KLASA: UP/II-008-07/21-01/54
URBROJ: 401-01/10-22-6
Zagreb, 14. ožujka 2022. godine
Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva Hrvatske elektroprivrede d.d., Broj: E-7219/21/ZV od 31. prosinca 2021. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće
RJEŠENJE
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (dalje u tekstu: žaliteljica), kojim je tražila podatke o isplatama, odnosno pravnim osnovama isplate u odnosu na sedam subjekata navedenih u zahtjevu žaliteljice, temeljem članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer prvostupanjsko tijelo smatra da zatražene informacije predstavljaju poslovnu tajnu, odnosno da bi se radilo o povredi ugovorne odredbe, kao i temeljem članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Protiv navedenog rješenja žaliteljica je pravodobno uložila žalbu u kojoj osporava navode prvostupanjskog tijela. Ističe da razlozi koje prvostupanjsko tijelo navodi ne predstavljaju pravno relevantne razloge. Smatra da je rješenje nezakonito. Predlaže da se žalba prihvati.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 1. prosinca 2021. godine od prvostupanjskog tijela tražila doslovno sljedeće:
„Da li je HEP ili bilo koje od ovisnih društava tijekom posljednje tri godine sklopili ugovore i i/ili izvršila isplate prema bilo kojem od navedenih pravnih subjekata:
1. FERALIS d.o.o., OIB: 02217659869
2. FERALIS GROUP d.o.o., OIB: 91860714200
3. FERALIS PRIVACY CENTER d.o.o. 12963506386
4. HRVATSKI CENTAR ZA ZAŠTITU OSOBNIH PODATAKA – FERALIS, OIB: 10548359023
5. FERALIS GRUPA, OIB: 80157668466
6. REGIONALNI CENTAR ZA PODUZETNIŠTVO I ZAPOŠLJAVANJE PRIMORSKO-GORANSKE ŽUPANIJE – FERALIS, OIB: 03730082452
7. ........., OIB: .........
Ukoliko je sklopljen ugovor ili izvršena isplata ljubazno molim da mi se dostave dokaz o uplati kao i pravna osnova uplate“
Postupajući po navedenom zahtjevu, prvostupanjsko tijelo donijelo je osporeno rješenje.
U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje po žalbi žaliteljice, uključujući i informacije koje su predmet postupka.
Prema članku 15. stavku 2. točki 2. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu.
Sukladno članku 15. stavku 3. točki 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijelo javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako postoje osnove sumnje da bi njezino objavljivanje onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog, upravnog ili drugog pravno uređenog postupka, izvršenje sudske odluke ili kazne.
Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Iz obrazloženja osporenog rješenja u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da nije tijelo s javnim ovlastima, da odvjetnici pristup traženim informacijama mogu tražiti temeljem članka 14. Zakona o odvjetništvu, da informacije predstavljaju poslovnu tajnu, te da bi omogućavanje pristupa informacijama onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog, upravnog ili drugog pravno uređenog postupka.
Navedeni zaključak prvostupanjskog tijela nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.
U odnosu na navod prvostupanjskog tijela da isto ne predstavlja tijelo s javnim ovlastima, ističe se da navedeni razlog nije pravno relevantan, jer prvostupanjsko tijelo predstavlja tijelo javne vlasti temeljem članka 5. stavka 1. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama zbog činjenice da mu je osnivač Republika Hrvatska.
Vezano za pitanje primjene članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, ističe se kako slijedi.
Da bi se tijelo javne vlasti moglo pozivati na vođenje određenog postupka kao zakonsko ograničenje iz članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, tada mora postojati neki konkretni postupak koji se vodi, odnosno tijelo javne vlasti ne može spekulirati o nekom postupku koji bi mogao biti pokrenut u budućnosti.
Navedeni stav Povjerenika za informiranje potvrđen je i u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: UsII-365/21 od 27. siječnja 2022. godine, u kojoj je istaknuto da okolnosti o eventualno budućim radnjama podnositelja zahtjeva ne predstavlja zakonom propisani razlog za ograničavanje prava na pristup informacijama, niti se može štititi učinkovitost i neovisnog vođenja nekog postupka u budućnosti koji bi ovisio o tome na koji će način podnositelj zahtjeva koristiti informacije koje su predmet postupka.
Slijedom navedenog, kako iz obrazloženja osporenog rješenja i spisa predmeta nije razvidno da bi bio u tijeku neki postupak, Povjerenik za informiranje smatra neosnovanim pozivanje prvostupanjskog tijela na odredbu članku 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Što se tiče pozivanja prvostupanjskog tijela na odredbu članka 14. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“, broj 9/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11, 126/11), ističe se kako slijedi.
Sukladno članku 14. Zakona o odvjetništvu propisano je da da su državna tijela, pravne i fizičke osobe koje imaju javne ovlasti dužne dati odvjetniku podatke koji su mu potrebni u obavljanju odvjetničke službe u konkretnom predmetu, ako to nije u protivnosti s dužnošću čuvanja službene ili profesionalne tajne.
Kao prvo, prvostupanjsko tijelo nije državno tijelo niti pravna osoba s javnim ovlastima, što je dovoljno za zaključak da je neosnovano pozivanje na navedenu zakonsku odredbu.
Osim toga, navedena odredba se odnosi isključivo na situaciju kad odvjetnik traži podatak koji mu je potreban za obavljanje odvjetničke službe u konkretnom predmetu.
Naime, navedena odredba sasvim sigurno ne sprječava odvjetnika da traži informacije sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, jer su sve pravne i fizičke osobe ravnopravne u ostvarivanju navedenog prava, a u kojem slučaju ne postoji obveza navođenja razloga traženja informacije, što jasno proizlazi iz članka 18. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Slijedom navedenog, očito je da se radi o dva potpuna različita postupka, a u konkretnom slučaju nesporno se radi o zahtjevu za pristup informacijama, na kojeg treba primijeniti odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama.
U odnosu na pitanje povrede ugovorne obveze, te pitanje poslovne tajne, ističe se kako slijedi.
Sukladno članku 34. Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 79/07) propisano je da stupanjem na snagu navedenog Zakona prestaju važiti odredbe Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96), osim odredbi navedenih u glavi 8. i 9. istog zakona.
Odredbom članka 19. stavka 1. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96.) propisano je da poslovnu tajnu predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da se općim aktom ne može odrediti da se svi podaci koji se odnose na poslovanje pravne osobe smatraju poslovnom tajnom niti se poslovnom tajnom mogu odrediti podaci čije priopćavanje nije razložno protivno interesima te pravne osobe.
Prema članku 26. navedenog Zakona, općim aktom pravne osobe pobliže se određuju način uporabe i čuvanja podataka koji se smatraju poslovnom tajnom, te mjere, postupci i druge okolnosti od interesa za čuvanje poslovne tajne.
Sukladno članku 1. točki 5. Zakona o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednosti („Narodne novine“, broj 30/18) propisano je da su poslovna tajna informacije koje ispunjavaju sve sljedeće zahtjeve: a) tajne su jer nisu, u svojoj ukupnosti ili u točnoj strukturi i sklopu svojih sastavnih dijelova, općenito poznate ili lako dostupne osobama iz krugova koji se obično bave predmetnom vrstom informacija, b) imaju tržišnu (komercijalnu) vrijednost zbog toga što su tajne c) u odnosu na njih osoba koja te informacije zakonito kontrolira poduzela je u tim okolnostima razumne korake kako bi sačuvala njihovu tajnost.
U konkretnom slučaju, osporeno rješenje ne sadrži nikakve razloge o tome kome bi mogla nastati šteta, a posebno se ne mogu prihvatiti navodi iz testa razmjernosti (koji nije pronašao niti jedan razlog za omogućavanje pristupa informacijama), koji se svodi na zaključak da javnog interesa nema jer se ne traže informacije od javnog interesa, što je suprotno smislu testa razmjernosti kako ga definira odredba članka 5. stavka 1. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Što se tiče pozivanja prvostupanjskog tijela na protupravno postupanje, odgovornost za štetu te odredbu članka 252. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“, broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19), ističe se kako slijedi.
Sukladno članku 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21) šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti.
Po mišljenju Povjerenika za informiranje, postupanje tijela javne vlasti po rješenju Povjerenika za informiranje, koje je doneseno u okviru nadležnosti Povjerenika za informiranje i u zakonom propisanoj proceduri ne može se smatrati protupravnom radnjom.
Iz istog razloga, neosnovano je pozivanje prvostupanjskog tijela na odgovornost članova uprave iz članka 252. Zakona o trgovačkim društvima, jer se ne može govoriti o kršenju dužnosti postupanja članova uprave kao urednih i savjesnih gospodarstvenika ako postupaju sukladno ustaljenoj praksi Povjerenika za informiranje i upravnosudskoj praksi.
Naime, u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: UsII-265/17 od 25. listopada 2018. godine zauzeto je stajalište da se u slučaju isplata koje vrši prvostupanjsko tijelo radi o informacijama o raspolaganju javnim sredstvima u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, a koja informacija uključuje podatak o osobi i isplaćenom iznosu.
Uvidom u informaciju koja je dostavljena Povjereniku za informiranje utvrđeno je da se u istoj navodi iznos koji je isplaćen jednom od subjekata na koji se zahtjev za pristup informacijama odnosi, te se navodi spomenuti iznos.
Povjerenik za informiranje posebno ističe da iz spisa predmeta (elektronička poruka prvostupanjskog tijela od 9. veljače 2022. godine) proizlazi da je za traženo razdoblje, u odnosu na svih sedam subjekata na koje se zahtjev žaliteljice, evidentirana samo jedna isplata u 2020. godini.
Uvidom u navedeni dokument (Kartica analitičkog konta) utvrđeno je da je prvostupanjsko tijelo izvršilo samo jedno plaćanje (datum valute 26. siječnja 2021. godine) subjektima na koje se zahtjev žaliteljice odnosi.
Kako se na navedeni dokument ne može primijeniti niti jedno od zakonskih ograničenja, te kako se radi o informaciji o raspolaganju javnim sredstvima, žaliteljici se u cijelosti omogućuje pristup navedenom dokumentu.
Slijedom svega navedenog, temeljem članka 117. stavka 1. Zakona o općem postupku („Narodne novine“, broj 47/09) u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama trebalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan