KLASA: UP/II-008-07/22-01/161
URBROJ: 401-01/11-22-2
Zagreb, 21. ožujka 2022.
Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Ministarstva turizma i sporta KLASA: 008-03/22-02/2, URBROJ: 529-01/14-22-3 od 25. siječnja 2022. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Ministarstva turizma i sporta KLASA: 008-03/22-02/2, URBROJ: 529-01/14-22-3 od 25. siječnja 2022. godine.
2. Djelomično se omogućava ......... pravo na pristup preslici Zapisnika o izvršenom inspekcijskom nadzoru KLASA: UP/I-034-02/21-19/353, URBROJ: 529-08-1/5-21-3 od 2. srpnja 2021. godine na način da se prekriju osobni identifikacijski brojevi ......... i ......... te prezime fizičke osobe navedeno na posljednjoj stranici.
3. Nalaže se Ministarstvu turizma i sporta sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 10. siječnja 2022. godine, kojim je zatražio presliku dokumenta (zapisnika, zaključka ili sličnog akta) o obavljenom nadzoru sportske inspekcije nad Športskom zajednicom Grada Ogulina, temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno jer nema osnove za dopunu i ispravak informacije te članka 23. stavka 5. točke 5. citiranog Zakona jer žalitelj zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da su u prvostupanjskom postupku činjenice nepotpuno i pogrešno utvrđene te da tijelo javne vlasti odbija dostaviti informacije s razlogom da učini nedostupnim ili da sakrije dokument koji sadrži informaciju u namjeri da ga onemogući u ostvarivanju prava na pristup informacijama. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je djelomično osnovana.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Odredbom članka 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom od 10. siječnja 2022. godine od tijela javne vlasti zatražio presliku dokumenta (zapisnika, zaključka ili sličnog akta) o obavljenom nadzoru sportske inspekcije nad Športskom zajednicom Grada Ogulina tijekom srpnja 2021. godine. Nadalje, utvrđeno je da je tijelo javne vlasti istoga dana zatražilo žalitelja da, sukladno članku 20. stavku 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, ispravi zahtjev jer nije potpun i razumljiv. Također, utvrđeno je da je tijelo javne vlasti postupajući po zahtjevu žalitelja donijelo rješenje Ministarstva turizma i sporta KLASA: 008-03/22-02/2, URBROJ: 529-01/14-22-3 od 25. siječnja 2022. godine kojim se zahtjev odbija temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno jer nema osnove za dopunu i ispravak informacije te članka 23. stavka 5. točke 5. citiranog Zakona jer žalitelj zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.
U obrazloženju pobijanog rješenja navodi se da je temeljem članka 25. Zakona o sportskoj inspekciji („Narodne novine“, broj 86/12., 98/19. i 34/21.) inspektor je dužan dostaviti zapisnik i rješenja osobama koje prema odredbama članka 23. ovog Zakona mogu izjaviti žalbu protiv rješenja inspektora, a u skladu s odredbama članka 23. stavka 2. i 3. Zakona o sportskoj inspekciji žalbu može izjaviti odgovorna osoba u pravnoj osobi i fizička osoba koja je bila predmet nadzora, fizička osoba u pravnoj osobi kojoj je rješenjem izrečena zabrana ili naređena druga obveza te druga fizička ili pravna osoba koja za to dokaže pravni interes, trećih osoba. Nadalje, navodi se da u konkretnom slučaju žalitelj, ujedno podnositelj prijave nije odgovorna osoba u pravnoj osobi ni fizička osoba koja je bila predmet nadzora kao ni fizička osoba u pravnoj osobi kojoj je rješenjem izrečena zabrana ili naređena druga obveza te isto tako nije dokazao pravni interes za izjavljivanje žalbe, a niti mu je u skladu s odredbama Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09. i 110/21.) priznato svojstvo stranke u postupku, nije mu dostavljen zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru nego je u skladu s odredbama članka 11. stavka 5. Zakona o sportskoj inspekciji dopisom Klasa: UP/I-034-02/21-19/353, Urbroj: 529-08-1/5-21-4 od 13. srpnja 2021. godine obaviješten o provedenom nadzoru i poduzetim mjerama, a protiv koje je imao mogućnost pokretanja upravnog spora u skladu sa odredbama Zakona o upravnim sporovima koju mogućnost nije iskoristio. Također, navodi se da je sukladno odredbama članka 13. stavka 2. Zakona o sportskoj inspekciji inspektor kao službenu tajnu dužan čuvati dokumentaciju i činjenice i podatke koji su u vezi s inspekcijskim nadzorom. Ističe se da je sukladno članku 23. stavku 5. točki 5. Zakona o pravu na pristup informacijama utvrđena zlouporaba prava na pristup informacijama jer je došlo do učestali zahtjeva istog korisnika čime je došlo i do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.
S obzirom da iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi kako tijelo javne vlasti zahtjev žaliteljice odbija iz dva razloga: postojanja ograničenja prava na pristup informacijama, odnosno iz razloga što nema osnove za dopunu i ispravak informacije, kao i zbog zlouporabe prava na pristup informacijama od strane žaliteljice, u žalbenom je postupku prvo potrebno ispitati potonje.
U članku 23. stavku 5. točki 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijelo javne vlasti rješenjem može odbiti zahtjev za pristup informacijama ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kad zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.
Prilikom ocjene je li u određenom slučaju došlo do zlouporabe prava na pristup informacijama, prvo u obzir treba uzeti načelo međusobne suradnje i pomoći propisano u članku 9.a Zakona o pravu na pristup informacijama, što kod zlouporabe znači da se treba cijeniti ponašanje tijela javne vlasti od kojeg su zatražene informacije i korisnika prava na pristup informacijama. Zakon o pravu na pristup informacijama daje temeljne smjernice o tome koje okolnosti tijelo javne vlasti treba imati u vidu prilikom donošenja odluke o tome da određeni korisnik zloupotrebljava pravo na pristup informacijama (funkcionalno povezani zahtjevi, učestali zahtjevi, rješavanje predstavljaju opterećenje za tijelo javne vlasti), ali, razumljivo, ne razrađuje dodatne kriterije koje tijelo javne vlasti treba uzeti u obzir kako bi se moglo ocijeniti da je došlo do zlouporabe prava na pristup informacijama, ostavljajući rješavanje tog pitanja praksi i uspostavljanju pravnog standarda. Iz zakonskog određenja je jasno da je potrebno ocijeniti utjecaj zahtjeva na javni interes iako prema Zakonu o pravu na pristup informacijama podnositelji zahtjeva ne moraju navoditi razloge zbog kojih traže informaciju, ali je potrebno naglasiti da u slučaju moguće zlouporabe prava svrha i subjektivni elementi imaju utjecaj na odlučivanje i ocjenu postojanja javnog interesa, jer se mora uzeti u obzir i širi kontekst podnošenja zahtjeva, kao i ciljeve koji se žele postići podnošenjem zahtjeva. Tijelo javne vlasti, bez obzira što korisnik ne treba navesti svrhu traženja informacije, iz eventualne komunikacije s korisnikom i njegovim pojašnjenjima može razmatrati i vrijednost zatraženih informacija za javni interes. Osim toga potrebno je ocijeniti ponašanje korisnika prilikom traženja informacija (objektivne i subjektivne okolnosti), a također i poziciju tijela javne vlasti, kao i uzeti u obzir kontekst i povijest podnositeljevih zahtjeva jer je iz podnositeljevih postupanja po prethodnim zahtjevima ponekad je moguće uočiti određeni model ponašanja podnositelja.
Vezano uz navedene okolnosti Ministarstvo turizma i sporta u dopisu KLASA: 008-03/22-02/2, URBROJ: 529-01/14-22-7 od 15. veljače 2022. godine navodi da je Samostalni sektor sportske inspekcije Ministarstva turizma i sporta u razdoblju od 1. siječnja 2021. godine do 10. veljače 2022. godine zaprimio od strane žalitelja ukupno 58 prijava/podnesaka s 543 priložena dokumenta. Nadalje, navodi se da je Samostalni sektor sportske inspekcije žalitelju dana 7. i 17. prosinca 2021. godine putem elektroničke pošte poslao obavijesti u kojima nastoji objasniti da Ministarstvo turizma i sporta nema zakonske osnove za provođenje nadzora financijskog poslovanja Grada Ogulina i zajednice sportskih udruga Grada Ogulina, a isto tako su mu dana 13. i 27. srpnja 2021. godine poslane dvije obavijesti koje mu je nadležni inspektor uputio vezano uz provedeni nadzor. Također, navodi da žalitelj u podnesenim predstavkama u bitnome traži da Sportska inspekcija obavi nadzor nad financijskim poslovanjem Grada Ogulina i Športske zajednice Grada Ogulina vezano za izvršenje javnih potreba u sportu, a sukladno odredbama Zakona o sportskoj inspekciji i Zakona o sportu sportske zajednice, pa tako i Športska zajednica Grada Ogulina, podliježu nadzoru sportske inspekcije, ali samo vezano za obavljanje sportske djelatnosti, koji je i obavljen te istim nisu utvrđene nepravilnosti iz nadležnosti sportske inspekcije. Ističe se da u konkretnom slučaju žalitelj nije odgovorna osoba u pravnoj osobi ni fizička osoba koja je bila predmet nadzora, kao ni fizička osoba u pravnoj osobi kojoj je rješenjem izrečena zabrana ili naređena druga obveza te isto tako nije dokazao pravni interes za izjavljivanje žalbe, a niti mu je u skladu s odredbama Zakona o općem upravnom postupku priznato svojstvo stranke u postupku, koje svojstvo nije ni zatražio, pa mu stoga nije dostavljen zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru, nego je u skladu s odredbama članka 11. stavka 5. Zakona o sportskoj inspekciji obaviješten o provedenom nadzoru i poduzetim mjerama, a protiv navedene obavijesti žalitelj je imao mogućnost pokrenuti upravni spor u skladu s odredbama Zakona o upravnim sporovima koju mogućnost nije iskoristio.
Iz navedenog očitovanja razvidno je da tijelo javne vlasti postojanje zloupotrebe prava na pristup informacijama veže uz postupanje u drugim postupcima iz svoje nadležnosti, konkretno uz postupanje Ministarstva turizma i sporta, Samostalnog sektora sportske inspekcije, odnosno uz brojnost podnesaka kojima se žalitelj obraća navedenoj ustrojstvenoj jedinici Ministarstva turizma i sporta, a ne uz postupke ostvarivanja prava na pristup informacijama.
Naime, činjenica da se žalitelj brojnim podnescima obraća navedenoj ustrojstvenoj jedinici Ministarstva turizma i sporta sukladno odredbama Zakona o sportu i Zakona o sportskoj inspekciji, ne može biti od utjecaja na ostvarivanje njegovog prava na pristup informacijama temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama, osobito ako mu, kako se i navodi u očitovanju tijela javne vlasti i obrazloženju pobijanog rješenja, navedenim posebnim propisima nije osiguran položaj stranke u postupku, odnosno temeljem istih mu nije osigurana dostupnost informacija, u kojem slučaju bi došlo do primjene odredbe članka 1. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Stoga, prema ocjeni Povjerenika za informiranje procjenom svih činjenica i okolnosti, u žalbenom postupku nije utvrđena zlouporaba prava na pristup informacijama od strane žalitelja smislu članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama. Ministarstvo turizma i sporta je prilikom rješavanja predmetnog zahtjeva pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te na tako utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio odredbu materijalnog prava.
Nadalje, u žalbenom postupku je utvrđeno da se tijelo javne vlasti pogrešno poziva na odredbu članka 23. stavka 5. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama kojom je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako utvrdi da nema osnove za dopunu ili ispravak dane informacije iz članka 24. ovog Zakona.
Naime, uvidom u spis predmeta utvrđeno je da tijelo javne vlasti nije žalitelju dostavilo informaciju za koju je žalitelj smatrao da je nepotpuna ili netočna te nakon toga podnio zahtjev iz članka 24. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Povjereniku za informiranje je u žalbenom postupku kao tražena informacija dostavljena preslika Zapisnika o izvršenom inspekcijskom nadzoru KLASA: UP/I-034-02/21-19/353, URBROJ: 529-08-1/5-21-3 od 2. srpnja 2021. godine. Uvidom u dostavljenu informaciju utvrđeno je kako ista sadrži određene osobne podatke, odnosno vlastoručne potpise te imena i prezimena fizičkih osoba i to višeg inspektora koji je izvršio nadzor, osoba ovlaštenih za zastupanje Športske zajednice Grada Ogulina, a ujedno sadrži i njihove osobne identifikacijske brojeve. Osim navedenih osobnih podataka, citirani zapisnik od 2. srpnja 2021. godine sadrži i prezime fizičke osobe.
Odredbom članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijelo javne vlasti može ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25. svibnja 2018. godine.
Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.
Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.
Stavkom 2. članka 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da „obrada” znači svaki postupak ili skup postupaka koji se obavljaju na osobnim podacima ili na skupovima osobnih podataka, bilo automatiziranim bilo neautomatiziranim sredstvima kao što su prikupljanje, bilježenje, organizacija, strukturiranje, pohrana, prilagodba ili izmjena, pronalaženje, obavljanje uvida, uporaba, otkrivanje prijenosom, širenjem ili stavljanjem na raspolaganje na drugi način, usklađivanje ili kombiniranje, ograničavanje, brisanje ili uništavanje. Člankom 6. Opće uredbe o zaštiti podataka utvrđeni su uvjeti zakonitosti obrade osobnih podataka.
Slijedom navedenog, legitimnost obrade podataka utvrđena je člankom 6. stavkom 1. točkom c) Opće uredbe o zaštiti podataka, kojom je propisano kako je obrada zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećega: obrada je nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade. U stavku 3. članka 6. Uredbe navodi se kako pravna osnova za obradu iz stavka 1. točaka c) i e) utvrđuje se u: a) pravu Unije; ili b) pravu države članice kojem voditelj obrade podliježe.
Spomenuta zakonitost obrade se u ovom slučaju izvodi iz odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, koji razrađuje odredbu članka 38. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske kojom se jamči pravo na pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti, uvažavajući pritom preduvjet ispravne provedbe testa razmjernosti i javnog interesa u slučaju postojanja ograničenja od pristupa, odnosno u određenim slučajevima primjenjujući odredbu članka 16. stavka 3. navedenog Zakona kada se radi o raspolaganju javnim sredstvima.
U žalbenom postupku utvrđeno je da su viši sportski inspektor i osobe ovlaštene zastupati Športsku zajednicu Grada Ogulina u konkretnom postupku inspekcijskog nadzora sudjelovale kao službene osobe, pa u odnosu na njihova imena i prezimena te vlastoručne potpise, kao i osobni identifikacijski broj Marija Pavića ne preteže potreba zaštite osobnih podataka, s obzirom da se radi o osobama koje su, na osobne podatke kao što su njihova imena i prezimena ne preteže potreba za zaštitu interesa iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama u odnosu na javni interes, pri čemu valja istaknuti da su osobni identifikacijski brojevi osoba ovlaštenih za zastupanje udruga podaci koji su javno dostupnu u Registru udruga Ministarstva pravosuđa i uprave.
S obzirom da je uvidom u podatke Registra udruga Ministarstva pravosuđa i uprave utvrđeno da u trenutku podnošenja zahtjeva koji je predmet ovog postupka ......... i ......... nisu bili osobe ovlaštene za zastupanje i njihovi osobni identifikacijski brojevi nisu podaci javno dostupni u navedenom registru. Nadalje, utvrđeno je da fizička osoba čije je prezime navedeno na posljednjoj stranici zapisnika u izjavi Tajnika Sportske zajednice Grada Ogulina nije osoba ovlaštena za zastupanje Sportske zajednice Grada Ogulina niti osoba koja u službenom svojstvu sudjeluje u postupku inspekcijskog nadzora. Stoga je utvrđeno da u odnosu na navedene podatke, u ovom konkretnom postupku preteže potreba zaštite osobnih podataka te bi omogućavanje prava na pristup tim podacima predstavljalo nepotrebno zadiranje u privatni život navedenih osoba.
Osim toga, također se ističe da iz spisa predmeta ne proizlazi da su se vodile bilo kakve javne rasprave vezane za navedene osobne podatke, odnosno osobne identifikacijske brojeve navedenih osoba, a koji su dio zatražene informacije, da se isti ne odnosi na pitanje javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša, niti na pitanje raspolaganja javnim sredstvima te nije vjerojatno da bi objava predmetnih imena i prezimena doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti (kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet).
Člankom 15. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da ako tražena informacija sadrži i podatak koji podliježe ograničenju iz stavaka 2. i 3. ovoga članka, preostali dijelovi informacije učinit će se dostupnim, stoga u odnosu na osobne podatke iz točke 2. izreke ovog rješenja, Povjerenik za informiranje smatra da je iste potrebno zaštititi, te je u tom dijelu žaliteljev zahtjev neosnovan, dok se u preostalom dijelu informacija može omogućiti žalitelju.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09. i 110/21.) u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješiti kao u točki 2. i 3. izreke ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan