KLASA: UP/II-008-07/14-01/465

URBROJ: 401-01/04-15-02

Zagreb, 25. svibnja 2015.

Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13.), povodom žalbe ……… iz Zagreba, ………, izjavljene protiv rješenja Ministarstva socijalne politike i mladih KLASA: 008-01/14-03/10, URBROJ: 519-02-2-1/1-14-2 od 11. rujna 2014. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ………iz Zagreba, ………, izjavljena protiv rješenja Ministarstva socijalne politike i mladih KLASA: 008-01/14-03/10, URBROJ: 519-02-2-1/1-14-2 od 11. rujna 2014. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev ……… (u daljnjem tekstu: žalitelj) za ostvarivanjem prava na pristup informacijama temeljem članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona pravu na pristup informacijama jer se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovog Zakona, te jer se sukladno članku 1. stavku 3. Zakona o pravu na pristup informacijama odredbe ovoga Zakona ne primjenjuju na stranke u sudskim upravnim i drugim na zakonu utemeljenim postupcima kojima je dostupnost informacija iz tih postupaka utvrđena propisom, a tražene informacije su sastavni dio upravnog predmeta kojeg je žalitelj stranka.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravodobno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi  da izjavljuje žalbu zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene zakona. Nadalje navodi da je pobijanim rješenjem odbijen njegov zahtjev za pristup informacijama kojim je tražio informaciju o kršenju zakona Republike Hrvatske koje Centar za socijalnu skrb Ivanec konstantno provodi u slučaju mlt. ………, ……… i ………. Također navodi da je njegov zahtjev odbijen s obrazloženjem da je stranka u postupku. Ističe kako nije stranka u postupku koji Centar za socijalnu skrb Ivanec vodi u slučaju mlt. ………, ……… i ……….  Napominje da se Ministarstvo socijalne politike i mladih vodilo  činjenicom da je on podnio predstavku, a nije sagledalo činjenicu da se njegov zahtjev odnosi na objašnjenje zašto Ministarstvo socijalne politike i mladih kao nadležno tijelo za  kontrolu rada Centra za socijalnu skrb Ivanec dopušta sustavno kršenje zakona i pravilnika Republike Hrvatske koje Centar za socijalnu skrb Ivanec konstantno provodi u slučaju mlt. ………, ……… i ………. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je neosnovana.

Uvidom u spise predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom od 6. rujna 2014. godine zatražio od Ministarstva socijalne politike i mladih dana objašnjenje vezano za radnje Centra za socijalnu skrb Ivanec odnosno kako Ministarstvo u sljedećim radnjama ne vidi kršenje zakona i pravila u vođenju/postupanju u cijelom slučaju. Tako navodi da Centar za socijalnu skrb Ivanec ne dopušta uvid u cjelokupnu dokumentaciju odvjetniku ……… kao punomoćniku ……… i ……… (djed i baka) iako je ista od Centra zatražena nekoliko puta, a čime se direktno krši članak 14. Zakona o odvjetništvu, te članak 8. Zakona o pravu na pristup informacijama. Nadalje navodi da ……… i ……… nisu uključeni u postupak o udomljavanju mlt. ………, ……… i ………. iako su oni kontaktirali Centar za socijalnu skrb Ivanec te je time prekršena Konvencija o pravima djeteta, članak 19. Zakona o državnim službenicima i prava, te članci 14. i 15. Ustava Republike Hrvatske. Također navodi da Centar za socijalnu skrb Ivanec ne obavještava niti dostavlja dokumentaciju nadležnom sudu o novonastaloj situaciji, a pod dokumentacijom smatra mišljenje Dječje pravobraniteljice, mišljenje psihijatrice ……… vezano za mlt. ......... i ………, te procjenu i mišljenje koje je napravio Centar za socijalnu skrb Susedgrad. U zahtjevu žalitelj nadalje  moli za pojašnjenje navoda iznijetih u dopisu Ministarstva socijalne politike i mladih, te Centra za socijalnu skrb Ivanec od 9. srpnja 2014. godine u vezi provođenja psihoterapijskog rada s djetetom. Također ga zanima informacija na koji je način udomitelj ………, dobila dozvolu za udomiteljstvo kada stambeni objekt prema Pravilniku o stambenim, socijalnim i drugim uvjetima za obavljanje udomiteljstva, ne ispunjava uvjete iz članka 2 (4).

Ministarstvo socijalne politike i mladih donijelo je rješenje KLASA: 008-01/14-03/10, URBROJ: 519-02-2-1/1-14-2 od 11. rujna 2014. godine kojim je odbilo zahtjev žalitelja jer su tražene informacije sastavni dio upravnog predmeta kojeg je imenovani stranka, te jer se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da »informacija« svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra ili u bilo kojem drugom obliku, neovisno o načinu na koji je prikazana (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis).

Sukladno navedenoj definiciji „informacije“ pristup informaciji pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji i ne predstavlja dužnost tijela javne vlasti da ulaže dodatni trud, povezivanje, tumačenje, odnosno stvaranje informacije. Tako traženje pojašnjenja, mišljenja, stajališta, očitovanja, koje tek treba nastati povodom postavljenog upita ne predstavlja informaciju u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama, već tijelo javne vlasti rješava iste u okviru svoje redovne djelatnosti.

 U Glavi V. Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine“, broj 150/11. i 12/13.) uređeni su odnosi tijela državne uprave i građana, pa je tako u članku 77. navedenog Zakona propisano da odnosi tijela državne uprave i građana temelje na međusobnoj suradnji i povjerenju te poštivanju dostojanstva ljudske osobe, da su tijela državne uprave dužna davati građanima i pravnim osobama podatke, obavijesti i upute i pružati im stručnu pomoć u poslovima radi kojih se obraćaju tijelima državne uprave, da su tijela državne uprave dužna upoznati javnost o obavljanju poslova iz svog djelokruga i izvještavati je o svom radu putem sredstava javnog priopćavanja ili na drugi prikladan način, te da će se davanje informacija uskratiti kada se radi o klasificiranom podatku ili je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Nadalje člankom 84. Zakona o sustavu državne uprave propisano je da su tijela državne uprave dužna omogućiti građanima i pravnim osobama podnošenje prigovora i pritužbi na rad tijela državne uprave, kao i na nepravilan odnos državnih službenika kad im se obraćaju radi ostvarivanja svojih prava i interesa ili izvršavanja svojih građanskih dužnosti, da su tijela državne uprave dužna su u službenim prostorijama na vidnom mjestu osigurati potrebna tehnička i druga sredstva za podnošenje prigovora i pritužbi (kutija za pritužbe, knjiga pritužbi itd.), kao i omogućiti usmeno izjavljivanje prigovora odnosno pritužbe. Prigovore, odnosno pritužbe obvezatno razmatra čelnik tijela državne uprave na čiji se rad odnose prigovori i pritužbe. Na podnesene prigovore i pritužbe, čelnik tijela državne uprave dužan je građanima i pravnim osobama dati odgovor u roku od 30 dana od dana podnošenja prigovora, odnosno pritužbe.

Iz žaliteljevog zahtjeva razvidno je da se isti nadovezuje na zaprimljeni odgovor Ministarstva socijalne politike i mladih od 3. srpnja 2014. godine u vezi žaliteljeve predstavke na rad stručnih djelatnika Centra za socijalnu skrb Ivanec, te da žalitelj traži da mu se omogući odgovor prema Zakonu o pravu na pristup informacijama.

Žalitelj u žalbi navodi da se Ministarstvo socijalne politike i mladih vodilo činjenicom da je on podnio predstavku, a nije sagledalo činjenicu da se njegov zahtjev odnosi na objašnjenje zašto Ministarstvo socijalne politike i mladih kao nadležno tijelo za kontrolu rada Centra za socijalnu skrb Ivanec dopušta sustavno kršenje zakona i pravilnika Republike Hrvatske koje Centar za socijalnu skrb Ivanec konstantno provodi u slučaju mlt. ………, ……… i ……….  Ako bi se sagledalo žaliteljevo traženje izneseno u zahtjevu od 6. rujna 2014. godine kao poseban zahtjev, a ne zahtjev koji je vezan uz njegovu predstavku na rad stručnih djelatnika Centra za socijalnu skrb Ivanec, ni tada tražene informacije ne bi žalitelju mogle biti omogućene temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama. Naime, žalitelj nije tražio od Ministarstva socijalne politike i mladih konkretnu dokumentaciju nego od Ministarstva  traži objašnjenje kako Ministarstvo u određenim radnjama i postupanjima Centra ne vidi kršenje zakona i pravila u vođenju/postupanju u cijelom slučaju, a što nije informacija u smislu odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama.

Sukladno navedenom u žalbenom postupku je utvrđeno da je prvostupanjski postupak pravilno proveden, a o zahtjevu stranke je prvostupanjsko tijelo odlučilo sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, te je osporeno rješenje pravilno i na zakonu osnovano.

Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao izreci ovog rješenja. 

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

                                                           POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.