KLASA: UP/II-008-07/21-01/826

URBROJ: 401-01/06-22-2

Zagreb, 1. veljače 2022.

Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Agencije za elektroničke medije KLASA:612-12/21-13/0050, URBROJ: 567-06/07-21-05 od 5. listopada 2021. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Agencije za elektroničke medije KLASA:612-12/21-13/0050, URBROJ: 567-06/07-21-05 od 5. listopada 2021. godine.

2. Odobrava se ......... pravo na pristup:

- audio snimci sjednice Vijeća za elektroničke medije 35-21 od 15. rujna 2021. godine.

3. Nalaže se Agenciji za elektroničke medije da u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za dopunu ili ispravak informacije ......... (dalje u tekstu: žalitelj) od 30. rujna 2021. godine, temeljem odredbe članka 22. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obrazloženjem da tražena informacija u odnosu na već dostavljeni Zapisnik sa sjednice nema veću vrijednost odnosno iz razloga što dostavljeni Zapisnik sadrži sve informacije koje sadrži i zatraženi audio zapis iste sjednice.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da je predmetnim zahtjevom zatražena audio snimka sjednice Vijeća za elektroničke medije 35-21 od 15.rujna 2021. godine, koja je iznimno bitna za javnost rada Vijeća i Agencije za elektroničke medije jer je izazvala veliku javnu i medijsku polemiku zbog sporne odluke Vijeća za elektroničke medije o dodjeli koncesije tvrtki Top radiju d.o.o. za frekvenciju 101 MHz na kojoj je prethodno emitirao Radio 101. Navodi kako je njegov Internetski portal detaljno pratio i izvještavao o ovoj temi te da su o navedenoj odluci Vijeća za elektroničke medije negativno izvještavali svi mediji tijekom dva mjeseca te je o njoj po prvi put u povijesti rada Agencije raspravljao i nadležni saborski Odbor za informiranje, informatizaciju i medije, a što je dovelo i do pada ugleda i povjerenja u rad ovog neovisnog regulatora medija s javnim ovlastima. Odluka je iznimno bitna za cjelokupnu javnost ali i za transparentnost i zakonitost rada Agencije za elektroničke medije te članova Vijeća za elektroničke medije, a koja je donesena uz dva izdvojena mišljenja članova Vijeća za elektroničke medije na toj sjednici pa da je javnost s pravom zainteresirana kako je točno i precizno tekao razgovor među članovima Vijeća na toj sjednici, tim više što je objavljen, kako se navodi u zapisniku sa sjednice, dio rasprave (iz rasprave) koji ipak nije stenogramski identičan onom što se govorilo na sjednici. Žalitelj naglašava da na javnoj sjednici Vijeća 15. rujna 2021. godine nije mogao biti nazočan jer se na nju mora obavezno prethodno najaviti pet dana ranije, a da nije unaprijed poznat dnevni red sjednice. Pojašnjava kako je dokument koji se kod tijela javne vlasti čekao iz trgovačkog društva Državne nekretnine d.o.o., a koji je bio bitan za održavanje sjednice u Agenciju stigao tek 13. rujna 2021. godine, a da je sjednica bila dva dana kasnije, pa se uvjet od pet dana za prethodnu najavu za dolazak predstavnika medija na sjednicu nije mogao poštovati odnosno da su svojim postupanjem Agencija i Vijeće jednostrano isključili javnost sa sjednice te prekršili Zakon o elektroničkim medijima i svoj Poslovnik o radu, jer im je uskraćena mogućnost da se na istoj upoznaju s potpunom i cjelovitom raspravom među članovima Vijeća bez da je traže ovim putem. Nadalje, navodi kako je iz zapisnika sa sjednice vidljivo kako u istome nije u cijelosti prenesena rasprava sa sjednice, posebno oko analize pravne službe Agencije, jer taj dokument spominje tek vijećnik ......... u svojoj raspravi (bio je 7. u raspravi) kao gotovu stvar predočenu članovima Vijeća s dvije mogućnosti odluke, a da se iz zapisnika ne može zaključiti kada se o njoj i na koji način prethodno raspravljalo. Žalitelj navodi kako obrazloženje tog dokumenta u svom uvodnom govoru u zapisniku sa sjednice nije napravio niti šef odjel pravne službe ........., odnosno možda i je, ali da taj dio nije unesen u zapisnik, pri čemu napominje da mu je upravo tu analizu pravne službe Agencija po drugom zahtjevu odbila ustupiti te da je podnio žalbu Povjereniku za informiranje i protiv tog rešenja. U nastavku se žalitelj pita koji bi bio stvaran razlog za odbijanje njegovog zahtjeva ukoliko bi snimka sjednice doista bila identična tekstu rasprave koji je objavljen u zapisniku sa sjednice te zaključuje da on ne postoji, osim ako bi se željelo spriječiti da u javnost dospiju i drugi dijelovi rasprave koji nisu stavljeni u zapisnik. Naglašava da je u tekstu zapisnika sa sjednice navedeno „iz rasprave“, a ne da je to cjelovita i stenogramski prenesena rasprava pa izražava sumnju u prikrivanje cijelog tijeka sjednice od strane Agencija za elektroničke medije. Naglašava da je predmetna rasprava na sjednici vrlo bitna za sagledavanje zakonitosti, transparentnosti i javnosti rada Agencije i Vijeća jer na svojim sjednicama odlučuju o javnom dobru - frekventnom spektru koje se dodjeljuju privatnim tvrtkama te su zbog toga pod lupom javnosti zbog mogućeg pogodovanja pojedinim ponuđačima kojih je u konkretnom slučaju bilo čak osam. Stoga od Povjerenika za informiranje traži da naloži Agenciji za elektroničke medije da mu dostavi traženu snimku. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je osnovana.

Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00.,124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14. - pročišćeni tekst) jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama u skladu s načelima otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su sve informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.

U žalbenom postupku Agencija za elektroničke medije je povodom žalbe žalitelja aktom KLASA: 612-12/21-13/0050, URBROJ: 567-06/07-21-8 od 28. listopada dostavila Povjereniku za informiranje spis predmeta na nadležno postupanje, a čiji je sastavni dio i informacija koja je predmet žalbenog postupka.

Uvidom u spis predmeta razvidno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama koji je u tijelu javne vlasti zaprimljen 16. rujna 2021. godine, putem elektroničke pošte zatražio od Agencije za elektroničke medije, kao tijela javne vlasti, da mu dostavi audio snimku 35. sjednice Vijeća za elektroničke medije održane 15. rujna 2021. godine.

Nadalje, utvrđeno je da je Agencija za elektroničke medije povodom navedenog zahtjeva dostavila obavijest KLASA: 612-12/21-13/0050, URBROJ: 567-06/07-21-02 od 29. rujna 2021. godine, u kojoj ga je navođenjem poveznice na internetskoj stranici tijela javne vlasti izvijestilo kako je javno objavljen usvojeni Zapisnik sa sjednice 35-21, dnevni red sjednice i zaključak Vijeća za elektroničke medije sa iste sjednice te mu je navedene dokumente i dostavila u prilogu citiranog akta.

Iz spisa predmeta je utvrđeno kako je žalitelj nakon primitka navedene obavijesti Agenciji za elektroničke medije, dana 30. rujna 2021. godine podnio zahtjev za dopunu ili ispravak informacije, u kojem je u bitnome naveo sljedeće: da je svojim zahtjevom od 16. rujna zatražio audio snimku sjednice Vijeća za elektroničke medije 35-21 od 15. rujna 2021. godine, a s obzirom da je zaprimio informaciju koja nije ona koju je zatražio, moli da mu se sukladno odredbi članka 24. stavka 1. i 2. Zakona o pravu na pristup informacijama dostavi snimka sjednice. U zahtjevu je žalitelj pojasnio da nije tražio tekstualni izvadak iz rasprave kako je navedeno u Zapisniku sa sjednice već cjelovitu audio snimku sjednice, pa stoga nije udovoljeno njegovom traženju. Dodatno je pojasnio da iz dostavljenog zapisnika proizlazi kako se ne radi o cjelovitom stenogramu sjednice, pa stoga traži dostavu informacije koju je tražio zahtjevom od 16. rujna 2021. godine.

Daljnjim uvidom u spis je utvrđeno kako je Agencija za elektroničke medije o predmetnom zahtjevu za dopunu ili ispravak informacije od 30. rujna 2021. godine donijela osporeno rješenje KLASA: 612-12/21-13/0050, URBROJ: 567-06/07-21-05 od 5. listopada 2021. godine, kojim je odbila zahtjev, navodeći kako je odluka donesena temeljem članka 22. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, uz obrazloženje da tražena informacija u odnosu na već dostavljeni Zapisnik sa sjednice nema veću vrijednost odnosno kao razlog odbijanja navodeći da dostavljeni Zapisnik sadrži sve informacije koje sadrži i zatraženi audio zapis iste sjednice

U obrazloženju osporenog rješenja je navedeno i to da je žalitelju dostavljen zapisnik sa sjednice 35-21 od 15. rujna 2021. godine, koji sadrži prijepis rasprave, donesene odluke i dana izdvojena mišljenja članova koji su ostali u manjini odnosno da dana informacija predstavlja sve informacije koje su sadržane u audio zapisu koji se traži zahtjevom žalitelja. Također je navedeno kako sam tonski zapis postoji kao informacija kod tijela javne vlasti, jer se sukladno Poslovniku o radu Vijeća za elektroničke medije sjednice istog snimaju i čuvaju te da ta informacija nije javno objavljena. Zaključno je navedeno da je Agencija za elektroničke medije dostavom potpunog zapisnika suštinski udovoljila javnom interesu te da tražena audio snimka nema u odnosu na dostavljenu informaciju veću vrijednost ili istaknutu javnu vrijednost.

Povjerenik za informiranje je u drugostupanjskom postupku razmotrio navode žalbe i dokumentaciju u spisu predmeta te je utvrdio da osporeno rješenje treba poništiti.

Člankom 24. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da ako korisnik smatra da informacija pružena na temelju zahtjeva nije točna ili potpuna, može zahtijevati njezin ispravak, odnosno dopunu u roku od 15 dana od dana dobivanja informacije. Stavkom 2. navedenog članka je propisano da je tijelo javne vlasti obvezno odlučiti o zahtjevu za dopunu, odnosno ispravak informacije u roku od 15 dana od dana zaprimanja zahtjeva, sukladno odredbama članka 23. ovog Zakona.

Odredbom članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.

Odredbom članka 23. stavka 5. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako utvrdi da nema osnove za dopunu ili ispravak dane informacije iz članka 24. ovog Zakona.

U žalbenom postupku je utvrđeno kako se Agencija za elektroničke medije odlučujući o žaliteljevom zahtjevu za dopunu ili ispravak informacije pozvala na nepostojeću odredbu Zakona o pravu na pristup informacijama, a iz spisa predmeta je razvidno i to da je po inicijalnom zahtjevu za pristup informacijama žalitelju dostavila informaciju koju nije tražio, a kako to i žalitelj navodi u predmetnom zahtjevu. Naime, u odnosu na sjednicu koja je predmet ovog žalbenog postupka prvostupanjsko tijelo je žalitelju dostavilo zapisnik sa sjednice, a iz njegovog zahtjeva od 16. rujna 2021. godine je vidljivo da je jasno i precizno tražio audio snimku sa te sjednice, koja sukladno podzakonskom aktu tijela javne vlasti postoji kao samostalna izrađena informacija sukladno odredbi članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, a što i samo tijelo javne vlasti navodi u obrazloženju osporenog rješenja..

Osim navedenog, ukoliko je prvostupanjsko tijelo i smatralo da u pogledu zatražene audio snimke sjednice postoje zakonska ograničenja pristupa informacijama, tada je bio u obvezi provesti test razmjernosti i javnog interesa i odlučiti o njezinoj dostupnosti, a iz spisa predmeta je vidljivo kako je to propustilo učiniti.

Povjerenik za informiranje je stoga u žalbenom postupku izvršio uvid u informaciju koja je predmet ovog postupka, a također i u javno objavljene informacije vezane za predmetnu sjednicu Vijeća za elektroničke medije te je razmotrio da li se traženoj audio snimci može odobriti pristup, ili se pristup treba ograničiti iz nekog zakonski propisanog razloga odnosno uzeo je u obzir da navedena snimka sadrži moguće razloge za ograničenje pristupa informacijama, ali i odredbu članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano da ako informacija sadrži i podatak koji podliježe ograničenju iz stavaka 2. i 3. ovog članka, preostali dijelovi informacije učinit će se dostupnim.

Člankom 15. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je u kojim slučajevima tijelo javne vlasti može ograničiti pristup informacijama.

Odredbom članka 16. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavka 3. ovog Zakona, dužno, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa.

Odredbom članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja postupka iz stavka 1. ovog članka, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.

Uvidom u Poslovnik o radu Vijeća za elektroničke medije, koji je javno objavljen na internetskoj stranici Agencije za elektroničke medije, na poveznici https://www.aem.hr/wp-content/uploads/2021/01/Poslovnik-o-radu-Vijeca-za-elektronicke-medije.pdf, utvrđeno je da je člankom 29. stavkom 1. Poslovnika propisano da je rad Vijeća javan.

U članku 5. stavku 1. Poslovnika o radu Vijeća za elektroničke medije je propisano da Vijeće radi na sjednicama koje se održavaju prema potrebi a u pravilu tjedno. Stavkom 3. navedenog članka je propisano da se sjednice Vijeća tonski snimaju uvijek kada je to moguće s obzirom na način održavanja sjednice. Tonska se snimka čuva u arhivi Agencije za elektroničke medije kao sastavni dio dokumentacije sjednice.

Člankom 21. Poslovnika o radu Vijeća za elektroničke medije je propisano da ako se na sjednici raspravlja o dokumentima ili podacima koji predstavljaju poslovnu tajnu, predsjedavajući će upoznati sve nazočne da su dužni čuvati poslovnu tajnu i upoznati ih s posljedicama kršenja obveze čuvanja poslovne tajne. Člankom 22. navedenog Poslovnika je propisano da član Vijeća koji je nakon glasanja ostao u manjini ili je glasao protiv prijedloga odluke, ima pravo tražiti da se u zapisnik sa sjednice unese njegov stav te eventualno i izdvojeno mišljenje na način da fonogram iznesene rasprave postaje sastavni dio zapisnika.

Odredbom članka 24. stavkom 1. Poslovnika o radu Vijeća za elektroničke medije je propisano da se o radu sjednice Vijeća vodi zapisnik bez obzira na način na koji je sjednica Vijeća održana. Stavkom 2. navedenog članka je propisano da zapisnik vodi tajnik Vijeća, a u slučaju spriječenosti ili izostanka tajnika Vijeća, drugu osobu koja će voditi zapisnik osigurava predsjednik Vijeća. U stavku 3. istog članka propisano je da zapisnik sa sjednice Vijeća se po njegovu usvajanju, objavljuje se na web stranici Agencije za elektroničke medije.

S obzirom da je Agencija za elektroničke medije neovisno regulatorno tijelo osnovano sukladno odredbama Zakona o elektroničkim medijima, čija su tijela Ravnatelj i Vijeće za elektroničke medije, u žalbenom je postupku izvršen uvid u odredbe navedenog Zakona te podzakonske akte prvostupanjskog tijela kojima se pobliže regulira njegovo postupanje. Također je izvršen uvid u dostupne informacije koje Agencija za elektroničke medije javno objavljuje na svojoj internetskoj stranici, a koje se odnose na dodjelu koncesije o kojoj se raspravljalo na sjednici u konkretnom slučaju, kao i u druge javno dostupne podatke o dodjeli koncesije koja je predmet interesa žalitelja i koju navodi u žalbi.

U odnosu na predmetnu sjednicu na kojoj se glasovalo o dodjeli koncesije za obavljanje djelatnosti pružanja medijske usluge radija na području Grada Zagreba i Zagrebačke županije, utvrđeno je kako je prvostupanjsko tijelo javno objavilo Zapisnik sa navedene sjednice, na poveznici https://www.aem.hr/wp-content/uploads/2021/09/Zapisnik-35-21-1.pdf, a koji je po ranijem zahtjevu i dostavilo žalitelju.

Uvidom u druge javno dostupne informacije o postupku dodjele gore navedene koncesije utvrđeno je da su se o toj temi vodile rasprave u javnosti, a posebice se ističe kako je na poveznici https://www.youtube.com/watch?v=nflGcTnr49A javno dostupna i snimka sjednice Odbora za informiranje, informatizaciju i medije Hrvatskog Sabora, na kojoj se, između ostalog, vodila opširna rasprava vezana za sam postupak donošenja odluke o dodjeli koncesije odnosno vezano za stavove pojedinih članova Vijeća za elektroničke medije prilikom donošenja te odluke, a vezano za poslovni prostor izabranog ponuditelja, a na koju činjenicu se i žalitelj poziva u žalbi.

Iz svih javno objavljenih informacija je razvidno da je javnost upoznata sa svim relevantnim činjenicama vezanim za navedeni postupak, odnosno da je donesena odluka o dodjeli koncesije za obavljanje djelatnosti pružanja medijske usluge radija na području Grada Zagreba i Zagrebačke županije trgovačkom društvu TOP RADIO d.o.o. od strane Vijeća za elektroničke medije, većinom glasova uz dva izdvojena mišljenja, a donošenje navedene odluke je vidljivo i iz javno objavljenog Zapisnika sa 35-121 sjednice Vijeća za elektroničke medije održane 15. rujna 2021. godine.

Preslušavanjem tonskog zapisa sa predmetne sjednice Vijeća za elektroničke medije u žalbenom postupku je utvrđeno kako se sadržaj iste u vrlo malom dijelu razlikuje od javno objavljenog zapisnika sa predmetne sjednice. Naime, u nekim dijelovima zapisa se vodi neformalan razgovor o otme na koji način se izrečeno treba formulirati za zapisnik, a u pogledu izdvojenih mišljenja članova Vijeća za elektroničke medije koji su glasovali protiv dodjele koncesije trgovačkom društvu TOP RADIO d.o.o.. Dakle, preslušavanjem snimke u žalbenom postupku je utvrđeno da se sadržajno u bitnome audio snimka ne razlikuje od Zapisnika sa sjednice. Osim navedenog, ističe se da i samo prvostupanjsko tijelo isto to navodi u obrazloženju osporenog rješenja, pa se stoga žalitelj pravilno u žalbi pita koji bi razlozi za ograničenje pristupa postojali u odnosu na traženu snimku, ako je ona istovjetna zapisniku koji mu je dostavljen i koji je javno objavljen. Pri navedenom se posebno ističe kako to što prvostupanjsko tijelo smatra da tonski zapis sjednice nema veću vrijednost u odnosu na dostavljenu informaciju ne može predstavljati zakonski razlog za odbijanje pristupa informaciji.

Preslušavanjem tonske snimke predmetne sjednice u žalbenom postupku je utvrđeno da ta informacija kao mogući razlog za ograničenje pristupa informaciji sadrži osobne podatke (imena i prezimena fizičkih osoba) pa je u žalbenom postupku valjalo provesti test razmjernosti i javnog interesa, te razmotriti je li moguće žalitelju odobriti pristup zatraženoj informaciji u cijelosti ili primjenom odredbe članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama. Naime, i kad se utvrdi da neka informacija sadrži osobne podatke to ne znači da su ti podaci u svakom pojedinom slučaju i zaštićeni osobni podaci.

Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27.4.2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25.5.2018. godine.

Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.

Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.

U uvodnoj odredbi 39. Opće uredbe o zaštiti podataka je, između ostalog, propisano da bi svaka obrada osobnih podataka trebala bi biti zakonita i poštena.

Uvodnom odredbom broj 40. Opće uredbe o zaštiti podataka je propisano da bi kako bi obrada bila zakonita, osobne podatke trebalo obrađivati na temelju privole dotičnog ispitanika ili neke druge legitimne osnove, bilo propisane u ovoj Uredbi bilo u drugom pravu Unije ili pravu države članice na koji upućuje ova Uredba, uključujući obvezu poštovanja pravne obveze kojoj podliježe voditelj obrade ili obvezno izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik jedna od stranaka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora.

Slijedom navedenog, legitimnost obrade podataka utvrđena je člankom 6. stavkom 1. točkom c) Opće uredbe o zaštiti podataka, kojom je propisano kako je obrada zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećega: obrada je nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade. U stavku 3. članka 6. Uredbe navodi se kako pravna osnova za obradu iz stavka 1. točaka c) i e) utvrđuje se u : a) pravu Unije, ili b) pravu države članice kojem voditelj obrade podliježe.

Spomenuta zakonitost obrade se u ovom slučaju izvodi iz odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, koji razrađuje odredbu članka 38. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00.,124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14.) kojom se jamči pravo na pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti, uvažavajući pritom preduvjet ispravne provedbe testa razmjernosti i javnog interesa u slučaju postojanja ograničenja od pristupa, odnosno u određenim slučajevima primjenjujući odredbu članka 16. stavka 3. navedenog Zakona kada se radi o raspolaganju javnim sredstvima.

Nakon provedenog postupka te razmatranja mogućeg razloga za ograničenje pristupa informaciji iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, Povjerenik za informiranje je mišljenja kako se audio snimka sjednice Vijeća za elektroničke medije 35-21 od 15. rujna 2021. godine može omogućiti žalitelju u cijelosti.

Naime, u odnosu na imena i prezimena članova Vijeća za elektroničke medije te drugih prisutnih osoba koje su zaposlenici Agencije za elektroničke medije, a koja se mogu čuti iz tonskog zapisa, ističe se da su isti plaćeni za svoj rad iz javnih sredstava, pa je imajući u vidu odredbu članka 16. stavka 3. navedenog Zakona u žalbenom postupku odlučeno kako ti podaci ne predstavljaju zaštićene osobne podatke sukladno postojećoj praksi Povjerenika za informiranje i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske. Osim navedenog, u žalbenom je postupku zaključeno da nema mjesta ograničenju pristupa navedenim informacijama zbog zaštite osobnih podataka, s obzirom da su ti podaci već i javno dostupni u javno objavljenom Zapisniku sa navedene sjednice.

S obzirom na sve navedeno, u postupku po žalbi je zaključeno da u predmetnom slučaju nema mjesta a ni zakonskog uporišta za ograničenje pristupa traženim informacijama niti iz jednog razloga opisanog u članku 15. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.

Stoga je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09. i 110/21.) i članka 25. stavka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješeno kao izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan