KLASA: UP/II-008-07/21-01/951
URBROJ: 401-01/10-22-2
Zagreb, 7. veljače 2022. godine
Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva PROMET d.o.o., Broj protokola 2220/2 2021 od 29. studenog 2021. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje trgovačkog društva PROMET d.o.o., Broj protokola 2220/2 2021 od 29. studenog 2021. godine.
2. Odobrava se ......... pravo na pristup preslikama sljedećih dokumenata:
- Ugovor o zakupu vanjskih oglasnih površina na autobusima koji je sklopljen između trgovačkih društva PROMET d.o.o. i URBANO OGLAŠAVANJE d.o.o. dana 23. prosinca 2020. godine s prilozima (3 priloga)
- Dodatku 1. Ugovora o zakupu vanjskih oglasnih površina na autobusima od 9. srpnja 2021. godine
- Tablici od 10. prosinca 2021. godine koja sadrži podatke o prihodima od najma, oslikavanja vozila i reklama koji su ostvareni sa trgovačkim društvom URBANO OGLAŠAVANJE d.o.o.
3. Nalaže se trgovačkom društvu PROMET d.o.o. da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj), kojim je tražio ugovor i priloge ugovora i zakupu vanjskih oglasnih površina, kao i ukupan prihod od najma vozila za oslikavanje i prihod za oslikavanje za period od 2018. do 2021. godine, temeljem članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom na to da prvostupanjsko tijelo smatra da zatražene informacije predstavljaju poslovnu tajnu.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravodobno uložio žalbu u kojoj u bitnom ističe da zatražena informacija nije ni poslovna niti profesionalna tajna. Osporava provedeni test razmjernosti i javnog interesa. Smatra da poslovna tajna može biti definirana isključivo zakonom ili općim aktom na temelju zakona. Nadalje ističe da ne može postojati šteta ako Povjerenik za informiranje u zakonom propisanoj proceduri donese rješenje. Predlaže da se žalba prihvati.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 17. studenog 2021. godine od prvostupanjskog tijela tražio informacije u svezi s tvrtkom Urbano oglašavanje d.o.o. i to ugovor i presliku kompletne dokumentacije (anekse i priloge), ukupan prihod od najma vozila za oslikavanje za period 2018. godine do 2021. godine, te ukupan prihod od oslikavanja vozila za period od 2018. godine do 2021. godine.
Postupajući po navedenom zahtjevu, prvostupanjsko tijelo je donijelo osporeno rješenje.
Sukladno članku 6. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije su dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.
Prema članku 15. stavku 2. točki 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu.
Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Iz osporenog rješenja u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da zatraženi podaci predstavljaju poslovnu tajnu.
Navedeni zaključak prvostupanjskog tijela nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.
Sukladno članku 34. Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 79/07) propisano je da stupanjem na snagu navedenog Zakona prestaju važiti odredbe Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96), osim odredbi navedenih u glavi 8. i 9. istog zakona.
Odredbom članka 19. stavka 1. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96.) propisano je da poslovnu tajnu predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da se općim aktom ne može odrediti da se svi podaci koji se odnose na poslovanje pravne osobe smatraju poslovnom tajnom niti se poslovnom tajnom mogu odrediti podaci čije priopćavanje nije razložno protivno interesima te pravne osobe.
Prema članku 26. navedenog Zakona, općim aktom pravne osobe pobliže se određuju način uporabe i čuvanja podataka koji se smatraju poslovnom tajnom, te mjere, postupci i druge okolnosti od interesa za čuvanje poslovne tajne.
Sukladno članku 1. točki 5. Zakona o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednosti („Narodne novine“, broj 30/18) propisano je da su poslovna tajna informacije koje ispunjavaju sve sljedeće zahtjeve: a) tajne su jer nisu, u svojoj ukupnosti ili u točnoj strukturi i sklopu svojih sastavnih dijelova, općenito poznate ili lako dostupne osobama iz krugova koji se obično bave predmetnom vrstom informacija, b) imaju tržišnu (komercijalnu) vrijednost zbog toga što su tajne c) u odnosu na njih osoba koja te informacije zakonito kontrolira poduzela je u tim okolnostima razumne korake kako bi sačuvala njihovu tajnost.
Razmatrajući zakonske odredbe, Povjerenik za informiranje smatra da informacije koje su predmet postupka ne predstavljaju poslovnu tajnu.
Osnovano žalitelj u žalbi navodi da poslovna tajna može biti određena samo zakonom ili općim aktom donesenim na temelju zakona, a ne na temelju pravnog posla, a što je potvrđeno i u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: UsII-14/15 od 22. svibnja 2015. godine.
Posebno se ističe da je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj UsII-232/20 od 17. rujna 2020. godine odbijen tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Povjerenika za informiranje, a koji predmet se ticao ugovora koji je sadržavao klauzulu povjerljivosti, a koje shvaćanje treba smisleno primijeniti i u ovom predmetu.
Slijedom navedenog, klauzula povjerljivosti koja je sadržana u ugovoru koji je predmet postupka ne predstavlja valjanu pravnu osnovu za proglašenjem ugovora poslovnom tajnom.
Uvidom u ugovor koji je predmet postupka u bitnom je utvrđeno da se isti sastoji od uvodnih odredbi, predmeta ugovora, odredaba o zakupnini, o obvezama zakupnika i zakupodavca, o trajanju, kršenju i raskidu ugovora, te završne odredbe.
Nadalje, uvidom u dodatak ugovora utvrđeno je u bitnom da isti sadrži samo naznaku o tome koji se članak osnovnog ugovora mijenja.
Također je utvrđeno da osnovni ugovor sadrži tri priloga (zapisnik o stanju autobusa, popis autobusa i popis naljepnica), dok dodatak ugovora sadrži samo jedan prilog (izmjena priloga broj 2. koji se odnosni na popis autobusa).
Što se tiče dijela ugovora u kojem se navode prava i obveze stranaka, Povjerenik za informiranje ističe da se radi o standardnim ugovornim klauzulama kod ugovora o zakupu.
U odnosu na standardne ugovorne klauzule, Visoki upravni sud Republike Hrvatske je u presudi poslovni broj: UsII-440/20 od 30. travnja 2021. godine prihvatio stav Povjerenika za informiranje da standardne ugovorne klauzule ne mogu predstavljati poslovnu tajnu.
Nesporno je da u konkretnom slučaju prvostupanjsko tijelo ne vrši isplate drugoj ugovornoj strani, jer druga ugovorna strana plaća zakupninu za korištenje vanjskih površina vozila u svrhu reklame.
Po mišljenju Povjerenika za informiranje, činjenica što prvostupanjsko tijelo ne vrši isplate ne znači da se u konkretnom slučaju ne radi o raspolaganju javnim sredstvima u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer se vanjske površine tramvaja, koje su u vlasništvu prvostupanjskog tijela, daju na korištenje drugoj ugovornoj strani.
Uzimajući u obzir sve navedeno, Povjerenik za informiranje smatra da zatraženi ugovor, kao i njegov dodatak ne predstavlja poslovnu tajnu niti po Zakonu o zaštiti tajnosti podataka a niti prema Zakonu o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednosti.
Predmetni ugovor je sklopljen na temelju javnog poziva, a nakon prikupljanja ponuda ponuditelja.
Drugo, Povjerenik za informiranje u smislu ranije navedenog ne nalazi razloge da standardne ugovorne klauzule proglasi poslovnom tajnom.
Sam sadržaj ugovora ukazuje na to prvostupanjsko tijelo raspolaže vanjskim površinama autobusa u svrhu promidžbe.
Što se tiče točaka 2. i 3. zahtjeva žalitelja, a u kojim a se traži prihod od najma vozila, ističe se da je Povjereniku za informiranje dostavljena tablica iz koje je razvidan prihod od najma vozila, prihod od oslikavanja vozila te prihod od reklama.
Po mišljenju Povjerenika, prihodi koje je tijelo javne vlasti ostvarilo temeljem sklopljenog ugovora na temelju javnog natječaja, ne predstavljaju poslovnu tajnu, kao niti ugovor na temelju kojeg su ostvareni.
Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) u vezi s člankom 25. stavka 7. Zakona o općem upravnom postupku odlučiti kao pod točkama 1., 2. i 3. izreke ovog rješenja, jer Povjerenik za informiranje smatra da se na tražene informaciju ne mogu primijeniti zakonska ograničenja iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan