KLASA: UP/II-008-07/21-01/907

URBROJ: 401-01/11-21-5

Zagreb, 17. prosinca 2021.

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.) povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva Vodovod i odvodnja d.o.o. Šibenik Broj: 1-7916/1-2021 od 21. listopada 2021. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se točka 2. izreke rješenja trgovačkog društva Vodovod i odvodnja d.o.o. Šibenik Broj: 1-7916/1-2021 od 21. listopada 2021. godine.

2. Omogućava se ......... pravo na pristup preslici tablice koja sadrži podatke o godišnjoj bruto plaći za člana uprave u siječnju, ožujku, lipnju i kolovozu 2021. godine.

3. Nalaže se trgovačkom društvu Vodovod i odvodnja d.o.o. Šibenik da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

O b r a z l o ž e n j e

Rješenjem tijela javne vlasti u točki 1. izreke usvojen je zahtjev ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 9. listopada 2021. godine u dijelu u kojem je zatražio podatke iznosima bruto plaća/naknada plaće tijela javne vlasti za siječanj, ožujak, lipanj i kolovoz 2021. godine (svi zaposleni), podatke o broju osoba kojima je isplaćena bruto plaća/naknada plaće tijela javne vlasti za navedene mjesece (broj zaposlenih) i preslike obrazaca JOPDD, strane A, poslanih Ministarstvu financija, Poreznoj upravi za navedene mjesece. Točkom 2. izreke osporenog rješenja odbijen je žaliteljev zahtjev za pristup informacijama u dijelu u kojem je zatražio podatak o iznosu bruto plaće/naknade plaće za siječanj, ožujak, lipanj i kolovoz 2021. godine po pojedinom direktoru/predsjedniku uprave/članu uprave, temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkama 2. i 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, obzirom na to da prvostupanjsko tijelo smatra da tražene informacije sadrže podatke koji predstavljaju poslovnu tajnu, te su zaštićene zakonom kojim se uređuje pitanje zaštite osobnih podataka.

Protiv točke 2. izreke navedenog rješenja kojom je odbijen njegov zahtjev u dijelu u kojem je zatražio podatak o iznosu bruto plaće/naknade plaće za siječanj, ožujak, lipanj i kolovoz 2021. godine po pojedinom direktoru/predsjedniku uprave/članu uprave, žalitelj je pravovremeno uložio žalbu. Žalitelj u žalbi u bitnome navodi da je tijelo javne vlasti pogrešno primijenilo materijalno pravo navodeći da je riječ o poslovnoj tajni jer traženi podatak o tome koliko je iznosila bruto plaća/naknada plaće tijela javne vlasti za navedene mjesece po pojedinom direktoru/predsjedniku uprave/članu uprave ne sadrži niti jedan zaštićeni osobni podatak (npr. osobni odbitak i slično) i predstavlja podatak o raspolaganju javnim sredstvima u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. Nadalje, navodi da je nejasan navod tijela javne vlasti da ne bi raspolagalo takvim podacima u smislu odredbe članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da je isplata plaće i uručenje potvrde o plaći obveza iz članka 93. Zakona o radu („Narodne novine 93/14., 127/17. i 98/19.) Ističe da je obrazloženje rješenja paušalno čime je počinjena bitna povreda upravnog postupka iz članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.). Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je osnovana.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Sukladno članku 6. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije su dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama podnesenim putem elektroničke pošte dana 9. listopada 2021. godine od tijela javne vlasti zatražio sljedeće podatke za siječanj, ožujak, lipanj i kolovoz 2021. godine: koliko je iznosila bruto plaća/naknada plaće tijela javne vlasti za navedene mjesece (svi zaposleni), broj osoba kojima je isplaćena bruto plaća/naknada plaće tijela javne vlasti za navedene mjesece (broj zaposlenih), koliko je iznosila bruto plaća/naknada plaće tijela javne vlasti za navedene mjesece po pojedinom direktoru/predsjedniku uprave/članu uprave i obrazac JOPDD, strana A koji poslan Poreznoj upravi za isplatu plaća za navedene mjesece.

Nadalje, utvrđeno je da je tijelo javne vlasti donijelo rješenje Broj: 1-7916/1-2021 od 21. listopada 2021. godine kojim je u točki 2. izreke, a koja je predmet žalbenog postupka, odbilo žaliteljev zahtjev u dijelu u kojem je zatražio podatak o iznosu bruto plaće/naknade plaće za siječanj, ožujak, lipanj i kolovoz 2021. godine po pojedinom direktoru/predsjedniku uprave/članu uprave, temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkama 2. i 4. Zakona o pravu na pristup informacijama.

U obrazloženju pobijanog rješenja navodi se da tijelo javne vlasti ima ustrojenu upravu koja se sastoji od jednog člana i taj je podatak javno objavljen, kako na stranicama tijela javne vlasti tako i na službenim web stranicama Ministarstva pravosuđa i uprave (https://sudreg.pravosudje.hr). Nadalje, navodi se da je član uprave zaposlen u tijelu javne vlasti temeljem ugovora o radu prema čijim odredbama podatak o plaći člana uprave predstavlja poslovnu tajnu, a temeljem općih akata tijela javne vlasti, posebno pravilnika o radu, kršenje tajne o prihodima svojih suradnika, kao i drugim osobnim podacima koje radnik sazna u obavljanju svojih poslova predstavlja osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa. Također, navodi se da se tijelo javne vlasti financira iz obavljanja gospodarskih djelatnosti te se ne financira javnim sredstvima, pa u tom smislu podaci o plaćama zaposlenika nisu javni podaci. Ističe se da tražena informacija ni ne predstavlja informaciju u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama te da je tijelo javne vlasti provelo test razmjernosti i javnog interesa iz članka 16. stavka 1. citiranog Zakona i utvrdilo da u konkretnom slučaju ne prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese.

Sukladno članku 15. stavku 2. točki 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu.

Sukladno članku 34. Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 79/07. i 86/12.) propisano je da stupanjem na snagu navedenog Zakona prestaju važiti odredbe Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96.), osim odredbi navedenih u glavi 8. i 9. istog zakona.

Odredbom članka 19. (Glava 8.) Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96.) propisano je da poslovnu tajnu predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge prave osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese.

U članku 15. stavku 2. točki 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka. Zakonodavac je također u članku 16. istog Zakona propisao obvezu tijela javne vlasti da prije donošenja odluke kada su zatražene informacije koje podliježu ograničenjima iz članka 15. provede test razmjernosti i javnog interesa. Od provođenja navedenog testa odredbom članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama izuzete su informacije o raspolaganju javnim sredstvima i iste su dostupne javnosti, osim ako informacija predstavlja klasificiran podatak.

Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25.5.2018. godine.

Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.

Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.

Uvodna odredba broj 14. Opće uredbe o zaštiti podataka je propisano da bi se zaštita koja se pruža ovom Uredbom u vezi s obradom osobnih podataka trebala odnositi na pojedince bez obzira na njihovu nacionalnost ili boravište. Ovom se Uredbom ne obuhvaća obrada osobnih podataka koji se tiču pravnih osoba, a osobito poduzetnika koji su ustanovljeni kao pravne osobe, uključujući ime i oblik pravne osobe i kontaktne podatke pravne osobe.

Uvodna odredba broj 39. Opće uredbe o zaštiti podataka je, između ostalog, propisano da bi svaka obrada osobnih podataka trebala bi biti zakonita i poštena.

U uvodnoj odredbi broj 40. Opće uredbe o zaštiti podataka je propisano da bi kako bi obrada bila zakonita, osobne podatke trebalo obrađivati na temelju privole dotičnog ispitanika ili neke druge legitimne osnove, bilo propisane u ovoj Uredbi bilo u drugom pravu Unije ili pravu države članice na koji upućuje ova Uredba, uključujući obvezu poštovanja pravne obveze kojoj podliježe voditelj obrade ili obvezno izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik jedna od stranaka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora.

Slijedom navedenog, legitimnost obrade podataka utvrđena je člankom 6. stavkom 1. točkom c) Opće uredbe o zaštiti podataka, kojom je propisano kako je obrada zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećega: obrada je nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade. U stavku 3. članka 6. Uredbe navodi se kako pravna osnova za obradu iz stavka 1. točaka c) i e) utvrđuje se u: a) pravu Unije; ili b) pravu države članice kojem voditelj obrade podliježe.

Spomenuta zakonitost obrade se u ovom slučaju izvodi iz odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, koji razrađuje odredbu članka 38. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske kojom se jamči pravo na pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti, uvažavajući pritom preduvjet ispravne provedbe testa razmjernosti i javnog interesa u slučaju postojanja ograničenja od pristupa, odnosno u određenim slučajevima primjenjujući odredbu članka 16. stavka 3. navedenog Zakona kada se radi o raspolaganju javnim sredstvima.

Dakle, i nakon stupanja na snagu Opće uredbe o zaštiti podataka potrebno je provodit test razmjernosti i javnog interesa, te prema okolnostima pojedinog slučaja utvrđivati prevladava li potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama ili prevladava javni interes za određenom informacijom.

Odredbom članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja postupka iz stavka 1. ovog članka, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.

Povjerenik za informiranje je u žalbenom postupku izvršio uvid u sadržaj dostavljenih informacija koje se odnosi na traženje iz predmetnog zahtjeva te je došao do zaključka kako iste ne mogu biti označene kao poslovna tajna. Naime, uvidom u dostavljene informacije nisu uočeni elementi poslovne tajne, kao što je to propisano člankom 19. Zakona o zaštiti tajnosti podataka, a prvostupanjsko tijelo u osporenom rješenju niti u spisu predmeta nije ničim dokazalo da predmetne informacije predstavljaju poslovnu tajnu sukladno zakonu. Samo navođenje da bi se omogućavanjem informacija o iznosima bruto plaće direktora u konkretnom slučaju moglo naštetiti gospodarskim interesima prvostupanjskog tijela nije utemeljeno na stvarnom činjeničnom stanju. Primjena instituta poslovne tajne kao ograničenja od pristupa ne može biti u spekuliranju, negativnim projekcijama mogućeg davanja informacije, niti generalnim zaključcima kako bi mogla nastupiti gospodarska šteta, već je smisao instituta poslovne tajne u jasnom i nedvosmislenom identificiranju razloga zbog kojih bi davanje određenih podataka dovelo do štetnih posljedica za nečije gospodarske interese.

Kada se uzmu u obzir razlozi protiv omogućavanja pristupa zatraženim informacijama, nesporno je da je razlog protiv omogućavanja pristupa zatraženoj informaciji otkrivanje osobnih podataka. Razlog za omogućavanje pristupa zatraženim podacima u konkretnom slučaju je transparentnost potrošnje sredstava i rada trgovačkog društva Vodovod i odvodnja d.o.o. Šibenik kao tijela javne vlasti, a uzimajući u obzir odredbu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama i stavljajući je u odnos prema činjenici da je iz podataka objavljenih u Sudskom registru Ministarstva pravosuđa i uprave vidljivo da su osnivači tijela javne vlasti Grad Šibenik, Grad Drniš, Općina Primošten, Grad Skradin, Općina Tisno, Grad Vodice, Općina Unešić, Općina Primorski Dolac, Općina Prgomet, Općina Lećevica, Općina Rogoznica, Općina Pirovac, Općina Stankovci, Općina Bilice, Općina Kistanje, Općina Tribunj, Općina Marina i Općina Murter-Kornati.

S obzirom da je u konkretnom slučaju žalitelj u svom zahtjevu izričito naveo da traži godišnji iznos bruto plaće direktora za pojedine mjesece, mogućnost dostupnosti traženih informacija trebalo je iz tog razloga razmatrati u granicama zahtjeva podnositelja. Stoga je u žalbenom postupku zaključeno da neće doći do kršenja Opće uredbe o zaštiti podataka, ukoliko se žalitelju omogući pristup traženim informacijama. Također, valja naglasiti da su podaci o imenu i prezimenu direktora već javno dostupni podaci u Sudskom registru Ministarstva pravosuđa i uprave te ni u pogledu navedenih podataka nisu identificirani razlozi za ograničenje pristupa informacijama, odnosno ni u odnosu na te podatke ne bi došlo do kršenja Opće uredbe o zaštiti podataka.

S obzirom na navedeno, a razmatranjem sadržaja u zahtjevu traženih informacija, u žalbenom postupku je utvrđeno da je žalitelju moguće odobriti pristup informacijama odnosno preslici tablice s podacima o bruto plaći direktora trgovačkog društva Vodovod i odvodnja d.o.o. Šibenik za siječanj, ožujak, lipanj i kolovoz 2021. godine, s obzirom da se radi o podacima za koje bi žalitelj i svaka druga osoba imala pravo saznanja jer je direktor društva bio plaćen za svoj rad te se tako radi o potrošnji javnih sredstava, a koje bi radi transparentnog rada tijela javne vlasti trebale biti dostupne, imajući u vidu odredbu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. U predmetnom slučaju radi se o potrošnji sredstava tijela javne vlasti te se za navedenu informaciju zakonom podrazumijeva javni interes odnosno pravo svih fizičkih i pravnih osoba da znaju na koji se način i u koju svrhu koriste navedena sredstva, a u pogledu navedenih informacija koje je žalitelj u zahtjevu i tražio nisu utvrđena zakonski propisana ograničenja pristupa informacijama.

Osim navedenog, a u odnosu na razlog ograničenja pristupa traženim informacijama naveden u članku 15. stavku 2. točki 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, koji propisuje da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje zaštita osobnih podataka, ističe se da sukladno dosadašnjoj praksi žalbenog tijela koja je potvrđena i pravomoćnim presudama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, bruto iznosi koji su isplaćeni od strane tijela javne vlasti te imena i prezimena osoba kojima su oni isplaćeni ne predstavljaju zaštićene osobne podatke.

Slijedom navedenog, a osobito uzimajući u obzir činjenicu da je zatražena informacija neposredno vezana za potrošnju javnih sredstava, zaključeno je da takva informacija, temeljem izričite zakonske odredbe, treba biti dostupna javnosti.

Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.

Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku, u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, riješiti kao u točki 2. izreke ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan