KLASA: UP/II-008-07/21-01/866
URBROJ: 401-01/10-22-2
Zagreb, 10. veljače 2022. godine
Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, KLASA: UP/I-008-02/21-02/04, URBROJ: 524-02-02-01/2-21-4 od 9. studenog 2021. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, KLASA: UP/I-008-02/21-02/04, URBROJ: 524-02-02-01/2-21-4 od 9. studenog 2021. godine.
2. Djelomično se odobrava ......... pravo na pristup preslici sljedećih dokumenata:
- Zapisniku Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, KLASA: 550-06/20-06/231, URBROJ: 524-07-2/3-20-2 od 13. studenog 2020. godine
- Zapisniku Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, KLASA: 550-6/21-06/305, URBROJ: 524-10-2/21-21-2 od 30. travnja 2021. godine
- Zapisniku Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, KLASA: 550-06/21-06/879, URBROJ: 524-10-2/21-21-2 od 16. rujna 2021. godine
- Rješenju Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, KLASA: UP/I-550-06/21-07/120, URBROJ: 524-10-2/21-21-2 od 3. svibnja 2021. godine
- Rješenju, Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, KLASA: UP/I-550-06/20-7/103, URBROJ: 524-07-2/3-20-2 od 16. prosinca 2020. godine
na način da se na istim prekrije sljedeći osobni podaci: svi osobni podaci osim imena i prezimena poglavarice i delegatkinje samostana (adresa, OIB, datum i mjesto rođenja, prebivalište, broj osobne iskaznice vlastoručni potpis), imena i prezimena svih fizičkih osoba (uključujući i djecu u prilogu zapisnika), osim imena i prezimena zaposlenika tijela javne vlasti, te se u tim dijelovima zahtjev za pristup informacijama odbija.
3. Nalaže se Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelj i socijalne politike da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žaliteljica), kojim je tražila dokumente vezane za inspekcijski nadzor nad Samostanom časnih sestara reda Svetog Bazilija, temeljem članka 15. stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Protiv navedenog rješenja žaliteljica je pravodobno uložila žalbu u kojoj u bitnom navodi da je po njezinoj prijavi izvršen nadzor nad Samostanom časnih sestara u Križevcima, te da su sačinjeni zapisnici. Smatra da će se uvidom u zapisnike moći utvrditi postoje li nepravilnost, odnosno radi li se o nezakonito izdanim rješenjima. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je djelomično osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 28. listopada 2021. godine tražila informacije vezane za inspekcijski nadzor Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike nad Samostanom časnih sestara reda Svetog Bazilija u Križevcima, i to. zapisnik od 13. studenog 2020. godine, zapisnik od 30. travnja 2021. godine, rješenja, te zapisnik kontrolnog nadzora od 16. rujna 2021.
Postupajući po navedenom zahtjevu prvostupanjsko tijelo je donijelo rješenje koje je predmet žalbenog postupka.
U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje po žalbi žalitelja.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Odredbom članka 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona..
Člankom 15. stavkom 2. točkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pravo na pristup informaciji u ostalim slučajevima utvrđenim zakonom.
Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno je prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Iz obrazloženja osporenog rješenja u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da je pristup traženim informacijama potrebno ograničiti pozivom na odredbu članka 15. stavkom 2. točkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno da bi pristupom traženim informacijama moglo doći do korištenja podataka od strane treće osobe koji nisu u skladu sa svrhom zbog kojih ih je prvostupanjsko tijelo prikupilo.
Navedeni zaključak prvostupanjskog tijela nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.
Kao prvo, svako ograničenje prava na pristup informacijama mora se temeljiti na zakonu, odnosno iz samog rješenja mora biti jasno zbog čega se uskraćuje pristup traženim informacijama, a što ovdje nije slučaj.
Naime, odredba članka 15. stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama ne može predstavljati samostalnu osnovu za ograničavanje prava na pristup informacijama, već mora biti povezana s konkretnom zakonskom odredbom koja propisuje određeno ograničenje.
Kao drugo, samo navođenje da bi omogućavanjem pristupa traženim informacijama moglo doći do korištenja podataka suprotno svrsi koji su prikupljeni sadržajno ukazuje na zakonsko ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, a što prvostupanjsko tijelo izričito ne navodi u svom rješenju.
Kao treće, stav je Povjerenika za informiranje iz dosadašnje prakse je da su zapisnici i rješenja iz postupaka inspekcijskog nadzora, nakon što su isti u potpunosti dovršeni, informacije od javnog značaja te da iste treba omogućiti tražiteljima takvih informacija ili djelomično vodeći računa o zaštiti osobnih podataka, ili u cijelosti, a primjer takve odluke objavljen je na poveznici http://tom.pristupinfo.hr/pregledfilter1.php?izb=679.
Također se ukazuje na stav Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u presudi br. UsII-269/17 od 30. studenog 2017. godine, predmet kojeg postupka su zapisnici i rješenja prosvjetne inspekcije Ministarstva znanosti i obrazovanja, u kojoj je navedeno da „..zatražene informacije predstavljaju informacije od javnog značaja, koje bi trebale biti dostupne javnosti, jer se onemogućavanjem transparentnosti u radu tijela javne vlasti onemogućava i Ustavom zajamčeno pravo na pristup informacijama...“
Osim toga, presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj UsII-206/19 od 23. svibnja 2019. godine odbijen je tužbeni zahtjev Ministarstva rada i mirovinskog sustava radi poništenja rješenja Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/19-01/20, URBROJ: 401-01/10-19-3 od 18. veljače 2019. godine, a kojim je žalitelju djelomično odobren pristup zapisniku o provedenom inspekcijskom nadzoru.
Dakle, Povjerenik za informiranje smatra da za tražene informacije nedvojbeno postoji javni interes.
Kao četvrto, Povjerenik za informiranje je već ranije odlučivao o žalbi žaliteljice u postupku u kojem je predmet zahtjeva također bio zapisnik o inspekcijskom nadzora u odnosu na isti subjekt, te je prihvatio žalbu žaliteljice i djelomično joj omogućio pristup traženom zapisniku (rješenje, KLASA: UP/II-008-07/18-01/424, URBROJ: 401-01/04-18-2 od 18. listopada 2018. godine).
Kao peto, činjenica da je žaliteljica kao podnositelj predstavke obaviještena o poduzetim radnjama (odgovori prvostupanjskog tijela, KLASA: 052-02/21-01/211, URBROJ: 524-10-02/21-21-2 od 19. listopada 2021. godine i KLASA: 05-02/21-01/211, URBROJ: 524-10-02/21-21-4 od 4. studenog 2021. godine), ni na koji način ne utječe na pravo žaliteljice da traži informacije koje su predmet ovog postupka, jer je dostupnost navedenih informacija nije osigurana posebnim propisom u smislu članka 1. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
S tim u vezi, u gore navedenim rješenjima je jasno naznačeno da se može omogućiti pristup traženim informacijama uz prekrivanje osobnih podataka u smislu članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, a koju mogućnost prvostupanjsko tijelo uopće nije razmatralo u svom zahtjevu.
Uvidom u predmetne zapisnike i rješenja utvrđeno je da isti sadrže određene osobne podatke, pa je u žalbenom postupku potrebno primjenom testa razmjernosti i javnog interesa potrebno sukladno članku 25. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama utvrditi može li se, i u kojem opsegu, žalitelju omogućiti pristup traženim informacijama.
Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25. svibnja 2018. godine.
Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.
Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.
Nadalje, uvodnom odredbom broj 10. Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka propisano je da u pogledu obrade osobnih podataka za usklađivanje s pravnom obvezom, za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili pri obavljanju službene ovlasti dodijeljene voditelju obrade državama članicama trebalo bi dopustiti da zadrže ili uvedu nacionalne odredbe kako bi se dodatno odredila primjena pravila iz ove Uredbe.
Dakle, iz svega proizlazi da pravo na zaštitu osobnih podataka treba dovesti u vezu s pravom na pristup informacijama, odnosno provedbom testa razmjernosti i javnog interesa utvrditi prevladava li potreba zaštite prava na ograničenje ili prevladava javni interes.
U odnosu na imena i prezimena svih fizičkih osoba, osim imena i prezime poglavarice i delegatkinje samostana, Povjerenik za informiranje smatra da prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer bi omogućavanje pristupa navedenim podacima predstavljalo nepotrebno zadiranje u privatnost navedenih osoba, samo zbog činjenice što su navedeni u zapisniku, odnosno rješenju prvostupanjskog tijela.
Nadalje, u odnosu na ime i prezime glavarice samostana, kao i u odnosu na imena i prezimena službenih osoba tijela javne vlasti, u žalbenom postupku utvrđeno je da se radi o podacima u odnosu na koje ne prevladava potreba zaštite prava na ograničenje u odnosu na javni interes, jer se radi o odgovornim osobama tijela nad kojim je proveden nadzor, odnosno radi se o zaposlenicima tijela javne vlasti čiji se rad financira iz javnih sredstava.
Povjerenik za informiranje također je uzeo u obzir da se podatak o imenu i prezimenu zaposlenika tijela javne vlasti daje vezano za poslove koje isti obavljaju, što znači da isti neće biti izloženi javnosti u prekomjernom opsegu jer daje samo podatak o njihovu imenu i prezimenu i radnom mjestu.
Vezano za podatke koji se zaštićuju, iz spisa predmeta ne proizlazi da su se vodile bilo kakve javne rasprave vezano za taj dio zatraženih informacija, niti se iste odnose na pitanja javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša, niti na pitanje raspolaganja javnim sredstvima, a niti je vjerojatno da bi objava tog dijela traženih informacija doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnih načela funkcioniranja tijela javne vlasti kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet i slično.
Slijedom svega navedenog, provodeći test razmjernosti i javnog interesa u žalbenom postupku temeljem ovlaštenja iz članka 25. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, temeljem članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09) u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama trebalo je riješiti kao u izreci.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan