KLASA: UP/II-008-07/21-01/523
URBROJ: 401-01/10-22-11
Zagreb, 14. veljače 2022. godine
Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka. 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, KLASA: UP/I-008-01/20-02/03, URBROJ: 517-14-2-1-21-11 od 2. lipnja 2021. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, KLASA: UP/I-008-01/20-02/03, URBROJ: 517-14-2-1-21-11 od 2. lipnja 2021. godine kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem prvostupanjskog tijela odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (dalje u tekstu: žaliteljica) od 18. rujna 2020. godine kojim se traži dostava podataka o objektu i počinitelju štete po pojedinoj isplati naknade za štetu počinjenu od životinja strogo zaštićenih vrsta, te općini i županiji prebivališta za fizičke osobe, te općini i županiji sjedišta za pravne osobe, temeljem članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer prvostupanjsko tijelo smatra da se radi o informacijama koje su zaštićene propisima kojima se uređuje pitanje zaštite osobnih podataka.
Zahtjev je također odbijen, uz obrazloženje da prvostupanjsko tijelo ne vodi bazu podataka na način da bi sadržavala sve podatke koje je korisnik tražio bi zahtijevalo kompleksniju obradu, budući da ih unaprijed programiranim alatima za pretraživanje nije moguće izdvojiti iz elektroničke baze unutar jednog izvješća.
Protiv osporenog rješenja žaliteljica je pravodobno uložila žalbu u kojoj u bitnom navodi da prvostupanjsko tijelo nije u potpunosti udovoljilo zahtjevu za pristup informacijama. Navodi da im je prvostupanjsko tijelo dostavilo podatke o popisu imena i prezimena fizičkih i pravnih osoba kojima je isplaćena naknada štete za štetu počinjenu od životinja kao i iznose isplaćenih naknada. Ističe da nisu dostavljeni podaci o objektu i počinitelju štete (strogo zaštićena životinjska vrsta), općini i županiji prebivališta za fizičku osobu, odnosno sjedišta za pravnu osobu, te podatke grupirane po godinama. Smatra da dostava podataka o mjestu stanovanja osoba koje su ostvarile pravo na naknadu štete predstavlja minimum javno dostupnih podataka koje je prvostupanjsko tijelo dužno dostaviti. Dalje ističe da ne postoje razlozi za ograničenje prava na pristup informacijama, odnosno da prevladava javni interes jer su navedeni podaci potrebni za provođenje EU Life projekta „EuroLargeCarnivores“. U odnosu na navode prvostupanjskog rješenja da bi dostava podataka koje žalitelj traži zahtijevala kompleksniju bazu podataka, navodi da nedostatak administrativnih kapaciteta ne može biti razlog za nedostavljanje informacija. Smatra da bi Povjerenik za informiranje trebao utvrditi da su podaci o objektu i počinitelju štete, te općini i županiji prebivališta fizičke osobe, odnosno sjedišta pravne osobe javno dostupni podaci. Predlaže da se žalba prihvati
Posebno se ističe da je žaliteljica dostavila punomoć kojom ovlašćuje Petru Remetu za zastupanje u ovom postupku, a na što je pozvana zaključkom Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/21-01/523, URBROJ: 401-01/10-22-4 od 27. siječnja 2022. godine.
Žalba je neosnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je kako je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 18. rujna 2020. godine (koji je u tijelu javne vlasti urudžbiran 21. rujna 2020.) zatražila od Ministarstva sljedeće informacije: Popis imena i prezimena fizičkih i naziva pravnih osoba u tabličnom obliku kojima je u protekle tri godine te u tekućoj godini (2017. – 2020.) isplaćena naknada štete za štetu počinjenu od životinja strogo zaštićenih vrsta; iznose isplaćenih naknada u navedenom periodu po pojedinoj fizičkoj i pravnoj osobi; objekt štete i počinitelja štete po pojedinoj isplati naknade te općinu i županiju prebivališta za fizičku te općinu i županiju sjedišta za pravne osobe koje su ostvarile pravo na naknadu štete.
Uvodno se ističe da je rješenjem Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/20-01/1279, URBROJ: 401-01/05-21-9 od 23. travnja 2021. godine poništeno rješenje Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, KLASA: UP/I-008-01/20-02/03, URBROJ: 517-10-2-20-2 od 22. listopada 2020. godine te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. U obrazloženju rješenja Povjerenik za informiranje je u bitnom istaknuo da se zahtjev za pristup informacijama odnosi na raspolaganje javnim sredstvima, odnosno kako je dužno dostaviti minimalni opseg informacija. Također je prvostupanjskom tijelu ukazano na definiciju osobnog podatka, odnosno da ime i prezime osobe kojoj je iznos isplaćen predstavlja dio informacije o raspolaganju javnim sredstvima.
U ponovljenom postupku, prvostupanjsko tijelo donijelo je rješenje koje je predmet ovog postupka, a u prilogu elektroničke poruke od 1. lipnja 2021. godine prvostupanjsko tijelo je žaliteljici dostavilo tablicu s podacima od 6535 oštećenika i iznosima isplaćene štete, bez preciziranja podataka po godinama.
Iz obrazloženja osporenog rješenja u bitnom proizlazi da je žalitelju dostavljen podatak o imenima i prezimenima osoba te iznosima isplate, a da u odnosu na ostale podatke koji se ne odnose na raspolaganje javnim sredstvima ne preteže javni interes, već potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama. Također se navodi da bi omogućavanje pristupa informacijama, koje se po stavu Povjerenika za informiranje ne smatraju minimumom informacija, zahtijevalo kompleksniju obradu ili više pojedinačnih izvješća, jer ih unaprijed programiranim alatima za pretraživanje nije moguće izvesti iz baze podataka.
Sukladno članku 172. Zakona o zaštiti prirode („Narodne novine“, broj: 80/13, 15/18, 14/19, 127/19) propisano je da oštećenik ima pravo na naknadu štete u visini direktne imovinske štete koje nanesu životinje strogo zaštićenih divljih vrsta, ako je poduzeo radnje i zahvate sukladno odredbama članka 171. navedenog Zakona, pri čemu se izmakla korist ne nadoknađuje.
Sukladno Pravilniku o naknadi štete od životinja strog zaštićenih vrsta („Narodne novine“, 114/2017) propisano je da evidenciju o postupcima za naknadu štete od životinja strogo zaštićenih vrsta vodi Ministarstvo.
Uvidom u bazu podataka prvostupanjskog tijela, u koju je Povjereniku za informiranje omogućen pristup za potrebe žalbenog postupka dostavom lozinke od stranke prvostupanjskog tijela, utvrđeno je da baza podataka sadrži sljedeće stavke: klasa, vještak, oštećenik (ime i prezime), mjesto štete (bez navođenja konkretne adrese), županija, SZV (strogo zaštićena vrsta), počinitelj, status predmeta i datum nastanka štete, prema kojima je moguće pretraživanje.
Kad se u navedenu aplikaciju upiše razdoblje koje žalitelj traži (1. siječnja 2017. godine do 31. prosinca 2020. godine), proizlazi da u navedenom razdoblju postoji 5996 predmeta, odnosno 6410 zapisnika.
Predmet žalbenog postupka su podaci o počinitelju, objektu štete po pojedinoj isplati naknade, podatak o općini i županiji prebivališta za fizičke osobe i županiju sjedišta za pravne osobe koje su ostvarile pravo na naknadu, te navedeni podaci grupirani po godinama, a nesporno je da su žalitelju dostavljeni podaci o isplaćenim iznosima te imenima i prezimenima, odnosno nazivima fizičkih i pravnih osoba koje su ostvarile pravo na naknadu.
Naime, da bi se podatak o počinitelju štete povezao s određenom isplatom koja je izvršena pravnoj i fizičkoj osobi, potrebno je raditi dodatnu analizu, i to upravo zbog činjenice što baza podataka ne nudi mogućnost pretraživanja prema datumu isplate, već prema datumu nastanka štete.
Kako je prvostupanjsko tijelo postupilo po ranijem rješenju Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/20-01/1279, URBROJ: 401-01/05-21-9 od 23. travnja 2021. godine u ovom postupku, i žalitelju dostavilo informacije o raspolaganju javnim sredstvima (iznos i ime i prezime odnosno naziv), koje sukladno članku 16. stavku 3. Zakona o pravu na pristup informacijama moraju biti dostupne javnosti, Povjerenik za informiranje ističe da bi dostava podataka o počinitelju štete zahtijevala dodatnu analizu od strane prvostupanjskog tijela, odnosno uključivanje još jednog parametra.
Isto se odnosi i na objekt štete, jer baza podataka ne nudi mogućnost pretraživanja po navedenom parametru, već je potrebno izvršiti uvid u detalje svakog pojedinog predmeta da bi se došlo do navedenog podatka.
Što se tiče adrese sjedišta, odnosno prebivališta pravne osobe, baza podataka ne sadrži mogućnost pretraživanja po adresi (samo po mjestu štete, bez adrese), već je adresa oštećenika vidljiva u detaljima svakog pojedinog predmeta.
Slijedom navedenog, a primjenjujući stajališta iz presuda Suda EU, broj: C-491/15 od 11. siječnja 2017. godine, odnosno mišljenje nezavisnog odvjetnika ......... od 21. rujna 2016. godine, a na koje je ukazano prvostupanjskom tijelu u ranijem rješenju Povjerenika za informiranje, Povjerenik za informiranje je utvrdio da iz zadanih parametara nije moguće pretraživanje podataka na način na koji žalitelj traži.
Dakle, filtriranjem podataka iz postojeće tablice nije moguće doći do informacija koje žalitelj traži, bez da se izvrši uvid u detalje svakog predmeta, odnosno primjenom postojećih alata pretraživanja nije moguće izraditi dokument iz navedenih podataka.
Osim toga, niti pojedinačni izvještaji koje sadrži navedena aplikacija ne daju mogućnost pretraživanja prema kriterijima koje žalitelj traži.
Posebno se ističe da u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: UsII-1/16 od 18. travnja 2016. godine zauzeto stajalište da tijela javne vlasti nisu obvezna grupirati podatke prema zahtjevu žalitelja, već omogućiti pristup gotovoj informaciji koju posjeduju.
Osim toga, i u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: UsII-141/17 od 06. rujna 2017. godine zauzeto je stajalište da tijela javne vlasti nisu dužna u obvezi poduzimati radnje prikupljanja podataka radi formiranja nove informacije koju već ne posjeduju, odnosno da nisu obvezna vršiti uvid u svaki pojedinačni spis predmeta radi udovoljavanja zahtjevu žalitelja.
Slijedom navedenog, neosnovano žalitelj navodi da interna baza podataka ne može biti razlogom za odbijanje zahtjeva, jer se prilikom svakog zahtjeva mora utvrđivati traži li se pristup gotovoj informaciji, ili je potrebno poduzimati dodatne radnje radi omogućavanja prava na pristup informacijama.
Ako se prihvati stav žalitelja, navedeno bi značilo da bi svaka osoba mogla od prvostupanjskog tijela tražiti određenu analizu, pri čemu se posebno ističe da niti Pravilnik o naknadi šteta od životinja strogo zaštićenih vrsta ne precizira što bi sve trebala sadržavati navedena baza podataka.
Ponovno se ističe da je žalitelju omogućen pristup podacima o informacijama o raspolaganju javnim sredstvima, koje moraju biti dostupne korisnicima u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama (ime i prezime i iznos), a zahtjevu žalitelja da se podaci preciziraju po godina nije moguće udovoljiti, jer baza podataka ne sadrži navedeni parametar pretraživanja.
U odnosu na navode žalitelja da su mu podaci potrebni za provođenje projekta, ističe se da svrha traženja informacija nije odlučna činjenica sukladno članku 18. stavku 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer su kod ostvarivanja prava na pristup informacijama svi korisnici (pravne i fizičke osobe) ravnopravni u ostvarivanju navedenog prava.
U odnosu na podatak o adresi fizičkih osoba, Povjerenik za informiranje smatra da je pravilno prvostupanjsko tijelo zaključilo da navedena informacija ne predstavlja informaciju od javnog značaja, odnosno da u odnosu na navedeni podatak prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakon o pravu na pristup informacijama u odnosu na javni interes.
Naime, podatak o adresi prebivališta ne predstavlja informaciju o raspolaganju javnim sredstvima, a omogućavanje pristupa navedenom podatku predstavljalo bi nepotrebno zadiranje u privatni život navedenih osoba, koje ne opravdava niti činjenica da su navedenim osobama isplaćena javna sredstva.
Drugim riječima, osobe koje su sukladno važećim propisima ostvarile pravo na naknadu štete, također imaju legitimna očekivanja da neće biti izložena javnosti u prekomjernom opsegu, jer je svrha načela transparentnosti u konkretnom slučaju zadovoljena dostavom podatka o imenu i prezimenu osobe.
Slijedom svega navedenog, temeljem članka 116. stavka 1. točke. 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09), trebalo je odbiti žalbu žaliteljice kao neosnovanu, pa je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan