KLASA: UP/II-008-07/19-01/797

URBROJ: 401-01/10-20-2

Zagreb, 03. veljače 2020. godine

Povjerenik za informiranje na temelju članka 25. stavka 7. i članka 35. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene zbog neodlučivanja o zahtjevu za pristup informacijama podnositeljice od strane Upravnog suda u Rijeci, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

Nalaže se Upravnom sudu u Rijeci da u roku od 8 dana od zaprimanja ovog rješenja riješi zahtjev za pristup informacijama ......... od 18. rujna 2019. godine sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama.

O b r a z l o ž e n j e

Povjerenik za informiranje zaprimio je dana 5. studenog 2019. godine žalbu ......... (u daljnjem tekstu: žaliteljica) zbog neodlučivanja u zakonskom roku od strane prvostupanjskog tijela o zahtjevu za pristup informacijama. Navodi da je prvostupanjsko tijelo, bez donošenja rješenja, izdalo obavijest poslovni broj PPI-4/19 od 30. rujna 2019. godine kojom je odbilo dati tražene informacije. Ističe da je nakon predmetne obavijesti podnijela dva zahtjeva za dopunom informacija, na koje je prvostupanjsko tijelo izdalo obavijesti broj PPI-5/19 i PPI-6/19, koje su u bitnom istovjetne ranije izdanoj obavijesti. Ističe da prvostupanjsko tijelo o zahtjevu nije odlučilo rješenjem, iako je isto zatraženo u zahtjevu za dopunom informacije. Smatra da se sudske presude moraju smatrati informacijama u smislu odredaba Zakona o pravu na pristup informacijama. Ističe da nije tražila presude iz upravnih sporova u kojima je stranka. Ističe da je pogrešan stav prvostupanjskog tijela da se odredbama Sudskog poslovnika mogu derogirati odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 18. rujna 2019. godine tražila sudske odluke u upravnim sporovima koji su se pred prvostupanjskim tijelom vodili radi procjene utjecaja na okoliš/i ili ocjene prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu u razdoblju od 2013. godine do danas.

Uvidom u obavijest prvostupanjskog tijela, broj: PPI-4/19 od 30. rujna 2019. godine utvrđeno je da su žaliteljici dostavljeni brojevi predmeta u kojima su donesene pravomoćne odluke vezano za zahtjev žaliteljice, te da je dostupnost istih žaliteljici omogućena sukladno odredbama 44. stavka 2. Sudskog poslovnika („Narodne novine“, 37/14, 49/14, 8/15, 35/15, 123/15, 45/16, 29/17, 33/17, 34/17, 57/17, 101/18, 119/18 i 81/19), te da se ista sa svojim zahtjevom može obratiti pisarnici.

Nadalje, uvidom u obavijest prvostupanjskog tijela, broj: PPI-5/19 od 04. listopada 2019. godine, koja je donesena po zahtjevu žaliteljice za dopunom informacije, utvrđeno je da je prvostupanjsko tijelo obavijestilo žaliteljicu da njezino traženje nije informacija u smislu odredbe članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, već da je dostupnost informacija iz navedenih postupaka, u kojima žaliteljica nije sudjelovala kao stranka, omogućena sukladno članku 44. stavku 2. Sudskog poslovnika. Zaključno žaliteljica je upućena da se sa svojim zahtjevom može obratiti sudskoj pisarnici.

Iz obavijesti broj: PPI-6/19 od 23. listopada 2019. godine u bitnom proizlazi da je prvostupanjsko tijelo, postupajući po zahtjevu žaliteljice za dopunom informacije, žaliteljicu obavijestilo da je o njezinu zahtjevu već odlučeno obaviješću broj: PPI-5/19, i da joj je osigurana pravna zaštita izjavljivanjem žalbe zbog šutnje uprave.

Uzimajući u obzir navedeno, Povjerenik za informiranje je zaključio da zahtjev žaliteljice nije riješen sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama te da razlozi za neodlučivanje o istom sukladno odredbama navedenog Zakona nisu opravdani, a iz sljedećih razloga.

Odredbom članka 20. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti odlučiti na temelju zahtjeva za pristup informacijama najkasnije u roku od 15 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva.

Prema odredbi članka 25. stavka 2. istog Zakona, žalba se može izjaviti i kad tijelo javne vlasti, u propisanom roku, ne odluči o zahtjevu podnositelja.

U članku 23. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je u kojim slučajevima tijelo javne vlasti ne donosi rješenje o zahtjevu, odnosno u kojim slučajevima rješenjem odbija zahtjev, te kada ga odbacuje.           

Člankom 1. stavkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da se odredbe Zakona ne primjenjuju na stranke u sudskim, upravnim i drugim na zakonu utemeljenim postupcima, kojima je dostupnost informacija iz tih postupaka utvrđena propisima.

Prema članku 23. stavku 1. točki 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijelo javne vlasti ne donosi rješenje kad obavještava korisnika da mu je kao stranci u postupku dostupnost informacija iz sudskih, upravnih i drugih na zakonu utemeljenim postupaka propisom utvrđena.

Razmatrajući navedene odredbe, jasno je da se iste odnose isključivo na stranke u sudskim ili drugim postupcima, a ne i na druge osobe.

Naime, bit navedene odredbe je u tome da se odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama ne primjenjuju na stranke u sudskim ili drugim postupcima, kad postoje odredbe procesnih zakona koje strankama daju mogućnost uvida u spis predmeta (npr. članak 150. Zakona o parničnom postupku, te članak 84. Zakona o općem upravnom postupku).

Dakle, prava koja stranke imaju vezano za razgledavanje spisa su šira u odnosu na prava sukladno Zakona o pravu na pristup informacijama, jer se kod omogućavanja pristupa informacijama primjenom Zakona o pravu na pristup informacijama utvrđuje u kojem bi se opsegu omogućio pristup informaciji bilo kojoj trećoj osobi koja bi postavila takav zahtjev.

U konkretnom slučaju, iz očitovanja stranaka u postupku je nesporno da žaliteljica ne traži informacije iz postupaka u kojem je sudjelovala kao stranka u postupku.

Ako ne traži informacije iz postupaka u kojima je bila stranka, tada se žaliteljicu ne može upućivati na odredbu članka 23. stavka 1. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama koja se odnosi isključivo na stranke u postupku, u odnosu na informacije koje se odnose na taj postupak.

Prema članku 5. stavku 1. točki 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, informacija je svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra ili u bilo kojem drugom obliku, neovisno o načinu na koji je prikazana (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis).

Naime, u konkretnom slučaju žaliteljica nije tražila uvid u spise predmeta (njezin zahtjev za pristup informacijama je jasan i nedvosmislen), već je zahtjevom za pristup informacijama tražila konkretnu informaciju, odnosno presude koje su donesene u postupcima vezano za zaštitu okoliša, a Povjerenik za informiranje smatra da nema zapreke da se sudska presuda smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Prema članku 44. stavku 2. Sudskog poslovnika, osobe koje učine vjerojatnim postojanje opravdanog interesa, mogu razgledati, fotografirati, tražiti prijepis ili presliku spisa, odnosno njegovih dijelova, po pribavljenoj dozvoli suca kojem je predmet dodijeljen u rad, odnosno predsjednika suda ako je postupak pravomoćno dovršen.

Po mišljenju Povjerenika za informiranje, dostupnost sudskih presuda kao informacija u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama ne može ovisiti o tome hoće li sud odlučiti objaviti pojedinu pravomoćnu presudu (npr. u pregledu sudske prakse), niti može ovisiti o tome hoće li sud temeljem odredbi Sudskog poslovnika utvrditi ima li određena osoba opravdan interes za uvidom u spis predmeta, odnosno u presudu koja je sastavni dio spisa predmeta.

Osim toga, osnovano žaliteljica u žalbi ističe da se pravo na pristup informacijama zajamčeno člankom 38. stavkom 4. Ustavom Republike Hrvatske ne može derogirati odredbama Sudskog poslovnika.

Osim što je pogrešno pozivanje prvostupanjskog tijela na odredbu članka 23. stavka 1. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, pogrešno je i upućivanje žaliteljice na pisarnicu prvostupanjskog tijela, iz razloga što odredba članka 23. stavka 1. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama ne propisuje obvezu upućivanja stranke na način ostvarivanja prava (za razliku od odredbe članka 23. stavka 1. točke 6. Zakona o pravu na pristup informacijama).

Zaključno, ako određeni korisnik (koji nije stranka u postupku) dobije presliku presude sukladno odredbama Sudskog poslovnika, to samo ukazuje na činjenicu da za određenu presudu postoji opravdani interes te osobe, a ako se pristup presudi omogući sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, navedeno znači da presudu postaje informacija od javnog značaja, te za istu postoji javni interes.

Prihvaćanje stava prvostupanjskog tijela značilo bi da bi samo sud mogao odlučiti koje će pravomoćne presude biti objavljene, a što bi bilo protivno članku 38. stavku 4. Ustava Republike Hrvatske kojim je propisano da ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti propisana zakonom, a ne Sudskim poslovnikom kao podzakonskim aktom.

Naime, načelo transparentnosti u djelovanju pravosudnih tijela uključuje dva aspekta, s jedne strane transparentnost pravosudnih tijela u smislu javne dostupnosti informacija o radu, organizaciji i financijskim aspektima funkcioniranja pravosudnih tijela, te s druge strane transparentnost supstancijalnog funkcioniranja sudova kroz dostupnosti sudskih odluka i otvorenosti procesa odlučivanja.

Sukladno članku 3. Zakona o sudovima („Narodne novine“, 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18) sudovi štite Ustavom, međunarodnim ugovorima i zakonima utvrđeni pravni poredak, te osiguravaju jedinstvenu primjenu prava, ravnopravnost i jednakost svih pred zakonom.

Dakle, samim Zakonom o sudovima su propisana tri zadaće sudova (jedinstvena primjena prava, ravnopravnost i jednakost svih pred zakonom), pa ne bi trebalo biti sporno da načelo transparentnosti u djelovanju pravosudnih tijela uključuje pravo građana da budu upoznati s odlukama koje sudovi donose i razlozima za njihovo donošenje.

Upravo objavom pravomoćnih sudskih odluka, jača se pravna sigurnosti na način da stranke u postupku imaju legitimna očekivanja da će su njihova prava biti zaštićena, ukoliko se njihovi zahtjevi temelje na bitno istovrsnom činjeničnom stanju, kao i objavljene sudske odluke.

Uvidom u poveznicu http://www.vsrh.hr/EasyWeb.asp?pcpid=937 utvrđeno je da je Sustav sudske prakse „SupraNova“ informacijski sustav koji je nastao u sklopu projekta PHARE 2006 "Usklađivanje i objavljivanje sudske prakse", a namijenjen je za korištenje u svim redovnim i specijaliziranim sudovima te u Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, te se u isti unose konačne odluke svih navedenih sudova.

Nadalje, uvidom u poveznicu https://sudskapraksa.csp.vsrh.hr/ utvrđeno je da je na istoj objavljeno 173 presude prvostupanjskog tijela, počevši od 04. travnja 2013. godine s anonimiziranim podacima.

Uzimajući u obzir sve navedeno, rješavanje zahtjeva žaliteljice sukladno odredbama Sudskog poslovnika umjesto odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama ima se smatrati šutnjom prvostupanjskog tijela, koja nije prekinuta izdavanjem obavijesti prvostupanjskog tijela PPI-4/19, PPI-5/19 i PPI-6/19, a kako je to ranije objašnjeno u ovom rješenju.

Nakon zaprimanja ovog rješenja, Upravni sud u Rijeci je u obvezi riješiti zahtjev za pristup informacijama žaliteljice sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama. Pri rješavanju predmetnog zahtjeva tijelo javne vlasti prije svega mora razmotriti koje sve izrađene informacije/dokumente na koje se odnosi zahtjev korisnika ima u svom posjedu, te obratiti pažnju na činjenicu da ostvarivanje prava na pristup informacijama znači dostavu preslike zatraženih informacija, što i sama žaliteljica u svom zahtjevu traži. Naime, omogućavanje pristupa informacijama prema Zakonu o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj, u trenutku zaprimanja zahtjeva postojećoj informaciji i tijelo javne vlasti nije dužno davati odgovore na pitanja ili davati tumačenja te na taj način izrađivati novu informaciju.

Ukoliko tijelo javne vlasti utvrdi da vezano za u zahtjevu zatražene informacije koje posjeduje postoje ograničenja pristupa informacijama iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama za koje je potrebno provesti test razmjernosti i javnog interesa, potrebno je postupiti sukladno članku 16. Zakona o pravu na pristup informacijama. Test razmjernosti i javnog interesa podrazumijeva da tijelo javne vlasti, kada rješava konkretni zahtjev za pristup informacijama koje su iz kategorije izuzetaka iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, procijeni hoće li omogućavanje tih informacija biti u interesu javnosti i hoće li od njihovog omogućavanja biti više koristi nego štete po zaštićene interese iz navedenog članka Zakona. Kako bi tijelo javne vlasti došlo do odluke, potrebno je pronaći ravnotežu između suprotstavljenih razloga, na temelju pojedinih okolnosti slučaja. Napominje se da tijelo javne vlasti kod rješavanja zahtjeva za pristup informacijama treba razmotriti da li je moguće žalitelju omogućiti djelomičan pristup traženoj informaciji. Naime, u članku 15. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisana je obvezu tijelu javne vlasti u slučaju kada tražena informacija sadrži podatak koji podliježe ograničenju, da preostale dijelove informacije treba učiniti dostupnima. Kada nema razloga za ograničenje iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama tijelo javne vlasti treba omogućiti slobodan pristup zatraženoj informaciji. Kada se nakon provedbe testa razmjernosti i javnog interesa utvrdi da preteže zaštita nekog od interesa iz članka 15. stavka 2., 3. i 4. Zakona o pravu na pristup informacijama tijelo javne vlasti u obvezi je donijeti rješenje o odbijanju zahtjeva. Potrebno je uzeti u obzir da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa sukladno odredbi članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Odredbom članka 25. stavka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem naložiti tijelu javne vlasti da korisniku omogući pristup traženoj informaciji, odnosno da odluči o zahtjevu korisnika te odrediti primjeren rok u kojem je dužno to učiniti.

Napominje se da se ovim rješenjem Upravnom sudu u Rijeci ne nalaže da žaliteljici omogući tražene informacije odnosno ne prejudicira se ishod postupka rješavanja zahtjeva već se nalaže da riješi predmetni zahtjev sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, te o ishodu utvrđenog donese odluku (omogući pristup informacijama, djelomično omogući pristup informacijama uz obvezu donošenja rješenja, ili rješenjem odbije ili odbaci zahtjev).

Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan