KLASA: UP/II-008-07/21-01/169

URBROJ: 401-01/10-22-4

Zagreb, 26. siječnja 2022. godine

Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, Broj: Su-1503/2020 od 2. prosinca 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Općinskog suda u Zadru, broj: Su-1503/2020 od 2. prosinca 2020. godine

2. Djelomično se odobrava trgovačkom društvu ......... pravo na pristup preslici rješenja Općinskog suda u Zadru, broj: Kov-183/2020 od 8. lipnja 2020. godine na način da se na istom prekriju ime i prezime te adresa okrivljenika, te ime i prezime njegova branitelja, te se u tim dijelovima zahtjev za pristup informacijama odbija.

3. Nalaže se Općinskog sudu u Zadru da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj), kojim je tražio presliku rješenja Općinskog suda u Zadru, broj: Kov-183/20 od 8. lipnja 2020. godine, temeljem članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, kao i temeljem članka 15. stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama u vezi s člankom 183. Zakona o kaznenom postupku (152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19), jer nije razvidan interes žalitelja za uvidom u spis predmeta.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravodobno uložio žalbu u kojoj u bitnom osporava primjenu članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer se ista odnosi na traženje uvida u cjelokupni spis predmeta, pa smatra da je intencija zakonodavca bila jasna. Naglašava da traži pravomoćnu sudsku odluku, te se ne protivi da ista bude anonimizirana. Smatra pogrešnim pozivanje prvostupanjskog tijela na odredbu članka 183. Zakona o kaznenom postupku, jer navedena odredba regulira pravo uvida u spis predmeta koji je u tijeku. Ističe da je podnositelj zahtjeva izdavač tjednika Nacional, pa smatra notornim da postoji interes javnosti da bude obaviještena o tome da je doneseno rješenje o odbačaju optužnice zbog činjenice da je državni odvjetnik propustio rok za podizanje optužnice. Navodi da je prvostupanjsko tijelo bilo dužno provesti test razmjernosti i javnog interesa. Predlaže da se žalba prihvati.

Žalba je djelomično osnovana.

Uvidom u spis utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 21. listopada 2020. godine tražio presliku pravomoćnog rješenja poslovni broj: Kov-183/20 od 8. lipnja 2020. godine.

Postupajući po navedenim zahtjevima, prvostupanjsko tijelo je donijelo rješenje koje je predmet ovog postupka.

U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis predmeta, uključujući i informaciju koja je predmet postupka.

Iz obrazloženja osporenog rješenja u bitnom proizlazi da se pristup traženoj informaciji ograničava pozivom na odredbe članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, te članka 15. stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama u vezi s člankom 183. Zakona o kaznenom postupku.

Navedeni zaključak prvostupanjskog tijela nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.

Člankom 18. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da se ne smatra zahtjevom za pristup informacijama traženje uvida u cjelokupni spis predmeta, objašnjenja ili uputa vezanih uz ostvarivanje nekog prava ili izvršavanje obveze, izrade analize ili tumačenja nekog propisa, kao ni stvaranje nove informacije.

Sukladno članku 15. stavku 2. točki 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji u ostalim slučajevima utvrđenim zakonom.

Prema članku 183. stavku 1. Zakona o kaznenom postupku propisano je da pravo na uvid u spis predmeta obuhvaća pravo razgledavanja, prepisivanja, preslikavanja i snimanja spisa predmeta u skladu s navedenim zakonom i državnoodvjetničkog spisa u skladu s posebnim zakonom. Prema stavku 2. navedenog članka propisano je da je pravo uvida u spis predmeta u kojem je postupanje tajno, nejavno ili je isključena javnost dopušteno samo osobama koje mogu sudjelovati u tom postupku.

Iz stavka 8. navedenog Zakona proizlazi da se svakom, u čijem je to opravdanom interesu, može dopustiti uvid u spis sukladno zakonu.

Iz članka 184. stavka 1. navedenog Zakona proizlazi da stranke imaju pravo na uvid u spis, a sukladno stavku 2. navedenog članka propisano je da i žrtva, oštećenik i opunomoćenik imaju pravo uvida u spisa.

Po mišljenju Povjerenika za informiranje, zahtjev kojim je iniciran ovaj postupak nesporno predstavlja zahtjev za pristup točno određenoj informaciji u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, te sadrži sve potrebne sastojke propisane odredbom članka 18. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Drugim riječima, niti iz jednog navoda u zahtjevu ne može se smatrati da je žalitelj tražio uvid u spis predmeta, pa da bi se u konkretnom slučaju mogla primijeniti odredba članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Osim toga, treba uzeti u obzir da je člankom 1. stavkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano da odredbe navedenog Zakona ne primjenjuju na stranke u sudskim i drugim postupcima, kojima je dostupnost informacija iz tih propisa utvrđena propisom.

Dakle, ako netko nije stranka u postupku, i ako nesporno ne traži uvid u spis predmeta, tada se na njega ne mogu primijeniti odredbe koje se odnose na stranke u postupku glede prava na uvid u spis.

Smisao odredbe članka 1. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama je upravo u tome da se Zakon o pravu na pristup informacijama ne primjenjuje na stranke u postupku, upravo zbog toga što razni procesni zakoni (u konkretnom slučaju Zakon o kaznenom postupku) strankama daju puno šira prava u odnosu na korisnika prava na pristup informacijama.

Posebno se ističe da prilikom odlučivanja o zahtjevu za pristup informacijama nije relevantan razlog zbog kojeg žalitelj traži pristup informaciji, a kako je to propisano odredbom članka 18. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Povjerenik za informiranje ne prihvaća stav prvostupanjskog tijela da Zakon o pravu na pristup informacijama ne može sadržavati pravila postupanja koja bi bila primjenjiva u svim postupcima, a iz sljedećih razloga.

Naime, kad neka osoba koja nije stranka u postupku, zahtjevom za pristup informacijama traži točno određenu informaciju, tada se na tu osobu mogu jedino primjenjivati odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama, dok odredbe procesnih zakona uređuju pravo na uvid u spis predmeta, što se ne smatra zahtjevom za pristup informacijama.

Slijedom navedenog, odnos Zakona o pravu na pristup informacijama i drugih procesnih zakona kojima je uređen uvid u spis predmeta jasno je razgraničen, pa odredbe Zakona o kaznenom postupku ne mogu predstavljati lex specialis u odnosu na Zakon o pravu na pristup informacijama.

Naime, iz dosega Zakona o pravu na pristup informacijama izuzete su stranke u postupcima, a žalitelj nesporno nije stranka u postupku.

Povjerenik za informiranje posebno ističe da žalitelj ima legitimna očekivanja da će njegov zahtjev za pristup informacijama biti riješen sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, što znači da prvostupanjsko tijelo ne može njegov zahtjev ekstenzivno tumačiti kao zahtjev za uvid u spis predmeta, niti može žalitelja upućivati na glasnogovornika suda, koji će podnositelju informaciju dostaviti u pisanim ili usmenom obliku, ali bez preslike sudske odluke.

Naime, kad bi primjerice sud u parničnom postupku odlučivao mimo zahtjeva stranke, tada bi počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 12. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19), odnosno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka 468. stavka 1. točke 9. Zakona o kaznenom postupku ako bi prekoračio optužbu u kaznenom postupku.

Drugim riječima, u konkretnom slučaju prvostupanjsko tijelo žalitelju postavlja dva ograničenja prava na pristup informacijama, a koja se na temelju na zakonu.

Kao prvo, žaliteljev zahtjev za pristup informacijama se bez zahtjeva stranke preinačuje u zahtjev za uvid u spis predmeta, iako je nesporno da žalitelj ne traži uvid u spis predmeta.

Drugo, nakon pretvaranja zahtjeva za pristup informacijama, prvostupanjsko tijelo ispituje opravdani interes žalitelja za traženom informacijom, a koja obveza je izričito isključena odredbom članka 18. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Slijedom navedenog, ograničenja prava na pristup informacijama u konkretnom slučaju nemaju valjano uporište u zakonskim odredbama te predstavljaju prepreku učinkovitom ostvarivanju prava na pristup informacijama.

Povjerenik za informiranje je također uzeo u obzir nespornu činjenicu da se radi o pravomoćnom rješenju, što dovodi do zaključka da se na traženu informaciju ne može primijeniti zakonsko ograničenje iz članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama.

U odnosu na navode prvostupanjskog tijela da se radi o rješenju u kojem je isključena javnost, ističe se kako slijedi.

Uvidom u Portal sudske praksa, poveznica https://sudskapraksa.csp.vsrh.hr/home, Povjerenik za informiranje je utvrdio da je na dan donošenja ovog rješenja bilo javno objavljeno 67 odluka općinskih sudova pod oznakom KOV, na način da su u istim anonimizirani osobni podaci, a među kojim nije odluka koje je predmet ovog postupka.

Po mišljenju Povjerenika za informiranje, pravo na pristup informacijama kao člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14) zajamčeno pravo ne može ovisiti o tome hoće li sud pojedinu svoju presudu objaviti na Portalu sudske prakse, niti se navedeno pravo smije dovoditi s pravom na uvid u spis predmeta.

Naime, načelo transparentnosti u djelovanju pravosudnih tijela uključuje dva aspekta, s jedne strane transparentnost pravosudnih tijela u smislu javne dostupnosti informacija o radu, organizaciji i financijskim aspektima funkcioniranja pravosudnih tijela, te s druge strane transparentnost supstancijalnog funkcioniranja sudova kroz dostupnosti sudskih odluka i otvorenosti procesa odlučivanja.

Sukladno članku 3. Zakona o sudovima („Narodne novine“, 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19) sudovi štite Ustavom, pravnom stečevinom Europske unije, međunarodnim ugovorima i zakonima utvrđeni pravni poredak, te osiguravaju jedinstvenu primjenu prava, ravnopravnost i jednakost svih pred zakonom.

Dakle, samim Zakonom o sudovima su propisana tri zadaće sudova (jedinstvena primjena prava, ravnopravnost i jednakost svih pred zakonom), pa ne bi trebalo biti sporno da načelo transparentnosti u djelovanju pravosudnih tijela uključuje pravo građana da budu upoznati s odlukama koje sudovi donose i razlozima za njihovo donošenje.

Upravo objavom pravomoćnih sudskih odluka, jača se pravna sigurnosti na način da stranke u postupku imaju legitimna očekivanja da će su njihova prava biti zaštićena, ukoliko se njihovi zahtjevi temelje na bitno istovrsnom činjeničnom stanju, kao i objavljene sudske odluke.

Osim toga, javnost odluka i objava sudske prakse predstavljaju krucijalan i nezaobilazan izvor informacija za znanstvena istraživanja, što doprinosi i znanstvenoj teoriji.

Slijedom svega navedenog, pogrešno se prvostupanjsko tijelo poziva na odredbe članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, te odredbu članka 15. stavka 2. točke 7. u vezi s člankom 183. Zakona o kaznenom postupku.

Uvidom u informaciju koja je predmet postupka utvrđeno je da ista osobne podatke, odnosno ime i prezime suca i zapisničara, ime i prezime te adresu okrivljenika te ime i prezime branitelja okrivljenika.

Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.

Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.

Prema članku 6. Opće uredbe o zaštiti podataka, obrada je zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećeg: a) ispitanik je dao privolu za obradu svojih osobnih podataka u jednu ili više svrha, b) obrada je nužna za izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik stranka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora, c) obrada je nužna radi poštivanja pravnih obveza voditelja obrade, d) obrada je nužna kako bi se zaštitili ključni interesi ispitanika ili druge fizičke osobe, e) obrada je nužna za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili pri izvršavanju službene ovlasti voditelja obrade, f) obrada je nužna za potrebe legitimnih interesa voditelja obrade ili treće strane, osim kada su od tih interesa jači interesi ili temeljna prava i slobode ispitanika koji zahtijevaju zaštitu osobnih podataka.

Povjerenik za informiranje smatra da u odnosu na podatke koji su navedeni u točki 2. izreke ovog rješenja ne prevladava javni interes već prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona, jer bi isto predstavljalo nepotrebno zadiranje u privatni život navedenih osoba.

Naime, radi se o kaznenom postupku, pa bi dovođenje određene osobe u kontekst navedenog postupka (posebno imajući u vidu presumpciju nevinosti te činjenicu na koji je način postupak okončan), predstavljalo povredu njezinih osobnih podataka, odnosno pravo na privatnost.

Isto se odnosi i na ime i prezime punomoćnika okrivljene osobe, odnosno nije utvrđeno da bi u konkretnom slučaju navedena informacija predstavljala informaciju od javnog značaja, pri čemu je uzeta u obzir činjenica da je odluka koja je predmet postupka donesena u fazi postupka u kojoj je isključena javnost.

Slijedom navedenog, prekrivanjem navedenih podataka štite se ne samo osobni podaci navedenih osoba, već i tajnost navedenog postupka, iz kojeg razloga je temeljem članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama trebalo prekriti navedene podatke.

Što se tiče podataka o imenima i prezimena zapisničara i suca, ističe se da se radi o državnim službenicima, odnosno dužnosnicima čiji se rad financira iz javnih sredstava, te u odnosu na iste ne prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacija, već javni interes, jer javnost ima pravo biti upoznata s navedenim podacima radi ostvarivanja načela transparentnosti u djelovanju tijela javne vlasti.

Slijedom svega navedenog, temeljem članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama trebalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                            dr. sc. Zoran Pičuljan