice da mu je poznato na koga se predmetna građevinska i uporabna dozvola odnosi, jer primjenom testa razmjernosti i javnog interesa treba prekriti ime i prezime navedene osobe kao zaštićeni podatak, jer za isto prevladava potreba zaštite prava na ograničenje u odnosu na javni interes.

U pogledu projektne dokumentacije za građevinsku dozvolu koja je predmet ovog postupka, u drugostupanjskom je postupku uvidom u istu utvrđeno da je ista izrađena na zahtjev investitora fizičkih osoba te je utvrđeno da se sastoji od tehničkog opisa, arhitektonsko-građevinskog nacrta i statičkog proračuna.

Sukladno članu 75. Zakona o gradnji autorska prava na građevini projektiranoj glavnim ili drugim projektom i građenjem u skladu s tim projektom stječu sukladno posebnom zakonu, ako je to ugovoreno ugovorom o izradi projekta.

Člankom 5. stavkom 1. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva, propisano je da je autorsko djelo originalna intelektualna tvorevina iz književnoga, znanstvenog i umjetničkog područja koja ima individualni karakter, bez obzira na način i oblik izražavanja, vrstu, vrijednost ili namjenu ako tim Zakonom nije drukčije određeno. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da autorska djela jesu osobito: jezična djela (pisana djela, govorna djela, računalni programi), glazbena djela, s riječima ili bez riječi, dramska i dramsko-glazbena djela, koreografska i pantomimska djela, djela likovne umjetnosti (s područja slikarstva, kiparstva i grafike), bez obzira na materijal od kojega su načinjena, te ostala djela likovnih umjetnosti, djela arhitekture, djela primijenjenih umjetnosti i industrijskog dizajna, fotografska djela i djela proizvedena postupkom sličnim fotografskom, audiovizualna djela (kinematografska djela i djela stvorena na način sličan kinematografskom stvaranju), kartografska djela, prikazi znanstvene ili tehničke prirode kao što su crteži, planovi skice, tablice i dr.

U članku 91. stavku 1. istoga Zakona propisano je da je dopušteno reproduciranje autorskih djela koja su trajno smještena na ulicama, trgovima, parkovima ili drugim mjestima pristupačnim javnosti te distribuiranje i priopćavanje javnosti takvih reprodukcija. Stavkom 2. istog članka je propisano da se djela iz stavka 1. ovoga članka ne smiju reproducirati u trodimenzionalnom obliku. U članku 92. navedenog Zakona je propisano da se odredbe članka 91. stavka 1. ovoga Zakona primjenjuju samo u pogledu vanjskog izgleda arhitektonskog objekta.

Uzimajući u obzir da iz navedenih odredbi proizlazi da u slučaju projektne dokumentacije iz područja arhitekture glavni projekt (koji obuhvaća pisani i crtani dio) zaštićen autorskim pravom, u žalbenom je postupku zaključeno da se prvostupanjsko tijelo u osporenom rješenju osnovano pozvalo na ograničenje pristupa informacijama propisano člankom 15. stavkom 2. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Naime, sukladno navedenim odredbama Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, dopušteno je reproduciranje vanjskog dijela izgrađene zgrade, koja postoji u prostoru, ali ne i u trodimenzionalnom obliku, iz čega proizlazi da nije dopušteno, bez pristanka autora arhitektonski projekt odnosno glavni projekt koji je prilog građevinske dozvole, distribuirati trećim osobama. Pri navedenom se napominje da u spisu predmeta nema pisanog traga o traženju navedenog pristanka, bilo od strane žalitelja bilo od prvostupanjskog tijela, tako da se u spisu predmeta ne nalazi pristanak nositelja prava.

U pogledu pozivanja žalitelja na rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-I-1232/2016 od 21. studenoga 2017. godine, napominje se da istim nije prihvaćen prijedlog Hrvatske komore arhitekata za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 75. Zakona o gradnji te kako je Ustavni sud Republike Hrvatske u navedenoj odluci utvrdio da predlagateljica nije dovela u pitanje ratio legis osporene odredbe Zakona o gradnji zbog kojih bi trebalo pokrenuti postupak za ocjenu suglasnosti osporene odredbe s Ustavom.

Stoga je u žalbenom postupku zaključeno kako ne prevladava javni interes za odobravanjem pristupa projektnoj dokumentaciji za građevinsku dozvolu za nekretninu za koju je u upravnom postupku izdana izmjena i dopuna građevinske dozvola, a osobito imajući u vidu i općepoznatu činjenicu da građanima u slučaju sumnje u nepravilnosti pri izdavanju građevinskih dozvola na raspolaganju stoje nadležne inspekcijske službe.

Ako bi se prihvatio stav žalitelja da građevinska i uporabna dozvola kao i projektna dokumentacija kao u ovom slučaju mora biti dostupna javnosti, tada bi se izgubio smisao uvida u spis predmeta, jer bi se primjenom odredaba Zakona o pravu na pristup informacijama izbjegavalo dokazivanje svojstva stranke ili pravnog interesa za uvid u spis predmeta građevinske dozvole.

To bi značilo kršenje gore opisanog načela jednakosti, jer bi primjerice stranke u navedenom postupku morale dokazivati svoje svojstvo (npr. dostavom dokaza da su nositelji stvarnih prava na nekretnini), dok se primjenom Zakona o pravu na pristup informacijama isto ne bi trebalo dokazivati.

S obzirom da se radi o nekretnini u vlasništvu fizičke osobe na čiji su zahtjev izdane predmetne dozvole, Povjerenik za informiranje, ispitujući pravilnost provedenog testa razmjernosti i javnog interesa u žalbenom postupku, a sukladno ovlaštenju iz članka 25. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, prihvaća navode prvostupanjskog tijela iz osporenog rješenja, obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o nekretnini koja je javno dobro, niti utječe na nekretninu koja je javno dobro, odnosno da u konkretnom slučaju ne prevladava javni interes za omogućavanjem pristupa traženim informacijama.

Osim toga, također se ističe da iz spisa predmeta ne proizlazi da su se vodile bilo kakve javne rasprave vezano za navedenu nekretninu, informacija koja je predmet postupka ne odnosi se na pitanja javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša, niti na pitanje raspolaganje javnim sredstvima, niti je vjerojatno da bi objava traženih informacija doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti (kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet), pa je očito da za traženu informaciju postoji isključivo žaliteljev osobni interes.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješavanje stvari.

Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 2. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao izreci ovog rješenja.

S obzirom na to da je u tijeku parnični postupak na koji se pozvao žalitelj radi pristupa traženim informacijama, napominje se da je odredbom članka 232. stavka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19), propisano da će, ako stranka sama ne može pribaviti ispravu, sud na prijedlog stranke pribaviti ispravu, ako se ista nalazi kod državnog tijela ili pravne ili fizičke osobe s javnim ovlaštenjima, a o čemu je žalitelja obavijestio nadležni Upravni odjel za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša Primorsko-goranske županije u obavijesti od 11. ožujka 2021. godine.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan