KLASA: UP/II-008-07/20-01/957

URBROJ: 401-01/06-21-4

Zagreb, 17. lipnja 2021.

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Hrvatske odvjetničke komore Broj: 5096/20 od 3. srpnja 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Hrvatske odvjetničke komore Broj: 5096/20 od 3. srpnja 2020. godine.

2. Odobrava se ......... pravo na pristup sljedećoj informaciji:

- Rekapitulacija naknada za rad po djelatnicima od 1. siječnja do 31. prosinca 2019. godine

3. Djelomično se odobrava ......... pravo na pristup sljedećoj informaciji:

- Evidencija o radnicima – aktivni radnici

na način da se omogući pristup kolonama - Ime i prezime, Naziv posla, Početak rada, dok se ostali podaci na navedenom dokumentu moraju prekriti te se u tom dijelu zahtjev odbija.

4. Nalaže se Hrvatskoj odvjetničkoj komori da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana njegove pravomoćnosti.

5. Predmet se u pogledu traženja dostave zvanja zaposlenika komore kako je napisano na diplomi, svjedodžbi ili drugom dokumentu vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za dopunu informacije ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 27. ožujka 2020. godine u dijelu kojim je zatražio dostavu podataka o točnom broju zaposlenika Hrvatske odvjetničke komore na dan 31. prosinca 2019. godine s imenima i prezimenima zaposlenika te njihovim kvalifikacijama, nazive njihovih radnih mjesta i bruto plaće pojedinih zaposlenika u 2019. godini, temeljem članka 23. stavka 5. točke 3., iz razloga što nema osnove za dopunu ili ispravak dane informacije iz članka 24. ovog Zakona.

Protiv osporenog rješenja žalitelj je pravovremeno izjavio žalbu u kojoj u bitnom navodi kako je isto u cijelosti nepravilno i bez uporišta u odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama. Kao argument za svoje tvrdnje navodi da je navedeni Zakon viši pravni akt od Pravilnika o dužnosti čuvanja poslovne i profesionalne tajne Hrvatske odvjetničke komore, koji derogira odredbe Pravilnika prvostupanjskog tijela. Nadalje, navodi kako podaci koje je zatražio nisu i ne mogu biti poslovna tajna niti sukladno odredbama Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96.), niti Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 79/07. i 86/12.), jer njihovo priopćavanje nije protivno interesima prvostupanjskog tijela koje ima javne ovlasti. Pojašnjava da objavom podataka o plaćama zaposlenika prvostupanjskog tijela ne bi nastupile nikakve štetne posljedice za gospodarske interese tijela javne vlasti, kao i da se navedene informacije sukladno dosadašnjoj praksi i tumačenju Zakona o pravu na pristup informacijama smatraju informacijom od javnog značaja te trebaju biti javno dostupne. Žalitelj dodaje da bi mu prvostupanjsko tijelo trebalo dostaviti tražene informacije, s obzirom na činjenicu da je Hrvatska odvjetnička komora zakonom utvrđeno tijelo s javnim ovlastima u kojem je obvezno članstvo svih odvjetnika te koje se u cijelosti financira iz parafiskalnih nameta (obvezne članarine, upisnina i drugih obveznih davanja članstva) ili iz prihoda koji od njih potiču, pa da stoga ti podaci moraju biti javno dostupni, a posebice dostupni članovima Hrvatske odvjetničke komore. Ističe da je Hrvatska odvjetnička komora mogla i trebala dostaviti tražene podatke uz prekrivanje osobnih podataka, na koji način ne bi došlo do povrede osobnih podataka i privatnosti fizičkih osoba. Navodi također kako su netočni navodi prvostupanjskog tijela da su kontakt podaci zaposlenika s imenima i prezimenima javno dostupna na njegovoj Internet stranici te da se navedeno lako može provjeriti. Kao posebno neutemeljen argument u osporenom rješenju žalitelj ističe navode prvostupanjskog tijela u kojima se tvrdi da Hrvatska odvjetnička komora ne raspolaže javnim sredstvima jer se financira iz članarina svojih članova, jer članstvo u navedenom tijelu nije dobrovoljno, nego je obvezna članarina prisilni parafiskalni namet koji ima sve karakteristike posebnog poreza za one koji ga moraju plaćati. Zaključno ističe kako nije točna tvrdnja tijela javne vlasti da njegovi zaposlenici ne izvršavaju javne ovlasti, jer oni upravo i rade na poslovima koji su Hrvatskoj odvjetničkoj komori zakonski povjereni a ne poslove koje navedeno tijelo tržišno obavlja, a pri čemu nije važno to što su oni zaposlenici i za svoj rad odgovaraju dužnosnicima u istom tijelu. Predlaže da se žalba usvoji.

Žalba je djelomično osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj 12 veljače 2020. godine Hrvatskoj odvjetničkoj komori, kao tijelu javne vlasti, pozivom na Zakon o pravu na pristup informacijama podnio zahtjev kojim je zatražio sljedeće informacije: 1. podatak odnosno presliku ili sken dokumenta s podacima o točnom broju zaposlenika Hrvatske odvjetničke komore na dan 31. prosinca 2019. godine s imenima zaposlenika i nazivima njihovih radnih mjesta, traženim kvalifikacijama i kvalifikacijama koje ti zaposlenici stvarno imaju te njihovim ostvarenim bruto plaćama u 2019. godini; i 2. podatak odnosno presliku ili sken dokumenta s podacima o ostvarenim primitcima (dnevnicama, putnim troškovima, troškovima smještaja i prehrane, troškovima reprezentacije, kotizacije te raznim drugim naknadama i troškovima) koje je od Hrvatske odvjetničke komore ostvario Alen Jakobović predsjednik Disciplinskog tužiteljstva Hrvatske odvjetničke komore za razdoblje 2014.-2019. godine.

Nadalje, utvrđeno je da je Hrvatska odvjetnička komora žalitelju povodom navedenog zahtjeva te drugog zahtjeva za pristup informacijama dostavila akt Broj: 1359/20 i 1843/20 od 9. ožujka 2020. godine u kojem mu je dostavila tražene podatke u obliku izvještaja po točkama od 1. do 3., a vezano za broj zaposlenih, njihove kvalifikacije i plaće; ostvarene primitke na ime dnevnica, putnih troškova i smještaja Disciplinskog tužitelja Hrvatske odvjetničke komore Alena Jakobovića; i podatke o financijskim izvješćima, prihodima i rashodima, troškovima reprezentacije za Odvjetnički zbor Dubrovnik.

Iz spisa predmeta je utvrđeno da je žalitelj nakon primitka citiranog akta, dana 27. ožujka 2020. godine Hrvatskoj odvjetničkoj komori dostavio podnesak u kojem je naveo da se njegov podnesak koji im je uputio 22. ožujka 2020. godine ima smatrati zahtjevom za dopunu ili ispravak informacije. Uvidom u navedeni podnesak žalitelja utvrđeno je kako se u istom očitovao na akt Broj: 1359/20 i 1843/20 od 9. ožujka 2020. godine koji je zaprimio po zahtjevu od 12. veljače 2020. godine te nezadovoljan informacijama koje su mu pružene traži da mu se dostave svi zatraženi podaci. U citiranom podnesku žalitelj pojašnjava razloge zbog kojih drži da informacije koje traži ne mogu biti poslovna tajna niti zaštićeni osobni podaci.

Također je utvrđeno da je Hrvatska odvjetnička komora povodom dijela zahtjeva za dopunu ili ispravak informacije od 27. ožujka 2020. godine kojim je zatražio dostavu podataka o točnom broju zaposlenika Hrvatske odvjetničke komore na dan 31. prosinca 2019. godine s imenima i prezimenima zaposlenika te njihovim kvalifikacijama, nazive njihovih radnih mjesta i bruto plaće pojedinih zaposlenika u 2019. godini, donijela osporeno rješenje Broj: 5096/20 od 3. srpnja 2020. godine kojim je odbila zahtjev, temeljem odredbe temeljem članka 23. stavka 5. točke 3., iz razloga što nema osnove za dopunu ili ispravak dane informacije.

U obrazloženju osporenog rješenja u bitnome navedena je kronologija postupanja prvostupanjskog tijela po zahtjevu žalitelja od 12. veljače 2020. godine te po zahtjevu za dopunu i ispravak informacije od 27. ožujka 2020. godine odnosno da su žalitelju dostavljeni podaci o plaćama zaposlenika, njihov broj, kvalifikacije i ukupni iznos bruto plaće za traženo razdoblje, ali da je zahtjevom za dopunu tražio imena i prezimena svih zaposlenika, njihove kvalifikacije i pojedinačnu bruto plaću, pa je navedeni zahtjev odbijen jer nema osnove za dopunu dane informacije. Pojašnjeno je kako se na zaposlenike Hrvatske odvjetničke komore primjenjuje Zakon o radu koji ne određuje tajnost plaća ali da se Primjenjuje Pravilnik o radu kojim su navedene informacije određene kao tajne, a da podaci o plaći predstavljaju i osobne podatke te da činjenica da kao tijelo javne vlasti ima javne ovlasti ne podrazumijeva sama po sebi da je izjednačena s drugim javnopravnim tijelima primjerice državnom službom. Navedeno je da se Hrvatska odvjetnička komora ne financira iz državnog proračuna čime opći interes za pristup navedenim podacima ne postoji. Također je navedeno da da provedbom testa razmjernosti i javnog interesa nije vidljiva pretežnost javnog interesa u konkretnom zahtjevu.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.

U tom je smislu tijelo javne vlasti dužno u rješenju kojim uskraćuje pristup informacijama dati jasne, nedvosmislene i činjenično utemeljene argumente kojima se podupiru razlozi uskrate prava na pristup informacijama, s obzirom na to da onemogućavanje pristupa informaciji predstavlja iznimku od navedenog zakonskog cilja.

U žalbenom postupku Povjerenik za informiranje je razmotrio navode žalbe i dokumentaciju u spisu predmeta te je utvrdio da osporeno rješenje treba poništiti. Naime, iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da prvostupanjsko tijelo uopće nije uzelo u obzir relevantne zakonske razloge za omogućavanje pristupa zatraženoj informaciji, nego je zaključilo kako je već po inicijalnom zahtjevu dostavilo sve relevantne informacije te da nema osnove za dopunu onoga što je već dostavljeno, a obzirom na ograničenja pristupa informacijama zbog poslovne tajne te zaštite osobnih podataka. Iz navedenog je razvidno da prvostupanjsko tijelo uopće nije u meritumu odlučivalo o zatraženim informacijama u konkretnom slučaju te u odnosu na iste nije niti provodilo test razmjernosti i javnog interesa.

S obzirom da je u žalbenom postupku prvostupanjsko tijelo povodom traženja iz akta KLASA: UP/II-008-07/20-01/957, URBROJ: 401-01/06-20-2 od 9. rujna 2020. godine dostavilo Uredu povjereniku za informiranje dokumente koji sadrže podatke koji su predmet traženja žalitelja iz zahtjeva za dopunu informacije, u žalbenom je postupku razmotreno da je li žalitelju moguće odobriti pristup navedenim dokumentima, a također i da li se pristup istima može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavka 2. i 3. ovog Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa informacijama u konkretnom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Člankom 37. stavkom 1. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“, broj 09/94., 117/08., 50/09. i 18/11.)je propisano da se odvjetnici obvezatno udružuju u Komoru kao samostalnu i neovisnu organizaciju sa svojstvom pravne osobe. Stavkom 2. navedenog članka propisano je da Komora predstavlja odvjetništvo Republike Hrvatske kao cjelinu.

U članku 41. stavku 1. Zakona o odvjetništvu je propisano da Skupština Komore donosi Statut. Stavkom 2. istog članka propisano je da se Statutom uređuje organizacija Komore, oblici udruživanja odvjetnika za područje jedne ili više jedinica lokalne samouprave, uvjeti za rad zajedničkih odvjetničkih ureda i odvjetničkih društava te za povezivanje odvjetničkih ureda, prava i dužnosti odvjetnika i odvjetničkih vježbenika prema Komori, disciplinski postupak za utvrđivanje povreda dužnosti i ugleda odvjetništva tijela za pokretanje i vođenje disciplinskog postupka te druga pitanja značajna za odvjetništvo. U stavku trećem je propisano da se Statut Komore objavljuje u „Narodnim novinama“.

Člankom 1. stavkom 1. Statuta Hrvatske odvjetničke komore („Narodne novine“, broj 115/13., 64/18. i 67/19.) je propisano da se ovim Statutom uređuju: organizacija Hrvatske odvjetničke komore (dalje: Komora), stjecanje prava na obavljanje odvjetništva i odvjetničkog vježbeništva, vođenje imenika i upisnika, prava i dužnosti odvjetnika i odvjetničkih vježbenika, uvjeti za postavljanje privremenog zamjenika i preuzimatelja ureda, uvjeti za rad odvjetničkih društava, stranih podružnica, zajedničkih odvjetničkih ureda i povezivanje odvjetničkih ureda, specijalizacija odvjetnika, disciplinska odgovornost odvjetnika i odvjetničkih vježbenika, rad Hrvatske odvjetničke akademije, rad Centra za mirenje Hrvatske odvjetničke komore, rad glasila „Odvjetnik“, internetska stranica Komore, financijsko poslovanje, te druga pitanja važna za odvjetništvo.

U članku 159. Statuta Hrvatske odvjetničke komore je propisano da se financijsko poslovanje Komore obavlja na osnovi godišnjeg proračuna prihoda i rashoda, koji odobrava Skupština. Člankom 160. stavkom 1. navedenog Statuta je propisano da su proračunski prihodi Komore: 1. upisnina odvjetnika i odvjetničkih vježbenika, 2. članarina odvjetnika i odvjetničkih vježbenika i 3. ostali prihodi i davanja. Stavkom 2. istog članka propisano je da uz proračunske prihode postoje i izvanredni prihodi Komore, i to: 1. novčane disciplinske kazne i 2. različiti izvanredni prihodi.

Člankom 161. stavkom 1. Statuta Hrvatske odvjetničke komore je propisano da se Komora koristi svojim sredstvima za ostvarivanje zadaća Komore utvrđenih Zakonom o odvjetništvu i ovim Statutom. Stavkom 2. istog članka propisano je da Upravni odbor Komore može odobriti i isplate sredstava za druge svrhe ili potrebe, koje smatra opravdanima.

Iz navedenih odredbi je razvidno da Hrvatska odvjetnička komora ima Zakonom o odvjetništvu propisane javne ovlasti, temeljem kojih regulira rad odvjetništva u Republici Hrvatskoj, a kako je navedeno na internetskoj stranici tijela javne vlasti brine i o problemima i položaju odvjetničke službe te o očuvanju samostalnosti i nezavisnosti odvjetničke službe, a vode je na volonterskoj osnovi odvjetnici koji se biraju na Skupštini na mandate od tri godine. Međutim, iz spisa predmeta je vidljivo kako Hrvatska odvjetnička komora ima i zaposlene osobe na koje se primjenjuje Zakona o radu te kao podzakonski akt Pravilnik o radu Hrvatske odvjetničke komore.

S obzirom na sve navedeno u žalbenom postupku je zaključeno kako nije moguće prihvatiti argumentaciju prvostupanjskog tijela iz osporenog rješenja o poslovnoj tajni, pa da iz navedenog razloga nema osnove za dopunu ili ispravak danih informacija. Naime, razlog odbijanja zbog toga što nema osnove za dopunu ili ispravak informacije mogao bi se primijeniti u slučaju kada je tijelo javne vlasti korisniku po ranijem zahtjevu već dostavilo sve zatražene informacije, pa je stoga njegov zahtjev neosnovan, a o čemu se ne radi u konkretnom slučaju. Iz spisa predmeta je razvidno da prvostupanjsko tijelo niti po prvom zahtjevu žalitelju nije dostavilo postojeće informacije u obliku u kojem to propisuje Zakona o pravu na pristup informacijama, nego je iz postojećih informacija izradilo opisno izvješće pozivajući se na poslovnu tajnu i zaštitu osobnih podataka, a na navedena se ograničenja poziva i u osporenom rješenju, premda nije odlučilo u meritumu i nije provodilo test razmjernosti i javnog interesa.

Vezano za navedeno postupanje prvostupanjskog tijela se ističe da je nejasno kako to da se poziva na ograničenje pristupa informacijama zbog poslovne tajne i osobnih podataka u pogledu pojedinačnih podataka o troškovima, a iste u sumarnom obliku ne drži tajnima te je potpuno nejasno kakva bi šteta mogla nastati otkrivanjem podataka o iznosima troškova prvostupanjskog tijela u bilo koju svrhu, neovisno o tome da se, kako to tijelo javne vlasti samo ističe, radi o regulatornom tijelu koje ne raspolaže javnim sredstvima.

Osim navedenog, ističe se da je u praksi drugostupanjskog tijela prihvaćena praksa da se kod Komora koje imaju zakonom propisane javne ovlasti odnosno koje se financiraju iz članarina koje su za članstvo obvezne da bi se uopće moglo baviti određenim zanimanjem, radi o obveznicima Zakona o pravu na pristup informacijama, a da se isti jednako primjenjuje na sva tijela javne vlasti.

Pri navedenom se ističe kako je navedeni stav prihvaćen i u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Poslovni broj: UsII-2/16-8 od 16. travnja 2016. godine, u kojoj je navedeno kako podatak o bruto plaći zaposlenika u punom radnom vremenu treba biti dostupan javnosti i da taj podatak ne može predstavljati poslovnu tajnu. Nadalje, u citiranoj je presudi navedeno kako kad se radi o tijelu javne vlasti koje ima javne ovlasti nije odlučno da li se u cijelosti financira iz javnih sredstava jer se taj uvjet odnosi na druge pravne osobe koje nisu izričito posebnim zakonom određene kao pravne osobe s javnim ovlastima, radi čega se smatraju tijelom javne vlasti ili ne ovisno o tome financiraju li se pretežito ili u cijelosti iz navedenih izvora.

Osim toga ističe se da je u presudi Poslovni broj: UsII-95/20-5 od 7. srpnja 2020. godine Visoki upravni sud Republike Hrvatske odbivši tužbeni zahtjev naveo kako u cijelosti prihvaća stav drugostupanjskog tijela da je u žalbenom postupku odobreno pravo na pristup onom dokumentu iz kojeg su razvidne tražene informacije bez potrebe vršenja dodatne analize podataka od tijela javne vlasti (preslike dokumenta Kartice dobavljača Hrvatske komore dentalne medicine za 2018. godinu te Kartice protukonta za 2018. godinu), kao i da se tražene informacije odnose na raspolaganje javnim sredstvima.

Slijedom činjenice da je Hrvatska odvjetnička komora nedvojbeno pravna osoba s javnim ovlastima osnovana temeljem Zakona o odvjetništvu i financira se iz javnih sredstava (članarina, upisnina) te da je iz sadržaja informacija koje su predmet postupka razvidno da se iste odnose na raspolaganje sredstvima tijela javne vlasti odnosno da je u pogledu navedenih informacija primjenjiva odredba članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, u žalbenom je postupku razmotreno postoji li drugo zakonsko ograničenje pristupa informacijama.

Uvidom u dostavljene dokumente Hrvatske odvjetničke komore: Evidenciju o radnicima – aktivnim radnicima i Rekapitulaciju naknada za rad po djelatnicima za 2019. godinu, utvrđeno je da isti sadrže osobne podatke zaposlenika tijela javne vlasti.

U članku 15. stavku 2. točki 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka. Zakonodavac je također u članku 16. istog Zakona propisao obvezu tijela javne vlasti da prije donošenja odluke kada su zatražene informacije koje podliježu ograničenjima iz članka 15. provede test razmjernosti i javnog interesa. Od provođenja navedenog testa odredbom članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama izuzete su informacije o raspolaganju javnim sredstvima i iste su dostupne javnosti, osim ako informacija predstavlja klasificiran podatak.

Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25.5.2018. godine.

Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.

Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.

Uvodna odredba broj 14. Opće uredbe o zaštiti podataka je propisano da bi se zaštita koja se pruža ovom Uredbom u vezi s obradom osobnih podataka trebala odnositi na pojedince bez obzira na njihovu nacionalnost ili boravište. Ovom se Uredbom ne obuhvaća obrada osobnih podataka koji se tiču pravnih osoba, a osobito poduzetnika koji su ustanovljeni kao pravne osobe, uključujući ime i oblik pravne osobe i kontaktne podatke pravne osobe.

U uvodnoj odredbi broj 22. Opće uredbe o zaštiti podataka je propisano da bi se svaka obrada osobnih podataka u Uniji s obzirom na djelatnosti poslovnog nastana voditelja obrade ili izvršitelja obrade trebala bi obavljati u skladu s ovom Uredbom, neovisno o tome obavlja li se sama obrada u Uniji. Poslovni nastan podrazumijeva djelotvorno i stvarno obavljanje djelatnosti putem stabilnih aranžmana. Pravni oblik takvih aranžmana, bilo kroz podružnicu ili društvo kćer s pravnom osobnošću, nije odlučujući čimbenik u tom pogledu.

Uvodna odredba broj 39. Opće uredbe o zaštiti podataka je, između ostalog, propisano da bi svaka obrada osobnih podataka trebala bi biti zakonita i poštena.

U uvodnoj odredbi broj 40. Opće uredbe o zaštiti podataka je propisano da bi kako bi obrada bila zakonita, osobne podatke trebalo obrađivati na temelju privole dotičnog ispitanika ili neke druge legitimne osnove, bilo propisane u ovoj Uredbi bilo u drugom pravu Unije ili pravu države članice na koji upućuje ova Uredba, uključujući obvezu poštovanja pravne obveze kojoj podliježe voditelj obrade ili obvezno izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik jedna od stranaka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora.

Slijedom navedenog, legitimnost obrade podataka utvrđena je člankom 6. stavkom 1. točkom c) Opće uredbe o zaštiti podataka, kojom je propisano kako je obrada zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećega: obrada je nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade. U stavku 3. članka 6. Uredbe navodi se kako pravna osnova za obradu iz stavka 1. točaka c) i e) utvrđuje se u: a) pravu Unije; ili b) pravu države članice kojem voditelj obrade podliježe.

Spomenuta zakonitost obrade se u ovom slučaju izvodi iz odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, koji razrađuje odredbu članka 38. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske kojom se jamči pravo na pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti, uvažavajući pritom preduvjet ispravne provedbe testa razmjernosti i javnog interesa u slučaju postojanja ograničenja od pristupa, odnosno u određenim slučajevima primjenjujući odredbu članka 16. stavka 3. navedenog Zakona kada se radi o raspolaganju javnim sredstvima.

Dakle, i nakon stupanja na snagu Opće uredbe o zaštiti podataka potrebno je provodit test razmjernosti i javnog interesa, te prema okolnostima pojedinog slučaja utvrđivati prevladava li potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama ili prevladava javni interes za određenom informacijom.

Kada se uzmu u obzir razlozi protiv omogućavanja pristupa gore navedenim dokumentima, nesporno je da je razlog protiv omogućavanja pristupa zatraženoj informaciji otkrivanje osobnih podataka. Razlog za omogućavanje pristupa zatraženom podatku u konkretnom slučaju je transparentnost potrošnje sredstava i rada Hrvatske odvjetničke komore kao tijela javne vlasti, a uzimajući u obzir odgovarajuću primjenu odredbe članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Uvidom u dokument Hrvatske odvjetničke komore Rekapitulacija naknada za rad po djelatnicima od 1. siječnja do 31. prosinca 2019. godine, u žalbenom je postupku utvrđeno da neće doći do kršenja Opće uredbe o zaštiti podataka, ukoliko se žalitelju omogući pristup navedenoj informaciji u cijelosti. Naime, radi se o zaposlenicima tijela javne vlasti za koje su na navedenom dokumentu iskazani podaci o imenu i prezimenu, nazivu naknade (13. plaća, bolovanje, državni blagdan, godišnji odmor, redovan rad, regres, plaćeni dopust, naknada za neiskorišteni godišnji odmor, jubilarna nagrada, dar u naravi, otpremnina), satima rada i bruto iznosu plaće na godišnjoj razini (za 2019. godinu), odnosno podaci za koje bi žalitelj i svaka druga osoba imali pravo saznanja, a koje bi radi transparentnog rada tijela javne vlasti trebale biti dostupne, imajući u vidu odredbu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. U predmetnom slučaju radi se o potrošnji sredstava tijela javne vlasti, a za navedenu informaciju se zakonom podrazumijeva javni interes odnosno pravo svih fizičkih i pravnih osoba da znaju na koji se način i u koju svrhu koriste navedena sredstva. Slijedom navedenog, a osobito uzimajući u obzir činjenicu da su zatražene informacije neposredno vezane za potrošnju sredstava, zaključeno je da takve informacije, temeljem izričite zakonske odredbe, trebaju biti dostupne javnosti.

U pogledu Evidencije o radnicima – aktivnim radnicima u žalbenom je postupku utvrđeno da neće doći do kršenja Opće uredbe o zaštiti podataka, ukoliko se žalitelju omogući pristup informaciji o imenu i prezimenu radnika, nazivu posla i početku rada.

Naime, razmatranjem sadržaja u zahtjevu tražene informacije, u žalbenom postupku je utvrđeno da je žalitelju moguće odobriti djelomičan pristup informaciji i to na način da je iz iste vidljivo o kojem se djelatniku tijela javne vlasti radi i na kojem radnom mjestu je isti i kada zaposlen, s obzirom da se radi o podacima za koje bi žalitelj i svaka druga osoba imala pravo saznanja jer je navedena osoba bila plaćena za svoj rad, a koje bi radi transparentnog rada tijela javne vlasti trebale biti dostupne, imajući u vidu odredbu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Međutim, u odnosu na ostale podatke navedene na dokumentu Evidencija o radnicima – aktivni radnici, Povjerenik za informiranje smatra da u pogledu istih ne prevladava javni interes, već prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da bi omogućavanje pristupa navedenim podacima predstavljalo nepotrebno zadiranje u privatni život navedenih osoba, a također i uzimajući u obzir da te podatke žalitelj nije u svom zahtjevu niti tražio. Stoga je sukladno članku 15. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama trebalo prekriti navedene podatke, a kako je to navedeno u točki 3. izreke ovog rješenja.

Osim toga, također se ističe da iz spisa predmeta ne proizlazi da su se vodile bilo kakve javne rasprave vezano za navedene informacije, da se iste ne odnose na pitanje javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša te nije vjerojatno da bi objava istih informacija doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti (dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet).

Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.

Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09), u vezi s člankom 25. stavkom 7. te člankom 15. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, riješiti kao u točkama 1. 2., 3. i 4. izreke ovog rješenja.

U pogledu žaliteljeva traženja informacije o zvanjima zaposlenika Hrvatske odvjetničke komore zaposlenih u punom radnom vremenu kako je napisano na diplomi, svjedodžbi ili drugom dokumentu, u žalbenom je postupku zaključeno da je u tom dijelu predmet potrebno vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

Naime, uvidom u informacije koje su dostavljene kao informacije koje su predmet postupka je utvrđeno da one ne sadrže podatke o stručnoj spremi, nego da se na Rekapitulaciji naknade za rad po djelatnicima nalaze rukom i suhom olovkom napisani stupnjevi stručne spreme s opaskama, iz čega je razvidno da se radi o podacima koji su izrađeni nakon podnošenja predmetnog zahtjeva, međutim navedeni podaci ne predstavljaju neki službeni dokument tijela javne vlasti, a iz njih nije vidljivo niti na kojim službenim dokumentima se oni zasnivaju.

Člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.

Sukladno citiranoj odredbi, tijelo javne vlasti je povodom zahtjeva korisnika dužno provjeriti koje već postojeće odnosno izrađene informacije na koje se odnosi zahtjev ima u svom posjedu, a nakon što utvrdi činjenice postupiti sukladno odredbama članka 23. Zakona o pravu na pristup informacijama te u slučaju uskrate informacija iz članka 15. navedenog Zakona donijeti obrazloženo rješenje o odbijanju zahtjeva. U slučaju kada ograničava pristup zatraženoj informaciji, tijelo javne vlasti dužno prije donošenja odluke kod pojedinih ograničenja iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama (npr. osobni podaci) provesti test razmjernosti i javnog interesa sukladno članku 16. istog Zakona. Posebno se napominje da tijelo javne vlasti treba razmotriti mogućnost odobravanja djelomičnog pristupa informacijama (omogućavanje pristupa uz zaštitu određenih dijelova), koja je propisana člankom 15. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Nadalje, u pogledu navoda prvostupanjskog tijela o tome da su podaci o zvanjima njihovih zaposlenika zaštićeni osobni podaci iz razloga što isti nisu državni službenici, posebno se napominje da se radi o zaposlenicima komore koja je tijelo javne vlasti, osnovano od strane sukladno Zakonu o odvjetništvu i koje ima javne ovlasti, pri čemu je potrebno istaknuti i to da se Zakon o pravu na pristup informacijama jednako primjenjuje na sva tijela javne vlasti navedena u članku 5. stavku 1. točki 2. navedenog zakona.

Također, ističe se da je iz spisa predmeta vidljivo da Hrvatska odvjetnička komora ima zaposlene sukladno odredbama Zakona o radu i da je donijela Pravilnik o radu, pa je uzimajući u obzir navedeno razvidno da mora imati u posjedu dokumentaciju kojom su pojedini zaposlenici zaposleni u punom radnom vremenu dokazivali ispunjavaju li uvjete za obavljanje poslova na pojedinim radnim mjestima.

Prije donošenja rješenja nadležno tijelo mora utvrditi pravo stanje stvari i u tu svrhu utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su od značaja za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, pridržavajući se pri tome pravila koja vrijede za dokazni postupak. Prema ocjeni Povjerenika za informiranje u ovom slučaju, vezano za žaliteljevo traženje zvanja zaposlenika zaposlenih u punom radnom vremenu, činjenično stanje nije u potpunosti, a niti pravilno utvrđeno jer činjenice koje se nalaze u spisima ovog predmeta nisu argumentirane odnosno potkrijepljene odgovarajućim dokazima.

Stoga je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku, riješeno kao u točki 5. izreke rješenja, a predmet se zbog prirode upravne stvari u tom dijelu dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.

Pri rješavanju predmetnog zahtjeva u ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo prije svega mora utvrditi u kojim se već izrađenim dokumentima koje posjeduje nalaze informacije o zvanjima zaposlenika odnosno dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, činjenice prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti ih odgovarajućim dokazima, te utvrditi mogu li se preslike zatraženih informacija ili određenih dijelova zatraženih informacija temeljem odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama dostaviti žalitelju i na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, nakon primitka rješenja u zakonskom roku riješiti ovu upravnu stvar.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan