KLASA: UP/II-008-07/21-01/958

URBROJ: 401-01-06-22-4

Zagreb, 10. siječnja 2022.

Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25-13 i 85-15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Dubrovačko-neretvanske, Broj: 511-03-01-UP-3387/3-21 od 22. studenoga 2021. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Dubrovačko-neretvanske, Broj: 511-03-01-UP-3387/3-21 od 22. studenoga 2021. godine, kao neosnovana.

Obrazloženje

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 6. rujna 2021. godine, kojim je zatražio dostavu prekršajnog naloga (ili drugi izdani dokument temeljem kojeg je naplaćena kazna), a iz kojega su vidljivi temelji kažnjavanja nautičara, temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 2., u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, a iz razloga jer je tražena informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da je tijelo javne vlasti neosnovano odbilo njegov zahtjev za pristup informacijama jer je smatralo da bi se dostavom zatraženog prekršili propisi zaštite osobnih podataka, pa mu je time uskraćeno zakonsko ostvarivanje prava na pristup informacijama. Nadalje, navodi kako navedeno rješenje osporava u cijelosti zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene zakona, jer su prethodno u javnost iznesene sve informacije o predmetnom slučaju te jer su sve bitne informacije javno objavljene. Navodi kako je od tijela javne vlasti zatražio prekršajni nalog, obzirom na cjelokupnu situaciju, a sve kako bi isti objavio u cijelosti. Također navodi kako se zatražene informacije mogu dostaviti bez osobnih podataka, kako je i propisano, a drži da su iste javni podaci. Osim navedenog, žalitelj prigovara tome što je osporeno rješenje doneseno od stane sastavnice tijela javne vlasti, a ne od strane službenika za informiranje prvostupanjskog tijela. Žalitelj zaključno navodi da ne postoje razlozi za odbijanje njegovog zahtjeva za pristup informacijama te predlaže da se uvaži žalba poništi osporeno rješenje i omogući mu pristup zatraženoj informaciji.

Žalba je neosnovana.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i na ponovnu uporabu informacija fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti. Pravo na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija pripada svim korisnicima na jednak način i pod jednakim uvjetima, te su korisnici ravnopravni u njegovom ostvarivanju.

Odredbom članka 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.

U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje je Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprave Dubrovačko-neretvanska dostavila spis predmeta po žalbi žalitelja na nadležno postupanje, a čiji su sastavni dio i Zapisnik o provedbi testu razmjernosti i javnog interesa od 19. studenoga 2021. godine te informacije koje su predmet ovog postupka.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 6. rujna 2021. godine od Ministarstva unutarnjih poslova, kao tijela javne vlasti, zatražio, obzirom na ogromni interes javnosti, dostavu prekršajnog naloga (ili drugi izdani dokument temeljem kojeg je naplaćena kazna), a iz kojega su vidljivi temelji kažnjavanja nautičara. U navedenom zahtjevu žalitelj je također naveo poveznicu https://dubrovackiportal.hr/grad/video-britanski-nauticari-okrivili-dubrovacku-policiju-za-korupciju-biskup-s-obirom-da-je-narusen-ugled-policijske-uprave-poduzet-cemo-zakonom-propisane-mjere/.

Također je utvrđeno da je Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Dubrovačko-neretvanska o navedenom zahtjevu nakon provedenog testa razmjernosti i javnog interesa donijela osporeno rješenje kojim je odbijen zahtjev temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 2., u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga jer je tražena informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

U obrazloženju osporenog rješenja naveden je sadržaj predmetnog zahtjeva za pristup informacijama, pojašnjeno je o kojoj se informaciji radi a vezano za poveznicu koju je u zahtjevu naveo žalitelj, citirane su odredbe drugih posebnih propisa koji se odnose na postupanje policijskih službenika te dostupnost podataka vezanih za prekršajne postupke te da je uvidom u podatke o događaju na koju se odnosi predmetni zahtjev utvrđeno kako žalitelj s istim nije povezan, a da podnositelj zahtjeva nije dokazao opravdani interes za dostavu traženih podataka. Nadalje, navedeno je kako je u postupku utvrđeno kako se tražene informacije odnose na osobne podatke fizičkih osoba kojima je izdan prekršajni nalog te da je uzeto u obzir ograničenje pristupa informacijama iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, da je u odnosu na navedeno zakonsko ograničenje proveden test razmjernosti i javnog interesa, u kojem je utvrđeno da bi dostava tražene informacije odnosno javno iznošenje osobnih podataka fizičke osobe mogla dovesti do narušavanja privatnog života i drugih ljudskih prava i temeljnih sloboda te osobe, jer bi davanje informacije bez privole građanina dovelo do nezakonite obrade odnosno širenja osobnih podataka. U tom smislu navedeni su i obvezujući međunarodni pravni akti koji jamče pravo na zaštitu privatnog života pojedinca, načelo jednakosti te načelo raspolaganja informacijom iz Zakona o pravu na pristup informacijama te je zaključno navedeno da je uvažavajući odredbe posebnih propisa u konkretnom slučaju stavljanjem u međuodnos razloga za i protiv ograničenja pristupa informaciji ocijenjeno da prevladava potreba zaštite prava na ograničenje pristupa informaciji te je temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama odlučeno kao u izreci rješenja.

Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. toga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Svrha testa razmjernosti i javnog interesa ocijeniti je li javni interes da se omogući pristup informaciji veći od potencijalne i vjerojatne štete koja bi nastala objavom informacije. Sadržaj testa razmjernosti i javnog interesa je usporediti odnosno odvagnuti ta dva interesa u njihovom međusobnom odnosu u svakom konkretnom slučaju.

U pogledu razloga za odbijanje predmetnog zahtjeva koji su navedeni u osporenom rješenju, u žalbenom je postupku razmotren provedeni test razmjernosti i javnog interesa prvostupanjskog tijela te da li u konkretnom slučaju u pogledu tražene informacije prevladava javni interes u odnosu na u prvostupanjskom rješenju navedeni zaštićeni interes.

Ispitujući pravilnost provedenog testa razmjernosti i javnog interesa od strane prvostupanjskog tijela u žalbenom je postupku Povjerenik za informiranje utvrdio da ne prevladava javni interes u odnosu na zaštitu interesa osobnih podataka koji se štite.

Naime, u žalbenom postupku je iz spisa predmeta utvrđeno kako je tražena informacija obvezni prekršajni nalog izdan temeljem drugog posebnog propisa te da ista sadrži podatke o sankciji i osobne podatke stranih fizičkih osoba, a koje su nastale i u posjedu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Dubrovačko-neretvanske, Postaje pomorske policije Dubrovnik, a temeljem članka 177. stavka 4. točke 1. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 133/20.) i članku 251. stavku 4. točki 23. navedenog Zakona.

Odredbom članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25. svibnja 2018. godine.

Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.

Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.

Uvodna odredba broj 39. Opće uredbe o zaštiti podataka je, između ostalog, propisano da bi svaka obrada osobnih podataka trebala biti zakonita i poštena.

Slijedom navedenog, legitimnost obrade podataka utvrđena je člankom 6. stavkom 1. točkom c) Opće uredbe o zaštiti podataka, kojom je propisano kako je obrada zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećega: obrada je nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade. U stavku 3. članka 6. Uredbe navodi se kako pravna osnova za obradu iz stavka 1. točaka c) i e) utvrđuje se u: a) pravu Unije; ili b) pravu države članice kojem voditelj obrade podliježe.

Spomenuta zakonitost obrade se u ovom slučaju izvodi iz odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, koji razrađuje odredbu članka 38. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske kojom se jamči pravo na pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti, uvažavajući pritom preduvjet ispravne provedbe testa razmjernosti i javnog interesa u slučaju postojanja ograničenja od pristupa, odnosno u određenim slučajevima primjenjujući odredbu članka 16. stavka 3. navedenog Zakona kada se radi o raspolaganju javnim sredstvima.

Prema članku 78. stavku 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) podaci iz prekršajne evidencije mogu se dati samo sudovima, tijelima državne uprave koja vode prekršajni postupak i državnim tijelima, ovlaštenim tužiteljima kad se radi o prekršajnom postupku protiv počinitelja za kojeg se traže podaci.

Sukladno stavku 2. navedenog članka, podaci se mogu dati i drugim državnim tijelima na njihov obrazloženi zahtjev kad se radi o povjeravanju određenih poslova i zadataka u državnoj službi ili kad je to potrebno za ostvarivanje određenih prava osobe za koju se traže podaci kod tijela državne uprave ili tijela lokalne i područne samouprave u upravnom postupku iz njihove nadležnosti.

Člankom 153. stavkom 1. Prekršajnog zakona propisano je da prekršajnu evidenciju ustrojava i vodi ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa prema pravilniku kojeg donosi ministar nadležan za poslove pravosuđa. Prema stavku 4. navedenog članka propisano je da su podaci iz prekršajne evidencije neklasificirani podaci u smislu posebnog zakona i smiju se koristiti samo u službene svrhe, a u odnosu na te podatke ne može se ostvariti pravo na pristup informacijama prema zakonu kojim se uređuje to pravo.

Dakle, tražene informacije po svojoj prirodi su takve da iste mogu dobiti samo državna tijela iz članka 153. stavaka 1. i 2. Prekršajnog zakona, za točno određene svrhe, pri čemu Povjerenik za informiranje ističe da bi se obvezivanjem prvostupanjskog tijela za dostavom informacija koje su povezane s prekršajnom evidencijom, odnosno koje predstavljaju osnovu za upis u prekršajnu evidenciju izgubio smisao prekršajne evidencije, posebno imajući u vidu i činjenicu da ukoliko bi se žalitelju omogućio pristup zatraženoj informaciji, pristup istoj informaciji bi se onda trebao omogućiti bilo kojoj osobi koja bi je zatražila, sukladno načelu jednakosti iz članka 8. Zakona o pravu na pristup informacijama, a koju bi sukladno članku 9. navedenog Zakona korisnik u tom slučaju imao pravo javno iznositi.

Imajući u vidu činjenicu da žalitelj traži dokumente koji su izrađeni sukladno odredbama drugog posebnog propisa u odnosu na fizičku osobu kao pojedinca te da je drugim posebnim propisom utvrđeno kako takvi dokumenti ne mogu biti javno dostupni, nego je nasuprot tome točno utvrđeno da se oni mogu koristiti samo u službene svrhe te je isključeno ostvarivanje pristupa tim podacima prema Zakonu o pravu na pristup informacijama, u žalbenom postupku nije utvrđeno prevladavanje javnog interesa za odobravanje pristupa informacijama koje su predmet ovog postupka. Naime, pretragom javno dostupnih podataka nije identificiran javni interes za dostupnošću navedenih informacija, osim što su one predmet interesa žalitelja. Naime, navođenje poveznice iz medija u predmetnom zahtjevu od strane žalitelja u ovom žalbenom postupku nije ocijenjeno kao činjenica koja bi predstavljala ogroman interes javnosti za javnu dostupnost konkretnih prekršajnih naloga izrečenih protiv fizičkih osoba.

Svaka osoba ima pravo na zaštitu svojih osobnih podataka, a njih ne čini samo ime, prezime, adresa i slično, već i obilježja specifična za njezin fizički, psihološki, mentalni, gospodarski, kulturni ili socijalni identitet. Stoga se zbog zaštite osobnih podataka te odredbi Prekršajnog zakona ne može žalitelju omogućiti pristup zatraženim informacijama. Naime, iskazani privatni interes žalitelja u konkretnom slučaju ne može biti stavljen ispred zaštite privatnosti pojedinaca.

Također, treba istaknuti kako je pregledom televizijskog priloga koji je javno dostupan i na internetskoj poveznici iz predmetnog zahtjeva utvrđeno kako netočno žalitelj u žalbi navodi da su sve informacije o predmetnom slučaju iznesene u javnost odnosno da su sve bitne informacije koje su vezane za traženi prekršajni nalog već objavljene. Naime, u navedenom se prilogu od strane nadležnih tijela ne navode osobni podaci osoba kojima je izdan prekršajni nalog, a fizičke pojedince nitko ne može spriječiti da određene podatke o sebi iznose u javnost. Iz navedenog je priloga razvidno kako su fizičke osobe državljani Velike Britanije sami prilikom izdavanja prekršajnog naloga snimali prostorije tijela javne vlasti i komentirali događaj prema svom viđenju istoga te davali izjave za medijsku kuću koja je napravila taj prilog, ali navedeno zasigurno ne može predstavljati ogroman interes javnosti kako to navodi žalitelj, a tijela javne vlasti su dužna u svom postupanju voditi računa o primjeni svih mjerodavnih pozitivnih propisa, a tako i Opće uredbe o zaštiti podataka.

Osim navedenog iz spisa predmeta te javno objavljenih informacija ne proizlazi da su se vodile javne rasprave vezano za događaj naveden u zahtjevu žalitelja, da se zatražena informacija ne odnosi na pitanja javnog zdravlja, javne sigurnosti, zaštite okoliša ili raspolaganje javnim sredstvima te nije vjerojatno da bi objava iste informacije doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet i slično.

Nakon provedenog žalbenog postupka je zaključeno da razlozi koje žalitelj navodi u žalbi nisu dovoljan pravni temelj za omogućavanje pristupa traženoj informaciji za koju ne postoji širi javni interes osim interesa žalitelja. Stoga je na temelju provedenog žalbenog postupka drugostupanjsko tijelo utvrdilo da je prvostupanjski postupak u cijelosti proveden u skladu s odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama te da je osporeno rješenje pravilno i osnovano na zakonu.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano.

Slijedom navedenog, temeljem članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku riješeno je kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                            dr. sc. Zoran Pičuljan