KLASA: UP/II-008-07/20-01/1040

URBROJ: 401-01/03-21-5

Zagreb, 28. prosinca 2021. godine

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Ministarstva financija, KLASA: UP/I-032-01/18-01/48, URBROJ: 513-03-01-20-7 od 6. srpnja 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Ministarstva financija KLASA: UP/I-032-01/18-01/48, URBROJ: 513-03-01-20-7 od 6. srpnja 2020. godine.

2. Predmet se dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 2. srpnja 2018. godine, kojim je tražio sljedeće informacije: na koji je način u državnom proračunu Republike Hrvatske izvršeno knjiženje obje te stavke (predmetnih tražbina) u trenutku započinjanja predmetnih sporova 1994. godine odnosno 1996. godine te da li je i kada, u odnosu na način prvotnog knjiženja, bilo kakvih promjena do danas te ukoliko je bilo bilo promjena žalitelj moli dostavu relevantnih isprava o tome, da li je ikada zaključen pisani, odnosno usmeni sporazum između RH i PBZ/ZABA, u vezi djelovanja tih banaka za korist Republike Hrvatske, u odnosu na naplata predmetnih tražbina te ako jest, žalitelj moli dostavu relevantnih isprava o tome, dostavu relevantnih isprava o načinu knjiženja primitka predmetnih uplata temeljem pravomoćnih presuda iz 2015., odnosno 2017. godine, na račun RH, u državnom proračunu RH, da li su navedena sredstva uplaćena od strane žalitelja još uvijek nalaze u državnom proračunu RH ili su možda vraćena PBZ-u ili ZABA-i te moli dostavu relevantnih isprava o tome, osobito ako je izvršen povrat ili postoji takva obveza Republike Hrvatske i da li su ZABA i PBZ naplatile ikakvu naknadu od Republike Hrvatske za vođenje postupka u svezi sa naplatom predmetnih tražbina u svoje ime, a za račun Republike Hrvatske te moli dostavu relevantnih isprava o tome, temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer se zahtjevom traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. tog Zakona.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravodobno uložio žalbu u kojoj navodi da je prvostupanjsko tijelo u odgovoru od 8. lipnja 2018. godine potvrdilo činjenicu da su novčana sredstva koja se uplaćena po presudama u korist navedenih banaka proslijeđena Republici Hrvatskoj. Navodi da tako potvrđena činjenica nesporno je morala biti utemeljena na materijalnom dokazu koji postoji kod tijela javne vlasti te da je učinjena bitna povreda odredaba postupka jer je tijelo javne vlasti proturječno u svojim obrazloženjima. Nadalje, žalitelj u žalbi citira odredbe Zakona o proračunu te Pravilnika o proračunskom računovodstvu i Računskom planu. Navodi da su zahtjevom za pristup informacijama zatraženi podaci o načinu evidentiranja u državnom proračunu točno određenih tražbina, u korist/na teret točno određenih subjekata i za točno određeno razdoblje. Ističe da svaka od zatraženih informacijama jest postojeći podatak koji je prvostupanjsko tijelo dužno posjedovati u obliku dokumenta ili zapisa, odnosno u materijaliziranom obliku. Nadalje, navodi da svaka od zatraženih informacija predstavlja podatak koji se temeljem ranije navedenih zakonskih i podzakonskih propisa mora nalaziti u poslovnim knjigama proračunskog računovodstva i kojemu se mora moći pristupiti. Navodi kako je neosnovan navod iz obrazloženja osporenog rješenja da je gotovo nemoguće pristupiti traženim podacima, odnosno da bi dostava traženih podataka pretpostavljala nerazmjerni trošak i radno opterećenje državne uprave jer u smislu pozitivnih propisa Republike Hrvatske isto ne predstavlja zakonit razlog za uskratu tražene informacije. Ističe kako su sve tražene informacije u neposrednoj vezi sa raspolaganjem sredstvima državnog proračuna pa iste moraju biti dostupne jednako javnosti, kao i žalitelju. Navodi da kao izvorni dužnik Republike Hrvatske i uplatitelj ima pravo doznati informaciju da li je njegova uplata došla do njegovog izvornog vjerovnika Republike Hrvatske, u kojemu iznosu i kada, kao i sve ostalo što je predmetom zahtjeva, a tiče se žaliteljeve uplate. Navodi kako se predmetnim zahtjevom nije tražilo stvaranje nove informacije, nije se tražilo tumačenje podataka te da nije bilo u interesu opterećivati rad i redovito funkcioniranje državne uprave. Predlaže da se žalba uvaži i omogući pristup traženim informacija.

Žalba je osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 30. srpnja 2018. godine od prvostupanjskog tijela zatražio sljedeće informacije:

- „na koji način je u državnom proračunu Republike Hrvatske izvršeno knjiženje obje te stavke (predmetnih tražbina) u trenutku započinjanja predmetnih sporova 1994. godine, odnosno 1996. godine, te da li je i kada, u odnosu na način prvotnog knjiženja, bilo kakvih promjena do danas? Ukoliko je bilo promjena, NLB d.d. Ljubljana moli za dostavu relevantnih isprava o tome.

- da li je ikada zaključen pisani, odnosno usmeni sporazum između RH i PBZ/ZABA, u vezi djelovanja tih banaka za korist Republike Hrvatske, u odnosu na naplata predmetnih tražbina? Ako jest, NLB d.d. Ljubljana moli za dostavu relevantnih isprava o tome.

- NLB d.d. Ljubljana moli za dostavu relevantnih isprava o načinu knjiženja primitka predmetnih uplata temeljem pravomoćnih presuda iz 2015., odnosno 2017. godine, na račun RH, u državnom proračunu RH.

- da li se navedena sredstva uplaćena od strane NLB d.d. Ljubljana još uvijek nalaze u državnom proračunu RH ili su možda vraćena PBZ-u ili ZABA-i? NLB d.d. Ljubljana moli za dostavu relevantnih isprava o tome, osobito ako je izvršen povrat ili postoji takva obveza Republike Hrvatske.

- da li su ZABA i PBZ naplatile ikakvu naknadu od Republike Hrvatske za vođenje postupka u svezi sa naplatom predmetnih tražbina u svoje ime, a za račun Republike Hrvatske? NLB d.d. Ljubljana moli za dostavu relevantnih isprava o tome.“

Pri tome, žalitelj je u zahtjevu pojasnio da se informacije odnose na isplate koje je izvršio prema proračunu Republike Hrvatske izvršavajući presude Županijskog suda u Zagrebu i Općinskog građanskog suda u Zagrebu.

Postupajući po navedenom zahtjevu, tijelo javne vlasti donijelo je rješenje KLASA: UP/I-032-01/18-01/48, URBROJ: 513-03-01-18-2 od 8. kolovoza 2018. godine kojim je odbilo predmetni zahtjev žalitelja temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama jer se zahtjevom traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. tog Zakona.

Iz spisa predmeta proizlazi da je protiv navedenog rješenja žalitelj izjavio žalbu Povjereniku za informiranje. Rješenjem Povjerenika za informiranje KLASA: UP/II-008-07/18-01/896, URBROJ: 401-01/11-18-1 od 5. ožujka 2019. godine poništeno je rješenje tijela javne vlasti KLASA: UP/I-032-01/18-01/48, URBROJ: 513-03-01-18-2 od 8. kolovoza 2018. godine i predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

U ponovljenom postupku, tijelo javne vlasti donijelo je osporeno rješenje koje je predmet ovog drugostupanjskog postupka. Iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da se zahtjev za pristup informacijama odnosi na sudski spor u kojemu je žalitelj bio tužena stranka u sporu, a koji je okončan u korist poslovnih banaka, odnosno Republike Hrvatske kao izvornog vjerovnika. Navodi se kako se zahtjev za pristup informacijama odnosi na podatke koji nisu informacija u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. Nadalje, navodi se da akti i evidencije ne sadrže informacije koje daju izravan i potpun odgovor na upite koji su konkretno postavljeni predmetnim zahtjevom za pristup informacijama. Navodi se da s obzirom na brojnost dnevnih transakcija kroz sustav državne riznice te protek vremena, pružanje odgovora na postavljena pitanja iz zahtjeva nije moguće bez stvaranja nerazmjernih troškova i radnog opterećenja po tijelo državne uprave, odnosno zahtijevao bi opsežan i dodatan rad na pretraživanju po pojedinačnim transakcijama i aktima. Ističe se kako su podaci o pojedinačnim uplatama i transakcijama kroz sustav državnog proračuna sadržani u zbirnim podacima po pojedinim kategorijama izvora prihoda sukladno Zakonu o proračunu, Pravilniku o polugodišnjem i godišnjem izvještaju o izvršenju proračuna i Pravilniku o proračunskom računovodstvu i Računskom planu. Nadalje navodi se kako podaci o primitcima u državni proračun po pojedinim transakcijama, na koje se odnosi i predmetni zahtjev, nisu aktivni podatak s obzirom da se odnose na izvršenu obvezu, odnosno ne odnose se na potraživanja koja podliježu aktivnom praćenju izvršenja obveze i eventualnog pokretanja prisilnog izvršenja. Navodi se da se proračunski prihodi i primici u proračunu evidentiraju prema ekonomskoj klasifikaciji i iskazuju prema izvorima, a proračunski rashodi i izdaci u proračunu raspoređuju prema proračunskim klasifikacijama koje čine okvir kojim se iskazuje i sustavno prate prihodi i primici te rashodi i izdaci po nositelju, cilju, namjeni, vrsti, lokaciji i izvoru financiranja. Napominje se da se rashodi pokrivaju iz svih prihoda, a ne iz onih koji bi se u tu svrhu mogli posebno izdvojiti. Ističe se da tražene informacije o načinu na koji je Ministarstvo financija u državnom proračunu knjižilo konkretna potraživanja 1994. i 1996. godine, prije pokretanja sudskih postupaka i načinu na koji su knjižene uplate po sudskim presudama, predstavlja zahtjev za tumačenjem te da tijelo javne vlasti nije dužno davati odgovore na pitanja ili davati tumačenja te na taj način izrađivati novu informaciju. Nadalje, navodi da nije uvjerljiv argument žalitelja kako postavljanjem takvih zahtjeva vodi brigu o zakonitom, namjenskom i svrhovitom korištenju sredstava iz Državnog proračuna Republike Hrvatske, kada se žaliteljev zahtjev odnosi na sudske sporove u kojima je žalitelj bio tužena strana koja je izgubila spor. Nadalje, navodi se da se vlastiti interes koji žalitelj ima za dobivanje pristupa podacima u vezi načina uređivanja internog odnosa između poslovnih banaka i Republike Hrvatske kao izvornog vjerovnika, kao i načina vođenja poslovnih knjiga kod izvornog vjerovnika ne može uzeti u obzir pri ocjenjivanju prevladavajućeg javnog interesa. Napominje se kako u predmetnom slučaju jedna te ista osoba podnosi više istih ili istovrsnih zahtjeva za pristupom informacija, najprije u svojstvu fizičke osobe, a zatim u svojstvu punomoćnika žalitelja, kojim se traži veći broj informacija, tumačenja i relevantnih isprava, što vodi u opterećivanje rada i redovitog funkcioniranja tijela državne uprave, a kako bi došla do informacija o međusobnom odnosu između poslovnih banaka te Republike Hrvatske, a koji odnos žalitelj nije ovlašten propitivati jer isti nije od utjecaja na postupanje žalitelja po pravomoćnim sudskim presudama niti je usmjeren na interes o raspolaganju javnim sredstvima Republike Hrvatske.

U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis predmeta na odlučivanje po žalbi žalitelja.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima toga Zakona.

U članku 8. stavku 1. istoga Zakona propisano je da pravo na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija pripada svim korisnicima na jednak način i pod jednakim uvjetima te da su korisnici ravnopravni u njegovu ostvarivanju.

Iz spisa predmeta proizlazi kako je nesporna činjenica da je žalitelj temeljem pravomoćnih presuda izvršio uplate na račun poslovnih banaka, koja sredstva su proslijeđena Republici Hrvatskoj.

Predmet žaliteljevog zahtjeva za pristup informacijama je dostava isprava o načinu na koji je izvršeno knjiženje predmetnih tražbina utvrđenih pravomoćnim presudama od trenutka započinjanja sporova do dana podnošenja zahtjeva, o način knjiženja u državnom proračunu primitka predmetnih uplata od strane žalitelja na račun Republike Hrvatske, postojanje sporazuma između Republike Hrvatske i poslovnih banaka vezano za djelovanje tih banaka u odnosu na naplatu predmetnih tražbina, podatak da li se uplaćena sredstva još uvijek nalaze u državnom proračunu ili su vraćena poslovnim bankama te da li su poslovne banke naplatile naknadu od Republike Hrvatske za vođenje tih postupaka.

Iz pobijanog rješenja u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da se predmetnim zahtjevom za pristup informacijama traže informacije koje se ne smatraju informacije u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Navedeno stajalište prvostupanjskog tijela nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.

Člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.

Slijedom navedene definicije “informacije”, pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, odnosno informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku, tijelo javne vlasti je posjeduje ili ne posjeduje, odnosno ima ili nema saznanja o njoj.

Ako je zahtjev za pristup informacijama postavljen u obliku upita, tijelo javne vlasti dužno je razmotriti posjeduje li tražene informacije u obliku izrađenog dokumenta, sukladno definiciji informacije iz članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Na zakonsku definiciju informacije se nadovezuje odredba članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano kako se ne smatra zahtjevom za pristup informacijama traženje uvida u cjelokupni spis predmeta, objašnjenja ili uputa vezanih uz ostvarivanje nekog prava ili izvršavanje obveze, izrade analize ili tumačenja nekog propisa, kao ni stvaranje nove informacije.

Odredbom članka 4. Zakona o proračunu („Narodne novine“, broj 87/08, 136/12 i 15/15) propisano je da se proračun donosi i izvršava u skladu s načelima jedinstva i točnosti proračuna, jedne godine, uravnoteženosti, obračunske jedinice, univerzalnosti, specifikacije, dobrog financijskog upravljanja i transparentnosti.

Sukladno članku 10. stavku 1. istoga Zakona prihodi i primici proračuna moraju biti raspoređeni u proračunu po ekonomskoj klasifikaciji i iskazani prema izvorima. U stavku 2. istoga članka propisano je da rashodi i izdaci proračuna moraju biti raspoređeni u proračunu prema proračunskim klasifikacijama te uravnoteženi s prihodima i primicima.

Prema članku 54. stavku 1. istoga Zakona svaki rashod i izdatak iz proračuna mora se temeljiti na vjerodostojnoj knjigovodstvenoj ispravi kojom se dokazuje obveza plaćanja. U stavku 2. istoga članka propisano je da odgovorna osoba mora prije isplate provjeriti i potpisati pravni temelj i visinu obveze koja proizlazi iz knjigovodstvene isprave.

Sukladno članku 97. istoga Zakona proračunskim računovodstvom uređuju se poslovne knjige, knjigovodstvene isprave i obrada podataka, sadržaj računa računskog plana, priznavanje prihoda i primitaka te rashoda i izdataka, procjenjivanje bilančnih pozicija, revalorizacija, financijsko izvještavanje i druga područja u svezi s proračunskim računovodstvom.

U drugostupanjskom je postupku utvrđeno da je prvostupanjsko tijelo pogrešno utvrdilo da se sve tražene informacije iz predmetnog zahtjeva za pristup informacijama ne smatraju informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama jer se traže analize, tumačenja o primjeni propisa, rekonstruiranje načina knjiženja i „grupiranje“ podataka te da tražene informacije obuhvaćaju razdoblje od 25 godina.

Uvidom u predmetni zahtjev za pristup informacijama utvrđeno je da je jedna od zatraženih informacija pisani sporazum između Republike Hrvatske i poslovnih banaka u vezi djelovanja tih banaka za korist Republike Hrvatske u odnosu na naplatu predmetnih tražbina. S obzirom na ranije spomenute pravomoćno okončane sudske postupke između žalitelja i Republike Hrvatske u kojima su poslovne banke bile opunomoćene za postupanje, ukoliko je sklopljen sporazum/ugovor između Republike Hrvatske i poslovnih banaka tada se tražena informacija svakako smatra informacijom u zakonskom smislu jer se radi o informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku. Ukoliko tijelo javne vlasti traženu informaciju ne posjeduje jer sporazum/ugovor nije sklopljen te nema saznanja gdje se ista nalazi tada treba postupiti sukladno odredbi članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Nadalje, u pogledu tražene informacije da li su poslovne banke naplatile naknadu Republici Hrvatskoj za vođenje postupaka u vezi s naplatom predmetnih tražbina u svoje ime, a za račun Republike Hrvatske, s obzirom da je Republika Hrvatska opunomoćila poslovne banke za postupanje u navedenim sudskim postupcima, ukoliko je sklopljen sporazum/ugovor između Republike Hrvatske i poslovnih banaka moguće je da je istim regulirano i to pitanje. Posebno se napominje da je odredbom članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja postupka iz stavka 1. tog članka, osim ako informacija predstavlja klasificiran podatak. Stoga, u drugostupanjskom je postupku utvrđeno da ukoliko su poslovne banke naplatile Republici Hrvatskoj naknadu za vođenje ranije navedenih sporova da o istome postoji knjigovodstvena isprava iz koje proizlazi pravni temelj i visina obveze te se tada tražena informacija svakako smatra informacijom u zakonskom smislu jer se radi o informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku.

Vezano za traženu informaciju da li se uplaćena sredstva od strane žalitelja još uvijek nalaze u državnom proračunu ili su vraćena poslovnim bankama, u drugostupanjskom je postupku Povjerenik za informiranje utvrdio da ukoliko postoji sporazum/ugovor na temelju kojeg je izvršena uplata iz državnog proračuna na račune poslovnih banaka, tada se i u ovom konkretnom slučaju radi o informaciji u zakonskom smislu. Stoga, tijelo javne vlasti je trebalo utvrdi da li posjeduje traženu informaciju u obliku propisanom člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.

U pogledu traženih informacija za dostavom isprava o načinu knjiženja predmetnih tražbina u trenutku započinjanja sporova, te da li je bilo promjena u knjiženja do dana podnošenja zahtjeva te u pogledu dostave isprava o načinu knjiženja primitka predmetnih uplata temeljem pravomoćnih presuda iz 2015., odnosno 2017. godine u državni proračun, iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da se isti odnose na izradu analiza i tumačenja propisa koji se odnose na proces knjiženja uplata u državni proračun te da se radi o izradi nove informacije. Nadalje, navodi se da se traže isprave o knjiženju unazad 25 godina.

Pravilno prvostupanjskom tijelo navodi da je proces knjiženja prihoda i rashoda državnog proračuna propisan Zakonom o proračunu i provedbenim propisima koji uređuju proračunsko računovodstvo. Međutim, u drugostupanjskom je postupku utvrđeno da se u konkretnom slučaju ne radi o stvaranju analiza i tumačenju propisa koji se odnose na proračunsko računovodstvo, već se traži način kako su predmetne tražbine i predmetne uplate knjižene u državnom proračunu, odnosno traži se informacija u materijaliziranom obliku s obzirom da se radi o pravno reguliranom procesu proračunskog računovodstva. Nesporno je da se radi o dugotrajnom postupku, međutim prema mišljenju Povjerenika za informiranje baš zbog vođenja spomenutih postupaka tijelo javne vlasti bi trebalo posjedovati tražene informacije. Napominje se da su odredbom članka 9. Pravilnika o proračunskom računovodstvu i Računskom planu („Narodne novine“, broj 124/14, 115/15, 87/16, 3/18 i 108/20) propisani rokovi čuvanja poslovnih knjiga. Nadalje, Pravilnikom o upravljanju dokumentarnim gradivom izvan arhiva („Narodne novine“, broj 105/20) uređeni su uvjeti i način stvaranja, čuvanja i zaštite, obrade, vrednovanja, odabiranja, pretvorbe, korištenja i izlučivanja dokumentarnog gradiva, predaja arhivskog gradiva nadležnom arhivu te propisana stručna osposobljenost za obavljanje poslova u upravljanju dokumentarnim gradivom. Stoga, prema mišljenju Povjerenika za informiranje radi se o izrađenim informacijama u trenutku kada su zatražene (dokument, zapis, dosje, registar i slično). Ukoliko su tražene informacije izlučene, tijelo javne vlasti isto mora potkrijepiti dokazima u spisu predmeta.

U dijelu obrazloženja osporenog rješenja tijela javne vlasti u kojem se sugerira na zlouporabu prava na pristup informacijama vezano za podnošenje više funkcionalno povezanih zahtjeva za dostavom istih ili istovrsnih zahtjeva za pristup informacijama od strane punomoćnice žalitelja kao fizičke osobe i kao punomoćnice žalitelja, u drugostupanjskom je postupku utvrđeno da je isto neutemeljeno s obzirom da tijelo javne vlasti nije isto potkrijepilo nikakvim dokazima, osim navođenja dva podnesena zahtjeva od strane punomoćnice kao fizičke osobe i jednog zahtjeva, koji je predmet ovog postupka, od strane žalitelja po punomoćnici. Nadalje, iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da je žalitelj svojim zahtjevom motiviran vlastitim interesom s obzirom na to da je bio stranka u postupcima u kojima je pravomoćno izgubio te da u konkretnom slučaju ne postoji javni interes za pristup informacijama. U drugostupanjskom je postupku utvrđeno da je takvo obrazloženje osporenog rješenja u suprotnosti s odredbama članka 6. i članka 8. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama s obzirom na to da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima toga Zakona te da pravo na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacijama pripada svim korisnicima na jednak način i pod jednakim uvjetima. Stoga, neovisno o pravomoćno okončanim postupcima koje je žalitelj izgubio, svatko pa tako i žalitelj, njegova punomoćnica ili punomoćnica kao fizička osoba ima pravo podnijeti zahtjev za pristup informacijama kojim traži informacije koje su u vezi s navedenim postupcima, te ukoliko u konkretnom slučaju nije primjenjiva odredba članka 1. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, tada je tijelo javne vlasti dužno utvrditi koje tražene informacije posjeduje te da li se može omogućiti pristup traženim informacijama ili je potrebno ograničiti pristup informacijama zbog ograničenja iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno ukoliko ne posjeduje informacije postupiti sukladno odredbi članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama.

S obzirom da tijelo javne vlasti u drugostupanjskom postupku nije omogućilo uvid u informacije koje su predmet ovog postupka, Povjerenik za informiranje u konkretnom slučaju nije mogao u smislu članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) točno utvrditi činjenice te sam riješiti ovu upravnu stvar, stoga je predmet nužno vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

Slijedom navedenog, temeljem članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku riješeno je kao u izreci rješenja, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.

U ponovnom je postupku prvostupanjsko tijelo dužno utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, činjenice prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti ih odgovarajućim dokazima, te utvrditi mogu li se preslike zatraženih informacija ili određenih dijelova zatraženih informacija temeljem odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama dostaviti žalitelju i na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, nakon primitka rješenja u zakonskom roku riješiti ovu upravnu stvar.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan