KLASA: UP/II-008-07/21-01/993
URBROJ: 401-01/06-22-2
Zagreb, 3. siječnja 2022.
Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba od 14. kolovoza 2021. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba od 14. kolovoza 2021. godine, kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za dopunu ili ispravak informacije koji je 1. kolovoza 2021. godine Poliklinici za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba podnijela ......... (u daljnjem tekstu: žaliteljica), a kojim je zatražila odgovore na pitanja vezano za osnivanje Europske asocijacije stručnjaka u području otuđenja (EAPAP), temeljem članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer je prvostupanjsko tijelo zaključilo kako žaliteljica zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.
Protiv navedenog rješenja žaliteljica je pravovremeno uložila žalbu u kojoj u bitnome navodi da joj je osporenim rješenjem suprotno odredbama članka 23. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama uskraćeno zakonsko ostvarenje prava na pristup informacijama, da ga osporava u cijelosti zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene zakona. Žaliteljica također navodi kako je tijelo javne vlasti pogrešno utvrdilo činjenično stanje iz razloga što u svojim odgovorima zanemaruje druge javno dostupne dokumente koji su u suprotnosti njegovim odgovorima a čime gubi na vjerodostojnosti, kao i da je na tako utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenilo Zakon o pravu na pristup informacijama. Pojašnjava da se u konkretnom slučaju ne radi o zlouporabi prava na pristup informacijama, nego o javnom interesu i pravu javnosti da dobije cjelovitu, jasnu i točnu informaciju o radu zdravstvene ustanove čiji je osnivač Grad Zagreb te da je iz svega navedenog vidljivo da ne postoje razlozi za odbijanje njezinog zahtjeva i uskratu tražene informacije. Zaključno predlaže Povjereniku za informiranje da poništi osporeno rješenje i omogući joj pristup traženim informacijama. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je neosnovana.
Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj: 56/90., 135/97., 8/98., 113/00.,124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14.) jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je kako je žaliteljica Poliklinici za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba dana 16. srpnja 2021. godine podnijela zahtjev za pristup informacijama, kojim je, između ostalog, zatražila dostavu doslovno sljedećeg: „U Pragu 11. lipnja 2017. godine Klinika za razdvojene obitelji iz Londona u partnerstvu s Poliklinikom osniva Europsku udrugu praktičara otuđenja od roditelja (EAPAP). U kojoj zemlji je ta udruga registrirana?, Molim službeni izvadak iz registra? Postoji li statut udruge EAPAP? Ako postoji, tražim da mi ga pošaljete.“
Nadalje je utvrđeno da je po zaprimanju odgovora Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba od 30. srpnja 2021. godine, žaliteljica podnijela predmetni zahtjev za dopunu ili ispravak informacija dana 1. kolovoza 2021. godine, u kojem je zatražila sljedeće: „Kada je i gdje osnovan EAPAP?; Da li je Poliklinika su-osnivač EAPAP-a?; U čijoj je ingerenciji davati odgovore o EAPAP-u, moli kontakte jer ih na web stranici EAPAP-a ne nalazi?; i Da li su podaci sa web stranice EAPAP-a točni?“
Također je utvrđeno da je Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba povodom predmetnog zahtjeva žaliteljice donijela osporeno rješenje od 14. kolovoza 2021. godine, kojim je odbila isti temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, a iz razloga što prvostupanjsko tijelo smatra da žaliteljica zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.
U obrazloženju osporenog rješenja je navedeno kako se žaliteljica Poliklinici za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama obraćala brojnim upitima za ostvarivanje prava na prstup informaicjama, i to 30. travnja 2021. godine, 14. svibnja 2021. godine, 17. svibnja 2021. godine, 24. svibnja 2021. godine, 4. lipnja 2021. godine, 16. srpnja 2021. godine i 1. kolovoza 2021. godine, na koje joj je iscrpno odgovoreno, kao i tmeeljem povezanih žalbi podnesenih Povjereniku za infomriranje od strane žaliteljice. Također je navedeno kako se radi o učestalim zahtjevima za dostavu velikog broja istih ili istovrsnih informacija zbog kojih dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, pa je slijedom navedenog odlučeno sukladno odredbi članka 25. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.
S obzirom na razlog uskrate prava na pristup informacijama, u žalbenom je postupku kao mjerodavno pravo razmatrana odredba članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.
U odnosu na žaliteljicu razmotreni su objektivni i subjektivni kriteriji zlouporabe prava na pristup informacijama. Kako bi se moglo utvrditi objektivne kriterije koji se odnose na količinu podnesenih zahtjeva za pristup informacijama bilo je potrebno izvršiti uvid u Službene upisnike o zahtjevima, postupcima i odlukama o ostvarivanju prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba za 2020. i 2021. godinu, a također je bilo neophodno razmotriti obrazloženje osporenog rješenja, navode iz žalbe žalitelja te sadržaj svih zahtjeva žaliteljice upućenih navedenom tijelu javne vlasti te zahtjeva podnesenog u konkretnom slučaju.
Međutim, kao dio spisa predmeta prvostupanjsko tijelo je slijedom traženja žalbenog tijela dostavilo samo zahtjeve žaliteljice evidentirane u Službeni upisnik o zahtjevima, postupcima i odlukama o ostvarivanju prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija za 2021. godinu (u aktu kojim je dostavljen spis predmeta je pojašnjeno kako žaliteljica nije podnosila zahtjeve za pristup informacijama prvostupanjskom tijelu u 2020. godini).
Uvidom u dostavljene izvatke iz Službenog upisnika o zahtjevima, postupcima i odlukama o ostvarivanju prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija za 2021. godinu prvostupanjskog tijela, utvrđeno je kako je u navedenom tijelu javne vlasti 2021. godine ukupno evidentirano 9 zahtjeva za pristup informacijama od strane žaliteljice (uključujući i zahtjev u konkretnom slučaju).
Uzimajući u obzir navedeno uvidom u spis je utvrđeno kako prvostupanjsko tijelo ne zaprima veliki broj zahtjeva za pristup informacijama na godišnjoj razini i da se istima u većini slučajeva traže informacije o radu i financijama prvostupanjskog tijela. Izvršenim uvidom u sve navedene zahtjeve te zahtjeve podnesene od strane žaliteljice razvidno je da se istima od prvostupanjskog tijela nisu tražile iste informacije, kao i da se u svim navedenim slučajevima ne radi o traženju velike količine podataka.
Razmatranjem dokumentacije u spisu predmeta te procjenom svih činjenica i okolnosti, te ukupnog broja zahtjeva žaliteljice zaprimljenih u navedenom tijelu javne vlasti u 2020. godini i 2021. godini te informacija koje je u istima tražila žaliteljica, u žalbenom postupku nije utvrđena zloupotreba prava na pristup informacijama od strane žaliteljice u smislu članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama te je zaključeno da osporeno rješenje treba poništiti.
Sukladno članku 115. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09.) drugostupanjsko tijelo ispituje zakonitost i ocjenjuje svrhovitost pobijanog rješenja u granicama zahtjeva iz žalbe, ali pri tome nije vezano žalbenim razlozima.
U žalbenom postupku, a slijedom traženja Ureda povjerenika za informiranje iz akata KLASA: 008-04/21-01/637, URBROJ: 401-01/06-21-2 od 15. rujna 2021. godine, KLASA: 008-04/21-01/637, URBROJ: 401-01/06-21-3 od 26. listopada 2021. godine i KLASA: 008-04/21-01/637, URBROJ: 401-01/06-21-4 od 6. prosinca 2021. godine, Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba je u prilogu akta od 27. prosinca 2021. godine dana 30. prosinca 2021. godine putem elektroničke pošte, vezano za predmetno traženje žaliteljice pojasnilo kako nije niti u formalnom niti u financijskom smislu suosnivač niti jedne udruge (domaće ili strane), a što ne može ni biti kao zdravstvena ustanova; da EAPAP predstavlja neformalno udruženje europskih stručnjaka sa zajedničkim ciljem razmjene iskustava i unaprijeđenja struke odnosno da se ne raid o udruzi, nego o neformalnom udruženju, da su neki stručnjaci prvostupanjskog tijela članovi tog neformalnog udruženja, ali bez ikakvih obaveza po osnovi članstva.
U odnosu na navode žaliteljice kako je isto tijelo javne vlasti ranije odgovorilo na njezine upite ali da ponavlja pitanja u odnosu na ono što joj je ostalo nejasno ističe se kako je odredbom članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano kako je „informacija“ svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
Slijedom navedene definicije “informacije”, pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, odnosno informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku, tijelo javne vlasti je posjeduje ili ne posjeduje, odnosno ima ili nema saznanja o njoj.
Na zakonsku definiciju informacije također se nadovezuje odredba članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano kako se ne smatra zahtjevom za pristup informacijama traženje uvida u cjelokupni spis predmeta, objašnjenja ili uputa vezanih uz ostvarivanje nekog prava ili izvršavanje obveze, izrade analize ili tumačenja nekog propisa, kao ni stvaranje nove informacije.
U žalbenom postupku je stoga izvršen uvid u sadržaj predmetnog zahtjeva za dopunu ili ispravak informacije te je uzimajući u obzir pojašnjenje koje je od strane prvostupanjskog tijela dostavljeno u žalbenom postupku, zaključeno kako se u predmetnom slučaju nisu tražile informacije u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer je s obzirom na sadržaj i formu predmetnog zahtjeva razvidno da se uopće nije ni radilo o zahtjevu za pristup informacijama nego o traženju žaliteljice da joj se od strane tijela javne vlasti pronađu podaci koji ju zanimaju vezano za osnivanje neformalnog udruženja EAPAP te izrade odgovori na pitanja vezana za to neformalno udruženje i njegovu web stranicu, a što ne predstavlja obvezu tijela javne vlasti prema Zakonu o pravu na pristup informacijama. Naime, tijela javne vlasti nisu po traženjima korisnika dužna poduzimati istraživanja drugih internetskih stranica i pronalaziti točne podatke ili kontakte članova neformalnih udruženja i nakon toga odgovarati na pitanja korisnika.
Posebno se ističe da novinari u svom radu temeljem Zakona o medijima („Narodne novine“, broj 59/04., 84/11. i 81/13.) mogu postavljati upite, tražiti objašnjenja i tumačenja od tijela izvršne, zakonodavne i sudbene vlasti te tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, kao i drugih pravnih i fizičkih osoba koje obavljaju javnu službu ili dužnost, a koja se odnosi na njihov rad i djelovanje, ali u tom slučaju ne primjenjuju se odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama, nego odredbe Zakona o medijima.
S obzirom na sve navedeno u žalbenom je postupku utvrđeno kako je tijelo javne vlasti ispravno postupilo kada je odbilo predmetni zahtjev žaliteljice, ali ne pozivom na odredbu članka 25. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, nego se trebalo pozvati na odredbu članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano kako će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovog Zakona odnosno da je osporeno rješenje zakonito ali iz drugih razloga navedenih u ovom rješenju.
Člankom 116. stavkom 1. točkom 3. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako je prvostupanjsko rješenje na zakonu osnovano, ali zbog drugih razloga, a ne onih koji su navedeni u osporenom rješenju.
Slijedom navedenog, temeljem članka 116. stavka 1. točke 3. Zakona o općem upravnom postupku riješeno je kao u izreci.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan