KLASA: UP/II-008-07/21-01/893

URBROJ: 401-01/06-21-2

Zagreb, 1. prosinca 2021.

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Vukovarsko-srijemske Broj: 511-15-01/2-UP/I-140/2021 od 25. listopada 2021. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Vukovarsko-srijemske Broj: 511-15-01/2-UP/I-140/2021 od 25. listopada 2021. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Vukovarsko-srijemske odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (dalje u tekstu: žalitelj) od 21. rujna 2021. godine, kojim je zatražio dostavu preslike zapisnika o uviđaju prometne nezgode od 26. ožujka 2021. godine u naselju Retkovci, Ulica braće Radić u kojoj je jedan od sudionika bio ........., temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 2., u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama iz razloga jer je tražena informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.   

Protiv citiranog rješenja žalitelj je pravovremeno izjavio žalbu u kojoj u bitnome navodi da mu je tijelo javne vlasti neosnovano i neutemeljeno na Zakonu o pravu na pristup informacijama odbilo zahtjev za pristup informacijama od 21. rujna 2021. godine, kojim je zatražio Zapisnik o uviđaju prometne nezgode od 26. ožujka 2021. godine, koja se dogodila na području Općine Ivankovo u naselju Retkovci. Nadalje, navodi kako iz osporenog rješenja proizlazi da je Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Vukovarsko-srijemska prije donošenja odluke provela test razmjernosti i javnog interesa te je kao razlog za odbijanje zahtjeva temeljila na zaštiti osobnih podataka, pri čemu nije uzela u obzir načelo javnog pristupa službenim dokumentima u javnom interesu te da zaštita osobnih podataka nije apsolutno pravo. Također navodi kako je sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama pravo korisnika traženje i dobivanje informacije odnosno da je obveza tijela javne vlasti omogućiti pristup zatraženoj informaciji. Žalitelj navodi i kako je u obrazloženju osporenog rješenja navedeno da nije dokazao pravni interes za dostavu traženih podataka, iz čega proizlazi da prvostupanjsko tijelo nije upoznato s odredbom članka 18. stavka 4. koji propisuje da podnositelj zahtjeva nije obvezan navesti razloge traženja informacija, a isto tako i s odredbom članka 15. stavka 5. navedenog Zakona koja propisuje da ako tražena informacija sadrži podatak koji podliježe ograničenju preostali dijelovi informacije trebaju se učiniti dostupnim. Slijedom navedenog žalitelj predlaže da se ispita osnovanost i zakonitost osporenog rješenja te da se naloži tijelu javne vlasti da mu omogući pristup traženoj informaciji. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je neosnovana.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i na ponovnu uporabu informacija fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti. Pravo na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija pripada svim korisnicima na jednak način i pod jednakim uvjetima, te su korisnici ravnopravni u njegovom ostvarivanju.

Odredbom članka 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.

U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje je aktom Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Vukovarsko-srijemske Broj: 511-15-01/2-1662-2/21 od 23. studenoga 2021. godine dostavljen spis po žalbi žalitelja na nadležno postupanje, a čiji su sastavni dio Zapisnik o provedbi testu razmjernosti i javnog interesa od 22. listopada 2021. godine te informacija koja je predmet ovog postupka.

Uvidom u spis predmeta je utvrđeno da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 21. rujna 2021. godine (u tijelu javne vlasti zaprimljen 23. rujna 2021. godine) od Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Vukovarsko-srijemske zatražio da mu se dostavi preslika Zapisnika o uviđaju prometne nezgode od 26. ožujka 2021. godine u naselju Retkovci, Ulica Braće Radić, u kojoj je jedan od sudionika bio ..........

Također je utvrđeno da je Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Vukovarsko-srijemske o navedenom zahtjevu nakon provedenog testa razmjernosti i javnog interesa donijelo osporeno rješenje kojim je odbijen zahtjev temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 2., u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga jer je tražena informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

U obrazloženju osporenog rješenja naveden je sadržaj predmetnog zahtjeva za pristup informacijama, citirane su odredbe drugih posebnih propisa koji se odnose na postupanje policijskih službenika te dostupnost podataka vezanih za prometne nesreće te podataka iz prekršajnih postupaka te da je uvidom u podatke o prometnoj nesreći na koju se odnosi predmetni zahtjev utvrđeno kako žalitelj nije bio počinitelj, niti oštećeni u navedenoj prometnoj nesreći odnosno da nije razvidna povezanost podnositelja zahtjeva s tom nesrećom, a da podnositelj zahtjeva nije dokazao opravdani interes za dostavu traženih podataka. Nadalje, navedeno je kako je u postupku utvrđeno kako se traženi informacije odnose na osobne podatke fizičkih osoba sudionika u prometnoj nesreći te da je uzeto u obzir ograničenje pristupa informacijama iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, da je u odnosu na navedeno zakonsko ograničenje proveden test razmjernosti i javnog interesa, u kojem je utvrđeno da bi dostava tražene informacije odnosno javno iznošenje osobnih podataka fizičke osobe mogla dovesti do narušavanja privatnog života i drugih ljudskih prava i temeljnih sloboda te osobe, jer bi davanje informacije bez privole građanina dovelo do nezakonite obrade odnosno širenja osobnih podataka. U tom smislu navedeni su i obvezujući međunarodni pravni akti koji jamče pravo na zaštitu privatnog života pojedinca, načelo jednakosti te načelo raspolaganja informacijom iz Zakona o pravu na pristup informacijama te je zaključno navedeno da je uvažavajući odredbe posebnih propisa u konkretnom slučaju stavljanjem u međuodnos razloga za i protiv ograničenja pristupa informaciji ocijenjeno da prevladava potreba zaštite prava na ograničenje pristupa informaciji te je temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama odlučeno kao u izreci rješenja.

Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. toga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Svrha testa razmjernosti i javnog interesa ocijeniti je li javni interes da se omogući pristup informaciji veći od potencijalne i vjerojatne štete koja bi nastala objavom informacije. Sadržaj testa razmjernosti i javnog interesa je usporediti odnosno odvagnuti ta dva interesa u njihovom međusobnom odnosu u svakom konkretnom slučaju.

U pogledu razloga za odbijanje predmetnog zahtjeva koji su navedeni u osporenom rješenju, u žalbenom je postupku razmotren provedeni test razmjernosti i javnog interesa prvostupanjskog tijela te da li u konkretnom slučaju u pogledu tražene informacije prevladava javni interes u odnosu na u prvostupanjskom rješenju navedeni zaštićeni interes.

Ispitujući pravilnost provedenog testa razmjernosti i javnog interesa od strane prvostupanjskog tijela u žalbenom je postupku Povjerenik za informiranje utvrdio da ne prevladava javni interes u odnosu na zaštitu interesa osobnih podataka koji se štite.

Naime, u žalbenom postupku je izvršen neposredni uvid u informacije koje su vezane za predmetno traženje žalitelja te koje predstavljaju informacije koje su predmet ovog postupka a koje su nastale i u posjedu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Vukovarsko-srijemske, Postaje prometne policije Vinkovci temeljem Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), kojim je utvrđeno kako se navedeni dokumenti odnose na fizičku osobu sudionika prometne nesreće, da sadrže osobne podatke te fizičke osobe te da se ne radi o zaposleniku nekog tijela javne vlasti, niti o dužnosniku koji bi bio odgovorna osoba u tijelu javne vlasti.

Odredbom članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25. svibnja 2018. godine.

Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.

Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.

Uvodna odredba broj 39. Opće uredbe o zaštiti podataka je, između ostalog, propisano da bi svaka obrada osobnih podataka trebala biti zakonita i poštena.

Slijedom navedenog, legitimnost obrade podataka utvrđena je člankom 6. stavkom 1. točkom c) Opće uredbe o zaštiti podataka, kojom je propisano kako je obrada zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećega: obrada je nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade. U stavku 3. članka 6. Uredbe navodi se kako pravna osnova za obradu iz stavka 1. točaka c) i e) utvrđuje se u: a) pravu Unije; ili b) pravu države članice kojem voditelj obrade podliježe.

Spomenuta zakonitost obrade se u ovom slučaju izvodi iz odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, koji razrađuje odredbu članka 38. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske kojom se jamči pravo na pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti, uvažavajući pritom preduvjet ispravne provedbe testa razmjernosti i javnog interesa u slučaju postojanja ograničenja od pristupa, odnosno u određenim slučajevima primjenjujući odredbu članka 16. stavka 3. navedenog Zakona kada se radi o raspolaganju javnim sredstvima.

Prema članku 78. stavku 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) podaci iz prekršajne evidencije mogu se dati samo sudovima, tijelima državne uprave koja vode prekršajni postupak i državnim tijelima, ovlaštenim tužiteljima kad se radi o prekršajnom postupku protiv počinitelja za kojeg se traže podaci.

Sukladno stavku 2. navedenog članka, podaci se mogu dati i drugim državnim tijelima na njihov obrazloženi zahtjev kad se radi o povjeravanju određenih poslova i zadataka u državnoj službi ili kad je to potrebno za ostvarivanje određenih prava osobe za koju se traže podaci kod tijela državne uprave ili tijela lokalne i područne samouprave u upravnom postupku iz njihove nadležnosti.

Člankom 153. stavkom 1. Prekršajnog zakona propisano je da prekršajnu evidenciju ustrojava i vodi ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa prema pravilniku kojeg donosi ministar nadležan za poslove pravosuđa. Prema stavku 4. navedenog članka propisano je da su podaci iz prekršajne evidencije neklasificirani podaci u smislu posebnog zakona i smiju se koristiti samo u službene svrhe, a u odnosu na te podatke ne može se ostvariti pravo na pristup informacijama prema zakonu kojim se uređuje to pravo.

Dakle, tražene informacije po svojoj prirodi su takve da iste mogu dobiti samo državna tijela iz članka 153. stavaka 1. i 2. Prekršajnog zakona, za točno određene svrhe, pri čemu Povjerenik za informiranje ističe da bi se obvezivanjem prvostupanjskog tijela za dostavom informacija koje su povezane s prekršajnom evidencijom, odnosno koje predstavljaju osnovu za upis u prekršajnu evidenciju izgubio smisao prekršajne evidencije, posebno imajući u vidu i činjenicu da ukoliko bi se žalitelju omogućio pristup zatraženoj informaciji, pristup istoj informaciji bi se onda trebao omogućiti bilo kojoj osobi koja bi je zatražila, sukladno načelu jednakosti iz članka 8. Zakona o pravu na pristup informacijama, a koju bi sukladno članku 9. navedenog Zakona korisnik u tom slučaju imao pravo javno iznositi.

Imajući u vidu činjenicu da žalitelj traži dokumente koji su izrađeni sukladno odredbama Prekršajnog zakona u odnosu na fizičku osobu kao pojedinca te da je drugim posebnim propisom utvrđeno kako takvi dokumenti ne mogu biti javno dostupni, nego je nasuprot tome točno utvrđeno da se oni mogu koristiti samo u službene svrhe te je isključeno ostvarivanje pristupa tim podacima prema Zakonu o pravu na pristup informacijama, u žalbenom postupku nije utvrđeno prevladavanje javnog interesa za odobravanje pristupa informacijama koje su predmet ovog postupka, a pretragom javno dostupnih podataka nije identificiran javni interes za dostupnošću navedenih informacija, osim što su one predmet interesa žalitelja.

Svaka osoba ima pravo na zaštitu svojih osobnih podataka, a njih ne čini samo ime, prezime, adresa i slično, već i obilježja specifična za njezin fizički, psihološki, mentalni, gospodarski, kulturni ili socijalni identitet. Stoga se zbog zaštite osobnih podataka te odredbi Prekršajnog zakona ne može žalitelju omogućiti pristup zatraženim informacijama. Naime, iskazani privatni interes žalitelja u konkretnom slučaju ne može biti stavljen ispred zaštite privatnosti pojedinaca.

Osim navedenog iz spisa predmeta te javno objavljenih informacija ne proizlazi da su se vodile javne rasprave vezano za prometnu nezgodu navedenu u zahtjevu žalitelja, da se zatražena informacija ne odnosi na pitanja javnog zdravlja, javne sigurnosti, zaštite okoliša ili raspolaganje javnim sredstvima te nije vjerojatno da bi objava iste informacije doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet i slično.

Nakon provedenog žalbenog postupka je zaključeno da razlozi koje žalitelj navodi u žalbi nisu dovoljan pravni temelj za omogućavanje pristupa traženoj informaciji za koju ne postoji širi javni interes osim interesa žalitelja. Stoga je na temelju provedenog žalbenog postupka drugostupanjsko tijelo utvrdilo da je prvostupanjski postupak u cijelosti proveden u skladu s odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama te da je osporeno rješenje pravilno i osnovano na zakonu.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano.

Slijedom navedenog, temeljem članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku riješeno je kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                            dr. sc. Zoran Pičuljan