KLASA: UP/II-008-07/21-01/789
URBROJ: 401-01/04-22-22
Zagreb, 11. veljače 2022.
Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Sveučilišta u Splitu KLASA: 032-02/21-04/02, URBROJ: 2181-202-2-2/5-21-2 od 1. srpnja 2021. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Sveučilišta u Splitu KLASA: 032-02/21-04/02, URBROJ: 2181-202-2-2/5-21-2 od 1. srpnja 2021. godine.
2. Odobrava se ......... pravo na pristup preslici elektroničke poruke od 31. svibnja 2021. godine, koju je u 17:47 sati poslao ......... prorektoru Sveučilišta u Splitu za pravna pitanja ......... te elektroničke poruke od 1. lipnja 2021. godine, koju je u 16:06 sati prorektor Sveučilišta u Splitu za pravna pitanja ........., poslao ........., a čiji je predmet nepropisna izmjena Etičkog kodeksa Katoličkog bogoslovnog fakulteta.
3. Nalaže se Sveučilištu u Splitu da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 29. lipnja 2021. godine, kojim je od Sveučilišta u Splitu zatražio da mu se omogući uvid i napravi preslik: 1. Elektroničke poruke odnosno dopisa (uključujući i popratnu dokumentaciju, ako ona postoji), kojom/kojim je ......... od ........., prorektora za pravne poslove i razvoj ljudskih potencijala zatražio mišljenje o izboru odnosno imenovanju povjerenstva kao i o izmjenama Etičkog kodeksa Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu i 2. Elektroničke poruke odnosno dopisa u kojoj/kojem je ......... dao svoje mišljenje o izboru povjerenstava kao i izmjenama Etičkog kodeksa Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu. Predmetni zahtjev je odbijen temeljem članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama iz razloga jer žalitelj zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da u cijelosti pobija rješenje zbog pogrešne primijene zakonskih i drugih propisa, zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog svih ostalih žalbenih razloga. Ističe kako je pobijano rješenje nezakonito i neosnovano u cijelosti. Žalitelj navodi kako rješenje nema uputu o pravnom lijeku, da isto nije u skladu s člankom 98. stavkom 5. Zakona o općem upravnom postupku, da je na pobijanom rješenju otisnut pečat prvostupanjskoga tijela koji na sebi nema grb Republike Hrvatske, da ono nije upisano u upisnik predmeta upravnoga postupka prvoga stupnja, jer na sebi nema KLASU s oznakom UP/I, čime je prekršeno niz odredbi Uredbe o uredskom poslovanju. Nadalje, navodi kako obrazloženje pobijanog rješenja ne sadrži potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, jer je u njemu navedeno da žalitelj u integralnom obliku navodi cijelu poruku čiju dostavu traži odnosno da je žalitelj već u posjedu prorektorove izjave u kojoj je sadržano njegovo privatno mišljenje o predmetnim pitanjima, a što nije točno jer u e-poruci od 11. lipnja 2021., koju je žalitelj uputio prorektoru, sadržan je tekst mišljenja prorektora koji je ......... izdvojio iz njegove e-poruke ili dopisa i otisnuo na papir, ali nije dao žalitelju informaciju u integralnom obliku (e-poruku ili dopis). Ističe kako nije imao uvid u cijelu informaciju pa ni ne zna je li predmetna informacija e-poruka ili dopis. Nadalje, ističe kako je on zatražio preslik izvornih cjelovitih e-poruka ili dopisa, a ne izvatke iz njih u kojima se traži i iznosi mišljenje o predmetnim pitanjima, koje posjeduje prvostupanjsko tijelo. Napominje, kako u predmetnoj informaciji prorektor nije iznio privatno mišljenje o predmetnim pitanjima, kako se u obrazloženju pobijanoga rješenja pogrešno navodi, nego je to mišljenje iznio kao prorektor Sveučilišta u Splitu za pravna pitanja i to na upit čelnika Katoličkog bogoslovnog fakulteta i na temelju toga mišljenja Fakultetsko vijeće Katoličkog bogoslovnog fakulteta je na svojoj sjednici, održanoj 10. lipnja 2021., donijelo odluku, a štoviše dobiva se dojam da predmetno mišljenje ......... prikazuje kao mjerodavno tumačenje zakonskih odredbi i drugih pozitivnih propisa. Također ističe kako je on uputio e-poruku velikomu kancelaru Katoličkog bogoslovnog fakulteta u kojoj je u biti iznio da su imenovanja članova Etičkoga povjerenstva 2018. i 2019. godine bila nepropisna, kako se može vidjeti iz njegova dopisa Povjereniku za informiranje od 7. lipnja 2021. te da je ......... upravo na temelju spomenutog prorektorova mišljenja zaključio da su ta imenovanja članova Etičkoga povjerenstva bila zakonita, kako se tvrdi u gore navedenoj odluci od 10. lipnja 2021. Žalitelj navodi i kako su ......... i izv. ......... pred nepropisno imenovanim Etičkim povjerenstvom pokrenuli postupke protiv žalitelja najviše zbog toga što je upozorio ministarstva na njihove plagijate kao i na činjenicu da je ......... izabran u znanstveno zvanje na temelju lažne potvrde. Nadalje, navodi kako je on o svemu tomu obavijestio i Sveučilište u Splitu koje je to zanemarilo i koje žalitelju nikada nije odgovorilo na njegove dopise u kojima je upozoravao na nezakonitosti odnosno na nepravilnosti. Također, navodi kako je njemu u interesu znati je li to Etičko povjerenstvo bilo propisno imenovano ili nije bez obzira što je Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem od 10. veljače 2021., broj: U-III-1072/2020 zaključio da je mišljenje toga nepropisno imenovanoga Etičkoga povjerenstva nepostojeći (inegzistentni) akt. Žalitelj ističe kako nije točna tvrdnja prvostupanjskog tijela da se on učestalo obraća tom tijelu ovakvim i sličnim zahtjevima referirajući se na doslovce svaki službeni čin uprave Katoličkoga bogoslovnog fakulteta, s obzirom da se obraća samo povremeno i to na one akte ili postupanja koja žalitelj smatra nezakonitim ili nepropisnim. Nadalje, ističe kako njegovo upozoravanje na nezakonitosti i nepravilnosti u radu prvostupanjskoga tijela i Katoličkog bogoslovnog fakulteta nije neka „obijesna" i „opstruktivna" praksa, kako to pogrešno i neetično ocjenjuje prorektor, nego žaliteljevo pravo zajamčeno člankom 46. Ustava Republike Hrvatske prema kojem „svatko ima pravo slati predstavke i pritužbe, davati prijedloge državnim i drugim javnim tijelima i dobiti na njih odgovor". Također, ističe kako prvostupanjsko tijelo s jedne strane tvrdi da se pravo obraćanja žalitelja prvostupanjskomu tijelu ničim ne osporava, a s druge se strane tu praksu ocjenjuje „obijesnom" i „opstruktivnom" i arbitrarno se zaključuje da se u tome vide elementi zloupotrebe prava na pristup informacijama. Napominje, kako je on za vrijeme sadašnje uprave Katoličkog bogoslovnog fakulteta podnio prvostupanjskomu tijelu još samo jedan zahtjev za pristup informacijama i to 20. siječnja 2021. u kojem je zatražio tri informacije te da se čini da potpisnik pobijanoga rješenja ne razlikuje zahtjeve za pristup informacijama od dopisa kojima se upozorava na nezakonitosti odnosno nepravilnosti, pa na temelju toga arbitrarno i pogrešno zaključuje da žalitelj zloupotrebljava pravo na pristup informacijama. Ističe kako se u rješenju ne navodi nijedan od subjektivnih i objektivnih elemenata navodne zloupotrebe niti se jasno i detaljno obrazlaže pojedine elemente kao ni okolnosti u cjelini, a prvostupanjsko tijelo korištenjem instituta zloupotrebe prava na pristup informacijama izaziva sumnju u prikrivanje nepravilnosti u radu Katoličkog bogoslovnog fakulteta i prvostupanjskoga tijela. Žalitelj predlaže da prvostupanjsko tijelo napravi popis žaliteljevih zahtjeva za pristup informacijama i dostavi ga drugostupanjskomu tijelu kao i popis njegovih dopisa u kojima je upozorio na nezakonitosti odnosno nepravilnosti u radu Katoličkog bogoslovnog fakulteta kao i odgovore prvostupanjskoga tijela na te žaliteljeve dopise, kako bi drugostupanjsko tijelo moglo prosuditi podnosi li žalitelj prvostupanjskomu tijelu često zahtjeve za pristup informacijama. Ističe da se predmetne informacije odnose na javnost rada Katoličkog bogoslovnog fakulteta, jer se njima traže i tumače pozitivni propisi i na temelju toga tumačenja se donose odluke odnosno predmetne informacije se tiču vladavine prava koja isključuje svaku arbitrarnost u tumačenju, postupanju i u odlukama. Nadalje, ističe da je u svom zahtjevu zatražio također i e-poruku ili dopis ......... o čemu u obrazloženju pobijenoga rješenja nema ni spomena, a samim time ni navedenoga razloga zašto je žaliteljev zahtjev u tom dijelu odbijen. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 29. lipnja 2021. godine zatražio od Sveučilišta u Splitu da mu se omogući i napravi preslik: 1. Elektroničke poruke odnosno dopisa (uključujući i popratnu dokumentaciju, ako ona postoji), kojom/kojim je ......... od ........., prorektora za pravne poslove i razvoj ljudskih potencijala zatražio mišljenje o izboru odnosno imenovanju povjerenstva kao i o izmjenama Etičkog kodeksa Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu i 2. Elektroničke poruke odnosno dopisa u kojoj/kojem je ......... dao svoje mišljenje o izboru povjerenstava kao i izmjenama Etičkog kodeksa Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu. Nadalje je utvrđeno da je rješenjem Sveučilišta u Splitu KLASA: 032-02/21-04/02, URBROJ: 2181-202-2-2/5-21-2 od 1. srpnja 2021. godine, žaliteljev zahtjev odbijen temeljem članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama iz razloga jer žalitelj zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.
U obrazloženju osporenog rješenja navodi se da se žalitelj već obratio Sveučilištu u Splitu e-porukom od 11. lipnja 2021. godine u kojoj moli za dodatno pojašnjenje stavova prorektora za pravna pitanja i razvoj ljudskih potencijala, iznesenih u e-poruci (dokumentu pod t. 2.), upućenoj dekanu Katoličkog bogoslovnog fakulteta. Nadalje, navodi se kako u svom zahtjevu, koji je predmet rješenja, žalitelj u integralnom obliku navodi cijelu poruku čiju dostavu traži odnosno isti je već u posjedu prorektorove izjave u kojoj je sadržano njegovo privatno mišljenje o predmetnim pitanjima, a prozvani prorektor nema želju niti vidi potrebu dodatno komentirati svoje izneseno mišljenje. Također se navodi kako se žalitelj učestalo obraća Sveučilištu u Splitu ovakvim i sličnim zahtjevima referirajući se na doslovce svaki službeni čin uprave Katoličkog bogoslovnog fakulteta, što je dakako njegovo legitimno pravo koje mu se ničim ne osporava, no Sveučilište u Splitu sa žaljenjem takvu praksu ocjenjuje obijesnom i opstruktivnom i u njoj vidi elemente zlouporabe prava na pristup informacijama.
Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00,124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14) jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama u skladu s načelima otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 23. stavkom 5. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.
Kod utvrđivanja zlouporabe prava na pristup informacijama potrebno je cijeniti sve činjenice i okolnosti, a relevantno je i zakonsko načelo međusobnog poštovanja i suradnje kojim je propisano da se odnosi tijela javne vlasti i korisnika temelje na suradnji i pružanju pomoći te međusobnom uvažavanju i poštivanju dostojanstva ljudske osobe. Dakle, tijela javne vlasti i korisnici prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija trebaju međusobno surađivati.
Povjerenik za informiranje je u drugostupanjskom postupku razmotrio navode iz osporenog rješenja, predmetnu žalbu i postojeću dokumentaciju u spisu predmeta te je utvrdio da osporeno rješenje treba poništiti jer nije utvrđena zlouporaba prava na pristup informacijama.
Naime, prilikom ocjene je li u određenom slučaju došlo do zlouporabe prava na pristup informacijama, prvo u obzir treba uzeti načelo međusobne suradnje i pomoći propisano u članku 9.a Zakona o pravu na pristup informacijama, što kod zlouporabe znači da se treba cijeniti ponašanje tijela javne vlasti od kojeg su zatražene informacije i korisnika prava na pristup informacijama. Zakon o pravu na pristup informacijama daje temeljne smjernice o tome koje okolnosti tijelo javne vlasti treba imati u vidu prilikom donošenja odluke o tome da određeni korisnik zloupotrebljava pravo na pristup informacijama (funkcionalno povezani zahtjevi, učestali zahtjevi, rješavanje predstavljaju opterećenje za tijelo javne vlasti), ali, razumljivo, ne razrađuje dodatne kriterije koje tijelo javne vlasti treba uzeti u obzir kako bi se moglo ocijeniti da je došlo do zlouporabe prava na pristup informacijama, ostavljajući rješavanje tog pitanja praksi i uspostavljanju pravnog standarda. Iz zakonskog određenja je jasno da je potrebno ocijeniti utjecaj zahtjeva na javni interes iako prema Zakonu o pravu na pristup informacijama podnositelji zahtjeva ne moraju navoditi razloge zbog kojih traže informaciju, ali je potrebno naglasiti da u slučaju moguće zlouporabe prava svrha i subjektivni elementi imaju utjecaj na odlučivanje i ocjenu postojanja javnog interesa, jer se mora uzeti u obzir i širi kontekst podnošenja zahtjeva, kao i ciljeve koji se žele postići podnošenjem zahtjeva. Tijelo javne vlasti, bez obzira što korisnik ne treba navesti svrhu traženja informacije, iz eventualne komunikacije s korisnikom i njegovim pojašnjenjima može razmatrati i vrijednost zatraženih informacija za javni interes. Osim toga potrebno je ocijeniti ponašanje korisnika prilikom traženja informacija (objektivne i subjektivne okolnosti), a također i poziciju tijela javne vlasti, kao i uzeti u obzir kontekst i povijest podnositeljevih zahtjeva jer je iz podnositeljevih postupanja po prethodnim zahtjevima ponekad je moguće uočiti određeni model ponašanja podnositelja.
Kada se procjenjuje žaliteljeva namjera da zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, trebalo bi razmotriti njegov interes za informacijama koje traži i relevantnost zatraženih informacija za širu zajednicu, učestalost podnošenja zahtjeva prema tijelu javne vlasti i način obraćanja prema tijelu, opseg zatraženih informacija i moguće opterećenje koje bi tijelo javne vlasti imalo prilikom omogućavanja pristupa informaciji.
Povjerenik za informiranje je u žalbenom postupku zatražio od Sveučilišta u Splitu da u spis predmeta dostavi sve žaliteljeve zahtjeve zaprimljene u 2020. i 2021. godini te presliku Upisnika o zahtjevima, postupcima i odlukama o ostvarivanju prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija za 2020. i 2021. godinu.
Uvidom u Upisnik o zahtjevima, postupcima i odlukama o ostvarivanju prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija za 2020. godine utvrđeno je da su u istom evidentirana 2 zahtjeva za pristup informacija, od kojih niti jedan nije podnio žalitelj.
Iz dostavljenog Upisnika o zahtjevima, postupcima i odlukama o ostvarivanju prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija za 2021. godinu razvidno je da su u istom do 29. lipnja 2021. godine evidentirana 3 zahtjeva za pristup informacijama dana od kojih je 2 zahtjeva podnio žalitelj. Od navedena dva zahtjeva žalitelja jedan je podnesen dana 1. veljače 2021. godine, a drugi 29. lipnja 2021. godine, koji je ujedno i predmet ovog postupka. Iz sadržaja zahtjeva razvidno je da se ne traži velik broj informacija, niti da se traže iste informacije.
Nadalje, iz dostavljenog Upitnika za samoprocjenu tijela javne vlasti sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama razvidno je da se u istom navodi da se zahtjevi rješavaju djelomično u zakonskim rokovima.
Prema ocjeni Povjerenika za informiranje u konkretnom slučaju Sveučilište u Splitu nije dokazalo da bi udovoljavanje zahtjevu žalitelja opteretilo redovnu djelatnost i normalno funkcioniranje Sveučilišta kao tijela javne vlasti. Naime, iako je u žalbenom postupku Sveučilište u Splitu dostavilo razne podneske koje je žalitelj upućivao Sveučilištu u Splitu, uvidom u iste utvrđeno je da se neki od podnesaka ne odnose na pravo na pristup informacijama odnosno da isti nisu zahtjevi za pristup informacijama. Tako je primjerice podnesak žalitelja od 18. siječnja 2021. godine upućen Sveučilišnom savjetu u kojem u kojem žalitelj traži da se na temelju Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju i Statuta Sveučilišta u Splitu provede nadzor nad zakonitošću raspisivanja natječaja i odluka o upisu studenata na poslijediplomske sveučilišne doktorske studije Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu, dok je također podnesak od 19. siječnja 2021. godine upućen Sveučilišnom savjetu u kojem žalitelj traži da se na temelju Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju i Statuta Sveučilišta u Splitu provede nadzor nad zakonitošću spornih povjerenstava i postupaka pred Etičkim povjerenstvom Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu.
Prema ocjeni Povjerenika za informiranje procjenom svih činjenica i okolnosti, a osobito uzevši u obzir ukupan broj zaprimljenih zahtjeva, ukupan broj žaliteljevih zahtjeva te informacije koje je žalitelj u istima zatražio, u žalbenom postupku nije utvrđena zlouporaba prava na pristup informacijama od strane žalitelja u smislu članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.
U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljene su elektroničke poruke na koje se odnosi žaliteljev zahtjev za pristup informacijama. Na temelju dokumentacije spisa predmeta Povjerenik za informiranje se priklonio stavu žalitelja da se ne bi radilo o privatnom mišljenju o predmetnim pitanjima već o mišljenju prorektora Sveučilišta u Splitu za pravna pitanja danom na upit dekana Fakulteta, koji je jedna od sastavnica Sveučilišta u Splitu.
Uvidom u navedenu dokumentaciju razmotreno je da li je moguće žalitelju odobriti pristup zatraženim informacijama sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama te je utvrđeno da se može odobriti pristup zatraženim informacijama jer ne postoje zakonska ograničenja već se radi o službenoj komunikaciji između službenih osoba. U konkretnom slučaju službena komunikacija se odvijala putem elektroničke pošte, a predmet te komunikacije je izmjena Etičkog kodeksa Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu, dakle, informacija iz djelokruga navedenog tijela javne vlasti.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Stoga je temeljem članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) te članka 25. stavka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješeno kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan