KLASA: UP/II-008-07/21-01/892
URBROJ: 401-01/06-21-6
Zagreb, 17. prosinca 2021. godine
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.) povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, Broj: 26 Su-903/2021-2 od 12. studenoga 2021. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Općinskog suda u Osijeku, Broj: 26 Su-903/2021-2 od 12. studenoga 2021. godine.
2. Djelomično se odobrava ......... pravo na pristup preslici rješenja Općinskog suda u Osijeku, 11. Pr-167/2017-6 od 18. svibnja 2017. godine, na način da se na istoj prekriju ime i prezime tužitelja, njegova adresa i OIB te ime i prezime i adresa njegovog punomoćnika/odvjetika, a u kojem se dijelu zahtjev za pristup informacijama odbija.
3. Nalaže se Općinskom sudu u Osijeku da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem Općinskog suda u Osijeku, Broj: 26 Su-903/2021-2 od 12. studenoga 2021. godine odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (dalje u tekstu: žalitelj), pozivom na odredbu članka 25. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obrazloženjem da je žalitelj najprije trebao temeljem odredbi posebnog propisa tražiti uvid u spis predmeta, a ako mu tražena informacija ne bi bila dostupna temeljem toga propisa da je tek tada mogao istu zatražiti temeljem odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, a da bi dostupnost iste i u tom slučaju ovisila o rezultatu testa razmjernosti i javnog interesa
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno izjavio žalbu u kojoj u bitnom navodi da je tijelo javne vlasti protivno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama odbilo njegov zahtjev. Pojašnjava kako je istog dana Županijskom sudu u Splitu podnio zahtjev za pristup informacijama kojim je tražio sudsku odluku kojom je potvrđeno rješenje koje je tražio od prvostupanjskog tijela u konkretnom slučaju, a povodom kojeg mu je tražena odluka doostavljena. Nadalje, navodi kako je ranije od Općinskog suda u Metkoviću zatražio presliku tužbe koja mu je dostavljena sa prekrivenim osobnim podacima, a navedene akte dostavlja u prilogu žalbe. Također, žalitelj navodi kako se Općinski sud u Osijeku u osporenom rješenju umjesto na Zakon o pravu na pristup informacijama pogrešno poziva na odredbe posebnog propisa, iako on nije stranka u postupku koji je vođen pod brojem Pr-167/2017, niti može dokazati pravni interes te dodaje da prvostupanjsko tijelo nije navelo niti obrazložilo na temelju koje odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama nema pravo na dobivanje tražene informacije. S obzirom na sve navedeno od Povjerenika za informiranje traži da poništi osporeno rješenje i naloži Općinskom sudu u Osijeku da mu dostavi presliku tražene informacije iz zahtjeva. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je djelomično osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 25. listopada 2021. godine od Općinskog suda u Osijeku, kao tijela javne vlasti, tražio presliku rješenja Poslovni broj: Pr-167/2017 od 18. svibnja 2017. godine.
Također je utvrđeno da postupajući po navedenom zahtjevu Općinski sud u Osijeku donio osporeno rješenje Broj: 26 Su-903/2021-2 od 12. studenoga 2021. godine, kojim je odbio zahtjev pozivom na odredbu članka 25. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obrazloženjem da je žalitelj temeljem odredbi posebnog propisa najprije trebao tražiti uvid u spis predmeta, a ako mu tražena informacija ne bi bila dostupna temeljem toga propisa da je tek tada mogao istu zatražiti temeljem odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, a da bi dostupnost iste i u tom slučaju ovisila o rezultatu testa razmjernosti i javnog interesa odnosno o postojanju ograničenja pristupa informacijama iz članka 15. navedenog Zakona. U obrazloženju osporenog rješenja se još u bitnome navodi kako žalitelj nije bio stranka u predmetu u kojem je doneseno rješenje koje je zatražio zahtjevom za pristup informacijama.
Sukladno članku 1. stavku 3. Zakona o pravu na pristup informacijama odredbe Zakona ne primjenjuju se na stranke u sudskim, upravnim i drugim na zakonu utemeljenim postupcima, kojima je dostupnost informacija iz tih postupaka utvrđena propisom.
Prema članku 23. stavku 1. točki 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijelo javne vlasti ne donosi rješenje o zahtjevu kad obavještava korisnika da mu je kao stranki u postupku dostupnost informacija iz sudskih, upravnih i drugih na zakonu utemeljenih postupaka propisom utvrđena.
Razmatrajući navedene odredbe, jasno je da se iste odnose isključivo na stranke u sudskim ili drugim postupcima, a ne i na druge osobe.
S obzirom da je iz gore navedenog očito kako žalitelj ne traži informaciju iz predmeta u kojem je bio stranka u postupku, tada se žalitelja nije moglo niti uputiti na odredbu članka 23. stavka 1. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama koja se odnosi isključivo na stranke u postupku, u odnosu na informacije koje se odnose na taj postupak.
S obzirom da je prvostupanjsko tijelo u osporenom rješenju odbilo predmetni zahtjev pozivom na odredbu članka 23. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, a obrazloženje temelji na odredbi članka 1. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, u kojem slučaju se ne donosi rješenje, pri čemu nije uopće navelo razloge za ograničenje pristupa informacijama i nije provelo test razmjernosti i javnog interesa, valjalo je poništiti prvostupanjsko rješenje kao nezakonito.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.
U tom je smislu tijelo javne vlasti dužno u rješenju kojim uskraćuje pristup informacijama dati jasne, nedvosmislene i činjenično utemeljene argumente kojima se podupiru razlozi uskrate prava na pristup informacijama, s obzirom na to da onemogućavanje pristupa informaciji predstavlja iznimku od navedenog zakonskog cilja.
S obzirom da je u žalbenom postupku prvostupanjsko tijelo povodom traženja iz akta KLASA: UP/II-008-07/21-01/892, URBROJ: 401-01/06-21-4 od 6. prosinca 2021. godine dostavilo Uredu povjereniku za informiranje spis predmeta te informaciju koja je predmet ovog postupka, Povjerenik za informiranje je temeljem ovlaštenja iz članka 25. stavka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama sam riješio ovu upravnu stvar.
U žalbenom je postupku razmotreno da je li žalitelju moguće odobriti pristup traženoj odluci Općinskog suda u Osijeku, a također i da li se pristup istoj može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavka 2. i 3. ovog Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa informacijama u konkretnom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Uvidom u odluku koja je predmet ovog postupka utvrđeno je da ona sadrži osobne podatke tužitelja kao što su ime i prezime, adresa i OIB, imena i prezimena zaposlenika tuženika, sutkinje i zaposlenice Općinskog suda u Osijeku, te imena i prezimena i adrese odvjetnika odnosno punomoćnika tužitelja i tuženika.
U članku 15. stavku 2. točki 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka. Zakonodavac je također u članku 16. istog Zakona propisao obvezu tijela javne vlasti da prije donošenja odluke kada su zatražene informacije koje podliježu ograničenjima iz članka 15. provede test razmjernosti i javnog interesa. Od provođenja navedenog testa odredbom članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama izuzete su informacije o raspolaganju javnim sredstvima i iste su dostupne javnosti, osim ako informacija predstavlja klasificiran podatak.
Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25.5.2018. godine.
Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.
Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.
Uvodna odredba broj 14. Opće uredbe o zaštiti podataka je propisano da bi se zaštita koja se pruža ovom Uredbom u vezi s obradom osobnih podataka trebala odnositi na pojedince bez obzira na njihovu nacionalnost ili boravište. Ovom se Uredbom ne obuhvaća obrada osobnih podataka koji se tiču pravnih osoba, a osobito poduzetnika koji su ustanovljeni kao pravne osobe, uključujući ime i oblik pravne osobe i kontaktne podatke pravne osobe.
U uvodnoj odredbi broj 22. Opće uredbe o zaštiti podataka je propisano da bi se svaka obrada osobnih podataka u Uniji s obzirom na djelatnosti poslovnog nastana voditelja obrade ili izvršitelja obrade trebala bi obavljati u skladu s ovom Uredbom, neovisno o tome obavlja li se sama obrada u Uniji. Poslovni nastan podrazumijeva djelotvorno i stvarno obavljanje djelatnosti putem stabilnih aranžmana. Pravni oblik takvih aranžmana, bilo kroz podružnicu ili društvo kćer s pravnom osobnošću, nije odlučujući čimbenik u tom pogledu.
Uvodna odredba broj 39. Opće uredbe o zaštiti podataka je, između ostalog, propisano da bi svaka obrada osobnih podataka trebala bi biti zakonita i poštena.
U uvodnoj odredbi broj 40. Opće uredbe o zaštiti podataka je propisano da bi kako bi obrada bila zakonita, osobne podatke trebalo obrađivati na temelju privole dotičnog ispitanika ili neke druge legitimne osnove, bilo propisane u ovoj Uredbi bilo u drugom pravu Unije ili pravu države članice na koji upućuje ova Uredba, uključujući obvezu poštovanja pravne obveze kojoj podliježe voditelj obrade ili obvezno izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik jedna od stranaka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora.
Slijedom navedenog, legitimnost obrade podataka utvrđena je člankom 6. stavkom 1. točkom c) Opće uredbe o zaštiti podataka, kojom je propisano kako je obrada zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećega: obrada je nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade. U stavku 3. članka 6. Uredbe navodi se kako pravna osnova za obradu iz stavka 1. točaka c) i e) utvrđuje se u: a) pravu Unije; ili b) pravu države članice kojem voditelj obrade podliježe.
Spomenuta zakonitost obrade se u ovom slučaju izvodi iz odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, koji razrađuje odredbu članka 38. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske kojom se jamči pravo na pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti, uvažavajući pritom preduvjet ispravne provedbe testa razmjernosti i javnog interesa u slučaju postojanja ograničenja od pristupa, odnosno u određenim slučajevima primjenjujući odredbu članka 16. stavka 3. navedenog Zakona kada se radi o raspolaganju javnim sredstvima.
Dakle, i nakon stupanja na snagu Opće uredbe o zaštiti podataka potrebno je provodit test razmjernosti i javnog interesa, te prema okolnostima pojedinog slučaja utvrđivati prevladava li potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama ili prevladava javni interes za određenom informacijom.
S obzirom na to da zatraženo rješenje sadrži i osobne podatke, valjalo je u žalbenom postupku utvrditi može li se žalitelju i u kojem opsegu omogućiti pristup traženoj informaciji.
Prema stavu žalbenog tijela, sudske presude i rješenja odnosno sudske odluke također predstavljaju informacije sukladno članku 5. stavku 1. točki 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, pa se u slučaju podnošenja zahtjeva za pristup informacijama o dostupnosti tih informacija treba odlučivati sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama.
Naime, načelo transparentnosti u djelovanju pravosudnih tijela uključuje dva aspekta, s jedne strane transparentnost pravosudnih tijela u smislu javne dostupnosti informacija o radu, organizaciji i financijskim aspektima funkcioniranja pravosudnih tijela, te s druge strane transparentnost supstancijalnog funkcioniranja sudova kroz dostupnosti sudskih odluka i otvorenosti procesa odlučivanja.
Sukladno članku 2. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 28/13., 33/15., 82/15., 82/16.,67/18., 126/19. i 130/20.) sudovi štite Ustavom, međunarodnim ugovorima i zakonima utvrđeni pravni poredak, te osiguravaju jedinstvenu primjenu prava, ravnopravnost i jednakost svih pred zakonom.
Dakle, samim Zakonom o sudovima su propisana tri zadaće sudova (jedinstvena primjena prava, ravnopravnost i jednakost svih pred zakonom), pa ne bi trebalo biti sporno da načelo transparentnosti u djelovanju pravosudnih tijela uključuje pravo građana da budu upoznati s odlukama koje sudovi donose i razlozima za njihovo donošenje.
Upravo objavom pravomoćnih sudskih odluka, jača se pravna sigurnosti na način da stranke u postupku imaju legitimna očekivanja da će su njihova prava biti zaštićena, ukoliko se njihovi zahtjevi temelje na bitno istovrsnom činjeničnom stanju, kao i objavljene sudske odluke.
Osim toga, javnost odluka i objava sudske prakse predstavljaju krucijalan i nezaobilazan izvor informacija za znanstvena istraživanja, što doprinosi i znanstvenoj teoriji.
Posebno se ističe da Vrhovni sud Republike Hrvatske već objavljuje anonimiziranu sudsku praksu. Naime, uvidom u poveznicu http://www.vsrh.hr/EasyWeb.asp?pcpid=937 utvrđeno je da je Sustav sudske prakse „SupraNova“ informacijski sustav koji je nastao u sklopu projekta PHARE 2006 "Usklađivanje i objavljivanje sudske prakse", a namijenjen je za korištenje u svim redovnim i specijaliziranim sudovima te u Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, te se u isti unose konačne odluke svih navedenih sudova.
Osim toga, Vrhovni sud Republike Hrvatske je dana 12. ožujka 2018. godine donio Odluku o anonimizaciji sudskih odluka (Su-IV-140/18-1), koja je stupila na snagu dana 01. travnja 2018. godina, a koja odluka također uzima u obzir obvezu zaštite osobnih podataka, što je razvidno iz članka 7. navedene Odluke.
Slijedom svega navedenog, Povjerenik za informiranje smatra da omogućavanje pristupa pravomoćnim sudskim odlukama može doprinijeti ostvarivanju temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti, kao što su jačanje odgovornosti, smanjivanje mogućnosti zlouporabe, jačanje efikasnosti rada sudova i ujednačavanju sudske prakse, pa time i do jačanja povjerenja u rad sudova i sudaca, odnosno da tražene informacije predstavljaju informacije od javnog značaja.
Naime, za određenu informaciju se javni interes pretpostavlja ako ista doprinosi ostvarenju temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti kao što su dobro upravljanje, odgovornost, zakonitost i odgovorno raspolaganje javnim sredstvima, međutim javni interes također postoji i za informaciju iz koje će biti razvidno da gore navedena načela nisu primijenjena u konkretnom slučaju.
Stoga je nakon provedenog testa razmjernosti i javnog interesa u odnosu na dostavljeno rješenje Općinskog suda u Osijeku, 11. Pr-167/2017-6 od 18. svibnja 2017. godine, u žalbenom postupku utvrđeno je da bi otkrivanjem osobnih podataka tužitelja kao što su ime i prezime, adresa i OIB, u konkretnom slučaju došlo do povrede osobnih podataka, odnosno da prevladava potreba zaštite navedenih podataka u odnosu na javni interes, pa je primjenom članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama trebalo prekriti navedene podatke. Iz istog razloga, stav je drugostupanjskog tijela da je potrebno prekriti i podatke o imenu i prezimenu i adresi odvjetnika/punomoćnika tužitelja.
Međutim, u odnosu na imena i prezimena drugih osoba koje su navedene u predmetnoj odluci je zaključeno kako se isti podaci ne štite iz razloga što se radi o odvjetniku koji zastupa tijelo javne vlasti kao tuženika, imenu i prezimenu zaposlenice pravne osobe tuženika koja predstavlja tijelo javne vlasti i sutkinje te zaposlenice Općinskog suda u Osijeku koji je također tijelo javne vlasti, a koji podaci sukladno postojećoj praksi Povjerenika za informiranje i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske ne predstavljaju zaštićene osobne podatke. Naime, u pogledu imena i prezimena zaposlenika i dužnosnika tijela javne vlasti te odvjetnika koji su za zastupanje plaćeni iz sredstava tijela javne vlasti, ističe se da se radi o osobama čiji se rad financira iz javnih sredstava, te u odnosu na iste ne prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacija, već javni interes, jer javnost ima pravo biti upoznata s navedenim podacima radi ostvarivanja načela transparentnosti u djelovanju tijela javne vlasti, posebno uzimajući u obzir odredbu članka 16. stavka 3. navedenog Zakona.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09.) u vezi s člankom 25. stavkom 7. i člankom 15. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama riješiti kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan