KLASA: UP/II-008-07/21-01/825
URBROJ: 401-01/06-22-2
Zagreb, 3. veljače 2022. godine
Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Agencije za elektroničke medije, KLASA: 612-12/21-13/0059, URBROJ: 567-06-21-02 od 5. listopada 2021. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Agencije za elektroničke medije, KLASA: 612-12/21-13/0059, URBROJ: 567-06-21-02 od 5. listopada 2021. godine, kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 30. rujna 2021. godine, kojim se tražilo mišljenje pravne službe Agencije za elektroničke medije vezano za status poslovnog prostora trgovačkog društva TOP RADIO d.o.o., temeljem odredbe članka 15. stavka 3. točke 1. i 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da prvostupanjsko tijelo da bi javna dostupnost navedenog dokumenta mogla biti od utjecaja na sudske postupke koji su pokrenuti pred Upravnim sudom u Zagrebu protiv odluke prvostupanjskog tijela o dodjeli koncesije za obavljanje djelatnosti pružanja medijske uskuge radija na području Grada Zagreba i Zagrebačke županije trgovačkom društvu TOP RADIO d.o.o.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi da je u njegovom zahtjevu zatražena informacija iznimno bitna za javnost rada Vijeća za elektroničke medije i Agencije za elektroničke medije, jer da je izazvala veliku javnu i medijsku polemiku zbog sporne odluke Vijeća za elektroničke medije o dodjeli koncesije trgovačkom društvu TOP RADIO d.o.o., odnosno da su o navedenoj odluci negativno izvještavali mediji a da se o njoj raspravljalo i na nadležnom odboru Hrvatskog sabora. Nadalje, žalitelj zaključuje kako je tražena informacija/pravna analiza, između ostalog, potaknula i dva izdvojena mišljenja prilikom donošenja navedene odluke o dodjeli koncesije. Ističe da je navedena analiza bila predmet rasprave na sjednici Vijeća za elektroničke medije održanoj 15. rujna 2021. godine na kojoj nije mogao biti prisutan s obzirom da se na istu treba najaviti pet dana ranije, s time da nije unaprijed poznat njezin dnevni red. Također, navodi kako je dokument koji se čekao od trgovačkog društva Državne nekretnine d.o.o. u tijelo javne vlasti dostavljen 13. rujna 2021. godine pa tako nije mogao ispoštovati uvjet od pet dana za prethodnu najavu za dolazak na sjednicu, a na koji način je prvostupanjsko tijelo jednostrano isključilo javnost sa sjednice, na kojoj bi mu traženo mišljenje bilo dostupno. Žalitelj navodi kako odbijanje davanja analize pravne službe od strane prvostupanjskog tijela pobuđuje sumnju u pokušaj prikrivanja objave informacije od bitnog javnog značaja. U nastavku žalitelj navodi odredbu članka 21. Poslovnika o radu Vijeća za elektroničke medije te ističe kako sjednica od 15. rujna nije bila zatvorena za javnost, pa da time niti sukladno navedenoj odredbi niti odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama nije bilo razloga za ograničenje pristupa traženoj informaciji, bez obzira na sudske sporove koji se vode protiv odluke Vijeća za elektroničke medije. Žalitelj naglašava da je tražena informacija bitna za sagledavanje zakonitosti, transparentnosti i javnosti rada prvostupanjskog tijela jer ono na svojim sjednicama odlučuje o javnom dobru-frekventnom spektru koje dodjeljuju privatnim tvrtkama pa su stoga pod lupom javnosti zbog mogućeg pogodovanja pojedinim ponuđačima kojih je u konkretnom slučaju bilo osam. Pozivanje na razlog ograničenja iz osporenog rješenja žalitelju djeluje kao pokušaj prikrivanja informacije, koja nema nikakve mogućnosti utjecati na sudski postupak jer se u sudskim postupcima odlučuje prema zakonu a ne prema javnim napisima u medijima. Od žalbenog tijela traži da poništi osporeno rješenje i odobri mu pristup traženoj informaciji. Predlaže da se žalba usvoji.
Žalba je neosnovana.
U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje po žalbi žalitelja.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 30. rujna 2021. godine od Agencije za elektroničke medije, kao tijela javne vlasti, doslovno zatražio sljedeću informaciju: „Mišljenje (analiza) pravne službe AEM-a vezano uz status poslovnog prostora Top radija u Palmotićevoj 7, nakon što ste zaprimili dopis od Državnih nekretnina d.o.o. o raskidu ugovora između tvrtke Enter IQ i Državnih nekretnina te time i posredno raskidu ugovora o podzakupu s tvrtkom Top radio, a koja je bila predstavljena članovima Vijeća za elektroničke medije na sjednici 15. rujna 2021., i koja je služila kao podloga za njihov Zaključak o potpisivanju ugovora s Top radijom.“
Iz spisa predmeta je utvrđeno da je Agencija za elektroničke medije po predmetnom zahtjevu donijela osporeno rješenje KLASA: 612-12/21-13/0059, URBROJ: 567-06-21-02 od 5. listopada 2021. godine, kojim je isti zahtjev odbijen temeljem odredbe odredbe članka 23. stavka 5. točke 1., a u vezi s člankom 15. stavkom 3. točkom 1. i 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, a iz razloga što bi omogućavanje pristupa traženoj informaci moglo utjecati na pokrenute postupke pred Upravnim sudom u Zagrebu odnosno spriječiti navedeni sud u pravilnoj i neovisnoj ocjeni spornih i pravno odlučnih činjenica kod donošenja odluke u tim sporovima.
U obrazloženju osporenog rješenja je navedeno što je predmet traženja žalitelja u konkretnom slučaju te da je tražena informacijakao dokument sačinjena u postupku utvrđivanja određenih činjenica nakon dodjele najboljem ponuditelju TOP RADIO d.o.o. u postupku povodom obavijesti o namjeri dodjele koncesije 5-21, kao i da je ona dio predmeta KLASA: 612-12/21-02/0014. U nastavku je ukazano na odredbe članka 15. stavka 3. točke 1. i 2. Zakona o pravu na pristup informacijama te da su protiv Odluke Vijeća za elektroničke medije KLASA: UP/I-612-12/21-02/0005, URBROJ: 567-06/04-21-05 od 2. kolovoza 2021. godine o odabiru društva TOP RADIO d.o.o. kao najpovoljnijeg ponuditelja te davanja koncesije za obavljanje djelatnosti pružanja medijske usluge radija za područje Grada Zagreba i Zagrebačke županije (Z-ZG2) podnesene tri upravne tužbe kod Upravnog suda u Zagrebu. S tim u vezi je navedeno kako postoji osnova sumnje te da je vjerojatno da će infomacija koja je predmet traženja podnositelja biti dijelom sudskog premeta pri Upravnom sudu u Zagrebu, pa da je stoga ispunjen uvjet iz članka 25. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama. Zaključno je navedeno kako bi dostupnost tražene informacije mogla biti od utjecaja na sudske postupke koji su pokrenuti pred Upravnim sudom u Zagrebu protiv odluke prvostupanjskog tijela o dodjeli koncesije te je stoga ocijenjeno da pretežu razlozi za njezinu uskratu podnositelju zahtjeva i odlučeno kao u izreci rješenja.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je prvostupanjsko tijelo odbilo zahtjev žalitelja, bez da je prethodno provelo test razmjernosti i javnog interesa, s obzirom da u spisu predmeta o tome nema zapisa podataka.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Odredbom članka 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.
Stoga je ispitujući zakonitost osporenog rješenja te provodeći test razmjernosti u žalbenom postupku Povjerenik za informiranje izvršio uvid u informaciju koja je predmet ovog postupka te je uzeo u obzir da ista sadrže moguće razloge za ograničenje pristupa informacijama te razloge za omogućavanje pristupa traženoj informaciji.
Iz obrazloženja osporenog rješenja je razvidno da je razlog odbijanja zahtjeva žalitelja postojanje sumnje da bi objavljivanje zatražene informacije onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskih postupaka koji su povodom odluke o dodjeli koncesije Vijeća za elektroničke medije pokrenuti pred Upravnim sudom u Zagrebu, ali navedeni stav Agencije za elektroničke medije, kao niti argumentaciju iz osporenog rješenja nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.
Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.
Odredba članka 15. stavka 3. točke 1. i 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisuje da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako postoje osnove sumnje da bi njezino objavljivanje onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog, upravnog ili drugog pravno uređenog postupka, izvršenje sudske odluke ili kazne te onemogućilo rad tijela koja obavljaju upravni nadzor, inspekcijski nadzor, odnosno nadzor zakonitosti.
Kod utvrđivanja primjenjivosti navedene odredbe na konkretni zahtjev za pristup informacijama potrebno je ocijeniti sve činjenice i okolnosti, a posebno na koji način bi omogućavanje pristupa u konkretnom slučaju zatraženog mišljenja moglo utjecati na neovisnost vođenja nekog sudskog spora odnosno upravnih sporova koji se navode u osporenom rješenju. Naime, prvostupanjsko tijelo u osporenom rješenju uopće ne navodi koje su to činjenice utvrđene u prvostupanjskom postupku zbog kojih bi bilo primjenjivo ograničenje pristupa informacijama na koje se u istom poziva te ne objašnjava svoje navode o tome na koji način bi se omogućavanjem pristupa traženom mišljenju iz zahtjeva moglo utjecati na donošenje odluke od strane Upravnog suda u Zagrebu u upravnim sporovima koji su pokrenuti protiv odluke o dodjeli koncesije, a s obzirom da se ti sudski postupci ne vode u odnosu na samu predmetnu informaciju, premda ona može biti dio sudskog spisa jer se nalazi u predmetu u kojem se odlučivalo o dodjeli koncesije. Također, prvostupanjsko tijelo se odlučujući o predmetnom zahtjevu u osporenom rješenju pozvalo na nepostojeće odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama (članak 22. stavak 3. točku 1. i članak 25. stavak 3. točka 3.), pa nije sasvim jasno o kojim se ostvarenim zakonskim uvjetima radi a koji su navedeni u njegovom obrazloženju.
Uzimajući u obzir sadržaj predmetne informacije te prethodno navedeno u žalbenom je postupku utvrđeno da je prvostupanjsko tijelo pri donošenju odluke pogrešno primijenilo materijalno pravo, odnosno odredbu članka 15. stavka 3. točke 1. i 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, koja prema mišljenju žalbenog tijela nije primjenjiva u konkretnom slučaju, ali navedeno nije bilo od utjecaja na zakonitost prvostupanjske odluke, iz razloga što je osporeno rješenje na zakonu osnovano iz sljedećih razloga.
Naime, uvidom u informaciju koja je predmet postupka, utvrđeno je da se radi o internom aktu koji je radi utvrđivanja određenih činjenica izradila pravna služba prvostupanjskog tijela u predmetu koji se odnosi na donošenje odluke o koncesiji, a u kojem je dano mišljenje vezano za dva pitanja koja je postavilo Vijeće za elektroničke medije na radnom sastanku, kako bi moglo zauzeti stav odnosno odlučiti kako postupiti vezano za osporavanja odluke o dodijeljenoj koncesiji u sudskim postupcima.
Iz sadržaja dokumenta u bitnom proizlazi da se istim daje mišljenje vezano za konkretni predmet koji se vodi kod prvostupanjskog tijela, odnosno radi se o usuglašavanju ili razmjeni mišljenja unutar tijela javne vlasti, a u kojem se slučaju može primijeniti ograničenje pristupa informacijama propisano u članku 15. stavku 4. točki 2. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Člankom 15. stavkom 4. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija nastala u postupku usuglašavanja pri donošenju propisa i drugih akata te u razmjeni stavova i mišljenja unutar jednog ili među više tijela javne vlasti, a njezino bi objavljivanje moglo dovesti do pogrešnog sadržaja informacije, ugroziti proces donošenja propisa i akata ili slobodu davanja mišljenja i izražavanja stavova.
Svrha navedene odredbe je u tome da tijela javne vlasti moraju imati mogućnost zaštititi svoje interne dokumente tamo gdje je to potrebno kako bi očuvale svoju sposobnost obavljanja posla, a što je posebno naglašeno i u preambuli Uredbe 1049/2001/EU o pristupu službenim dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Europske komisije.
S obzirom da je Povjerenik za informiranje utvrdio da se na informaciju koja je predmet postupka može primijeniti zakonsko ograničenje iz članka 15. stavka 4. točka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, trebalo je sukladno članku 25. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama u žalbenom postupku provesti test razmjernosti i javnog interesa.
Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informacijama iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavka 3. i 4. ovog Zakona dužno prije donošenje odluke provesti test razmjernosti i javnog interesa. Nadalje, stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavka 2., 3. i 4., da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Člankom 5. stavkom 1. točkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama test razmjernosti i javnog interesa definira se kao procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes.
Iz navedene definicije proizlazi kako se navedenim testom procjenjuje odnos između dvaju zaštićenih interesa – interesa zaštite određene informacije i interesa pružanja informacije. Važno je naglasiti da su oba interesa legitimna i predstavljaju javni interes samim time što su uređeni zakonom i priznati kao legitimni – u javnom je interesu zaštiti vrijednosti i interese koji se štite kao što je u javnom interesu pružiti korisnicima informaciju koja je u posjedu tijela javne vlasti. Stoga je svrha ocijeniti je li javni interes da se omogući pristup informaciji veći od potencijalne i vjerojatne štete koja bi nastala objavom informacije.
S obzirom da je Agencija za elektroničke medije neovisno regulatorno tijelo osnovano sukladno odredbama Zakona o elektroničkim medijima, čija su tijela Ravnatelj i Vijeće za elektroničke medije, u žalbenom je postupku izvršen uvid u odredbe navedenog Zakona te podzakonske akte prvostupanjskog tijela kojima se pobliže regulira njegovo postupanje. Također je izvršen uvid u dostupne informacije koje Agencija za elektroničke medije javno objavljuje na svojoj internetskoj stranici, a koje se odnose na dodjelu koncesije u konkretnom slučaju, kao i u druge javno dostupne podatke o konkretnom slučaju dodjele koncesije.
U odnosu na postupak dodjele koncesije za obavljanje djelatnosti pružanja medijske usluge radija na području Grada Zagreba i Zagrebačke županije trgovačkom društvu TOP RADIO d.o.o., utvrđeno je kako je prvostupanjsko tijelo javno objavilo sljedeće informacije:
https://www.aem.hr/vijesti/u-vijecu-za-elektronicke-medije-nije-izvrsen-nikakav-puc/,
https://www.aem.hr/wp-content/uploads/2021/09/Zapisnik-35-21-1.pdf.
Nadalje, izvršen je uvid i u javno dostupne informacije o postupku dodjele gore navedene koncesije te je utvrđeno da su se o toj temi vodile rasprave u javnosti, a posebice se ističe kako je na poveznici https://www.youtube.com/watch?v=nflGcTnr49A javno dostupna i snimka sjednice Odbora za informiranje, informatizaciju i medije Hrvatskog Sabora, na kojoj se, između ostalog, vodila opširna rasprava vezana za sam postupak donošenja odluke o dodjeli koncesije odnosno vezano za stavove pojedinih članova Vijeća za elektroničke medije prilikom donošenja te odluke, a vezano za poslovni prostor izabranog ponuditelja.
Iz svih javno objavljenih informacija je razvidno kako je postupak dodjele koncesije na koju se odnosi predmetno mišljenje transparentno proveden, u smislu da je javnost upoznata sa svim relevantnim činjenicama vezanim za navedeni postupak, odnosno da je donesena odluka o dodjeli koncesije za obavljanje djelatnosti pružanja medijske usluge radija na području Grada Zagreba i Zagrebačke županije trgovačkom društvu TOP RADIO d.o.o. od strane Vijeća za elektroničke medije, većinom glasova uz dva izdvojena mišljenja te da se navedena odluka osporava u tri upravna postupka pred Upravnim sudom u Zagrebu.
Uzimajući u obzir sve gore javno objavljene informacije koje se tiču konkretnog predmeta, razvidno je da su sve bitne odluke vezano za konkretni postupak dodjele koncesije objavljene, a što je u skladu s Pravilnikom o sadržaju i postupku obavijesti o namjeri davanja koncesija za obavljanje djelatnosti pružanja medijskih usluga televizije i radija, koji je dostupan na poveznici file:///C:/Users/Marija/Downloads/Pravilnik_o_sadrzaju_i_postupku_obavijesti_o_namjeri_davanja_koncesija_za_obavljanje_djelatnosti_pruzanja_medijskih_usluga_televizije_i_radija__1040.pdf, te Poslovnikom o radu vijeća za elektroničke medije koji je dostupan na poveznici https://www.aem.hr/wp-content/uploads/2021/01/Poslovnik-o-radu-Vijeca-za-elektronicke-medije.pdf na internetskim stranicama prvostupanjskog tijela.
U odnosu na konkretno traženje žalitelja Povjerenik za informiranje ističe da je kroz odluke tijela javne vlasti vidljivo njegovo postupanje, a da interni radni akt stručne službe tijela javne vlasti nema karakter odluke, već se radi isključivo o mišljenju zaposlenika tijela javne vlasti o konkretnom predmetu, koje može ali i ne mora biti prihvaćeno od strane tijela nadležnog za donošenje odluke u trenutku njezina donošenja. Naime, u predmetnom mišljenju se na traženje Vijeća za elektroničke medije koje je nadležno za donošenje odluka daje odgovore po pojedinim pitanjima, procjena rizika i preporuke, ovisno o tome koje će činjenice nadležno tijelo uzeti kao bitne kod samog donošenja odluke. Stoga je uvidom u predmetno mišljenje zaključeno da ono ne predstavlja akt kojim se odlučuje o konkretnom pravu ili obvezi stranke, a protiv kojeg bi se stranka imala mogućnost ulaganja pravnih lijekova te da njegova svrha nije u tome da proizvodi učinke izvan prvostupanjskog tijela.
Naime, kad bi se prihvatio stav žalitelja, to bi značilo bi tijela javne vlasti u pravilu bez iznimke trebala dostavljati sve dokumente koje su nastali prije donošenja odluke u nekom konkretnom slučaju. Kada bi se takvi interni dokumenti objavljivali prije donošenja odluke, tada bi postojala mogućnost da se u javnosti stvori pogrešno tumačenje da je navedeno interno mišljenje zaposlenika prvostupanjskog tijela ujedno i odluka prvostupanjskog tijela u konkretnom predmetu. Osim toga, kada bi se interna mišljenja objavljivala nakon donošenja odluka, takva objava bi mogla ugroziti proces donošenja budućih odluka prvostupanjskog tijela u slučaju kada bi se tražilo interno mišljenje stručne službe, zbog mogućeg pritiska kojem bi bili izloženi zaposlenici od kojih bi se takvo mišljenje tražilo. Pri navedenom se ističe kako nije zatraženo mišljenje u konkretnom slučaju dovelo do javnih rasprava, nego svima poznate činjenice vezane za poslovni prostor koji je u svojoj ponudi naveo ponuditelja kojem je odlukom Vijeća za elektroničke medije dodijeljena koncesija
Također se ukazuje na činjenicu da se niti strankama u postupku, koje imaju šira prava u odnosu na korisnike sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama, ne omogućuje uvid u nacrt odluka (što primjerice proizlazi iz članka 84. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09. i 110/21.), te iz članka 47. stavka 4. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja („Narodne novine, broj 79/07. i 80/13.), što također govori u prilog činjenici da je potrebno zaštiti unutarnja savjetovanja i rasprave unutar tijela javne vlasti, a kako bi tijela javne vlasti mogla uspješno obavljati poslove iz svog djelokruga.
Uzimajući u obzir sve navedeno u žalbenom je postupku zaključeno kako objavljivanje u predmetnom zahtjevu zatraženog mišljenja ne bi pridonijelo transparentnosti djelovanja tijela javne vlasti, budući da navedeni dokument ne odražava jedinstveni stav prvostupanjskog tijela, niti stav njegovog čelnika kao odgovorne osobe, kao niti odluku Vijeća za elektroničke medije, već se radi o mišljenju službe prvostupanjskog tijela koje je izrađeno vezano za pojedina postavljena pitanja od strane tijela nadležnih za donošenje odluka. Naime, posebno treba istaknuti da je javnosti već upoznata sa stavom prvostupanjskog tijela vezano za konkretnu dodjelu koncesije, a također i mišljenjima odnosno stavovima pojedinih članova Vijeća za elektroničke medije koji su glasovali pri donošenju odluke o koncesiji a vezano za poslovni prostor trgovačkog društva kojem je koncesija dodijeljena, a koji su podaci i u ovom žalbenom postupku uzeti kao relevantni podaci od javnog interesa.
Slijedom svega navedenog, Povjerenik za informiranje smatra da u konkretnom slučaju u pogledu traženog internog mišljenja pravne službe Agencije za elektroničke medije prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 4. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama u odnosu na javni interes, a koji javni interes je zadovoljen gore navedenim javno objavljenim informacijama prvostupanjskog tijela.
Člankom 116. stavkom 1. točkom 3. Zakona o općem upravnom postupku je propisano da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je prvostupanjsko rješenje na zakonu osnovano, ali zbog drugih razloga, a ne zbog onih koji su u rješenju navedeni.
Slijedom navedenog, temeljem članka 116. stavka 1. točke 3. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno je kao u izreci.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan