KLASA: UP/II-008-07/21-01/961

URBROJ: 401-01/10-22-4

Zagreb, 14. siječnja 2022. godine

Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15) povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Osječko-baranjske županije, KLASA: UP/I-008-04/21-01/2, URBROJ: 2158/1-08-21-2 od 24. studenog 2021. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Osječko-baranjske županije, KLASA: UP/I-008-04/21-01/2, URBROJ: 2158/1-08-21-2 od 24. studenog 2021. godine kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Točkom 1. izreke osporenog rješenja navedeno je da je zahtjev ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) djelomično osnovan, te da se u preostalom dijelu odbija, a točki 2. izreke osporenog rješenja navedeno je da je zahtjev žalitelja osnovan u dijelu koji se odnosi na dostavu preslika računa mobilnog operatera.

Točkom 3. izreke rješenja odbijen je zahtjev žalitelja u dijelu u kojem traži specifikaciju poziva za službeni mobitel župana za razdoblje lipanj, srpanj i kolovoz 2019. godine, jer prvostupanjsko tijelo u bitnom smatra da se radi o zaštićenim podacima sukladno odredbama Zakona o zaštiti osobnih podataka („Narodne novine“, broj 103/03, 118/06, 41/08, 130/11)

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravodobno uložio žalbu u kojoj navodi da prvostupanjsko rješenja nije zasnovano na važećem zakonu, odnosno da nije uzet u obzir Zakon o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka („Narodne novine“ broj 42/18). Dalje navodi da je pobijano rješenje donijela neovlaštena osoba protivno članku 23. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09), odnosno da je isto doneseno od strane tajnika, a ne službenice za informiranje. Ističe da je Povjerenik za informiranje u svom rješenju KLASA: UP/II-008-07/21-01/879, URBROJ: 401-01/14-21-1 od 23. studenog 2021. godine utvrdio tko je službenik za informiranje prvostupanjskog tijela. Dalje navodi da je pogrešna uputa o pravnom lijeku jer više ne postoji Povjerenica za informiranje. Navodi da nije bilo potrebno donositi rješenje u slučaju kad se omogućuje pristup informacijama. Također ističe da u zahtjevu nije tražio preslike tri mjesečna zbirna računa pružatelja mobilnih usluga koji se odnose na mjesečni trošak svih 73, nego samo županovog, što mu kao niti specifikacija poziva nije omogućeno. Smatra da je u izreci i obrazloženju osporenog rješenja pogrešno navedeno da je zahtjev žalitelja osnovan. Dalje ističe da broj telefona ili mobitela sam za sebe nije ničiji osobni podatak jer u specifikaciji ne pišu ni ime i prezime, niti OIB ili adresa pozivane osobe, a brojevi telefona i mobitela pravnih osoba nisu osobni podaci. Predlaže da se žalba prihvati.

Žalba je neosnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 22. studenog 2021. godine od prvostupanjskog tijela tražio račun mobilnog operatera i specifikacije poziva za službeni mobitel župana u razdoblju lipanj, srpanj i kolovoz 2019. godine.

Postupajući po navedenom zahtjevu prvostupanjsko tijelo je donijelo rješenje koje je predmet postupka.

U odnosu na dio žalbe žalitelja u kojem isti navodi da mu nisu dostavljene tražene informacije, isti dio žalbe ima karakter zahtjeva za dopunom informacije u smislu članka 24. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Točno je da se u slučaju omogućavanja pristupa informacijama ne donosi rješenje, već se izdaje obavijest u smislu članka 23. stavka 1. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, ali navedeno nije utjecalo na prava žalitelja, što se obrazlaže kako slijedi.

Naime, u žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je dopis prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I-008-04/21-01/2, URBROJ: 2158/1-26-21-4 od 21. prosinca 2021. godine koji je žalitelj zaprimio dana 22. prosinca 2021. godine (što je vidljivo iz dostavnice koja prileži spisu), iz kojeg proizlazi da su žalitelju dostavljeni računi za mjesece lipanj, srpanj i kolovoz 2019. godine, a koji su dopunjeni dokumentima iz kojih je vidljiv trošak po službenom službenom broju županovog mobitela.

Protiv navedenog dopisa žalitelj je uputio Povjereniku za informiranje dana 31. prosinca 2021. godine podnesak nazvan „žalba“, iz kojeg u bitnom proizlazi da žalitelj i dalje ustraje na specifikaciji poziva župana za lipanj, srpanj i kolovoz 2019. godine, te u bitnom ističe da nije logično da se može vidjeti broj pozivatelja, a da se ne može vidjeti broj pozivanog.

Međutim, sagledavajući žalbu žalitelja u ovom postupku, jasno je da žalitelj osporava i informacije koje su mu dostavljene.

Razmatrajući sadržaj žaliteljeva zahtjeva za pristup informacijama, očito je da žalitelj traži račun mobilnog operatera za župana, kao što traži i specifikaciju poziva župana za lipanj, srpanj i kolovoz 2019. godine.

Naime, ranije dostavljeni računi, koji su se odnosili na sve zaposlenike dopunjeni su i dokumentom iz kojeg je vidljiv i trošak po službenom mobitelu župana za lipanj, srpanj i kolovoz 2019. godine, što je upravo informacija koju je žalitelj tražio.

Točno je da da žalitelj nije tražio i brojeve ostalih zaposlenika, ali bit je u tome da je žalitelju dostavljen dokument koji sadrži trošak po službenom mobitelu župana za traženo razdoblje.

Dakle, prvostupanjsko tijelo je pravilno dio žalbe žalitelja karakteriziralo kao zahtjevom za dopunom informacije, a dopisom, KLASA: UP/I-008-04/21-01/2, URBROJ: 2158/1-26-21-4 od 21. prosinca 2021. godine postupljeno je u cijelosti po dijelu zahtjeva žalitelja kojim su se tražili računi mobilnog operatera za župana za razdoblje od lipnja do kolovoza 2019. godine.

Zaključno, citiranim dopisom prvostupanjskog tijela ni na koji način se ne utječe na prava žalitelja, jer je žalitelj dobio informaciju koja se odnosi na račune mobilnog operatora za župana, a u nastavku ovog rješenje ispitat će se žalbeni navodi žalitelja kojima osporava točku 3. rješenja kojom je odlučeno o specifikaciji poziva za župana za razdoblje od lipnja do kolovoza 2019. godine.

U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis predmeta na nadležno odlučivanje, uključujući i informacije koje su predmet postupka.

Iz obrazloženja osporenog rješenja, u odnosu na točku 3. izreke kojom je odlučeno o specifikaciji poziva za službeni mobitel župana, u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da je zatražena informacija zaštićena Zakonom o zaštiti osobnih podataka („Narodne novine“, broj: 103/03, 118/06, 41/08, 130/11).

Povjerenik za informiranje ističe da je u provedenom postupku bilo nedostataka, ali da isti nisu utjecali na rješavanje ove upravne stvari, a što će biti niže obrazloženo u ovom rješenju.

U odnosu na prvi žalbeni navod žalitelja da je rješenje donijela neovlaštena osoba, ističe se sljedeće.

Iz očitovanja prvostupanjskog tijela Povjereniku za informiranje, KLASA: UP/I-008-04/21-01/2, URBROJ: 2158/1-26-21-5 od 23. prosinca 2021. godine u bitnom proizlazi da službenik za informiranje nema ovlasti za vođenje upravnog postupka, iz kojeg razloga je rješenje potpisano od strane tajnika kao čelnika tijela sukladno Pravilniku o unutarnjem redu Tajništva Osječko baranjske županije od 23. kolovoza 2021. godine („Županijski glasnik“ broj 10/21, dalje u tekstu: Pravilnik o unutarnjem redu).

U žalbenom postupku izvršen je uvid u rješenje prvostupanjskog tijela o imenovanju službenice za informiranje, KLASA: 008-02/21-01/1, URBROJ: 2158/1-02-21-1 od 15. lipnja 2021. godine, te je utvrđeno da je službenik za informiranje zaposlen na radnom mjestu savjetnika za pravna pitanja.

Također je izvršen uvid u stranicu 14. Pravilnika o unutarnjem redu prvostupanjskog tijela te je utvrđeno da se opis poslova radnog mjesta savjetnika za pravna pitanja ne uključuje vođenje upravnih poslova.

Slijedom navedenog, činjenica da je rješenje potpisao tajnik prvostupanjskog tijela koji ima ulogu čelnika u odnosu na ostale službenike, ne znači da je rješenje doneseno od strane neovlaštene osobe, posebno imajući u vida da tajnik županije potpisuje sve akte Tajništva, što je navedeno na stranici 4. Pravilnika o unutarnjem redu u opisu poslova tajnika prvostupanjskog tijela.

Pozivanje žalitelja na rješenje Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/21-01/879, URBROJ: 401-01/14-21-1 od 23. studenog 2021. godine nije od utjecaja na donošenje odluke, jer je u navedenom predmetu žalba žalitelja odbijena iz razloga što je zahtjev za pristup informacijama podnio prvostupanjskom tijelu na adresu elektroničke pošte koja nije u upotrebi.

Činjenica što je u navedenom rješenju Povjerenik za informiranje konstatirao tko je službenik za informiranje ne znači da je tajnik županije neovlaštena osoba, a iz ranije navedenih razloga.

U odnosu na navod žalitelja da je rješenje doneseno temeljem nevažećeg propisa, Povjerenik za informiranje ističe sljedeće

Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25. svibnja 2018. godine.

Prema članku 46. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka („Narodne novine“, 42/18) propisano je da stupanjem na snagu navedenog Zakona prestaje vrijediti Zakona o zaštiti osobnih podataka.

Iako se prvostupanjsko tijelo u obrazloženju rješenja pozvalo na propis koji nije bio na snazi u vrijeme donošenja odluke o zahtjevu za pristup informacijama, navedeno nije od utjecaja na rješavanje upravne stvari, jer je i pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo donijeti istu odluku o zahtjevu žalitelja.

Člankom 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.

Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.

Prema članku 6. Opće uredbe o zaštiti podataka, obrada je zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećeg: a) ispitanik je dao privolu za obradu svojih osobnih podataka u jednu ili više svrha, b) obrada je nužna za izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik stranka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora, c) obrada je nužna radi poštivanja pravnih obveza voditelja obrade, d) obrada je nužna kako bi se zaštitili ključni interesi ispitanika ili druge fizičke osobe, e) obrada je nužna za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili pri izvršavanju službene ovlasti voditelja obrade, f) obrada je nužna za potrebe legitimnih interesa voditelja obrade ili treće strane, osim kada su od tih interesa jači interesi ili temeljna prava i slobode ispitanika koji zahtijevaju zaštitu osobnih podataka.

Sukladno članku 36. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, NN 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14) propisano je da je sloboda i tajnost dopisivanja i svih drugih oblika općenja zajamčena i nepovrediva, dok je stavkom 2. navedenog članka propisano da se samo zakonom mogu propisati ograničenja nužna za zaštitu sigurnosti države ili provedbu kaznenog postupka.

Osim toga, pravo na poštivanje dopisivanja zajamčeno je i člankom 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Prema praksi Europskog suda za ljudska prava i telefonski razgovori ulaze u doseg odredbe članka 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a što je i naglašeno u predmetu Lüdi protiv Švicarske (broj zahtjeva 12433/86, citirano prema Vodiču za članak 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (poveznica https://uredzastupnika.gov.hr/UserDocsImages//dokumenti/Edukacija//Vodi%C4%8D%20kroz%20%C4%8Dlanak%208.%20Konvencije.pdf).

Uvidom u informaciju koja je predmet postupka (specifikacija poziva za županov broj), utvrđeno je da u bitnom sadrži podatke o datumu poziva, nazvanom broju, vremenu početka poziva i vremenu trajanja poziva.

U odnosu na navode žalbe žalitelja gdje se ističe da broj telefona nije osobni podatak, Povjerenik za informiranje ističe da se u konkretnom slučaju ne radi samo o broju telefona, već se radi o činjenici da su je župan prvostupanjskog tijela kontaktirao određene osobe u točno određeno vrijeme, a što po mišljenju Povjerenika za informiranje ulazi u definiciju osobnog podatka iz članka 4, Opće uredba o zaštiti podataka, jer se bi se s navedenim identifikatorima mogla utvrditi pojedina fizička osoba.

Suprotno stavu žalitelja, nije odlučna činjenica glasi li broj na pravnu osobu, jer iza određenog telefonskog broja stoji određena fizička osoba, a čiji bi identitet mogao utvrditi temeljem činjenice da je istu nazvao župan prvostupanjskog tijela u točno određeno vrijeme.

Točno je da su žalitelju dostavljena imena i prezimena svih zaposlenika sa brojevima mobilnih telefonskih aparata u VPN mreži prvostupanjskog tijela, kao što je točna tvrdnja žalitelja da isto nije tražio svojim zahtjevom za pristup informacijama koji je bio usmjeren samo na župana.

Međutim, navedeno ne znači da informaciju od javnog interesa predstavlja i podatak kad je primjerice župan razgovarao s nekim zaposlenikom prvostupanjskog tijela ili nekom drugom osobom, ili koga je sve župan nazivao u traženom razdoblju.

Naime, u konkretnom slučaju Povjerenik za informiranje smatra da treba zaštititi slobodu i tajnost dopisivanja, koja svakako uključuje i brojeve telefona koje je kontaktirao župan, jer se na navedeni način ne samo štiti sloboda i tajnost komuniciranja župana, već se štite i osobni podaci osobe koje su kontaktirane od strane župana.

Dakle, predmetno ograničenje prava na pristup informacijama ima legitimni cilj, jer se njime štiti kako sloboda i tajnost dopisivanja (u koju ulaze i telefonski razgovori), tako i podaci osoba koje su bili u kontaktu s županom prvostupanjskog tijela.

Povjerenik za informiranje smatra da je navedena mjera nužna u demokratskom društvu, jer bi prihvaćanje stava žalitelja da se radi o javnim podacima značilo da bi korisnici sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama mogli dobiti informacije koje bi mogla dobiti tijela kaznenog progona (npr. primjenom članka 339a Zakona o kaznenom postupku NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19).

Osim toga, posebno se ističe da su žalitelju dostavljene informacije iz kojih je vidljiv utrošeni iznos za mobitel župana, a Povjerenik za informiranje ističe da se tražene informacije ne odnose na pitanje raspolaganje javnim sredstvima, niti je vjerojatno da bi objava traženih informacija doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti (kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet).

Drugim riječima, iz spisa predmeta nisu razvidni razlozi koji bi išli u prilog omogućavanja pristupa traženoj informaciji.

Što se tiče navoda žalitelja kojim osporava primjenu rješenja Povjerenice za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/14-01/180, URBROJ: 401-01/04-14-06 od 13. listopada 2014. godine, ističe se da je u navedenom slučaju predmet postupka također bio ispis telefonskih poziva, pa se utvrđenja iz navedenog rješenja (bez obzira što je doneseno primjenom Zakona o zaštiti osobnih podataka) mogu primijeniti i u konkretnom slučaju.

U odnosu na navod žalitelja da je dana pogrešna uputa o pravnom lijeku, odnosno da se žalba može izjaviti povjerenici, a ne povjereniku za informiranje, navedeni propust prvostupanjskog tijela nije utjecao na prava žalitelja u ovom postupku, jer je žalitelj iskoristio svoje pravo na pravni lijek podnošenjem pravodobne žalbe.

Slijedom svega navedenog, temeljem članka 116. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) trebalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja, jer je i primjenom Opće uredbe o zaštiti podataka trebalo odbiti zahtjev žalitelja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan