KLASA: UP/II-008-07/22-01/31

URBROJ: 401-01/03-22-6

Zagreb, 29. ožujka 2022.

Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Državnog inspektorata KLASA: 008-02/21-01/121, URBROJ: 443-01-02-02-21-5 od 15. prosinca 2021. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Državnog inspektorata KLASA: 008-02/21-01/121, URBROJ: 443-01-02-02-21-5 od 15. prosinca 2021. godine.

2. Djelomično se omogućava ......... pravo na pristup preslici očitovanja tvrtke Hidroizolacija Katran d.o.o. od 4. listopada 2021. godine o postupanju dana 28. rujna 2021. godine na način da se na istom prekrije ime i prezime, adresa elektroničke pošte i broj mobitela fizičke osobe pošiljatelja očitovanja, imena i prezimena predstavnika stanara, zaposlenika tvrtke i zaštitara, te se u tim dijelovima zahtjev odbija.

3. Nalaže se Državnom inspektoratu da u roku od 8 dana od pravomoćnosti ovog rješenja postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (dalje u tekstu: žalitelji) od 5. studenoga 2021. godine, kojim su zatražili očitovanje tvrtke Hidroizolacija d.o.o. od 28. rujna 2021. godine zbog zaprimljene predstavke vezane uz širenje neugodnih mirisa budući je voditelj proizvodnje uz prisustvo policijske ophodnje tvorničkim krugom proveo predstavnika stanara, a na koju okolnost se Državni inspektorat pozvao u svom dopisu od 26. listopada 2021. godine, temeljem članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama iz razloga što zatražena informacija predstavlja inspekcijsku tajnu propisanu člankom 57. Zakona o državnom inspektoratu.

Protiv navedenog rješenja žalitelji su pravovremeno uložili žalbu u kojoj u bitnome navode da pobijaju rješenje zbog nepotpune i pogrešne primjene odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama. Navode da je tijelo javne vlasti pogrešno provelo test razmjernosti i javnog interesa na način da je zaprimilo brojne predstavke stanara u 2020. godini i u 2021. godini vezano za širenje neugodnih mirisa s lokacije poslovanja tvrtke Hidroizolacija katran d.o.o. na koje se očitovala sama tvrtka te da je u očitom javnom interesu da se dobije zatraženo očitovanje navedene tvrtke. Napominju da se tijelo javne vlasti pogrešno pozvalo na članak 15. Zakona o pravu na pristup informacijama jer očitovanje navedene tvrtke ne podliježe niti jednom ograničenju temeljem kojega bi se trebalo ograničiti njeno izdavanje. Ističu kako su pogrešni navodi tijela javne vlasti da se radi o podatku nastalom u vezi s inspekcijskim postupkom jer se ne radi o inspekcijskoj tajni niti podatku nastalom u vezi s inspekcijskim postupkom, nego da se radi o očitovanju temeljem kojeg je navodno voditelj proizvodnje proveo predstavnika suvlasnika uz policijsku ophodnju kroz tvornički krug, a što nije očito iz policijske potvrde. Nadalje, navode da očitovanje navedene tvrtke ne ispunjava niti pretpostavke iz članka 15. stavka 3. Zakona o pravu na prispu informacijama jer njeno izdavanje ne bi opstruiralo upravni ili inspekcijski postupak. Predlažu da se žalba uvaži i da im se omogući pristup traženoj informaciji.

Žalba je djelomično osnovana.

U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje po žalbi žalitelja, uključujući informaciju koja je predmet postupka.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da su žalitelji zahtjevom za pristup informacijama od 5. studenoga 2021. godine zatražili od Državnog inspektora informaciju očitovanje tvrtke Hidroizolacija d.o.o. od dana 28. rujna 2021. godine zbog zaprimljene predstavke vezane uz širenje neugodnih mirisa. U predmetnom zahtjevu se navodi da je voditelj proizvodnje uz prisustvo policijske ophodnje tvorničkim krugom proveo predstavnika stanara, a na koju okolnost se pozvalo tijelo javne vlasti u svom dopisu KLASA: 351-02/21-07/76 od dana 26. listopada 2021. godine.

Postupajući po zahtjevu tijelo javne vlasti je donijelo osporeno rješenje. U obrazloženju osporenog rješenja je navedeno kako je prvostupanjsko tijelo prije donošenja odluke provelo test razmjernosti i javnog interesa te se prilikom ograničavanja pristupa traženoj informaciji pozvalo na zaštitu i čuvanje inspekcijske tajne propisane Zakonom o državnom inspektoratu te na odredbe članka 15. stavke 2., 3. i 4. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je prvostupanjsko tijelo odbilo zahtjev žalitelja, nakon što je prethodno provelo test razmjernosti i javnog interesa, o čemu u spisu postoji Bilješka sa sastanka o provedbi testa razmjernosti i javnog interesa o zahtjevu za pristup informacijama od 14. prosinca 2021. godine. Uvidom u navedenu Bilješku utvrđeno je da su citirane odredbe članka 57. stavka 6. i 7. Zakona o državnom inspektoratu („Narodne novine, broj 115/18 i 117/21), koje se odnose na zaštitu i čuvanje inspekcijske tajne te da se zahtjev odbija sukladno članku 15. stavku 2. točki 2. Zakona o pravu na pristup informacijama jer je informacija poslovna ili profesionalna tajna.

Nadalje, iz spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjsko tijelo žalitelju ........., kao podnositelju predstavke, dostavilo obavijest, KLASA: 351-02/21-07/76, URBROJ: 443-01-16-02-21-167 od 26. listopada 2021. godine da su po njegovoj, kao i po predstavkama građana u 2020. godini i 2021. godini, u više navrata obavljeni inspekcijski nadzori radi utvrđivanja navoda vezano uz pojavu i širenje neugodnih mirisa s lokacije poslovanja tvrtke Hidroizolacija katran d.o.o. te je obaviješten o utvrđenim nepravilnostima od strane nadležnih inspekcija i o postupanju navedene tvrtke po rješenjima i izvršavanju naređenih mjera. U obavijesti se temeljem zaprimljenog očitovanja tvrtke Hidroizolacija katran d.o.o. navodi njihovo postupanje dana 28. rujna 2021. godine po zaprimljenoj predstavci, te se utvrđuje da nema osnove za daljnje postupanje po predstavci.

Tražena informacija koja je predmet ovog drugostupanjskog postupka je navedeno očitovanje tvrtke Hidroizolacija katran d.o.o. o postupanju dana 28. rujna 2021. godine.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Sukladno članku 6. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije su dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.

U drugostupanjskom postupku je utvrđeno kako je tijelo javne vlasti prilikom rješavanja predmetnog zahtjeva za pristup informacijama nepotpuno i pogrešno utvrdilo činjenično stanje te je pogrešno primijenilo zakonske odredbe.

Naime, tijelo javne vlasti se pozvalo na zaštitu inspekcijske tajne kao razlog ograničenja pristupa traženoj informaciji, a kao pravni temelj iz Zakona o pravu na pristup informacijama za ograničenje pristupa traženoj informaciji su navedene odredbe članka 15. stavka 2., 3. i 4. navedenog Zakona, međutim isto nije obrazloženo niti ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, dok iz provedenog testa razmjernosti i javnog interesa proizlazi da je razlog odbijanja pristupa traženoj informaciji odredba članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno da je informacija poslovna ili profesionalna tajna.

U svrhu zadovoljavanja načela zakonitosti i načela utvrđivanja materijalne istine, tijelo javne vlasti je trebalo u obrazloženju osporenog rješenja izričito navesti koji je pravni temelj uskraćivanja prava na pristup informacijama i utvrđeno činjenično stanje podvesti pod relevantnu pravnu normu, što u ovom slučaju nije jasno učinjeno.

Poslovnu tajnu prema stavku 1. članka 19. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96), predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese.

Iz navedene definicije poslovne tajne proizlazi da se inspekcijska tajna ne može podvesti pod poslovnu tajnu jer ne predstavlja proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za gospodarske interese pravne osobe.

Nadalje, člankom 27. Zakona o zaštiti tajnosti podataka propisano je kako profesionalnu tajnu predstavljaju podaci o osobnom ili obiteljskom životu stranaka koje saznaju svećenici, odvjetnici, zdravstveni i socijalni djelatnici, i druge službene osobe u obavljanju svog poziva.

U smislu navedene definicije, inspekcijsku tajnu također se ne može podvesti pod pojam profesionalne tajne, slijedom čega se dolazi do zaključka kako inspekcijska tajna predstavlja zasebni pravni institut normiran odredbom Zakona o Državnom inspektoratu.

Stoga, tijelo javne vlasti je u konkretnom slučaju kada se pozvalo na zaštitu i čuvanje inspekcijske tajne trebalo iskoristiti odredbu članka 15. stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama kojom je propisano kako tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji u ostalim slučajevima utvrđenim zakonom.

Nadalje, prvostupanjsko tijelo u osporenom rješenju, odnosno u priloženom testu razmjernosti i javnog interesa, ne daje nikakve argumente u prilog omogućavanja pristupa traženoj informaciji, a svrha navedenog testa razmjernosti i javnog interesa svakako nije u tome da se pronađu razlozi za onemogućavanje pristupa informacijama. Slijedom navedenog, prvostupanjsko tijelo je pogrešno primijenilo odredbu članka 16. u vezi sa člankom 15. stavkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Stoga je ispitujući zakonitost osporenog rješenja Povjerenik za informiranje izvršio uvid u informaciju koja je predmet ovog postupka, a koje je tijelo javne vlasti dostavilo sukladno obvezi iz članka 25. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, te je uzeo u obzir da ista sadrže moguće razloge za ograničenje pristupa informacijama te odredbu članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano da ako informacija sadrži i podatak koji podliježe ograničenju iz stavaka 2. i 3. ovog članka, preostali dijelovi informacije učinit će se dostupnim.

Nakon uvida u traženu informaciju, Povjerenik za informiranje je utvrdio da se može omogućiti djelomičan pristup informaciji sukladno odredbama Zakona po pravu na pristup informacijama, uz obvezno prekrivanje osobnih podataka fizičkih osoba, sukladno odredbi članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Naime, iz spisa predmeta proizlazi da je tijelo javne vlasti postupalo temeljem brojnih predstavki građana, kao i po predstavci jednog od žalitelja, vezano za širenje neugodnih mirisa katrana s lokacije poslovanja ranije navedene tvrtke te da je u inspekcijskim nadzorima bilo uključeno više nadležnih inspekcija koje su donijele rješenja kojim je naređeno uklanjanje nepravilnosti. Nadalje, iz spisa predmeta proizlazi da je inspekcija zaštite okoliša utvrdila da je navedena tvrtka postupila po svim rješenjima koje je donijela ta inspekcija i izvršila naređene mjere, odnosno proizlazi da se radi o okončanim upravnim postupcima.

Napominje se da je odredbom članka 4. Zakona o zaštiti zraka („Narodne novine, broj 127/19) propisano da se zaštita i poboljšanje kvalitete zraka, u svrhu održivog razvoja, temelji na načelima zaštite okoliša određenim sukladno zakonu kojim se uređuje zaštita okoliša i zahtjevima međunarodnog prava i pravne stečevine Europske unije. Nadalje, prema odredbi članka 5. stavka 1. točke 2. Zakona o gospodarenju otpadom („Narodne novine“, broj 84/21) gospodarenje otpadom mora se provoditi na način kojim se ne ugrožava zdravlje ljudi i ne uzrokuje štetni utjecaj na okoliš, a posebno, između ostalog, ne uzrokuje neugodu zbog buke i neugodnih mirisa.

Stoga, u drugostupanjskom je postupku utvrđeno da žalitelji kao stanari imaju privatan interes vezano rješavanje širenja neugodnih mirisa s lokacije poslovanja navedene tvrtke, međutim pravo na čisti i kvalitetan zrak i pravo na zaštitu od neugodnih mirisa je pravo svih građana te u konkretnom slučaju prevladava javni interes u odnosu na ograničenja pristupa traženoj informaciji.

Uvidom u informaciju koje je predmet ovog postupka utvrđeno je kako tražena informacija sadrži osobne podatke i to: ime i prezime nadležnog inspektora tijela javne vlasti, ime i prezime, adresa elektroničke pošte i broj mobitela fizičke osobe pošiljatelja očitovanja, imena i prezimena predstavnika stanara, zaposlenika tvrtke i zaštitara.

Odredbom članka 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje zaštita osobnih podataka.

Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. toga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. toga Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Prema članku 15. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama ako tražena informacija sadrži i podatak koji podliježe ograničenju iz stavaka 2. i 3. toga članka, preostali dijelovi informacije učinit će se dostupnim.

Člankom 4. stavkom 1. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka) definirano je da su „osobni podaci” svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik”); pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.

Stavkom 2. članka 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da „obrada” znači svaki postupak ili skup postupaka koji se obavljaju na osobnim podacima ili na skupovima osobnih podataka, bilo automatiziranim bilo neautomatiziranim sredstvima kao što su prikupljanje, bilježenje, organizacija, strukturiranje, pohrana, prilagodba ili izmjena, pronalaženje, obavljanje uvida, uporaba, otkrivanje prijenosom, širenjem ili stavljanjem na raspolaganje na drugi način, usklađivanje ili kombiniranje, ograničavanje, brisanje ili uništavanje. Člankom 6. Opće uredbe o zaštiti podataka utvrđeni su uvjeti zakonitosti obrade osobnih podataka.

Slijedom svega navedenog, Povjerenik za informiranje smatra da u odnosu na podatke navedene u točki 2. izreke ovog rješenja ne prevladava javni interes, već prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da bi omogućavanje pristupa istim predstavljalo nepotrebno zadiranje u njihov privatni život. Napominje se kako je potrebno ograničiti pristup imenu i prezimenu predstavnika stanara, ujedno i žalitelju u ovome predmetu, s obzirom na to da se po predmetnom zahtjevu odlučuje na način kao da ga je postavila bilo koja druga fizička ili pravna, domaća ili strana osoba, u kojem slučaju je potrebno zaštiti navedeni osobni podatak.

Vezano za podatke koji se zaštićuju, ističe se kako iz spisa predmeta ne proizlazi da su se vodile bilo kakve javne rasprave u odnosu na taj dio zatraženih informacija, niti se iste odnose se na pitanja javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša, niti na pitanje raspolaganja javnim sredstvima, a niti je vjerojatno da bi objava tog dijela traženih informacija doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnih načela funkcioniranja tijela javne vlasti kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet i slično.

S obzirom na to da se u traženoj informaciji navodi ime i prezime inspektora, međutim kako se radi o službenoj osobi i zaposleniku tijela javne vlasti, navedeni podaci nisu zaštićeni osobni podaci.

Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.

Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09 i 110/21), u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, riješiti kao u izreci rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan