KLASA: UP/II-008-07/22-01/37
URBROJ: 401-01/06-22-2
Zagreb, 18. siječnja 2022.
Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.) povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave KLASA: UP/I-032-01/21-01/29, URBROJ: 513-07-21-17-21-3 od 17. prosinca 2021. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ......... izjavljene protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave KLASA: UP/I-032-01/21-01/29, URBROJ: 513-07-21-17-21-3 od 17. prosinca 2021. godine, kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbačen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 8. studenoga 2021. godine, kojim je od Ministarstva financija tražio presliku akta navedenog tijela javne vlasti kojim su određeni nomotehničari za izradu Prijedloga Nacrta odnosno Prijedloga konačnog Nacrta Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o doprinosima; („Narodne novine“, broj 106/18.), temeljem odredbe članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer tijelo javne vlasti ne posjeduje traženu informaciju.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi kako ga u cijelosti osporava zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalitelj navodi da je prvostupanjsko tijelo pogrešno utvrdilo činjenično stanje kada je utvrdilo da ne postoji akt koji je zatražio u predmetnom zahtjevu, jer da ako je ta tvrdnja prvostupanjskog tijela točna, navedeno upućuje kako ustavnopravni poredak Republike Hrvatske ne poštuje filozofski princip vladavine prava. Nadalje, navodi kako bi to otvorilo i osnovanu sumnju u eventualno počinjenje kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti, jer je predmetni prijedlog zakona izrađen, pa bi stoga morao postojati i zatraženi akt. Osim toga, ističe da se pogrešno utvrđeno činjenično stanje ogleda u činjenici insinuiranja da je nekakav upravni odjel normirao Prijedlog Nacrta odnosno Prijedlog konačnog Nacrta Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o doprinosima, a sve iz razloga skrivanja „stručnjaka“ koji su ga izradili. U nastavku žalitelj sugerira žalbenom tijelu kako bi trebalo postupiti prilikom provođenja drugostupanjskog postupka te da bi moralo voditi računa o tome da je u zahtjevu navedeni Prijedlog izrađen i materijaliziran. Slijedom izloženog, žalitelj predlaže Povjereniku za informiranje poništenje prvostupanjskog rješenja i utvrđivanja pravno relevantnog činjeničnog stanja. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je neosnovana.
Ministarstvo financija, Porezna uprava je dana 17. siječnja 2022. godine aktom KLASA: UP/I-032-01/21-01/29, URBROJ: 513-07-21-17-22-9 od 13. siječnja 2022. godine dostavila Povjereniku za informiranje spis predmeta po žalbi žalitelja na nadležno postupanje te se očitovala kako ne posjeduje zatraženi akt iz predmetnog zahtjeva za pristup informacijama, jer je člankom 46. Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva financija („Narodne novine“, broj 97/20. i 101/21.) propisano da Sektor za normativnu djelatnost, edukaciju i međunarodnu suradnju Središnjeg ureda Porezne uprave, između ostalog, izrađuje nacrte prijedloga zakona i provedbenih propisa u vezi s porezima i doprinosima.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je kako je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 8. studenoga 2021. godine od Ministarstvo financija zatražio presliku akta kojim su određeni nomotehničari za izradu Prijedloga Nacrta odnosno Prijedloga konačnog Nacrta Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o doprinosima („Narodne novine“, broj 106/18.).
Iz spisa predmeta proizlazi kako je gore navedeni zahtjev zajedno sa žalbom žalitelja izjavljenom zbog nerješavanja istog zahtjeva od strane tijela javne vlasti, uz akt Ureda povjerenika za informiranje KLASA: 008-04/21-01/780, URBROJ: 401-01/14-21-2 od 2. prosinca 2021. godine, proslijeđen Ministarstvu financija, Poreznoj upravi, kao samostalnoj upravnoj organizaciji u sastavu Ministarstva čija je temeljna zadaća primjena i nadzor primjene poreznih propisa i propisa o prikupljanju doprinosa.
Daljnjim uvidom u spis je utvrđeno da je povodom predmetnog zahtjeva, Ministarstvo financija, Porezna uprava donijela osporeno rješenje KLASA: UP/I-032-01/21-01/29, URBROJ: 513-07-21-17-21-3 od 17. prosinca 2021. godine, kojim je prema odredbi članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama odbačen zahtjev žalitelja jer tijelo javne vlasti ne posjeduje u zahtjevu zatražene informacije.
U obrazloženju osporenog rješenja citiran je sadržaj zahtjeva žalitelja te je navedeno kako Ministarstvo financija, Porezna uprava u provedenom postupku utvrdila kako ne raspolaže traženom informacijom odnosno da ne postoji akt kojim su određeni nomotehničari za izradu zakona, ali da su Uredbom o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva financija propisani poslovi po pojedinim radnim mjestima i ustrojstvenim jedinicama. Navedeno je i kako prema toj Uredbi Sektor za normativnu djelatnost, edukaciju i međunarodnu suradnju izrađuje nacrte prijedloga zakona i provedbenih propisa u vezi se porazima i doprinosima te da je ista dostupna na Internetskoj stranici Porezne uprave. U nastavku je pojašnjen proces donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o doprinosima. Zaključno je navedena odredba članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama te je obzirom da traženi akt iz zahtjeva ne postoji valjalo odbaciti predmetni zahtjev.
Članak 1. Zakona o pravu na pristup informacijama u bitnom propisuje kako se ovim Zakonom uređuje pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti, dok članak 5. stavak 1. točka 3. navedenog Zakona propisuje kako je „informacija“ svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazana (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo javne vlasti izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
Člankom 23. stavkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbaciti zahtjev ako ne posjeduje informaciju te nema saznanja gdje se informacija nalazi.
U žalbenom postupku izvršen je uvid u odredbe članka 46. Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva financija te je, između ostalog, utvrđeno da Služba za doprinose, porez na dohodak i porez na dobit obavlja upravne i druge stručne poslove koji se odnose na izradu nacrta prijedloga zakona i drugih propisa iz područja poreza na dobit, poreza na dohodak i doprinosa; sustavno prati primjenu poreznih propisa i propisa o doprinosima; pruža stručnu pomoć područnim uredima i ispostavama i osigurava jedinstveno postupanje Porezne uprave u provedbi zakona i podzakonskih propisa; predlaže donošenje i izradu nacrta uputa u primjeni poreznih propisa i propisa o doprinosima; daje mišljenja i odgovore o primjeni propisa o porezu na dobit, poreza na dohodak te propisa o doprinosima; daje očitovanja na zakone drugih tijela državne uprave u dijelu iz nadležnosti poreza na dobit, poreza na dohodak i doprinosa; sudjeluje na sastancima radnih grupa koji se održavaju u tijelima Europske unije te drugim međunarodnim organizacijama koje se bave poreznim pitanjima; svakodnevno prati i proučava zakonodavne propise i stručnu literaturu na području dobiti, dohotka i doprinosa u Europskoj uniji; daje očitovanja u vezi donošenja stajališta Porezne uprave koja se odnose na EU dokumente u području oporezivanja porezom na dobit, porezom na dohodak i doprinosa. Obavlja i druge poslove iz svoga djelokruga.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je kako je prvostupanjsko tijelo u provedenom postupku zaključilo kako ne posjeduje u predmetnom zahtjevu tražene informacije, obzirom da u navedenom tijelu ne postoji poseban akt kojim bi za izradu Prijedloga Nacrta odnosno Prijedloga konačnog Nacrta Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o doprinosima bili imenovani, kako to žalitelj navodi „nomotehničari“. S obzirom na navedeno te da je prvostupanjsko tijelo u osporenom rješenju, a isto tako i u žalbenom postupku pojasnilo kako se sukladno odredbi članka 46. Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva financija izradom nacrta prijedloga zakona i provedbenih propisa u vezi s porezima i doprinosima, bavi Sektor za normativnu djelatnost, edukaciju i međunarodnu suradnju Porezne uprave, kao upravne organizacije Ministarstva financija, nakon provedenog žalbenog postupka je zaključeno kako se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi te je predmetna žalba neosnovana.
Naime, ne mogu se prihvatiti navodi žalitelja o tome da tražena informacija mora postojati kod prvostupanjskog tijela, jer iz odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama ne proizlazi obveza tijelima javne vlasti na posjedovanje informacija u ovisnosti o traženjima podnositelja zahtjeva za pristup informacijama ili njihovim pretpostavkama o postojanju informacija kod tijela javne vlasti.
Vezano za navedeno se ističe da u predmetnoj žalbi i sam žalitelj dijelom sam sebi proturječi, jer u jednom dijelu predlaže drugostupanjskom tijelu utvrđivanje točnog činjeničnog stanja, pri čemu dopušta kako je moguće da traženi akt ne postoji odnosno da je prvostupanjsko tijelo pravilno utvrdilo činjenično stanje, a u drugom pretpostavlja da takav akt mora postojati odnosno da su se osobe/službenici tijela javne vlasti, a ne „nomotehničari“ kako ih naziva žalitelj, koje su radile na pripremi nekog prijedloga nacrta propisa morale odrediti poimenično i posebnim aktom.
S time u vezi posebno se napominje i to da u nadležnosti Povjerenika za informiranje nije utvrđivanje obveze tijelima javne vlasti na posjedovanje ili neposjedovanje informacija te da li je neka dokumentacija tijela javne vlasti u skladu sa zakonskim ili podzakonskim propisima i slično, već da li navedeno tijelo posjeduje ili ne posjeduje zatraženu informaciju odnosno može li se korisnicima omogućiti pristup postojećoj informaciji za koju je nedvojbeno utvrđeno da jest u posjedu tijela javne vlasti.
Nadalje, iz žalbe žalitelja proizlazi kako on smatra da prvostupanjsko tijelo skriva podatke o osobama koje su radile na izradi predmetnog prijedloga nacrta propisa, iako je iz obrazloženja osporenog rješenja razvidno da je izrada istoga bila u nadležnosti točno određenog Sektora u tijelu javne vlasti. Naime, u postupku donošenja nekog propisa sudjeluje više dionika, nakon čega se usvaja/ili ne usvaja određeni zakonski tekst od strane Hrvatskog sabora, a vezano za propis koji u svom zahtjevu navodi žalitelj prvostupanjsko tijelo je pojasnilo kako je isti donesen nakon provedenog javnog savjetovanja u redovitoj proceduri donošenja zakona, pri čemu se Prijedlog nacrta propisa u nekoj od faza donošenja mogao i mijenjati, a prije nego je donesen od strane zakonodavnog tijela. S obzirom na navedeno te da je prvostupanjsko tijelo u obrazloženju osporenog rješenja opširno opisalo cijeli postupak donošenja propisa na koji se odnosi zahtjev žalitelja, u žalbenom postupku nisu kao relevantni ocijenjeni njegovi argumenti da je sam Prijedlog nacrta propisa izrađen, jer nije razvidno u kakvoj je vezi ta činjenica s činjenicom postoji li ili ne kod tijela javne vlasti akt koji u predmetnom zahtjevu traži žalitelj.
Također, u žalbenom postupku nije bilo moguće prihvatiti stav žalitelja u kojem on moguće nepostojanje traženog akta dovodi u vezu s protupravnim postupanjem od strane prvostupanjskog tijela, obzirom da prema saznanjima žalbenog tijela nije propisana obveza tijela javne vlasti da prilikom izrade nacrta prijedloga propisa imenuje određene „nomotehničare“ za takvu zadaću.
Člankom 116. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09. i 110/21.) propisano je kako će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano.
U žalbenom postupku je stoga utvrđeno da je prvostupanjski postupak pravilno proveden, a o zahtjevu stranke je prvostupanjsko tijelo odlučilo sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, stoga se prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari, slijedom čega je na temelju članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan