URBROJ: 401-01/04-22-5
Zagreb, 16. veljače 2022.
Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu Broj: PPI-DO-4/2021 od 21. rujna 2021. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu Broj: PPI-DO-4/2021 od 21. rujna 2021. godine.
2. Odobrava se ......... pravo na pristup informaciji o imenima i prezimenima osoba (zamjenika općinskog državnog odvjetnika, državnoodvjetničkih savjetnika, viših stručnih savjetnika) koje su na dan zaprimanja predmetnog zahtjeva za pristup informacijama, sukladno organizacijskom ustroju i rasporedu poslova u Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, bile raspoređene na kaznenopravnim predmetima zaštite mladeži.
3. Nalaže se Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu da u roku od 8 dana od pravomoćnosti ovog rješenja omogući Draženu Lončaru pristup odobrenoj informaciji, sukladno točki 2. izreke ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Pobijanim rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj), kojim je zatražio da mu se dostave imena i prezimena svih zamjenika Općinskog državnog odvjetnika u Zagrebu za mladež i svih savjetnika i viših savjetnika u Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu za mladež koji, sukladno organizacijskom ustroju i rasporedu poslova u Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, rade na kaznenopravnim predmetima zaštite mladeži. Zahtjev je odbijen temeljem članka 23. stavka 5. točke 1. u svezi članka 15. stavka 1. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno izjavio žalbu u kojoj u bitnom navodi kako je rješenje neosnovano i nezakonito u cijelosti. Žalitelj ističe, kako je prekršeno osnovno načelo da informacije moraju biti dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osnovi, sukladno zakonu, i to svim korisnicima na jednak način i pod jednakim uvjetima, koji su ravnopravni u njegovom ostvarivanju, uz suradnju i pružanje pomoći te međusobnom uvažavanju i poštivanju dostojanstva, a što ovdje nije slučaj jer se kao osnovni razlog uskrate tražene informacije, navodi da bi korisnik prava na pristup informacijama bio stranka u kaznenom postupku u kojem je tužitelj Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu. Nadalje. ističe da prethodno navedena činjenica ne predstavlja opravdani razlog, sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama, temeljem koje bi Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu imalo pravo uskratiti žalitelju traženu informaciju jer se ne radi o informaciji za koju postoje ograničenja prava na pristup informacijama. Također, žalitelj ističe da imena i prezimena osoba koje su ovlaštene raditi u kaznenopravnim predmetima zaštite mladeži ni u kojem slučaju ne ugrožavaju, niti bilo kako mogu, ugroziti poziciju odnosno uspješnost rada Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu u bilo kojem konkretnom kaznenom predmetu. Napominje, kako je Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu dužno postupati sukladno zakonu, a sud svoju presudu donijeti na temelju činjenica utvrđenih u postupku, tako da se uspješnost zastupanja Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu u pojedinom predmetu sigurno ne ugrožava otkrivanjem informacije o imenima i prezimenima osoba koje općenito rade na određenoj vrsti predmeta. Žalitelj navodi kako prema izričitoj zakonskoj odredbi (članak 18. stavak 4. Zakona o pravu na pristup informacijama) podnositelj zahtjeva nije obvezan navesti razloge zbog kojih traži pristup informaciji, niti je obvezan pozvati se na primjenu Zakona o pravu na pristup informacijama, dok se u pobijanom rješenju navodi kako podnositelj zahtjeva „nije naveo svrhu zbog koje pribavlja tražene podatke, na temelju koje osnove i kome se ti podaci otkrivaju“. Nadalje, navodi kako se izbjegavanje davanja tražene informacije u pobijanom rješenju obrazlaže i time da se navodno ne zna na koje razdoblje se odnosi upit, iako je iz samog zahtjeva vrlo jasno da se upit odnosi na stanje kakvo je bilo na dan podnošenja zahtjeva tj. na dan 10. listopada 2021. godine. Također, navodi da čak i u situaciji da nije jasno na koje razdoblje se odnosi zahtjev za dostavu informacije, službenica za informiranje je svakako morala, u duhu suradnje kako to propisuje Zakon o pravu na pristup informacijama, a i Zakon o općem upravnom postupku, pozvati podnositelja zahtjeva da isti nadopuni, a ne odbijati zahtjev. Ističe, kako je činjenica da li se javno objavljuje odluka o godišnjem rasporedu poslova pravno potpuno irelevantna za ostvarivanje prava na pristup informacijama, a s obzirom da taj podatak nije javno objavljen, žalitelj ima tim više nego legitiman interes da mu državno tijelo dostavi taj podatak. Nadalje, ističe kako je odbijanjem zahtjeva pozivom na odredbu članka 23. stavka 5. točke 1. u svezi članka 15. stavka 1. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, počinjena bitna povreda odredaba postupka, kao i pogrešna primjena materijalnog prava jer se pobijano rješenje ne da valjano ispitati jer u Zakonu o pravu na pristup informacijama ne postoji članak 15. stavak 1. točka 7. Također, ističe da ukoliko je Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu kojim slučajem imalo na umu odredbu članka 15. stavka 1. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, tada je istu pogrešno primijenilo, a niti je moguće ispitati osnovanost primjene te odredbe. Naglašava kako informacije o imenu i prezimenu osoba koje su organizacijski općenito zadužene za rad na određenoj vrsti predmeta nisu strogo ograničene prema odredbama Zakona o kaznenom postupku, niti se radi o tajnim informacijama temeljem nekog drugog propisa, posebice jer isti uopće nije naznačen, a što je nužno potrebno jer je ostalo potpuno nejasno koji su to "ostali slučajevi utvrđeni zakonom", niti je navedeno o kojem bi se zakonu radilo, slijedom čega nije moguće provesti niti provesti test razmjernosti i javnog interesa. Žalitelj dalje naglašava da nije tražio otkrivanje adrese prebivališta, OIB-a, ili nekih drugih osobnih podataka, nego isključivo ime i prezime, koje se ionako svakodnevno navodi u tisućama zapisnika sa sudskih rasprava na svim sudovima u Republici Hrvatskoj, tako da dostavom podataka o imenu i prezimenu ne bi došlo do nepotrebnog otkrivanja zaštićenih osobnih podataka fizičkih osoba, odnosno ne radi se o zahtjevu za davanje osobnih podataka u prekomjernom opsegu. Navodi, kako omogućavanje pristupa imenu i prezimenu fizičke osobe zaposlenika u državnom tijelu, koje nužno uvijek mora biti podložno javnoj provjeri i kritici te mora omogućavati javnost svog rada, apsolutno je opravdan zahtjev u smislu odredbi Zakona o pravu na pristup informacija, posebice jer se radi o zaposlenicima u državnom tijelu koje se financira iz javnih sredstava, tj. novcem poreznih obveznika. Zaključuje kako Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu i dalje ne prihvaća činjenicu da je rad tog tijela javan, a to uključuje i podatak o imenu i prezimenu osoba koje rade u tom tijelu, niti tijelo provodi test razmjernosti, što je bitna povreda postupka, i to unatoč činjenici da je Povjerenik za informiranje već donosio odgovarajuća rješenja u tom smislu, npr. rješenje KLASA: UP/II-008-07/20-01/295, od 24. srpnja 2020. godine. Predlaže da se žalba usvoji i naloži Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, kao tijelu javne vlasti, da žalitelju kao korisniku prava na pristup informacijama dostavi tražene informacije.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 10. rujna 2021. godine, upućenim putem elektroničke pošte, koje je Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu urudžbiralo dana 13. rujna 2021. godine zatražio od navedenog tijela javne vlasti da mu se dostave imena i prezimena svih zamjenika Općinskog državnog odvjetnika u Zagrebu za mladež i svih savjetnika i viših savjetnika u Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu za mladež koji, sukladno organizacijskom ustroju i rasporedu poslova u Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, rade na kaznenopravnim predmetima zaštite mladeži. Nadalje je utvrđeno da je Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu rješenjem Broj: PPI-DO-4/2021 od 21. rujna 2021. godine, odbilo zahtjev žalitelja temeljem članka 23. stavka 5. točke 1. u svezi članka 15. stavka 1. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama.
U obrazloženju pobijanog rješenja u bitnom se navodi da se zahtjev za pristup informacijama odbija jer je u skladu s odredbama Poslovnika državnog odvjetništva („Narodne novine“, broj 128/19) godišnji raspored poslova interni akt državnoodvjetničke uprave. Nadalje, navodi se kako niti jednim zakonom, pa niti samim Poslovnikom nije propisano da bi se radilo o aktu koji se javno objavljuje, niti postoji obveza državnog odvjetništva da ovaj akt dostavlja strankama u postupku, a u odnosu na žalitelja utvrđeno je da se radi o stranci u kaznenom postupku u kojem je ovlašteni tužitelj Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu. Također se navodi kako žalitelj nije naveo svrhu zbog koje pribavlja tražene podatke, na temelju koje osnove i kome se ti podaci otkrivaju. U obrazloženju pobijanog rješenja ističe se kako je člankom 10. stavkom 1. točkom 11. Zakona o pravu na pristup informacijama propisana obveza tijela javne vlasti da na internetskim stranicama na lako pretraživ način i u strojno čitljivom obliku objavi informaciju o unutarnjem ustrojstvu tijela javne vlasti, s imenima čelnika tijela i voditeljima ustrojstvenih jedinica, koju obvezu je ovo državno odvjetništvo i ispunilo, te se zaključuje kako se navedenim člankom za tijelo javne vlasti ne propisuje obveza javnog objavljivanja odluke o godišnjem rasporedu poslova, tim više što se radi o vrsti odluke koja je interni akt koji služi za potrebe državnog odvjetništva. Napominje se kako se odluka periodično mijenja u skladu s Poslovnikom državnog odvjetništva, zbog čega je podatak koji žalitelj traži promjenjiv, a žalitelj nije naznačio niti razdoblje na koje se odnosi njegov upit.
Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu je za potrebe žalbenog postupka Uredu povjerenika za informiranje kao traženu informaciju dostavilo popis osoba koje su na dan zaprimanja zahtjeva žalitelja bile raspoređene u Odsjek za maloljetničku delikvenciju, koji između ostalog radi i na predmetima kaznenopravne zaštite djece.
U žalbenom postupku je utvrđeno kako je tijelo javne vlasti prilikom rješavanja žaliteljevog zahtjeva za pristup informacijama nepotpuno utvrdilo činjenično stanje i pogrešno primijenilo zakonske odredbe.
Naime, iako je Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu odbilo žaliteljev zahtjev pozivajući se omaškom na nepostojeću odredbu članka 15. stavka 1. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama umjesto na odredbu članka 15. stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, u žalbenom postupku utvrđeno je da ni odredba članka 15. stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama u konkretnom slučaju ne bi bila primjenjiva jer je istom propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji u ostalim slučajevima utvrđenim zakonom, a Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu nije ni navelo o kojem slučaju utvrđenom kojim zakonom je to propisano. Osim toga, iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu odbilo zahtjev žalitelja odnosno istom ograničilo pristup traženoj informaciji bez da je provelo test razmjernosti i javnog interesa. Naime, člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom. Test razmjernosti i javnog interesa procjena je razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes. Iz zakonske definicije testa razmjernosti i javnog interesa proizlazi kako se navedenim testom procjenjuje odnos između dvaju zaštićenih interesa i to interesa zaštite određene informacije i interesa pružanja informacije. Važno je naglasiti da su oba interesa legitimna i predstavljaju javni interes samim time što su uređeni zakonom i priznati kao legitimni. Tako je u javnom interesu zaštititi vrijednosti i interese koji se štite kao što je u javnom interesu pružiti korisnicima informaciju koja je u posjedu tijela javne vlasti. Stoga je svrha testa razmjernosti i javnog interesa ocijeniti je li javni interes da se omogući pristup informaciji veći od potencijalne i vjerojatne štete koja bi nastala objavom informacije. Sadržaj testa razmjernosti i javnog interesa je usporediti odnosno odvagnuti ta dva interesa u njihovom međusobnom odnosu u svakom konkretnom slučaju.
Nadalje, Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da su vezano za žalitelja utvrdili da je isti stranka u kaznenom postupku u kojem je ovlašteni tužitelj Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu te kako žalitelj nije naveo svrhu zbog koje pribavlja tražene podatke, na temelju koje osnove i kome se ti podaci otkrivaju.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti. Sukladno članku 6. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije su dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona. Činjenica je da informaciju koju žalitelj traži može tražiti bilo koja fizička ili pravna, domaća ili strana osoba, bilo kada. Nadalje, informacija koju žalitelj traži nije vezana za konkretan kazneni postupak pa je nejasno pozivanje Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu na činjenicu da je stranka u kaznenom postupku u kojem je ovlašteni tužitelj Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu.
Člankom 4. recitala Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka) propisano je kako bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo; mora ga se razmatrati u vezi s njegovom funkcijom u društvu te ga treba ujednačiti s drugim temeljnim pravima u skladu s načelom proporcionalnosti.
Dakle, navedena odredba implicira da u određenim slučajevima osobni podatak neće ujedno biti i zaštićeni osobni podatak, odnosno da će, ovisno o kontekstu svakog pojedinog slučaja, zakonodavstva države članice i načela proporcionalnosti, dostupnost osobnih podataka biti pravno utemeljena.
Nadalje, člankom 4. stavkom 1. Opće uredbe o zaštiti podataka definirano je da su „osobni podaci” svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik”); pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.
Stavkom 2. članka 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da „obrada” znači svaki postupak ili skup postupaka koji se obavljaju na osobnim podacima ili na skupovima osobnih podataka, bilo automatiziranim bilo neautomatiziranim sredstvima kao što su prikupljanje, bilježenje, organizacija, strukturiranje, pohrana, prilagodba ili izmjena, pronalaženje, obavljanje uvida, uporaba, otkrivanje prijenosom, širenjem ili stavljanjem na raspolaganje na drugi način, usklađivanje ili kombiniranje, ograničavanje, brisanje ili uništavanje.
Naime, legitimnost obrade podataka u ovom konkretnom slučaju utvrđena je člankom 6. stavkom 1. točkom c) Opće uredbe o zaštiti podataka, kojom je propisano kako je obrada zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećega: obrada je nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade. U stavku 3. članka 6. Uredbe navodi se kako pravna osnova za obradu iz stavka 1. točaka c) i e) utvrđuje se u: a) pravu Unije; ili b) pravu države članice kojem voditelj obrade podliježe.
Spomenuta zakonitost obrade se u ovom slučaju izvodi iz odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, koji razrađuje odredbu članka 38. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske kojom se jamči pravo na pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti, naravno, uvažavajući preduvjet ispravne provedbe testa razmjernosti i javnog interesa u slučaju postojanja ograničenja od pristupa, odnosno u određenim slučajevima primjenjujući odredbu članka 16. stavka 3. navedenog Zakona - osiguravajući automatsku dostupnost zatražene informacije i bez provedbe navedenog testa kada se radi o raspolaganju javnim sredstvima.
U konkretnom slučaju traže se osobni podaci i to imena i prezimena osoba raspoređenih na određene poslove u tijelu javne vlasti, a koje osobe su zaposlenici tijela javne vlasti čija se plaća isplaćuje iz javnih sredstava. Informacija o tome tko je zadužen za obavljanje određenih poslova iz djelokruga tijela javne vlasti nije zaštićeni osobni podatak.
Sukladno dosadašnjoj praksi Povjerenika za informiranje te praksi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske o ostvarivanju prava na pristup informacijama o podacima osoba zaposlenih u tijelima javne vlasti ili financiranih iz proračunskih sredstava, od kojih se više primjeraka nalazi u Tražilici odluka i mišljenja Povjerenika za informiranje i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (TOM), na poveznici, http://tom.pristupinfo.hr/pregledfilter1.php, određeni podaci poput imena i prezimena zaposlenika tijela javne vlasti, njihove stručne kvalifikacije, radna mjesta i opis poslova te podaci o bruto plaćama, stimulacijama, dodacima i drugim isplatama, iako predstavljaju osobne podatke, ne mogu se smatrati zaštićenima temeljem Opće uredbe o zaštiti podataka, već predstavljaju podatke od javnog interesa.
Slijedom navedenog, Povjerenik za informiranje nije utvrdio razloge za ograničenje iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Stoga je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) i članka 25. stavka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješeno kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan